Prije nešto više od godinu dana većina je redakcija dnevnih listova preko noći usvojila statute, koji su bili uvjet za državno smanjenje PDV-a za dnevne listove s 10 na 5 posto. No, to se u praksi pokazalo tek poreznom olakšicom za vlasnike medija, nije pomoglo ni poboljšanju položaja novinara, a usto se zbog nepostojanja kontrole načelno pozitivne odredbe statuta sustavno i nekažnjeno krše. Novinari tako danas u Hrvatskoj zapravo ne mogu biti – novinari.
Zadnjih deset godina država nije imala mehanizme za sankcioniranje medijskih kuća koje nisu imale statute (što je bio slučaj kod gotovo svih), a sada, kad su ih donijeli, država nema mehanizme za sankcioniranje njihovog masovnog neprovođenja. Zaključak je to koji se nameće godinu i dva mjeseca nakon što je većina redakcija dnevnih listova preko noći usvojila statute, koji su bili uvjet za državno smanjenje PDV-a za dnevne listove s 10 na 5 posto.
Premda su dokumenti koji reguliraju odnose između vlasnika, urednika i redakcije trebali biti usvojeni još temeljem Zakona o medijima iz 2004. godine, oni su zbog nepostojanja sankcija kod većine dnevnih tiskovina doneseni tek sredinom prošle godine, nakon što ih je Vlada Zorana Milanovića financijski potaknula na taj potez. Cinici bi kazali - doslovno platila da to učine. Po procjenama Hrvatske gospodarske komore, država je tako jednim potezom predala između 30 i 35 milijuna kuna u ruke 13 tadašnjih komercijalnih dnevnih listova na godišnjoj razini.
Odluku o smanjenju PDV-a pozdravljali su tih dana i iz strukovnih organizacija koje se zalažu za novinarska prava, jer se smatralo da će država samim time dati poticaj nakladnicima da u teškim okolnostima za tiskane medije očuvaju novinarska radna mjesta. Kritičari ove odluke tvrdili su s druge strane da Vlada samo pogoduje krupnim izdavačima koji su se našli u velikim financijskim poteškoćama, baš kao što im je izborne 2007. godine pogodovao Ivo Sanader, koji je, pored nezakonitog kupovanja određenih lokalnih listova i televizija, tiskovinama odobrio prvo smanjenje PDV-a. No, iz države su više puta demantirali takve navode, pozivajući se upravo na dramatične promjene koje će za novinare imati konačno uvođenje statuta.
U teoriji, statuti su značili demokratizaciju redakcija i veće pravo glasa svih ili većine novinara, prvenstveno prilikom odabira glavnog urednika, ili izglasavanja nepovjerenja postojećem. Premda se razlikuju od medija do medija, statuti su na redakcijsku razinu uveli i strukovne etičke kodekse koji novinaru omogućuju neovisnost u obavljanju posla, smanjuju vanjske pritiske oglašivača i vlasnika medija te mu omogućavaju da se, primjerice, odbije potpisati na tekstove koji su mu naknadnom uredničkom intervencijom smisaono i kontekstualno masakrirani. Statuti su, najkraće, trebali omogućiti novinarima da budu novinari.
Kakva je situacija danas, godinu i dva mjeseca nakon smanjenja PDV-a? "Bila je to porezna olakšica koja je išla zapravo vlasnicima medijima i nije imala druge rezultate. Smanjenje PDV-a dnevnim listovima nije imalo nikakvog utjecaja na zaustavljanje ogromnog trenda pada novinarske zaposlenosti, smanjenje radnog opterećenja novinara koji su zadržali posao ili na smanjenje njihovih plaća", rezimirao je prije nekoliko dana na jednom okruglom stolu učinke prošlogodišnje odluke o smanjenju PDV-a Milan Živković, savjetnik za medije u Ministarstvu kulture, institucije koja je već tada upozoravana da uvođenje statuta paralelno sa smanjenjem PDV-a ne znači ništa ako se ne uspostavi efikasan nadzor nad provođenjem njihovih odredbi.
Današnje posljedice nepostojanja kontrole više su nego poražavajuće: statutarne odredbe kod većeg dijela redakcija teško se i opetovano krše a novinari su gotovo u pravilu bespomoćni, pogotovo kad je riječ o imenovanju glavnog urednika, pritiscima vlasnika medija na redakciju, cenzuriranju ili nedopustivoj uredničkoj intervenciji u njihove tekstove. To su H-Alteru kazali predstavnici novinara gotovo svih dnevnih listova koji su prošle godine dobili poreznu olakšicu.
