Svijet nije privatna prćija bilo kojega među devet znanih ili još neznanih nuklearnih gljivara bilo gdje i bilo kada. Što će ti atomska bomba, ako je ne smiješ upotrijebiti, jer ćeš smjesta dvije-tri dobiti natrag?
Kad politički psihopate dođu na vlast, svjet je globalno u ozbiljnom problemu. Pa kad ta vlast podrazumijeva i – tri četvrtine stoljeća po Führerovu naprasnom odlasku svibnja 1945. u vječna lovišta – legitimnu moć za pritisnuti (nuklearni) gumb konačnog uništenja čovječanstva i njegova plavog staništa u svemirskom beskonačju, taj je problem veći od Himalaje. Otkako se na krijesti višedesetljetnog neprijateljstva zbog, je li, ekonomskoga, geopolitičkoga/geostrateškog i vojnog rivalstva zakuhao u Ukrajini otvoreni rat SAD-a s tzv. partnerima protiv Ruske Federacije s manje-više deklariranim također tzv. partnerima, a devet zemalja se ne libi priznati da posjeduje nuklearno oružje, više je puta spomenuta baš ta mogućnost da se – „budemo li izvani to procijenimo ugrozom na koju se mora preventivno odgovoriti najubitačnijom silom“ (sic transit) – upotrijebi nuklearno oružje u tzv. posljednjem ratu u povijesti ljudskog roda. Nije ruski predsjednik Vladimir Vladimirovič Putin ni prvi niti jedini spomenuo to „konačno rješenje“ u Trećem svjetskom ratu ili tek inicijalnom potezu za taj globalno samoubilački sukob. Zapravo, nije ni bitno tko je što prvi i zašto rekao budući da je politički diskurs diskurs diplomatskog bordela, ali jest itekako važno kakvog su psihološkog i moralnog profila ljudi što im je ne samo dana moć, nego su u nekoj žutoj minuti/sekundi uistinu sposobni ostvariti prijetnju. Uništiti neprijatelja, a time neizbježno i sebe, i svoju obitelj i svoj narod.
Tzv. međunarodna zajednica sa svojim institucijama tipa UN-a, njegova Vijeća sigurnosti, etc. povijesno je odgovorna čovječanstvu da se nuklearne gljivare privede pameti dok još nije (pre)kasnoJe li to Putin, američki predsjednik Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr., novopečena britanska premijerka Liz Truss, kineski šef države Xi Jinping, sjevernokorejski trećenaraštajni lider Kim Jong-un ili izraelski predsjednik Reuven Rivlin…? Pojedinačno, Rusija raspolaže s najviše u svijetu (navodno cca 6000) nuklearnih bojnih glava i za sada jedina ima hipersonične projektile neuhvatljive radaru i protuzračnoj obrani budući da lete višestruko brže od zvuka i svake protuzračne rakete. Po procjeni nekih neovisnih vojnih stručnjaka – da se baš ne uzima zdravo za gotovo sve čime prijete ruski proratni jastrebovi ili tu i tamo plaši sâm Putin – po dva projektila na zapadnu i istočnu obalu SAD-a, npr. Sotona-2, brišu tu državu s lica zemlje. Sotona-2 može ponijeti 10 nuklearnih bojnih glava od kojih je svaka višestruko ubojitija od obje američke zajedno bačene svibnja 1945. na japanske civile u Hirošimi i Nagasakiju u Japanu. Koji ratni i zločin protiv čovječnosti tzv. međunarodna zajednica nikad nije bila sankcionirala, kao ni američka (sa zapadnim tzv. partnerima!) zlodjela u Koreji, Vijetnamu, Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji, Jemenu, u nizu zemalja dublje na Crnom kontinentu, u Srednjoj i Južnoj Americi, u konc-logorima na tlu SAD-a za nedužne Amerikance japanskog porijekla u Drugomu svjetskom ratu, u jezivim mučilištima Abu Graibu u Iraku ili Guantanamu na okupiranom dijelu Kube…
I, je li, Uncle Sam ima obraza anatemizirati Ruse u Ukrajini ili Kineze zbog Ujgura, urbi et orbi docirati o ljudskim pravima, demokraciji, tzv. zapadnim vrijednostima i našem načinu života!? Zemlja što trune iznutra od gotovo dnevnih ubilačkih pohoda psihopatskih, rasističkih i politički fanatičnih revolveraša, policijskog terora nad Afrokamerikancima i tzv. Latinosima, rastače se u paklu droga i bujajućeg siromaštva, uskraćuje osnovnu zdravstvenu zaštitu svojim žiteljima jer ju ne mogu platiti… No, sije ratove i nerede širom svijeta – uključivo Stari kontinent – drsko ubija nepoćudne viđenije civile, znanstvenike, političare, ucjenjuje cijele suverene države tzv. sankcijama (npr. Iran, Kinu, Rusiju, Venezuelu, čak i EU, i sve koji su s njima u boljim odnosima), pa nuklearno pokazivanje mišića također nije nikakva novost u okolnostima rastućih napetosti na globalnom planu. Svojedobno, pak, nuklearnim dogovorima Zapada i Istoka (SAD-a i SSSR-a/Rusije, prije svega) o ograničenju i kontroli nuklearnog oružja uspostavljena tzv. ravnoteža straha zadnjih je godina dovedena u pitanje. Ukrajinski rat je naveo Putina da odustane od bilo kakvih ne samo već postignutih sporazuma nego i budućih, a napetosti oko kineskog otoka Tajvana (bivše Formoze) nad kojim Peking želi vratiti svoju vlast, što podržava Sjeverna Koreja, a SAD ne dâ, usložnjavaju ionako već vrlo složenu situaciju u kojoj nuklearno oružje nije isključeno.
