Zašto su ljudi toliko skloni teorijama zavjera? Profesor emeritus političkih znanosti na Sveučilištu Syracuse Michael Barkun, koji je svoj znanstveni rad fokusirao na politički i religiozni ekstremizam kao i na odnos religije i nasilja o čemu je objavio nekoliko knjiga, objašnjava da se sklonost teorijama zavjera može svesti na tri razloga.
Prvi je da objašnjavaju stvari i pojave koje druge teorije ne mogu, odnosno daju smisao svijetu koji se čini zbunjujuć i donosi više pitanja nego odgovora. Drugo, rade to na jednostavan, primamljiv način dijeleći svijet na sile dobra i zla, svjetla i tame, a zlo u pravilu pronalaze u jednom izvoru. I na koncu, treći razlog je taj što se teorije zavjere često predstavljaju kao specijalno, tajno znanje koje ili nije poznato ili nije priznato od širokih krugova, bilo stručnjaka, bilo laika, ali je samim time primamljivo i privlačno.
Jedna od najstarijih teorija zavjera, koja zapravo obuhvaća nekoliko manjih, ona je o Novom svjetskom poretku (New World Order – NWO), o čemu je Faktograf u više navrata pisao. Sljedbenici te teorije zavjere vjeruju da postoji tajna, moćna elita koja pokušava oformiti totalitarnu svjetsku vladu. Smatraju da u rukama drže golemu, zapravo neobjašnjivu političku i ekonomsku moć kojom provode distopijsku međunarodnu upravljačku strukturu koja će im omogućiti potpunu kontrolu nad globalnim stanovništvom. Svoj utjecaj navodno šire putem medija i tajnih civilnih udruga. Oni koji su protiv režima Novog svjetskog poretka bit će uhićeni i porobljeni. Mnogi veliki svjetski događaji i krize pripisuju se “moćnicima” koji stoje iza Novog svjetskog poretka, a teorija zavjere je odavno povezana i s antisemitskim teorijama što je otvaralo put opasnim narativima koji su izazivali agresiju prema židovskim zajednicama.
Glavni principi Novog svjetskog poretka
Ujedinjeni narodi: UN se smatra pokretačem kroz koji tajna vlada svime upravlja.
Kontrola uma: Dio teoretičara zavjere tvrdi da je plan ugraditi (ili to već provode u djelo) mikročipove i drugu naprednu tehnologiju u ljude kako bi se porobilo stanovništvo.
Druga kršenja osobnih sloboda: Sljedbenici teorije o Novom svjetskom poretku boje se strožeg zakona o kontroli naoružanja civila jer u tome vide agendu porobljavanja građana. Covid kriza kao i druge javne krize doživljavaju se kao dokaz ove agende pa zato smatraju da su elite izmislile ili orkestrirale izbijanje kriza.
Obitelj Rothschild: Bogata bankarska obitelj židovskog porijekla posebno je na meti ovih teoretičara zavjere koji vjeruju da Rothschildovi kontroliraju cijeli London, Sustav federalnih rezervi SAD-a i većinu tradicionalnih medija.
Bill Gates i George Soros: Oni su meta kao i obitelj Rothschild kao osobe “u sjeni”.
Antisemitski korijeni
Korijeni ovog vjerovanja koje je kroz desetljeća mijenjalo snagu utjecaja na društvo i koje se na koncu stopilo s ekstremističkim idejama, sežu u povijest, od pojave masona i iluminata preko rađanja antisemitskih ideja do konzervativnih organizacija povezanih s političkom desnicom.
Kako se objašnjava u analizi MIIS-a (Middlebury Institute of International Studies at Monterey), još su pokreti s kraja 19. i početka 20. stoljeća počeli širiti antisemitske narative prema kojima su Židovi organizatori globalnih događaja i kriza te “odgovorni za stvaranje nadnacionalne, globalne vladajuće strukture sa zlim ciljevima”. Kao rasadnik ovih ideja MIIS navodi britanski izraelizam, pokret koji se proširio u Engleskoj u 19. stoljeću.