Najsvježiji slučaj je smjena Branka Mijića s mjesta glavnog urednika Novog lista, gdje je navodno kršeno više zakonskih odredbi, a posebno statut redakcije. Mijić je, među ostalim, smijenjen jer je opetovano pisao o problemima Novog lista, prozivajući upravo vlasnika Alberta Faggiana i bivšu upravu kao uzročnike većine poteškoća u kojima se našao riječki dnevnik. "U obrazloženju ostavke se vidjelo da se poslodavac trudi držati statuta. No, problem je što dio tih obrazloženja jednostavno nije u skladu sa statutom", istaknuo je Denis Romac, predstavnik HND-a u Novom listu, koji je zajedno s kolegama nedavno prijavio kršenje statuta i drugih zakona Ministarstvu kulture. Ali, problem je u tome što osim sudova ne postoji zakonom propisana adresa koja bi mogla regulirati teže povrede odredbi statuta pa će vjerojatno sve završiti na mišljenju resornog ministarstva koje neće biti obvezujuće, baš kao ni mišljenje novinara prilikom odabira glavnih urednika u Glasu Istre, još jednom Faggianovom mediju.
Premda je jedno od glavnih opravdanja za uvođenje statuta bila upravo presedanska i za hrvatske prilike historijska mogućnost da novinari u najvećim medijima suodlučuju s upravom o tome tko će im biti glavni urednik, to nikako ne vrijedi za Glas Istre. Riječ je o redakciji koja je još 2007. donijela statut, ali on je bio toliko loš za novinare da su oni prošle godine uputili javni apel i upozorili državu da smanjenjem PDV-a neizravno potiče degradaciju novinskih sloboda u ovom dnevniku, tvrdeći da je vlasnik prošle godine nakon ucjenjivanja novinara prenio stari statut iz jedne tvrtke u drugu.
"Mi smo pokušali utjecati na promjenu statuta. Obratili smo se i Ministarstvu kulture te Ministarstvu financija, no odgovor po mojim saznanjima nismo dobili. Na koncu nam je poslodavac rekao da će biti prisiljen smanjivati plaće ako ne usvojimo statut, jer će nam u tom slučaju PDV s pet posto porasti na 20 i nešto. Statut je na kraju usvojen", kaže Boris Vincek, donedavni predstavnik HND-a u Glasu Istre.
Vincek je, zajedno s tridesetak kolega, nedavno dobio otkaz u Glasu Istre. Kaže da nema sumnje da je otkaz rezultat njegovih sindikalnih aktivnosti. "Gotovo u isto vrijeme otkaz su dobili i drugi predstavnici sindikata i HND-a. Poslodavac će reći da je razlog naša lijenost, i pozvati se na famoznu listu učinkovitosti, na kojoj su završili mahom neposlušni ili nepodobni novinari. No, neće kazati kako su urednici frizirali bodovanje i kako su, gle slučaja, otkaz prvenstveno dobili oni koji su javno istupali o poslodavcu u negativnom kontekstu", ističe Vincek.
Na koncu su novinari Glasa Istre dobili statut koji, primjerice, predviđa da imaju pravo glasa pri odlučivanju o glavnom uredniku, ali da to pravo nakladnik - ne treba uvažiti.
"U zadnje četiri godine većina novinara se tri puta usprotivila predloženim glavnim urednicima, s tim da prvi put iz revolta nismo izašli na glasanje. Godina 2012. i 2014., dakle i nakon što je smanjen PDV, natpolovična većina se jasno usprotivila ljudima koje je Uprava predložila za uredničko mjesto, ali oni su svejedno imenovani. Postojeći statut, dakle, nije donio ništa dobro novinarima", kaže nam Paulo Gregorović iz Glasa Istre.