UN je objavio, prenose svjetski mediji, da Sjeverna Koreja priprema svoj prvi nuklearni test nakon 2017. godine, a režim drčnoga Kim Jong-una je službeno objavio fotografije svoga „najmoćnijeg lansiranja projektila“, što sve zajedno nije bez vraga uzme li se u obzir činjenica da je Sjeverna Koreja upravo donijela novi zakon kojim si je uzela pravo u samoobrani izvesti „preventivni nuklearni napad“. Time je Kim Jong-un vrlo znakovito ozakonio status svoje zemlje kao „nepovratno nuklearne sile“ i zabranio bilo kakve razgovore o denuklearizaciji. Budući da SAD ostaje Sjevernoj Koreji tzv. neprijatelj No. 1 te da Kimovi razgovori 2018. godine s tada američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i još nekim svjetskim liderima nisu dali ozbiljnijega denuklearizacijskog rezultata, nastavljeni su sjevernokorejski programi razvoja nuklearnog oružja, dalekometnih i čak interkontinentalnih projektila koji mogu dosegnuti SAD, provokacije u susjedstvu pod američkim patronatom pa, sve u svemu, mir i sigurnost u tom dijelu svijeta uopće nisu – sigurni. Reuters je prenio riječi Kim Jong-una u Vrhovnoj narodnoj skupštini u povodu donošenja rečena zakona: „Najveće značenje ozakonjenja politike nuklearnog naoružanja je u tomu što se povlači crta nepovratnosti, što znači da nema pogađanja o našem nuklearnom oružju. Sve dok na svijetu ima nuklearnog oružja, dok ima imperijalizma, dok ne prestanu vojne vježbe SAD-a i sljedbenika protiv naše države, jačanje naše nuklearne snage neće stati.“
Istodobno, Kim je odbio Bidenovu i ponudu južnokorejskog predsjednika Yoon Suk-yeola o izdašnoj pomoći Sjevernoj Koreji, ako odustane od nuklearnog oružja. Nema šanse, poručio je, „dok SAD i njegovi saveznici nastavljaju neprijateljsku politiku sankcijama i vojnim vježbama“. Upravo donesen novi zakon, međutim, ide kork dalje od ustavnog određenja te zemlje kao nuklearne, jer precizira uporabu preventivnoga nuklearnog udara „detektira li se neposredna prijetnja Sjevernoj Koreji napadom oružjem za masovno uništenje ili napadom na strateške ciljeve zemlje“. Novim se paragrafima također zabranjuje razmjena nuklearnog oružja ili tehnologije s drugim državama. Je li Kim Jong-un psihički i moralno baš toliko stabilan za odoljeti svakoj žutoj minuti/sekundi pa neće „detektirati“ trenutak za pritisnuti gumb poslije čega više nema povratka, unaprijed nitko ne može reći sa sigurnošću. Ostaje vidjeti, držati obje fige u džepu da ludost nije i neće biti jača od razuma.
