Izbori za Europski parlament su iza ugla, za dva tjedna, no kampanja nekako prolazi u tišini, kao da su se u ovoj superizbornoj godini već nakon prvih izbora u nizu i birači i stranke pomalo umorili. Iako izlaznost na njih s vremenom blago raste, bilo bi prilično čudo kada bi više od trećine hrvatskih građana 9. lipnja doista otišlo na birališta
Preslika parlamentarnih izbora
Na izborima za 12 eurozastupnika iz Hrvatske teško je očekivati neka velika iznenađenja. Razmak od parlamentarnih izbora je premalen da bi smo svjedočili efektu koji inače imaju europski izbori. Naime diljem Unije birači ih znaju koristiti da bi poslali poruku vladi, da bi je kaznili zbog nekih dnevnopolitičkih zbivanja, stoga znaju češće glasati za opcije s ideoloških rubova. Također, europske izbore se čak i u državama osnivačicama EU-a (Njemačka, Francuska, Italija, Belgija, Nizozemska i Luksemburg) pomalo doživljava kao manje važne i sekundarne, pa ih se često naziva izborima drugog reda.
Podsjetimo, HDZ i SDP trenutno imaju po četiri mandata, Kolakušić i Sinčić su zastupnici novoosnovane stranke Pravo i pravda, a tu su još IDS-ov Valter Flego i Ladislav Ilčić iz Hrvatskih suverenista. Prema europskim stranačkim grupacijama, to znači da Europska pučka stranka i Stranka europskih socijalista imaju po četiri, Savez liberala i demokrata za Europu te Europski konzervativci i reformisti po jedan, a dvojica su neopredijeljena.
Budući da je na ovim izborima cijela Hrvatska jedna izborna jedinica, a bira se samo 12 zastupnika, mandatima se mogu nadati samo liste koje mogu privući dovoljno podrške u cijeloj zemlji. Prag je, kao i na nacionalnim izborima, pet posto, no efektivno je za mandat potrebno nešto više, u prosjeku 5,77 posto. Prema najnovijim anketnim podacima, HDZ-u se smiješi pet mandata, lista predvođena SDP-om dobila bi tri, Možemo dva, a DP i Most po mandat. Daleko ispod praga su Kolakušić i Sinčić, kao i lista na kojoj su se uz IDS i Matiju Posavca našli Socijaldemokrati, ali i SDSS.
Europski pomak udesno
Na europskoj razini očekuje se pomak udesno, no tri glavne grupacije, pučani, socijalisti i liberali, trebale bi ipak moći i dalje formirati većinu. Ove godine Parlament će narasti na 720 zastupnika zbog demografskih promjena, što znači da će za većinu biti potrebno 361. Prema uprosječenim anketnim podatcima, pučani dobivaju 176, socijalisti 138, suverenisti (ID) 87, liberali 86, konzervativci 81, zeleni 51, ljevica 40, a nesvrstani 48 te ostale, manje stranke 13 mandata. To znači da bi tri glavne grupacije i dalje imale većinu (401), a desni euroskeptici (konzervativci i suverenisti) 167 mandata.
Pet velikih tema
U posljednjem sazivu Europskog parlamenta dominiralo je pet velikih tema, a možemo očekivati da one budu ključne i u ovoj kampanji te u radu europskih institucija u idućih pet godina. To su pitanja zelene tranzicije, azila i migracija, zajedničke obrane i pomoći Ukrajini, proširenja i institucionalne reforme te digitalne revolucije i inovacija.