Slična situacija je i u Zadarskom listu, trećem Faggianovom dnevniku, u kojem statut također propisuje da se novinari mogu uzaludno usprotiviti imenovanju glavnog urednika. No, ni to se ne poštuje. Tako je u travnju imenovan novi glavni urednik bez da se o tome uopće pitala redakcija. Štoviše, upravo zbog nefunkcioniranja statuta redakcija je nedavno uzela stvari u svoje ruke i osnovala redakcijski sindikat. Ova je odluka direktno bila motivirana činjenicom da je u listu nedavno zaposlena novinarka koja je zanat "kalila" u medijima zadarskog oligarha Rena Sinovčića, u danima kad se spekulira da bi upravo Sinovčić mogao preuzeti novine od Faggiana. "Budući da smo shvatili da bi je bez našeg utjecaja mogli imenovati za glavnu urednicu, što bi, strukovno rečeno, bila katastrofa zbog dosadašnjeg rada ove novinarke, odlučili smo se sindikalno udružiti i s upravom pregovarati oko kolektivnog ugovora te uvođenja pravila koji će onemogućiti njihovu samovolju prilikom imenovanja uredništva. Da je statut bio iole normalnije napisan, vjerojatno do ovog ne bi ni došlo", kaže nam jedan novinar iz Zadarskog lista, koji je želio ostati anoniman zbog bojazni od odmazde vlasnika.
Zamolba za anonimnošću i inače je tijekom pisanja ovog teksta zbog istog razloga bila više pravilo negoli iznimka kod naših sugovornika, i to posebno kad je riječ o najvećim medijskim kompanijama, poput Styrije i EPH. Zamolba je više nego razumljiva, ako se u obzir uzme činjenica da su u kompaniji Ninoslava Pavića nedavno degradirani pojedinci jer su se poslodavcu i uredništvu otvoreno usprotivili zbog teških i opetovanih kršenja statuta. To je H-Alteru otkrilo Redakcijsko vijeće Jutarnjeg lista, tijelo koje je uspostavljeno donošenjem statuta u lipnju prošle godine. Degradirani su nakon što je u travnju došlo do bitne promjene u uređivačkoj politici i smjene većine dotadašnjih urednika. Po statutu Jutarnjeg, o tome vlasnik prethodno mora pribaviti mišljenje redakcije, no to nije učinjeno. Redakcijsko vijeće je u više navrata bezuspješno upozoravalo nakladnika i glavnog urednika da je nejasna nova uređivačka koncepcija uz izostanak kvalitetne komunikacije većine urednika s novinarima stvorila probleme u svakodnevnom radu redakcije.
"Na sastancima smo upozoravali i na narušavanje profesionalnih standarda jer je primjerice urednička oprema često bila potpuno suprotna sadržaju teksta. Nakon intervencije Redakcijskog vijeća dio problema u redakciji je riješen, a dio je i dalje ostao. Nažalost, u tom je procesu nekoliko ljudi u redakciji profesionalno degradirano kao direktna posljedica iznošenja primjedbi na rad pojedinih urednika, ali te smo slučajeve odlučili riješiti unutar redakcije", kažu nam iz Redakcijskog vijeća Jutarnjeg lista, dodajući da se u drugim slučajevima testiranje statuta pokazalo uspješnim, pa je, primjerice, većina novinara glasovala za trenutnog glavnog urednika.
U Styriji, drugoj velikoj medijskoj kompaniji, sindikalisti i predstavnici HND-a deset godina su bezuspješno pregovarali s vlasnicima o donošenju statuta, jer potonji nisu bili odveć voljni pristati na veće ovlasti novinara. No, kad je država odlučila smanjiti PDV, statuti su u Styrijina dnevna izdanja uvedeni doslovno u zadnjim trenucima. Od tada je Redakcijskom vijeću Večernjeg lista došla jedna pritužba novinara o bitnoj uredničkoj izmjeni njegovog teksta bez pisanog obrazloženja, što statut zabranjuje. Nadležni urednik se nikad nije očitovao na pritužbu.
U drugim Styrijinim medijima dio novinara nikad nije ni vidio statute. Novinari 24 sata doslovno su zadnji dan obaviješteni da se očituju o ovom dokumentu. "Neki kolege su konkretno rekli 'Nemam pojma što je u statutu, kako ću se izjasniti?'", objasnio je jedan novinar u nedavno objavljenoj knjizi "Značaj medijskog integriteta", da bi ih potom uputili kod tajnice da prolistaju statut. "I ode dotična kolegica kod tajnice, a tajnica joj kaže: 'Dobila sam odredbu da ne smijem pokazati.' Novinari su se malo pobunili, ali su se istog dana dešavali otkazi u Poslovnom dnevniku. Taj je list pod 24 sata pa se nitko više nije bavio statutima. Na kraju je većina izglasala statut, premda još nitko ne zna što u njemu piše, niti će se to većine ikad ticati", kaže ovaj novinar.
Još je gora situacija bila u Poslovnom dnevniku, čiji novinari i danas moraju ići u redakciju 24 sata da bi vidjeli zajednički statut. "Većina novinara nije ni vidjela statut prije nego je usvojen. Danas nam čak i dopuštaju da ga vidimo kod tajnice, ali ga ne smijemo uzimati", kazali su nam izvori iz Styrije.