Vladimir Vladimirovič već pola godine drži rusku nuklearnu silu u višem stupnju pripravnosti zbog ukrajinskog zaoštravanja sukoba svoje zemlje sa SAD/EU/NATO-om i tzv. partnerima. Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov kazao je da Rusija ne kani upotrijebiti nuklearno oružje u ratu protiv UkrajineA na Otoku, takorekuć na drugom kraju svijeta? Je li novopečena kruta gazdarica londonskoga Downing Streeta 10 Liz Truss, zapravo, alter ego dozlaboga autoritarnog i ratobornoga Kim Jong-una – pred kojim, je li, 26 milijuna fanatika pada u nesvijest ili ih spopada neviđena histerija – ili će biti puno bolja/razumnija, odnosno puno gora/nerazumnija od Kim Il-sungova unuka/Kim Jong-ilova sina zbog kojega, navodno, ne SAD-ovih provokacija, predratno ključaju Žuto i Japansko more i istočna Azija u strahu odbrojava dane traljavog mira? Niz je svjetskih medija – prenijeli su i hrvatski – portretirajući novu britansku premijerku, objavilo kako je u predizbornoj stranačkoj kampanji (torijevci, Konzervativna stranka) bila mrtva-hladna, bezizražajnog lica, izjavila voditelju radija Times kako je to „važna premijerska dužnost“ i „spremna sam to učiniti“… Pa, nazdravlje! Promiskuitetna – brak joj je preživio „šaranje“ s političkim mentorom! – ljubiteljica otrovnih gljiva, čiji je kuštravi prethodnik u Downing Streetu 10 neodgovorno pogurao Otok na drugo, ako baš ne i na prvo mjesto među prioritetnim možebitnim metama Sotone-2 u slučaju nuklearnoga stani-pa’ni, jamačno nije mislila ozbiljno kad je Timesu bubnula što je bubnula, ali to ju ne eskulpira od iskazane nezrelosti za mirotvorno voditi bivšu najveću svjetsku imperijalnu silu i ocvali Commonwealth koji je napustilo već više od 50 posto prvotnih članica, osamostaljenih bivših kolonija. Taj je goodbye neki dan najavila i novozelandska premijerka Jacinda Ardern.
Svojedobno je Peking poručio kameleonskoj političarki i beskrupuloznoj oportunistici Liz Truss (47) – odgojena je u ljevičarskoj obitelji, u mladosti bila članica Liberalnih demokrata naprednih stajališta (legalizacija „trave“ i ukidanje britanske monarhije) te od 1996. godine rigidna tzv. desna konzervativka – da „najprije uključi mozak prije no što zine“. Na nesreću blizu osam milijardâ nedužnih žitelja Plavog planeta, je li, novopečena premijerka Truss nije niti će biti jedina u ova čupava vremena poljuljane pameti pozvana uključiti mozak ne samo prije no što zine, nego i znatno prije no što uopće dođe u iskušenje u iznenadnoj provali neke žute minute/sekunde doći u iskušenje pritisnuti kobni gumb sudnjeg dana. Po ustoličenju treće britanske premijerke (poslije „čelične lady“ Margaret Thatcher i Therese May), netom što ju je tek dva dana prije smrti primila u svom škotskom dvorcu Balmoralu kraljica Elizabeta II., britanski su mediji objavili kako 52 posto javnosti (anketa YouGova) smatra da će Liz Truss biti loša ili užasna premijerka te kako ih 43 posto uopće ne vjeruje da će se znati nositi s enormnim problemima energetske krize i porasta troškova života. Političarka koja je najprije bila žestoka protivnica Brexita u taboru „Remain“, pa 2016. godine, preko noći, još žešća pobornica, često je bila metom medijskog ismijavanja zbog šašavih, ali i prevrtljivih izjava („uvest ću poreze, neću dijeliti milostinju“ u krizi), pa naslikavanja s pancirkom i kacigom na britanskom tenku u Estoniji, itsl. A Truss bi se mrtva-hladna i bezizražajna lica, je li, igrala najotrovnijega gljivarstva što ga ljudski um može zamisliti!? Gdje je tu pameti!
Ne postoji razlog za takvo što ni u slučaju da prethodno propadne milijun razgovora/pregovora/dogovora, jer uvijek postoji šansa u milijun i prvom ili milijun i ikstom dijalogu za riješiti problem. Kamoli da postoji razlog za bilo čiji i bilo gdje nuklearni napad – makar ograničenog intenziteta i osiromašenoga nuklearnog naboja – prije bilo kakva dijaloga. Nikakva preventiva, tzv. preventivni samoobrambeni udar nikomu ne jamči pobjedu, da će proći lišo zato što je prvi potegnuo okidač i da neće preventiva prirodno izazvati lavinu istovrsne, čak i znatno snažnije – protupreventive. Otrovnim se gljivama nije šaliti, kamoli prijetiti budući da prijetja znâ biti ubitačnija od izvršenja.