Emil Heršak, nekadašnji profesor na Katedri za antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u radu namijenjenom studentima “Ideologija i osmišljavanje podrijetla” objašnjava da su tendencije ove nove ideologije sazrijevale još tijekom 17. i 18. stoljeća zahvaljujući novom odnosu prema Svetom pismu, rastu moći Engleza na svjetskom planu i jačanju osjećaja “izabranosti” u odnosu na druge narode što je podsjećalo na izabranost naroda Izraela u Starom zavjetu. Međutim, ističe da je britanski izraelizam ostao u sferi kurioziteta unatoč tome što je stekao velik broj pristaša.
Prva osoba koja je izrijekom tvrdila da su i mnogi Britanci potomci izgubljenih plemena Izraela bio je Richard Brothers (1757.–1824.) Kako piše Heršak, Brothers je ostao bez prihoda te počeo otkrivati mistična iskustva koja doživljava – primjerice, glas anđela najavio mu je propast Londona. Svoje ideje širio je pamfletima da bi ih sve skupio u knjigu u kojoj se proglasio apostolom nove religije, “princom Židova” i izravnim potomkom roda kralja Davida. Doživljavali su ga kao čudaka, no svojim je razmišljanjem utjecao na američkog pisca britanskog porijekla Thomasa Painea kao i na pjesnika Williama Blakea.
Britanskim se izraelizmom opravdavao uspon Britanskoga carstva i ekspanzija SAD-a te podržavala ideja o izabranom narodu, piše Heršak. Ideju je detaljnije razradio John Wilson (1799.–1870.). Izdao je knjigu “Naše izraelitsko podrijetlo” (“Our Israelitish Origins”) i tvrdio da Englezi/Anglosasi imaju primat kao potomci izraelskih plemena. Teoriju je nastavio razvijati Edward Hine (1825.–1891.) koji je napisao knjigu “Britanska nacija poistovjećena s izgubljenim Izraelom” (“The British Nation Identified with Lost Israel”, London, 1871.).
Širenje na Ameriku
Pokret je vrhunac doživio tijekom 20-ih i 30-ih godina u Britaniji, no tad je počeo zamirati i danas je marginalna pojava. S druge strane, u SAD-u se razbio na dvije struje koje će tijekom druge polovice 20. stoljeća dati teoriji zavjere o Novom svjetskom poretku širi kontekst.
Jednu je vodio jedan od prvih radijskih i televizijskih evangelista u SAD-u Herbert W. Armstrong (1892.–1986.) te osnovao crkvu koja se danas zove Grace Communion International i ograđuje se od britanskog izraelizma. Drugu struju je skupina američkih poduzetnika razvila u “Anglosasku federaciju Amerike” koju je, među ostalima, vodio William John Cameron (1878.–1955.), bliski suradnik Henryja Forda. Tijekom 30-ih i 40-ih godina ta je američka inačica britanskog izraelizma zastupala krajnje desne političke opcije, kao i rasističke pozicije. Jedan od poduzetnika osnivača, odvjetnik i izumitelj Howard Rand, ostao je vjeran britanskom izraelizmu i njemu se pripisuje bitna uloga u razvitku pokreta Kršćanski identitet (Christian Identity) čija je filozofija sve do danas rasistička i protužidovska.
Sljedbenici Kršćanskog identiteta smatrali su da su oni pravi Izraeliti, Božji miljenici. Nakon Prvog svjetskog rata narativ se počeo širiti, a objavljen je i tekst koji je snažno potpirio mržnju – američka verzija “Protokola Sionskih mudraca” (“Protocols of the Elders of Zion”), najzloglasniji i najrašireniji antisemitski tekst, kako ga opisuje Enciklopedija holokausta. U njemu se lažno tvrdi da židovske elite imaju plan za globalnu dominaciju. No, tekst je naišao na snažan odjek, puno je puta citiran unatoč tome što je isto tako više puta demantiran.
