Porez na imovinu u Hrvatskoj počet će se naplaćivati od prvog januara 2013. godine. Ovo je još jedan namet za građane Hrvatske, ali još veći za vlasnike kuća i stanova državljana Bosne i Hercegovine i svih bivših republika ex-Jugoslavije. Viši porezi na nekretnine, koji se moraju platiti zbog ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, mogli bi dovesti do velikog egzodusa vlasnika koji ne borave stalno u Hrvatskoj, ali i masovne rasprodaje stanova, kuća i vikendica.

Budući da Hrvatska već ubire nekoliko poreza koji terete imovinu (porez na motorna vozila, na plovila, na korištenje tvrtke ili naziva) nelogičan je naziv porez na imovinu, jer bi se tim porezom, prema najavama, oporezivala samo nekretnina, dok su razni drugi oblici imovine već zahvaćeni drugim porezima.

Bosanci i Hercegovci koji imaju nekretninu na Jadranu plaćat će za 50 kvadratnih metara od 2.000 do 4.800 eura godišnje. Ovaj namet najviše će osjetiti penzioneri iz okruženja, koji vikendice i stanove imaju na jadranskoj obali i koje im služe kao "banje", naročito zimi, zbog povoljnih klimatskih uvjeta za njihovo zdravlje.

Zbog najavljenog poreznog udara, slijedi masovna rasprodaja. Za apartman od 50 kvadrata na Jadranu, s prosječnom cijenom od 2.000 eura po kvadratnom metru, po porezu od dva posto, plaćalo bi se 2.000 eura godišnje. Iako je hrvatski premijer Zoran Milanović tvrdio da porez na imovinu neće biti drastičan, te da će se plaćati prema veličini i vrijednosti imovine, dodajući kako ga imaju sve zemlje Evrope, vjerovatno nije računao kako su u zemljama gdje se primjenjuju takve stope daleko veće plate.

Vlasnici u panici

Zakon u pripremi uzima kao poreznu osnovicu prosječnu tržišnu vrijednost nekretnine, a kao poreznu stopu odabrali su dva posto, koja se koristi u mnogim evropskim zemljama. Računica pokazuje da bi za stan od 100 kvadrata u Zagrebu, uz prosječnu tržišnu cijenu od 2.500 eura, godišnji porez mogao iznositi blizu 5.000 eura, odnosno 417 eura mjesečno. Za stan iste kvadrature u Rijeci bi se, uz prosječnu tržišnu cijenu od 1.500 eura, plaćalo godišnje blizu 3.000 eura; u Splitu, uz tržišnu cijenu od 2.400 eura. porez bi iznosio 4.800 eura; u Osijeku, uz tržišnu cijenu od 1.000 eura. godišnji porez na stan bi bio 2.000 eura. Prema važećem zakonu u Hrvatskoj se na vikendicu od 100 kvadrata godišnje prosječno plaća 130 eura.

Prema nepotvrđenim podacima, smatra se da blizu 10.000 bh. građana posjeduje kuće i stanove u Hrvatskoj. Dok manji broj bh. stanovnika stanuje stalno u kućama, znatan broj koristi stanove ili vikendice povremeno. Tu su i oni koji su kupovinom nekretnina željeli nešto zaraditi. Također, postoji određeni broj građana koji su se odselili, za vrijeme rata ili kasnije, a kuće su im prazne diljem Hrvatske.

Inostrani vlasnici nekretnina u Hrvatskoj su u panici. Svjesni su činjenice da će ih uvođenje "evropskih" poreza natjerati na prodaju stanova i vikendica, što će sigurno dovesti do značajnog pada cijena stanova i vikendica u cijeloj Hrvatskoj. Dok vlasnici firmi za prodaju nekretnina u Hrvatskoj strahuju, u Bosni i Hercegovini trljaju ruke, očekujući veću prodaju i veće cijene stanova u Bosni i Hercegovini. Prosječna cijena stanova u Bosni i Hercegovini završenih u prvom polugodištu 2012. godine iznosi 1.530 KM po kvadratnom metru.

Prihode od poreza na kuće za odmor ubirale bi općine i gradovi i to bi išlo u njihove budžete. Hrvatska Vlada ne razmišlja o tome hoće li to državljani Hrvatske i susjednih država moći plaćati. Jedan od argumenata kojima se pravda uvođenje poreza na imovinu u Hrvatskoj je i navod da će nametanje porezne obaveze poskupiti vlasništvo imovine.

Veći troškovi održavanja

Zbog nove porezne obaveze, povećat će se troškovi vlasništva i održavanja imovine, te će pojedinci iz finansijskih razloga biti primorani prodavati svoju imovinu kako bi izbjegli poreznu obavezu i smanjili troškove imovine, što će dovesti do povećane ponude nekretnina na tržištu i pada cijena nekretnina. S obzirom na veliki broj neprodanih nekretnina na tržištu, vlasnici će biti primorani spuštati cijene kako bi se riješili svojih nekretnina.

U javnost su procurile informacije kako se spekulira visinom od jedan do tri posto vrijednosti nekretnine, što premašuje mogućnosti hrvatskih poreznih obveznika, a posebno vlasnika vikendica u Hrvatskoj iz Bosne i Hercegovine. Osoba koja je vlasnik stana od 100.000 eura (blizu 50 kvadrata) plaćala bi godišnji porez u visini od 1.000 do 3.000 eura. Zna li se da je prosječna neto plata 716 eura, pitanje je ko to može platiti.