Kod zelene tranzicije lome se koplja oko toga kako prilagoditi automobilsku industriju, što s umjetnim gnojivima u poljoprivredi, jesu li plin i nuklearke prijelazna rješenja te u kojoj mjeri treba svim članicama diktirati jednake obrasce zelene preobrazbe. Premda je nedavno usvojen novi paket zajedničke politike azila i upravljanja migracijama, on je za lijeve kritičare nehuman i previše restriktivan, a za desne kritičare i dalje omogućava masovne iregularne prelaske vanjskih granica i otvara niz sigurnosnih pitanja. Postoje prijepori i oko opsega i načina pomoći ukrajinskim ratnim naporima, kao i oko toga bi li trebalo stvoriti europske obrambene snage kao alternativu ili nadopunu NATO-u. Nadalje, dok su jednima puna usta proširenja, drugi upozoravaju da zemlje kandidatkinje nisu spremne, a sadašnje europske institucije nemaju kapaciteta za prihvat novih članica. Uz to su povezana pitanja institucionalnog preustroja Unije, posebice pitanje bi li trebalo ograničiti jednoglasno odlučivanje kako bi se ubrzalo donošenje odluka i spriječilo da jedna članica koristi veto. Naposljetku, dok Sjedinjene Države postižu gospodarski rast u razvoju umjetne inteligencije, stroga regulativa u Europskoj uniji usporava inovacijski potencijal. Međutim zagovornici jače regulative upućuju na potrebu zaštite privatnosti i osobnih podataka, kao i na balansiranje između slobode izražavanja i borbe protiv dezinformacija.
Teškaši u borbi za ključna imenovanja
Preko međunarodnih medija na engleskom jeziku, u hrvatsku je javnost posljednjih godina prilikom izvještavanja o europskim izborima ušla prilično nepotrebna njemačka riječ jer za nju postoji jasan domaći ekvivalent. Naime pojedine europske stranke pred izbore ističu osobe koje će sudjelovati u sučeljavanjima i pretendiraju na mjesto predsjednika Europske komisije. Te se ljude sada diljem Europe prema njemačkom zove Spitzenkandidaten. Međutim na hrvatskom je to jednostavno – nositelji lista. Od 2014. podrazumijeva se da bi ona grupacija koja pojedinačno bude najjača trebala predložiti svojeg člana za predsjednika Komisije nakon izbora. Međutim prije pet godina mogli smo vidjeti da je Europska pučka stranka umjesto Manfreda Webera, koji je bio nositelj liste, naposljetku progurala nekoga drugoga iz Njemačke – Ursulu von der Leyen.
Ona je sada i službeno nositeljica liste te shodno tome želi ostati još jedan mandat na čelu Komisije. Socijaliste predvodi Luksemburžanin Nicolas Schmit, a još dvije Njemice su među nositeljicama lista europskih stranaka, što zorno odražava koliko ta zemlja svojom ekonomijom i stanovništvom ima glavnu ulogu u cijeloj Europskoj uniji. Liberale predvodi Marie-Agnes Strack-Zimmermann, a zelene Terry Reintke uz sunositelja, Nizozemca Basa Eickhouta. Europske konzervativce predstavljaju Ryszard Legutko iz poljskog PiS-a te Nicola Procaccini iz Braće Italije. Krajnju ljevicu predvodi Walter Baier iz Komunističke partije Austrije, a krajnju desnicu (grupaciju Identitet i demokracija) Anders Vistisen iz Danske narodne stranke.
Usprkos brojnim spekulacijama, nema (za sada) razloga vjerovati da bi Andrej Plenković planirao napustiti mjesto premijera. Premda njegovo ime jest u kadrovskom bazenu europskih pučana za ključna imenovanja, nema naznaka toga da je donio odluku o odlasku u Bruxelles.
Za kraj ostaje pitanje koga će Vlada predložiti za hrvatskog člana novog sastava Europske komisije. Hoće li to ostati Dubravka Šuica ili je ipak netko drugi u igri? Povjerenici moraju biti stručne i iskusne osobe koje mogu proći saslušanje u Europskom parlamentu, no ne moraju nužno sami prethodno osvojiti mandat europskoga zastupnika. Budući da više nije na čelu Vijeća Europe, Marija Pejčinović Burić mogla bi doći u obzir. Ako bi to bio Davor Ivo Stier, to bi značilo da Plenković namjerava dodatno izmiriti centrističko i konzervativno krilo HDZ-a te u svjetlu aktualne Vlade i pomaka udesno kako hrvatskog, tako i europskog biračkog tijela, i u prijedlogu povjerenika iz Hrvatske pratiti taj trend. Zanimljiv izbor bio bi i Zvonimir Frka Petešić, dugogodišnji šef Plenkovićeva kabineta, jer bi time u Komisiji bio njegov blizak suradnik.