Vladimir Vladimirovič već pola godine drži rusku nuklearnu silu u višem stupnju pripravnosti zbog ukrajinskog zaoštravanja sukoba svoje zemlje sa SAD/EU/NATO-om i tzv. partnerima. Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov kazao je američkoj televiziji PBS da Rusija ne kani upotrijebiti nuklearno oružje u ratu protiv Ukrajine. „Bilo kakav ishod naše specijalne operaciju u Ukrajini, naravno, nije razlog za uporabu nuklearnog oružja“, ustvrdio je Peskov. „Međutim, zapadne zemlje koje su intervenirale u tom sukobu moraju računati s posljedicama kakve još nikad nisu doživjele. Rusija ima sigurnosnu koncepciju koja vrlo jasno kaže da se nuklearno oružje može upotrijebiti samo kad je ugroženo postojanje države kako bi se uklonila prijetnja. Zapad gura Rusiju u kut neprijateljskim uvjetima. Ušli smo u fazu totalnog rata. SAD, zapadnoeuropske zemlje, Australija, Kanada… zapravo vode rat protiv nas u trgovini, gospodarstvu, otimaju nam imovinu, blokiraju naše financijske odnose… Nekoliko desetljeća smo govorili Zapadu da se bojimo pomicanja NATO-a na istok svojom vojnom strukturom, približavanja našim granicama. Vodite računa o tomu i ne tjerajte nas u kut…“ Znači li to da oružje sudnjeg dana ipak može biti upotrijebljeno, a javna je tajna da su u tom slučaju već isprogramirane mete na Zapadu u zemljama s ruskog popisa neprijateljskih država.
Kim je odbio Bidenovu i ponudu južnokorejskog predsjednika Yoon Suk-yeola o izdašnoj pomoći Sjevernoj Koreji, ako odustane od nuklearnog oružja. Nema šanse, poručio je, „dok SAD i njegovi saveznici nastavljaju neprijateljsku politiku sankcijama i vojnim vježbama“Nije bez vraga ni Peskovljeva osuda „apsolutno neprihvatljivih“ izjavâ tada još ministrice vanjskih poslova Liz Truss o „sukobu i okršajima NATO-a i Ruske Federacije“. Naime, „ako ne zaustavimo Putina u Ukrajini“, ratoborno je pametovala u listopadskom intervjuu Sky Newsu o možebitnoj ruskoj invazijskoj pobjedi, „vidjet ćemo i druge zemlje pod prijetnjom: Baltik, Poljsku, Moldaviju…, a to bi moglo završiti sukobom Rusije s NATO-om. Ne smije se vjerovati ni u jednu Putinovu riječ“.
Tzv. međunarodna zajednica sa svojim institucijama tipa UN-a, njegova Vijeća sigurnosti, etc. – ma koliko zastrašujuće jalova nakon atentata 18. rujna 1961. na glavnog tajnika UN-a Daga Hammarskjölda, čiji je avion oboren u džunglu nedaleko od Nole u današnjoj Zambiji – povijesno je odgovorna čovječanstvu da se nuklearne gljivare privede pameti dok još nije (pre)kasno. Svijet nije privatna prćija iliti leno/feud/ćaćinstvo ne samo Vladimira Putina, Joea Bidena, Liz Truss, Xi Jinpinga, Kim Jong-una, Reuvena Rivlina niti bilo kojega inog među devet znanih ili još neznanih nuklearnih gljivara bilo gdje i bilo kada. Što će ti atomska bomba, ako je ne smiješ upotrijebiti, jer ćeš smjesta dvije-tri dobiti natrag!? I, naravno, što će ti predsjednici i premijeri što mandatno sjede na otrovu nuklearnih gljiva, a tako su kratke pameti da je to za ne vjerovati!? A nije ih ni strah niti srâm valjati samoubilačke budalaštine koje će ih vječno ostaviti na vidljivim mjestima u antologiji globalnoga političkog kretenizma. Ako te antologije uopće još bude – a neće, jer je ne može biti – nakon nečijega slučajnog, namjernog, tehničkog ili tek pogreškom umjetne inteligencije pritiska na gumb sudnjeg dana. Tragična neizvjesnost koju njemački filozof Wilhelm Weischedel definira paradoksom: doba do sada najveći moći čovjeka ujedno je i doba njegove do sada najdublje nemoći.