Žele li ukazati na navedene primjere kršenje statuta i izboriti se za svoja prava, novinari u Hrvatskoj to trenutno mogu napraviti u pregovorima s uredništvom i nakladnikom medija ili putem svojevrsnih arbitražnih vijeća, koji se sastoje od tri člana što ih odabiru izdavač i novinari, ovisno o tome predviđa li redakcijski statut takvo rješenje. Ako ne dođe do dogovora, jedina opcija su sudski sporovi, kao u slučaju Branka Mijića, ali to znači višemjesečne postupke i gotovo nikakvu utjehu za novinare kojima su kršena statutarna prava.
To je jedan od brojnih razloga zašto novinarka Jutarnjeg lista Slavica Lukić, kao i većina novinara s kojima smo razgovarali, smatra kako je logično zahtijevati da država uspostavi nadzor nad poštivanjem zakona kojeg su donijeli, jer u suprotnom ne vidi smisao donošenja zakona.
"Statuti su bili jedina obaveza koju je država postavila nakladnicima da zauzvrat uživaju u ogromnoj poreznoj olakšici. No, Vlada je dosad bila potpuno nezainteresirana za uspostavu nadzora provedbi statuta, kao što je deset godina ignorirala njihovo nedonošenje", istaknula je Lukić. Dodaje da se redakcijska vijeća trenutno ne mogu nikome obratiti u slučaju težeg kršenja statuta, jer nitko nije nadležan. "Oni šalju upozorenja upravama medija, ali to nekad ne dovodi do rezultata. Uvođenje statuta izrazito je važan trenutak za hrvatsko novinarstvo, ali problem je u tome što novinari ne mogu konzumirati svoja prava ako ne postoji nadzor nad poštivanjem tih prava, za što odgovornost moraju snositi i državne institucije", kazala je Slavica Lukić.
Toga su, čini se, postali svjesni i u Ministarstvu kulture, odakle su za H-Alter poručili da je uvođenje regulacije tiskanih medija postalo "neophodno". Resorno ministarstvo razmišlja o više modela, među njima i o proširenju djelatnosti Agencije za elektroničke medije, koja zasad teoretski nadzire poštuju li radiji, televizije i ponekad internetski portali zakon. "Druga mogućnost uvođenja regulacije bile bi ombudsmanske institucije, po ugledu na Švedsku ili Nizozemsku: neka vrsta, u provizornom prijevodu, 'medijskoga pravobranitelja' kojem bi se novinari mogli obratiti u prijepornim situacijama", poručili su iz Ministarstva kulture.
Dodaju da bi, ovisno o proračunu, sljedeće godine moglo doći i do smanjenja porezne stope za lokalne i regionalne tjednike, koji su dosad bili diskriminirani naspram dnevnih tiskovina. S obzirom da najave o uvođenju regulacije tiska dolaze više od godinu dana nakon što su nakladnicima ustupljene velike porezne olakšice da uvedu statute koje su odavno trebali uvesti, postavlja se pitanje zašto još lani nije došlo do uspostave elementarne kontrole poštivanja statutarnih odredbi?
"Upozorila sam ljude u ministarstvu odmah nakon donošenja statuta da bi trebalo usvojiti podzakonski akt za osnivanje tijela koje će redakcije obavezati da ga u određenim vremenskim razmacima obavještavamo o provedbi statuta. Institucije su se načelno složile, ali ništa nije poduzeto, uz obrazloženje da nisu sigurni pružaju li im zakoni o medijima i PDV-u tu mogućnost. To su naprosto izmotavanja. Imam dojam da se ne žele zamjerati medijskim kućama", kaže Slavica Lukić.
Premda smatra da su statuti prijeko potrebni svakoj redakciji, ni Igor Mikulić iz Glasa Slavonije ne vidi nekakvo praktično poboljšanje za novinarska prava nakon njihovog donošenja. "Nije se bitnije promijenila praksa kada je riječ o tome da nakladnik sprječava novinara da radi u skladu sa savjesti i etičkim načelima novinarske struke", ističe Mikulić, dodajući da novine danas posluju u izuzetno teškim uvjetima, u kojima novinarima nije lako održati profesionalnost. "Marketing i oni koji plaćaju reklame postaju veliki gazde medijskog prostora. U tim je okolnostima jako teško zadržati objektivnost. Prihodi su katastrofalni, a novinari, koji kod nas u 90 posto slučajeva imaju visoku stručnu spremu, rade za plaću manju od one koju imaju ljudi sa srednjom stručnom spremom", kaže na kraju.