Porez na imovinu porezni je oblik koji se dosta rijetko primjenjuje, znatno rjeđe negoli drugi porezi (na dobit, na dohodak, na dodanu vrijednost). Relativno često se ubiru porezi na pojedine oblike imovine (vozila, plovila), ali mnogo rjeđe porezi koji terete nekretnine ili ukupnu imovinu pojedinca. Razlog tome je njegova složenost, kao i skupoća ubiranja.

Ipak, nameće se pitanje alternativnih rješenja koja bolje mogu pomoći punjenju budžeta u Hrvatskoj. Gotovo 20 država EU-a ubire neki oblik poreza kojim se tereti finansijski sektor. To može biti oporezivanje prometa kapitala (porez na promet berzama), oporezivanje finansijskih aktivnosti (dodatno oporezivanje bonusa koje ostvaruju menadžeri u finansijskim institucijama) ili razni oblici oporezivanja finansijskih institucija.

Loša poruka građanima

Hrvatska je glede tog pitanja iznimka. Iako finansijski sektor u Hrvatskoj jedini ostvaruje dobit u ovim kriznim vremenima, izuzet je od oporezivanja. Nedavno je ukinut i namet koji je plaćao telekomunikacijski sektor, iako je državnom proračunu donosio nekoliko desetina miliona eura godišnje. Kakva se poruka time šalje građanima?

Očito je da postoje mnogo elegantniji i pravedniji načini punjenja državnog budžeta od poreza na imovinu. Ako uporedimo hrvatski prijedlog i postojeća evropska rješenja, nedvojbeno je da je jedan do tri posto poreza previsoko opterećenje, te je potrebno znatno ga sniziti, odnosno dovesti ga u neke realnije okvire, primjerene hrvatskoj ekonomskoj situaciji i standardu građana. Tek tada moglo bi se moglo govoriti o pravednosti poreza na imovinu, odnosno o uvažavanju hrvatske ustavne odredbe prema kojoj je svako dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim ekonomskim mogućnostima.

Evropski porezi očekuju se i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji. Da bi se napunili sve prazniji budžeti spomenutih država, već se naplaćuju porezi na nekretnine, odnosno kuće i stanove. Prema stopi koju je odredio Grad Beograd, za stan od 60 kvadrata u širem Centru izgrađen prije 40 godina i u kojem živi tročlana porodica godišnji porez je blizu 120 eura, koji se plaća u četiri kvartalne rate.

U Crnoj Gori je u primjeni novi način obračuna poreza na nepokretnosti, kojim je povećan raspon poreskih stopa i mogućnost njihovog povećanja za određenu imovinu. Poreska osnovica je jedinstvena i predviđeno je da to bude tržišna vrijednost nepokretnosti koja se oporezuje, a poreske stope su od 0,1 do jedan posto te vrijednosti. Poreske stope mogu se uvećati 100 posto za drugi i treći stan ili stan za izdavanje. Poreskom obvezniku se porez na zgradu ili stan u kojem živi njegova porodica umanjuje 20 posto i po 10 posto za svakog člana domaćinstva, ali ukupno najviše do 50 posto poreske obaveze.

Primjeri iz Evrope

Prema publikaciji koju je objavilo njemačko Ministarstvo finansija "Die wichtigsten Steuern im internationalen Vergleich 2011", svega nekoliko evropskih država ubire opći porez na imovinu, koji uključuje i nekretnine, a primjetno je mnogo niže porezno opterećenje uz znatne olakšice.

Francuska ubire opći porez na imovinu u visini od 0,55 do 1,80 posto, s tim da je neoporeziva imovina čija je vrijednost manja od 1,3 miliona eura. Ako vrijednost imovine prelazi taj milionski iznos, plaća se porez po stopi od 0,55 posto, koji potom progresivno raste do visine od 1,80 posto, koja se primjenjuje tek ako vrijednost imovine prelazi 17 miliona eura. Na sličan način i ostale države EU-a ubiru porez na imovinu.

I Grčka je krajem 2011. godine donijela zakon kojim uvodi porez na imovinu. Predviđena je diferencirana porezna tarifa (reducirane porezne stope za bolesne osobe, porodice s više članova), a prosječna porezna obaveza iznosi četiri eura po kvadratu. Primijenimo li visinu grčkog poreza stana od, naprimjer, 50 kvadrata u Hrvatskoj, utvrđuje se porezna obaveza od 200 eura godišnje.

U Češkoj se plaća porez na nekretnine na sve građevine i parcele, kuće, objekte, stanove. Donedavno su tog poreza na 15 godina bili oslobođeni stanovi u novogradnji, čime su vlasti htjele tokom tranzicije podstaći izgradnju novih stanova i kupovinu. Porez plaća vlasnik nekretnine, a samo u izuzetnim slučajevima stanar ili korisnik zgrade. Porez na klasični trosoban stan veličine 74 kvadrata u Pragu iznosi blizu 36 eura godišnje. Ukoliko je porez na nekretninu viši od 200 eura godišnje, plaća se u dvije rate.

U Poljskoj se porez na nekretnine ne plaća na poljoprivredno i pošumljeno zemljište, a kao osnovica poreza služi površina nekretnine. Ministarstvo finansija određuje svake godine maksimalnu visinu poreza po kvadratnom metru površine nekretnine, u zavisnosti od svrhe kojoj služi. Porez na stan tako ne može biti viši od 0,15 eurocenti po kvadratnom metru, poslovni prostor i stanovi koji služe za izdavanje oporezuju se 4,9 eura po kvadratu. Porez se plaća kvartalno, a općine, u zavisnosti od veličine i lokacije na kojoj se nalazi nekretnina, mogu u okviru maksimalne sume koje određuje Ministarstvo finansija razrezati manji ili veći porez.

 

Izvor: balkans.aljazeera.net