Dva svjetska rata i društvene promjene – novi poredak
Period pred Drugi svjetski rat dodatno je pojačao mržnju i napade na Židove što je udarilo temelje antisemitizmu iz kojeg su se razvile razne teorije zavjere, uključujući modernu verziju Novog svjetskog poretka, objašnjava se u analizi MIIS-a. Pojam “novi svjetski poredak”, identičnu ili sličnu konstrukciju, koristilo je u 20. stoljeću više političkih figura poput Woodrowa Wilsona i Winstona Churchilla koji su tu sintagmu koristili kako bi se referirali na novi period u povijesti uvjetovan velikom promjenom u političkom poretku ili u poretku globalne moći nakon Prvog, odnosno Drugog svjetskog rata.
Američki predsjednik od 1913. do 1921. Woodrow Wilson spomenuo je frazu “novi poredak svijeta” u govoru 9. rujna 1919. na Sveučilištu Minnesota. Sintagmu “novi poredak” iskoristio je u nekoliko govora govoreći o budućnosti. Britanski premijer u vrijeme Drugog svjetskog rata Winston Churchill u jednom od svojih najpopularnijih govora “We shall fight them on the beaches” (“Borit ćemo se na plažama”), koji je održao u Zastupničkom domu Parlamenta 4. lipnja 1940., spomenuo je “novi svijet” koji će “spasiti i osloboditi stari”.
Polovicu 20. stoljeća u SAD-u obilježio je i rast raznih organizacija koje su gradile svoje ideje i politike oko pojma “novi svjetski poredak”. Najpoznatija među njima je John Birch Society (JBS). Matthew Dallek, književnik i povjesničar te profesor na Sveučilištu George Washington, u intervjuu za NPR opisuje ih kao grupu prvenstveno posvećenu borbi protiv komunizma koji je po njihovom mišljenju uništavao SAD, a s tim su pomogli stvoriti narativ koji će postati ključan za radikalnu desnicu s temeljima u antiestablišmentu, teorijama zavjere, rasizmu itd. U tekstu MIIS-a još se dodaje da su optuživali “komunističke elite za globalne zavjere”. “Komunističke elite” su kod dijela teoretičara zavjere u tom trenutku zamijenile “židovske elite”. S vremenom će u narativu 21. stoljeća postati samo “elite koje teže globalnoj dominaciji”, a po potrebi elite će biti definirane narodnošću ili ideologijom.
Kontrakultura, mistici i iluminati
Tako su se raširile ideje o tajnim organizacijama koje iz pozadine vuku konce, a one su na posebno plodno tlo pale ’60.-tih i ’70.-tih godina prošlog stoljeća u razdoblju kontrakulture. Krajem šezdesetih godina u SAD-u krenule su velike društvene promjene kojima su pokretači bili brojni društveni pokreti – studentski, novoljevičarski, antiratni, ženski… Većinom su kontrakulturu pokrenuli mladi, a jedan od najvećih pokreta bio je hipi pokret koji je temelje za novi svjetonazor tražio u filozofiji, mistici i religiji otkrivajući drevna znanja, mitove, razne duhovne prakse, život u zajednicama i zadrugama pa i nomadski stil života, a ideje su širili osnivajući vlastite novine ili piratske radiopostaje. Smatrali su da su prethodne generacije previše fokusirane na materijalno i konzumerizam, zagovarali su mir i ljubav, glazbu su suprotstavljali vojnim akcijama, promicali su ravnopravnost spolova, nenasilje, ekološku svijest i duhovno prosvjetljenje.
Istaknuti član JRB-a Gary Allen, konzervativni spisatelj, u knjizi “None Dare Call It Conspiracy” izdanoj još 1971. percipira nove zakone koji idu u korist ljudskih prava, porast socijalnih politika i pravila oko sigurnosti na radu kao dokaz za dolazak nove svjetske vlade, a paranoju širi i na bankare spominjući “ekonomsku agendu nevidljive, globalne, moćne elite”. Knjiga je prodana u pet milijuna primjeraka, navodi NY magazin.
