Tvrtka u suvlasništvu Ivice Todorića redovno plaća putovanja hrvatskim novinarima.
Dok čitate ovaj tekst, novinari najvećih privatnih medijskih kuća u Hrvatskoj borave u Meksiku na račun Ivice Todorića. Na putovanje ih je odvela tvrtka Karisma Hotels Adriatic u kojoj Agrokor ima vlasnički udio. Osnovana je prije dvije godine u partnerstvu s meksičkom grupacijom koja po svijetu gradi luksuzne hotele i pripadajuće resorte. Zadnjih godinu dana kupuje ih po Hrvatskoj, pa je svrha ovog putovanja, neslužbeno doznajemo, bila edukativno-informativna kampanja u sklopu koje će novinari imati priliku vidjeti kako izgledaju ogledni turistički kompleksi Agrokorovog meksičkog partnera. Među onima kojima je Karisma platila skupocjeni put i smještaj su novinari ili urednici gospodarstva i politike u medijima u vlasništvu EPH i Styrije: Večernjeg lista, Poslovnog dnevnika i Slobodne Dalmacije, dok je u zadnji tren na aerodromu u Frankfurtu otpao novinar iz Jutarnjeg lista (gospodarstvo) i ekipa Nove TV (zabavni program), zbog nesporazuma s tamošnjim osobljem koje je mislilo da je svrha putovanja privremeni rad u Meksiku.
Zadnjih godinu dana Karisma je u više navrata istim povodom vodila hrvatske novinare u Meksiko, i to baš neposredno prije nego bi krenuli u nove akvizicije na dubrovačkom području, poput kupnje Hotela Koločep posrnulog Otoka znanja. Nedavno su kupili i hotele Živogošće, glavni su favorit za preuzimanje Kupara i Hotela Plat u Župi dubrovačkoj, a u međuvremenu su otvoreno obznanili da žele postati jak regionalni igrač u turizmu. Novinari i urednici koji razgledavaju turistički kompleks u Meksiku, u doglednoj bi budućnosti mogli pisati o nadolazećim poslovnim podvizima Agrokora ili rečene kompanije u Hrvatskoj, pa se postavlja pitanje koliko su ovakva putovanja za novinarsku struku moralno i etički podnošljiva.
Prema članku 21. Kodeksa časti hrvatskih novinara, novinar mora izbjegavati situacije koje bi ga mogle uvući u sukob interesa i zaprijetiti njegovom osobnom ugledu i ugledu novinarske profesije, pa tako i sponzorirana putovanja. Kad se nađe u takvoj situaciji, prema kodeksu bi trebao javno deklarirati vlastiti sukob interesa, odnosno u tekstu imenovati sponzora putovanja, kako bi javnost i na osnovu takvih podataka mogla procijeniti njegovu novinarsku objektivnost. Takve informacije, međutim, niti jedan medij u Hrvatskoj gotovo u pravilu ne objavljuje, zbog čega čitatelji nisu svjesni da u čitanju određenog teksta uživaju zahvaljujući Ivici Todoriću ili nekom drugom tranzicijskom tajkunu, odnosno korporaciji.
To je u svom priopćenju u ponedjeljak upozorio i predsjednik HND-a Zdenko Duka, pozivajući novinare da ne prihvaćaju sponzorirana putovanja. "Kada različiti sponzori plaćaju (skupa) putovanja novinarima - bilo u dogovoru s upravama ili uredništvima samih redakcija ili bez tog dogovora, svejedno - oni očekuju protuuslugu i obavezuju tako novinara ili redakciju, čak i onda kad javno govore da ne očekuju ništa zauzvrat“, poručio je Duka. Međutim, bilo je to priopćenje koje valjda prvi put u povijesti HND-a nije spominjalo neposredni povod za njegovu objavu: putovanje u Meksiko, zajedno s Agrokorom nigdje nije spomenuto, premda je riječ o aranžmanu "sestrinske“ kompanije čiji "veliki brat" u Hrvatskoj ima faktički monopol nad "dilanjem“ oglasa listovima, a drži i mrežu za njihovu distribuciju. Kritički intonirani tekstovi o Agrokoru u isto vrijeme gotovo da ne postoje u hrvatskim medijima.
"Svrha priopćenja je bila da upozorim na učestalost takvih praksi, dok bi spominjanje imena sličilo na upiranje prstom u samo jednom slučaju, dok u međuvremenu postoji još desetke primjera sličnih putovanja“, kazao je H-Alteru Duka. Na naše pitanje je li unatoč tome mogao spomenuti Agrokor, čisto kao povod, Duka je odgovorio potvrdno. "No, trebate znati da je isto tako bilo puno kolega koji su ostali neugodno šokirani jer je ovakvo priopćenje uopće objavljeno“, istaknuo je.
Riječ je o novinarima koji smatraju kako je glupost uopće dovoditi putovanja koja im plaćaju privatne kompanije u vezu s neetičkim postupanjem, pogotovo jer redakcije u ovim kriznim vremenima nemaju novaca za slanje novinara na udaljenije terene. Isto su tako mišljenja kako je podcjenjivački tvrditi da gube profesionalni integritet zbog sponzoriranih putovanja, budući da im u pravilu organizatori to ničim ne uvjetuju. Tako primjerice novinari najvećih privatnih redakcija već godinama idu na put u aranžmanima energetskih i tehnoloških kompanija ili bankarskog sektora, a takva praksa posebno je normalizirana u svijetu sporta i automobilizma.