„Svijet bez nuklearnog oružja je, nažalost, i dalje tek utopijska vizija“, tvrdi mag. iur. Rafael Jauk u stručno-znanstvenoj studiji „Neširenje nuklearnog oružja i suvremeno međunarodno pravo“ (UDK: 341.67). „Kratkovidnost političkih elita rezultirala je fragmentacijom interesa u globalnoj neproliferacijskoj areni i osudila čovječanstvo na kontinuirani život u sjeni gljivastog oblaka. Vrlo je vjerojatno kako nuklearno oružje neće izgubiti na relevantnosti sve do izuma novog, još efikasnijeg (smrtonosnijeg?) oružja. Znanstvena dostignuća na području nuklearne fizike dala su čovjeku golemu moć, no ujedno mu i nametnula odgovornost da se ta dostignuća ne zloupotrijebe za nuklearno (samo)uništenje. Kako bi se spriječilo ostvarenje navedenog scenarija, 1968. godine, usvojen je Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (NPT). Krajem ’90-ih godina režim neširenja nuklearnog oružja zapao je u tešku krizu koja se nastavlja do današnjih dana.“ Glavni krivci su SAD i Rusija, koji su pokrenuli gljivasti domino efekt kratkopametnih gljivara što se urbi et orbi „junače“ bez pokrića budući da – sic transit! – u šumi čovječanstva ne razlikuju zelenu pupavku od vrganja.
„Zapad pokazuje da ne želi mir između Ukrajine i Rusije, brutalno utjeruje svoju volju drugima, čujemo stalne prijetnje ruskom narodu, a nuklearnom je ucjenom preko NE Zaporižje prešao sve granice i to se Zapadu može obiti o glavu budući da mu je cilj uništiti Rusiju“, kazao je Putin u izvanrednom obraćanju naciji. „Imamo puno oružja za masovno uništenje kojim možemo odgovoriti. Koristit ćemo sve naše resurse da obranimo narod. Ne blefiram!“ Taj je Putinov diskurs, popraćen prijetećim govorom tijela u prigodi mobilizacije dodatnih 300.000 vojnika (jedan posto ukupnih ruskih oružanih snaga) za rat u Ukrajini izazvao lavinu reagiranja na Zapadu, pa i Bidenovo u govoru na 77. zasjedanju Opće skupštine UN-a: „U nuklearnom ratu ne može biti pobjednika i takav se sukob nikada ne smije dogoditi. Izazovi su vrlo veliki. Mi nismo pasivni svjedoci povijesti, nego autori povijesti. To možemo i moramo učiniti za sebe i za našu budućnost, za čovječanstvo“. „Teško bi se Putinov istup smjelo nazvati potezom očajnika (kako se zborno ocjenjuje na Zapadu, op. a.), jer on zapravo želi poručiti da se njegove prijetnje ne smije relativizirati i da ga se mora shvatiti ozbiljno“, komentirala je RTL-u komunikacijska stručnjakinja Ankica Mamić. U međuvremenu je Putin upriličio referendum na zauzetih cca 15 posto ukrajinskog teritorija te ga – međunarodno nepriznatog – uključio u granice Ruske Federacije kao sastavni dio te suverene države, što znači da se ustavna kategorija o uporabi „svih raspoloživih sredstava u obrani državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Rusije“ odnosi i na uporabu nuklearnog oružja u Ukrajini kao i protiv neprijatelja bilo gdje u svijetu.
Predsjednik RH Zoran Milanović: „Ne znam treba li strahovati od nuklearnog rata. Od početka upozoravam da je ovo užasno opasna situacija. Naježim se i porječkam s onima koji su do jučer virili Putinu iz džepa sakoa, ja nikad. Ovo nije nimalo regularno stanje. Cilj je Zapada da se Rusiju iscrpi da više nikad ne može napraviti nešto slično. Hrvatski je interes mir, sigurnost i da se nastavimo razvijati. Ušla je u NATO s primarnim ciljem da nas SAD zaštiti od barbarluka i upada onih s kojima smo povijesno imali problema, a to je Beograd. NATO je postao globalna skitnica: Rusija, pa Kina, sutra vjerojatno alfa kentaur. U svemu tomu RH sudjeluje izdavanjem imaginarnih mjenica. Niti nas se pita niti u tome izravno sudjelujemo. Svaka riječ i potez trebaju biti dodatno balansirani, a ne se dati šamarati inicijativama i platformama. Slati bilo kakvu poruku, osim da bismo bili lojalni kao članica Saveza s onima koji se nađu u nevolji bilo bi pogrešno. Ukrajina nije članica NATO-a i ne možemo se obećavati svakomu. Naše obaveze prema nečlanice NATO-a su jalo male, ako ikakve. Kad su u pitanju članice NATO-a, situacija je drukčija, ali i one moraju paziti kako se ponašaju. Kad se veliki tuku, mali idu pod stol. Ne želim razmišljati da bi RH bio meta u nuklearnom ratu, osim ako se sami ne učinimo metom. Pazi što pričaš i jezik za zube kad su ozbiljne stvari u pitanju“.