S rastom antikomunističkih teorija zavjere širilo se vjerovanje o podzemnoj, tajnoj organizaciji koja iz sjene vuče konce, kao što su iluminati koji su postali popularni u kontrakulturi šezdesetih i sedamdesetih u SAD-u. Premda je postojanje iluminata kao moćnika u sjeni više puta pobijeno, sklonosti mistici i duhovnom utjecala je na širenje te ideje. Kao što je Faktograf već pisao, teorija o iluminatima nastala je upravo tih godina kao neslana šala s ciljem da natjera ljude da dodatno propituju kvalitetu informacija koje su im servirane. Priču su osmislili pripadnici hipijevskog pokreta Greg Hill i Kerry Thornley, koji su izdali knjigu pod nazivom “Principia Discordia”. Knjiga je, ukratko, bila parodijski tekst za parodijsku vjeru – diskordijanizam. Diskordijanski pokret je u konačnici bio kolektiv koji je želio potaknuti građanski neposluh, neslane šale i prijevare.
Moderna ideja o Novom svjetskom poretku
Kombinacija interesa kontrakulture za tajna društva i JRB-ovih teorija zavjere usmjerenih protiv tajnih elita stvorila je infrastrukturu za rašireno vjerovanje u postojanje tajne globalne organizacije kojoj je namjera preuzeti kontrolu nad SAD-om, a onda i svijetom.
Ova društvena pojava je s objavom knjige “The New World Order” Pata Robertsona 1991. i govorom Georgea W. Busha 1991. zacementirala teoriju o Novom svjetskom poretku kao kamen temeljac konspirativnoj kulturi, piše MIIS. Vrlo veliku ulogu odigrao je i David Icke, britanski teoretičar zavjera, bivši profesionalni nogometaš i televizijski voditelj, koji je popularizirao ideju gmazolikih bića koji iz sjene vladaju Zemljom i tvrdio da zavjera globalnih razmjera djeluje još od vremena Babilona (2. tisućljeće pr.n.e.).
Nakon pada komunizma početkom devedesetih godina fokus zavjere Novog svjetskog poretka s komunista i ateističke svjetske vlade pomaknut je potpuno na globaliste i vladu pod kontrolom oligarha i međunarodnih bankara, korumpiranih političara i Ujedinjenih naroda.
Michael Barkun piše da je prije 1990. teorija zavjere o novom svjetskom poretku bila ograničena na dvije subkulture – militantnu protuvladinu desnicu i kršćanske fundamentaliste zabrinute za kraj vremena i dolazak Antikrista. Pod militantnom protuvladinom desnicom Barkun misli na ljude koji vladine institucije, njihove politike i predstavnike smatraju nezakonitim i tiranskim, tvrde da sudovi nemaju nadležnost nad većinom Amerikanaca ili da nema legalne osnove za porez na dohodak, a svoje tvrdnje često potkrepljuju pseudopovijesnim činjenicama. Kršćanski fundamentalisti imaju slične političke preferencije, no teoriju zavjere češće temelje na ideji o kraju svijeta i dolasku Antikrista.
Kraj Hladnog rata i utjecaj Georgea Busha
Nakon što je pao Berlinski zid i nakon što je počela nova, posthladnoratovska era na samom početku devedesetih godina američki predsjednik George Bush u nekoliko je govora spomenuo sintagmu “novi svjetski poredak”, no u kontekstu svjetskog mira i sigurnosti, a ne uništenja i ratova kako se to obično interpretira.
Irak je u kolovozu 1990. izvršio invaziju na Kuvajt na što se referirao Bush održavši govor u Kongresu 11. rujna 1990. i rekavši: “Večeras želim govoriti o tome što je na kocki, što moramo učiniti zajedno kako bismo obranili civilizirane vrijednosti diljem svijeta i održali ekonomsku snagu. … Upravo sam se vratio s produktivnog sastanka sa sovjetskim predsjednikom Gorbačovom i drago mi je što radimo zajedno na izgradnji novog odnosa. … Diktator više ne može računati na sukob Istoka i Zapada. Novo partnerstvo naroda je počelo. I danas sudjelujemo u jedinstvenom i izvanrednom trenutku. Kriza u Perzijskom zaljevu, koliko god teška bila, nudi rijetku priliku kretanja prema povijesnom periodu suradnje. U ovim teškim vremenima može se ostvariti naš peti cilj, novi svjetski poredak. Nova era, slobodna od prijetnje terorista, snažnija u istjerivanju pravde i sigurnija u misiji za uspostavom mira. Era u kojoj narodi svijeta, istočnog i zapadnog, sjevernog i južnog, mogu napredovati i živjeti u miru.”