h-alter
Zadnjih deset godina država nije imala mehanizme za sankcioniranje medijskih kuća koje nisu imale statute (što je bio slučaj kod gotovo svih), a sada, kad su ih donijeli, država nema mehanizme za sankcioniranje njihovog masovnog neprovođenja. Zaključak je to koji se nameće godinu i dva mjeseca nakon što je većina redakcija dnevnih listova preko noći usvojila statute, koji su bili uvjet za državno smanjenje PDV-a za dnevne listove s 10 na 5 posto.
Premda su dokumenti koji reguliraju odnose između vlasnika, urednika i redakcije trebali biti usvojeni još temeljem Zakona o medijima iz 2004. godine, oni su zbog nepostojanja sankcija kod većine dnevnih tiskovina doneseni tek sredinom prošle godine, nakon što ih je Vlada Zorana Milanovića financijski potaknula na taj potez. Cinici bi kazali - doslovno platila da to učine. Po procjenama Hrvatske gospodarske komore, država je tako jednim potezom predala između 30 i 35 milijuna kuna u ruke 13 tadašnjih komercijalnih dnevnih listova na godišnjoj razini.
Odluku o smanjenju PDV-a pozdravljali su tih dana i iz strukovnih organizacija koje se zalažu za novinarska prava, jer se smatralo da će država samim time dati poticaj nakladnicima da u teškim okolnostima za tiskane medije očuvaju novinarska radna mjesta. Kritičari ove odluke tvrdili su s druge strane da Vlada samo pogoduje krupnim izdavačima koji su se našli u velikim financijskim poteškoćama, baš kao što im je izborne 2007. godine pogodovao Ivo Sanader, koji je, pored nezakonitog kupovanja određenih lokalnih listova i televizija, tiskovinama odobrio prvo smanjenje PDV-a. No, iz države su više puta demantirali takve navode, pozivajući se upravo na dramatične promjene koje će za novinare imati konačno uvođenje statuta.
U teoriji, statuti su značili demokratizaciju redakcija i veće pravo glasa svih ili većine novinara, prvenstveno prilikom odabira glavnog urednika, ili izglasavanja nepovjerenja postojećem. Premda se razlikuju od medija do medija, statuti su na redakcijsku razinu uveli i strukovne etičke kodekse koji novinaru omogućuju neovisnost u obavljanju posla, smanjuju vanjske pritiske oglašivača i vlasnika medija te mu omogućavaju da se, primjerice, odbije potpisati na tekstove koji su mu naknadnom uredničkom intervencijom smisaono i kontekstualno masakrirani. Statuti su, najkraće, trebali omogućiti novinarima da budu novinari.
Kakva je situacija danas, godinu i dva mjeseca nakon smanjenja PDV-a? "Bila je to porezna olakšica koja je išla zapravo vlasnicima medijima i nije imala druge rezultate. Smanjenje PDV-a dnevnim listovima nije imalo nikakvog utjecaja na zaustavljanje ogromnog trenda pada novinarske zaposlenosti, smanjenje radnog opterećenja novinara koji su zadržali posao ili na smanjenje njihovih plaća", rezimirao je prije nekoliko dana na jednom okruglom stolu učinke prošlogodišnje odluke o smanjenju PDV-a Milan Živković, savjetnik za medije u Ministarstvu kulture, institucije koja je već tada upozoravana da uvođenje statuta paralelno sa smanjenjem PDV-a ne znači ništa ako se ne uspostavi efikasan nadzor nad provođenjem njihovih odredbi.
Današnje posljedice nepostojanja kontrole više su nego poražavajuće: statutarne odredbe kod većeg dijela redakcija teško se i opetovano krše a novinari su gotovo u pravilu bespomoćni, pogotovo kad je riječ o imenovanju glavnog urednika, pritiscima vlasnika medija na redakciju, cenzuriranju ili nedopustivoj uredničkoj intervenciji u njihove tekstove. To su H-Alteru kazali predstavnici novinara gotovo svih dnevnih listova koji su prošle godine dobili poreznu olakšicu.