New York Times je pisao da je Bush ovim govorom oživio riječi Woodrowa Wilsona. Također je u analizi otkrio da je dio konzervativaca bio protiv ovakvog “novog svjetskog poretka” jer su ga doživjeli kao racionalizaciju američkih imperijalnih ambicija na Bliskom istoku.
Američki istraživački novinar Chip Berlet u knjizi “Right-Wing Populism in America: Too Close for Comfort” piše da je Bushev govor posebno prepao pripadnike i kršćanske i sekularne krajnje desnice. Kršćanski fundamentalisti njegove su riječi doživjeli kao “znak da dolazi kraj vremena”, a sekularni pripadnici ideologije promatrali su ga sa stajališta antikomunista i bojali su se hegemonije UN-a nad svim narodima.
Brzom vojnom operacijom, koja je počela polovicom siječnja 1991., američka vojska je sa saveznicima kroz nešto više od mjesec dana potisnula Irak iz Kuvajta i prisilila Iračane na primirje. Govoreći ponovno u Kongresu 06. ožujka Bush je rekao: “Vidimo novi svijet koji se rađa. Svijet u kojem postoji perspektiva novog svjetskog poretka. Kako je rekao Winston Churchill, svjetski poredak u kojem ‘načela pravde i poštene igre štite slabe od jakih…’ Svijet u kojem su Ujedinjeni narodi, slobodni od hladnoratovske pat pozicije, spremni ispuniti povijesnu viziju svojih osnivača. Svijet u kojem sloboda i poštovanje ljudskih prava vladaju među svim narodima. Zaljevski rat bio je prvi test za ovaj novi svijet.”
Ujedinjeni narodi su time u očima teoretičara zavjere dobili dodatnu važnost i poziciju unutar urotničkog Novog svjetskog poretka.
Kontrola oružja i sporni aerodrom
Američki predsjednik Bill Clinton potpisao je 30. studenog 1993. zakon o kontroli oružja kojim su, između ostalog, postale obavezne pozadinske provjere kupaca oružja u SAD-u kao i period čekanja od pet dana do izdavanja oružja. Međutim, za teoretičare zavjere to je bio novi dokaz za “novim svjetskim poretkom” i “globalnom dominacijom” jer je već bilo rašireno shvaćanje da je kontrola oružja samo prvi korak prema kontroli stanovništva i jednoj svjetskoj vladi.
A onda je 28. veljače 1995. otvoren Međunarodni aerodrom Denver koji je odjednom postao “sjedište Novog svjetskog poretka”. Zašto? Odgovor leži u kombinaciji hrabre umjetnosti, neobične arhitekture, zloglasnih problema u izgradnji i internetskoj paranoji.
Jedna od teorija je da masoni kontroliraju aerodrom otkako se otvorio, a oni su povezani s elitom Novog svjetskog poretka. U stvarnosti, ovu teoriju pokrenula je vremenska kapsula na kojoj je, između ostalog, ugraviran masonski simbol i riječi “New World Airport Commission”. No, naziv je referenca na skladbu “New World Symphony” češkog kompozitora Antonína Dvořáka. Nema dokaza da su masoni imali ikakve veze s aerodromom, a neobični znakovi na poklopcu vremenske kapsule su znakovi jezika Navajo.
Velik broj ljudi zavjeru je posebno vidio u umjetničkim djelima. Jedno od njih je osam i pol metara širok mural Lea Tangume, potom gargojle koje “nadziru” prostor za preuzimanje prtljage, a na koncu i gotovo 10 metara visok plavi mustang (Blucifer) koji se propinje na stražnje noge i promatra svijet svjetlećim crvenim očima. Da stvar bude gora, autor skulpture Luis Jiménez poginuo je gradeći ovaj kip kad se odlomio velik komad skulpture u nastajanju i pao na njega u radioni. Obitelj je dovršila skulpturu. Crvene oči koje se percipiraju kao sotonske, zapravo su posveta Jiménezovom ocu koji je izrađivao neonske reklame. Gargojle su se stoljećima doživljavale kao kipovi koji brane od zlih duhova, mogu se pronaći i u europskoj i hrvatskoj arhitekturi, a Tanguma je sam demantirao nacističke i slične aluzije koje su teoretičari zavjere pronalazili u njegovom muralu.