Prtscr
Najsvježiji slučaj je smjena Branka Mijića s mjesta glavnog urednika Novog lista, gdje je navodno kršeno više zakonskih odredbi, a posebno statut redakcije. Mijić je, među ostalim, smijenjen jer je opetovano pisao o problemima Novog lista, prozivajući upravo vlasnika Alberta Faggiana i bivšu upravu kao uzročnike većine poteškoća u kojima se našao riječki dnevnik. "U obrazloženju ostavke se vidjelo da se poslodavac trudi držati statuta. No, problem je što dio tih obrazloženja jednostavno nije u skladu sa statutom", istaknuo je Denis Romac, predstavnik HND-a u Novom listu, koji je zajedno s kolegama nedavno prijavio kršenje statuta i drugih zakona Ministarstvu kulture. Ali, problem je u tome što osim sudova ne postoji zakonom propisana adresa koja bi mogla regulirati teže povrede odredbi statuta pa će vjerojatno sve završiti na mišljenju resornog ministarstva koje neće biti obvezujuće, baš kao ni mišljenje novinara prilikom odabira glavnih urednika u Glasu Istre, još jednom Faggianovom mediju.
Premda je jedno od glavnih opravdanja za uvođenje statuta bila upravo presedanska i za hrvatske prilike historijska mogućnost da novinari u najvećim medijima suodlučuju s upravom o tome tko će im biti glavni urednik, to nikako ne vrijedi za Glas Istre. Riječ je o redakciji koja je još 2007. donijela statut, ali on je bio toliko loš za novinare da su oni prošle godine uputili javni apel i upozorili državu da smanjenjem PDV-a neizravno potiče degradaciju novinskih sloboda u ovom dnevniku, tvrdeći da je vlasnik prošle godine nakon ucjenjivanja novinara prenio stari statut iz jedne tvrtke u drugu.
"Mi smo pokušali utjecati na promjenu statuta. Obratili smo se i Ministarstvu kulture te Ministarstvu financija, no odgovor po mojim saznanjima nismo dobili. Na koncu nam je poslodavac rekao da će biti prisiljen smanjivati plaće ako ne usvojimo statut, jer će nam u tom slučaju PDV s pet posto porasti na 20 i nešto. Statut je na kraju usvojen", kaže Boris Vincek, donedavni predstavnik HND-a u Glasu Istre.
Vincek je, zajedno s tridesetak kolega, nedavno dobio otkaz u Glasu Istre. Kaže da nema sumnje da je otkaz rezultat njegovih sindikalnih aktivnosti. "Gotovo u isto vrijeme otkaz su dobili i drugi predstavnici sindikata i HND-a. Poslodavac će reći da je razlog naša lijenost, i pozvati se na famoznu listu učinkovitosti, na kojoj su završili mahom neposlušni ili nepodobni novinari. No, neće kazati kako su urednici frizirali bodovanje i kako su, gle slučaja, otkaz prvenstveno dobili oni koji su javno istupali o poslodavcu u negativnom kontekstu", ističe Vincek.
Na koncu su novinari Glasa Istre dobili statut koji, primjerice, predviđa da imaju pravo glasa pri odlučivanju o glavnom uredniku, ali da to pravo nakladnik - ne treba uvažiti.
"U zadnje četiri godine većina novinara se tri puta usprotivila predloženim glavnim urednicima, s tim da prvi put iz revolta nismo izašli na glasanje. Godina 2012. i 2014., dakle i nakon što je smanjen PDV, natpolovična većina se jasno usprotivila ljudima koje je Uprava predložila za uredničko mjesto, ali oni su svejedno imenovani. Postojeći statut, dakle, nije donio ništa dobro novinarima", kaže nam Paulo Gregorović iz Glasa Istre.
Albert Faggian (prtscr YT)
Slična situacija je i u Zadarskom listu, trećem Faggianovom dnevniku, u kojem statut također propisuje da se novinari mogu uzaludno usprotiviti imenovanju glavnog urednika. No, ni to se ne poštuje. Tako je u travnju imenovan novi glavni urednik bez da se o tome uopće pitala redakcija. Štoviše, upravo zbog nefunkcioniranja statuta redakcija je nedavno uzela stvari u svoje ruke i osnovala redakcijski sindikat. Ova je odluka direktno bila motivirana činjenicom da je u listu nedavno zaposlena novinarka koja je zanat "kalila" u medijima zadarskog oligarha Rena Sinovčića, u danima kad se spekulira da bi upravo Sinovčić mogao preuzeti novine od Faggiana. "Budući da smo shvatili da bi je bez našeg utjecaja mogli imenovati za glavnu urednicu, što bi, strukovno rečeno, bila katastrofa zbog dosadašnjeg rada ove novinarke, odlučili smo se sindikalno udružiti i s upravom pregovarati oko kolektivnog ugovora te uvođenja pravila koji će onemogućiti njihovu samovolju prilikom imenovanja uredništva. Da je statut bio iole normalnije napisan, vjerojatno do ovog ne bi ni došlo", kaže nam jedan novinar iz Zadarskog lista, koji je želio ostati anoniman zbog bojazni od odmazde vlasnika.
Zamolba za anonimnošću i inače je tijekom pisanja ovog teksta zbog istog razloga bila više pravilo negoli iznimka kod naših sugovornika, i to posebno kad je riječ o najvećim medijskim kompanijama, poput Styrije i EPH. Zamolba je više nego razumljiva, ako se u obzir uzme činjenica da su u kompaniji Ninoslava Pavića nedavno degradirani pojedinci jer su se poslodavcu i uredništvu otvoreno usprotivili zbog teških i opetovanih kršenja statuta. To je H-Alteru otkrilo Redakcijsko vijeće Jutarnjeg lista, tijelo koje je uspostavljeno donošenjem statuta u lipnju prošle godine. Degradirani su nakon što je u travnju došlo do bitne promjene u uređivačkoj politici i smjene većine dotadašnjih urednika. Po statutu Jutarnjeg, o tome vlasnik prethodno mora pribaviti mišljenje redakcije, no to nije učinjeno. Redakcijsko vijeće je u više navrata bezuspješno upozoravalo nakladnika i glavnog urednika da je nejasna nova uređivačka koncepcija uz izostanak kvalitetne komunikacije većine urednika s novinarima stvorila probleme u svakodnevnom radu redakcije.
"Na sastancima smo upozoravali i na narušavanje profesionalnih standarda jer je primjerice urednička oprema često bila potpuno suprotna sadržaju teksta. Nakon intervencije Redakcijskog vijeća dio problema u redakciji je riješen, a dio je i dalje ostao. Nažalost, u tom je procesu nekoliko ljudi u redakciji profesionalno degradirano kao direktna posljedica iznošenja primjedbi na rad pojedinih urednika, ali te smo slučajeve odlučili riješiti unutar redakcije", kažu nam iz Redakcijskog vijeća Jutarnjeg lista, dodajući da se u drugim slučajevima testiranje statuta pokazalo uspješnim, pa je, primjerice, većina novinara glasovala za trenutnog glavnog urednika.
U Styriji, drugoj velikoj medijskoj kompaniji, sindikalisti i predstavnici HND-a deset godina su bezuspješno pregovarali s vlasnicima o donošenju statuta, jer potonji nisu bili odveć voljni pristati na veće ovlasti novinara. No, kad je država odlučila smanjiti PDV, statuti su u Styrijina dnevna izdanja uvedeni doslovno u zadnjim trenucima. Od tada je Redakcijskom vijeću Večernjeg lista došla jedna pritužba novinara o bitnoj uredničkoj izmjeni njegovog teksta bez pisanog obrazloženja, što statut zabranjuje. Nadležni urednik se nikad nije očitovao na pritužbu.
U drugim Styrijinim medijima dio novinara nikad nije ni vidio statute. Novinari 24 sata doslovno su zadnji dan obaviješteni da se očituju o ovom dokumentu. "Neki kolege su konkretno rekli 'Nemam pojma što je u statutu, kako ću se izjasniti?'", objasnio je jedan novinar u nedavno objavljenoj knjizi "Značaj medijskog integriteta", da bi ih potom uputili kod tajnice da prolistaju statut. "I ode dotična kolegica kod tajnice, a tajnica joj kaže: 'Dobila sam odredbu da ne smijem pokazati.' Novinari su se malo pobunili, ali su se istog dana dešavali otkazi u Poslovnom dnevniku. Taj je list pod 24 sata pa se nitko više nije bavio statutima. Na kraju je većina izglasala statut, premda još nitko ne zna što u njemu piše, niti će se to većine ikad ticati", kaže ovaj novinar.
Još je gora situacija bila u Poslovnom dnevniku, čiji novinari i danas moraju ići u redakciju 24 sata da bi vidjeli zajednički statut. "Većina novinara nije ni vidjela statut prije nego je usvojen. Danas nam čak i dopuštaju da ga vidimo kod tajnice, ali ga ne smijemo uzimati", kazali su nam izvori iz Styrije.