Kružila je i teorija zavjere da ispod aerodroma leže tajni tuneli i bunkeri u kojima bi se trebala sakriti elita u slučaju apokalipse. Tuneli postoje, ali u njima svakodnevno radi stotine radnika. Na sreću, uprava aerodroma kao i zaposlenici s vremenom su shvatili da se ne mogu boriti sa strastvenim teoretičarima zavjere pa su teorije prigrlili i danas su dio marketinške strategije aerodroma. Tako je poznato da zaposlenici iz zabave navlače maske guštera i izvanzemaljaca i plaše osoblje ili posjetitelje.
NWO u pop kulturi devedesetih
I jedan pop kulturni fenomen je devedesetih pridonio širenju teorija zavjere, a posebno zavjerama o tajnim društvima – popularnost serije “Dosjei X”. Ako ništa drugo, radnja serije je servirala ozbiljnu količinu skepse, a najbizarniji trenuci nisu vezani uz NLO-e i paranormalne pojave, već upravo uz javnosti nedostupne lokacije skladišta i drugih spremišta vlade, uz tajne sastanke i zataškavanja koja redovito odrađuju uglavnom anonimni “ljudi u sjeni”.
Ideja o iluminatima kao tajnom društvu koje sve promatra i zna ušla je i u glazbu, posebno hip hop devedesetih. Konkretno o iluminatima “koji žele moj um, dušu i tijelo” govori se u pjesmi “I Shot Ya” LL Cool J-a, u izvedbi s Prodigyjem. Wu-Tang Clan ima pjesmu “Wu World Order”, Poor Righteous Teachers izdali su 1996. album naziva “The New World Order”, a prvi posthumno izdan album Tupac Shakura zvao se “The Don Killuminati: The 7 Day Theory”.
Milenijska buba
Kako je dosad već postalo jasno da su veliki svjetski događaji, tragedije i promjene okidač za ponovno aktiviranje, a možda i malu modifikaciju teorije o Novom svjetskom poretku, ne čudi da je i strah s kraja 1999. godine morao biti objašnjen nekom ozbiljnijom pozadinom.
Uoči 2000. stvorila se panika od milenijske bube, odnosno problema Y2K, piše BBC. Naime, ni stručnjaci nisu bili sigurni kako će računala nakon ponoći, od 1. siječnja 2000., registrirati datum i hoće li prepoznati formate. Neki su stručnjaci predviđali pad računalnih sustava i infrastrukture te su najavljivali milijunske štete.
Osim straha od računalnih problema raširilo se i vjerovanje da će upravo zahvaljujući milenijskoj bubi tajne elite preuzeti vlast. Kad se računala u ponoć sruše, nastat će Novi svjetski poredak, smatrali su i pribojavali se da to znači da hrana više neće stizati u trgovine, da će nuklearne elektrane prestati raditi i da će na ulicama zavladati anarhija. Pojavila se i teorija da će vojska UN-a ući u SAD kako bi razoružala narod i uspostavila novi svjetski poredak.
Srećom, računala su nas iznenadila i uglavnom mirno prebrodila prelazak na računanje od 2000.-te godine.
Motiv za domaći terorizam
Analiza FBI-ja pokazala je da političke teorije zavjere mogu motivirati domaće radikale na kaznena djela i/ili nasilje. U posljednjem desetljeću Novi svjetski poredak i druge teorije zavjere navodile su se kao opravdanje za nasilje.
Primjerice, u listopadu 2016. uhićeni su 30-godišnji Michael Mancil i 21-godišnji James Kenneth Dryden zbog gomilanja velike količine oružja, a oružje su skupljali s namjerom da napadnu postrojenje HAARP-a (High-Frequency Active Auroral Research Program), o kojem je Faktograf već puno puta pisao, jer su vjerovali da ono ima moć kontrole vremenskih prilika, da sprečava Amerikance da razgovaraju s Bogom, ali i da prinosi žrtve za Novi svjetski poredak. Ništa od toga, naravno, nije istina. Sve informacije o HAARP-u možete pronaći ovdje.
Drugi se incident dogodio u prosincu 2018. kad je uhićen muškarac koji je planirao bombom raznijeti nešto za što je vjerovao da je zapravo sotonski hram, a sve kako bi osvijestio Amerikance o nadolazećem Novom svjetskom poretku.
U oba primjera na počinitelje su utjecale razne teorije zavjere što pokazuje da se teorija o Novom svjetskom poretku preklapa s brojnim drugim teorijama zavjere i dovoljno je široka da ih obuhvati. Izražavanje takvih konspirativnih stavova online, na internetu, često potiče nasilje offline, u stvarnosti.
Iskorištavanje emocija
Širenje diskursa o novom svjetskom poretku, tajnim vladama i zakulisnim igrama u posljednjih je 20 godina možda najočitiji u reakcijama dijela Amerikanaca na velike događaje kao što je napad na Blizance, nebodere Svjetskog trgovačkog centra, 11. rujna 2001. Dok su milijuni oplakivali žrtve, opravdano se u javnosti spekuliralo o mogućim počiniteljima i motivima napada. Premda je većina prihvatila činjenicu da je to bio napad terorističke organizacije Al-Kaide, teoretičari zavjere o Novom svjetskom poretku su iskoristili tu emocionalnu zbunjenost i dodatno raširili svoja vjerovanja.
Snažna prisutnost narativa vidljiva je i danas u odgovorima na velike nasilne događaje u SAD-u. Komentari teoretičara zavjera na društvenim mrežama nakon masovnih pucnjava najčešće idu u smjeru tvrdnji da je Novi svjetski poredak organizirao pucnjavu i te događaje često prikazuju kao lažne, kao da nisu dogodili. Namjera takvih komentara najčešće je borba protiv zakona koji bi ograničio nošenje oružja jer će tako, smatraju, biti poraženi.
Principi za učinkovito širenje
Michael Barkun analizirao je okvire raznih teorija zavjere ne bi li objasnio zašto se teorije poput Novog svjetskog poretka tako učinkovito šire. Identificirao je tri glavna principa koja su teoretičari zavjera prihvatili:
1. Ništa se ne događa slučajno.
2. Ništa nije kako se čini.
3. Sve je povezano.
Ovi su principi s vremenom, smatra Barkun, pridonijeli raširenosti ove teorije zavjere.
Kako ljudske principe nije lako mijenjati, izvjesno je da će teorija zavjere o Novom svjetskom poretku i dalje živjeti te povremeno mijenjati oblik. I dok se to manifestira na razini kojoj zadovoljavajući odgovor daje sarkazam aerodroma u Denveru, nema razloga za brigu.
Nakon svega navedenog možemo zaključiti da se teorija zavjere o Novom svjetskom poretku više od sto godina razvijala postepeno, gradila se i nadograđivala s vremenom, po potrebi i mijenjala, no princip je uvijek bio isti – tajna organizacija moćnika vuče konce na svjetskoj političkoj i ekonomskoj sceni i cilj im je staviti pod kontrolu kompletno stanovništvo. No, realnost je u nebrojenim primjerima demantirala takvo viđenje situacije. Također, veliki broj država u svijetu su danas demokratske države, što znači da njihovu vlast na slobodnim izborima svakih nekoliko godina biraju građani, a građani ih na izborima mogu i smijeniti. Kada bi teorija o “jednoj svjetskoj vladi tajnih moćnika” bila točna, to bi značilo da oni upravljaju i svim tim nebrojenim političarima diljem svijeta. Uz to, ne postoji niti jedna globalna politička organizacija preko koje bi ta “tajna globalna elita” upravljala svim ljudima na svijetu.