Žele li ukazati na navedene primjere kršenje statuta i izboriti se za svoja prava, novinari u Hrvatskoj to trenutno mogu napraviti u pregovorima s uredništvom i nakladnikom medija ili putem svojevrsnih arbitražnih vijeća, koji se sastoje od tri člana što ih odabiru izdavač i novinari, ovisno o tome predviđa li redakcijski statut takvo rješenje. Ako ne dođe do dogovora, jedina opcija su sudski sporovi, kao u slučaju Branka Mijića, ali to znači višemjesečne postupke i gotovo nikakvu utjehu za novinare kojima su kršena statutarna prava.
To je jedan od brojnih razloga zašto novinarka Jutarnjeg lista Slavica Lukić, kao i većina novinara s kojima smo razgovarali, smatra kako je logično zahtijevati da država uspostavi nadzor nad poštivanjem zakona kojeg su donijeli, jer u suprotnom ne vidi smisao donošenja zakona.
"Statuti su bili jedina obaveza koju je država postavila nakladnicima da zauzvrat uživaju u ogromnoj poreznoj olakšici. No, Vlada je dosad bila potpuno nezainteresirana za uspostavu nadzora provedbi statuta, kao što je deset godina ignorirala njihovo nedonošenje", istaknula je Lukić. Dodaje da se redakcijska vijeća trenutno ne mogu nikome obratiti u slučaju težeg kršenja statuta, jer nitko nije nadležan. "Oni šalju upozorenja upravama medija, ali to nekad ne dovodi do rezultata. Uvođenje statuta izrazito je važan trenutak za hrvatsko novinarstvo, ali problem je u tome što novinari ne mogu konzumirati svoja prava ako ne postoji nadzor nad poštivanjem tih prava, za što odgovornost moraju snositi i državne institucije", kazala je Slavica Lukić.
Slavica Lukić (prtscr YT)
Toga su, čini se, postali svjesni i u Ministarstvu kulture, odakle su za H-Alter poručili da je uvođenje regulacije tiskanih medija postalo "neophodno". Resorno ministarstvo razmišlja o više modela, među njima i o proširenju djelatnosti Agencije za elektroničke medije, koja zasad teoretski nadzire poštuju li radiji, televizije i ponekad internetski portali zakon. "Druga mogućnost uvođenja regulacije bile bi ombudsmanske institucije, po ugledu na Švedsku ili Nizozemsku: neka vrsta, u provizornom prijevodu, 'medijskoga pravobranitelja' kojem bi se novinari mogli obratiti u prijepornim situacijama", poručili su iz Ministarstva kulture.
Dodaju da bi, ovisno o proračunu, sljedeće godine moglo doći i do smanjenja porezne stope za lokalne i regionalne tjednike, koji su dosad bili diskriminirani naspram dnevnih tiskovina. S obzirom da najave o uvođenju regulacije tiska dolaze više od godinu dana nakon što su nakladnicima ustupljene velike porezne olakšice da uvedu statute koje su odavno trebali uvesti, postavlja se pitanje zašto još lani nije došlo do uspostave elementarne kontrole poštivanja statutarnih odredbi?
"Upozorila sam ljude u ministarstvu odmah nakon donošenja statuta da bi trebalo usvojiti podzakonski akt za osnivanje tijela koje će redakcije obavezati da ga u određenim vremenskim razmacima obavještavamo o provedbi statuta. Institucije su se načelno složile, ali ništa nije poduzeto, uz obrazloženje da nisu sigurni pružaju li im zakoni o medijima i PDV-u tu mogućnost. To su naprosto izmotavanja. Imam dojam da se ne žele zamjerati medijskim kućama", kaže Slavica Lukić.
Premda smatra da su statuti prijeko potrebni svakoj redakciji, ni Igor Mikulić iz Glasa Slavonije ne vidi nekakvo praktično poboljšanje za novinarska prava nakon njihovog donošenja. "Nije se bitnije promijenila praksa kada je riječ o tome da nakladnik sprječava novinara da radi u skladu sa savjesti i etičkim načelima novinarske struke", ističe Mikulić, dodajući da novine danas posluju u izuzetno teškim uvjetima, u kojima novinarima nije lako održati profesionalnost. "Marketing i oni koji plaćaju reklame postaju veliki gazde medijskog prostora. U tim je okolnostima jako teško zadržati objektivnost. Prihodi su katastrofalni, a novinari, koji kod nas u 90 posto slučajeva imaju visoku stručnu spremu, rade za plaću manju od one koju imaju ljudi sa srednjom stručnom spremom", kaže na kraju.
h-alter