Ugledni novinar Luko Brailo također se slaže da takvi aranžmani u teoriji ne bi trebali biti problem sami po sebi. Sve, kaže, ovisi o tome kako će se novinari postaviti. Osobno je prije nekoliko godina išao u Portugal na razgledavanje golferskog kompleksa, u aranžmanu tvrtke Golf Razvoj koja je u Hrvatskoj predstavljala investitore kontroverznog projekta na Srđu. "Odmah sam pitao Krešimira Macana čija je tvrtka vodila putovanje smatra li da smo nešto dužni. On je rekao da je riječ o edukativno-obrazovnom putovanju i da nitko ništa nije dužan. Nakon što sam se vratio, u tekstu sam zahvalio tvrtki koja me tamo vodila, ali sam napisao da je u slučaju Srđa riječ o omasovljenom nekretninskom biznisu, a ne projektu s jednim hotelom, koji su nam prezentirali u Portugalu. Vratio sam se dakle pun impresija. Druga je stvar jesu li se te impresije svidjele onima koji su me tamo ugostili“, prisjeća se Brailo, koji je bio među rijetkima od desetak novinarskih suputnika koji su naknadno kritizirali projekt na Srđu. "Sjetit ćete se kakve je samo afirmativne tekstove objavljivao Jutarnji list uoči referenduma za Srđ, a ni ostali nisu bili puno bolji, radeći nevjerojatne pritiske u javnosti. Već je tada bilo jasno da će protivnici ovog kompleksa izgubiti prije nego se krenu prikupljati potpisi“, kaže Brailo, dokazujući da se novinari koji putuju na tuđi račun u većini slučajeva ipak postave krivo.
Budući da su za ovakvu praksu najodgovorniji glavni urednici koji amenuju putovanja i odabiru novinare koji će putovati, za potrebe ovog teksta pokušali smo ih kontaktirati i zamoliti da kažu smatraju li takve postupke normalnim i etičkim, i drže li da bi to moglo dugoročno narušiti vjerodostojnost medija koje uređuju. No, većina urednika nije se javljala na naše poruke i pozive. Glavni urednik Jutarnjeg lista Viktor Vresnik nam je kazao kako se oni drže vlastitog statuta koji dozvoljava takva putovanja, ali pod uvjetom da se u tekstu jasno naznači tko ih je platio. Nakon naše konstatacije da Jutarnji nikad ne naznačuje takve podatke u svojim tekstovima, ali i da njihov statut faktički zabranjuje sponzorirana putovanja, osim u iznimnim slučajevima kad je riječ o izvještavanju od javnog interesa, Vresnik je odgovorio: "Nekad naznačimo, nekad ne, a kada ne, to je greška“. Vresnik smatra kako takva putovanja mogu i ne moraju biti etički dvojbena, ovisno o tome tko ide, kojim povodom i tko ga plaća. "To je sve skupa dvosjekli mač. Ako se odlučite ne poslati svoga čovjeka, onda ćete imati situaciju da sve druge redakcije imaju priču, a vi nemate“, ističe Vresnik.
Postoje, međutim, redakcije koje i dalje odbijaju takva putovanja. Prije otprilike godinu dana, lokalni dubrovački portal Dubrovniknet istoj se tvrtki u suvlasništvu Agrokora zahvalio na usmenoj pozivnici za put u Meksiko. Bilo je to u mjesecima kad je aktualizirana priča oko kupnje Hotela Koločep.
"Mi smo se zahvalili na pozivu jer jednostavno nismo smatrali umijesnim ići u takvom aranžmanu zbog mogućeg sukoba interesa ali i neovisnosti koju želimo zadržati“, kaže glavna urednica portala Dubrovniknet Lidija Crnčević. Na koncu su pozivnicu prihvatili predstavnik RTL-ove lokalne ispostave, Dubrovački list i Dubrovački vjesnik, koji je inače u vlasništvu EPH. U zadnjih godinu dana većina lokalnih medija nije izvještavala o problematičnim dijelovima prodaje Hotela Koločep, pa tako ni o tvrdnji njihovih konkurenata da je imovina sumnjivo procijenjena kako bi se pogodovalo novom vlasniku. Slično se desilo i u slučaju kad su mještani otoka Kalamota ovo ljeto optužili rukovoditelje da izbacuju fekalije iz hotela u more i nastoje privatizirati javnu plažu. Brailo se pak prisjeća na koji su način lokalni mediji pratili ove slučajeve. "Novinari su se prošle godine iz Meksika vratili puni impresija, pišući dopadljive tekstove. Kad je međutim Karisma došla na Otok znanja, nije bilo nikakvog kritičkog teksta ili propitivanja što znači dolazak ove tvrtke na Koločep, zašto je ovog ljeta došlo do problema s lokalnim stanovništvom i tomu slično. Uopće me ne čudi da su Agrokor i Karisma opet odveli novinare kako bi složili svoju PR priču“, ističe Brailo.
Kada je riječ o ovakvim praksama u novinarstvu, profesorica etike na Fakultetu političkih znanosti u novinarstvu Gordana Vilović drži kako one nisu dobre, ali da nisu najveći problem u struci. "Kad novinari kojima Agrokor plaća put budu pisali o nekim Agrokorovim projektima mogli bi biti 'milostivi', ali mislim da je to puno lakši etički prijestup od hrpe naručenih tekstova koje možete vidjeti u novinama“, kaže Gordana Vilović, dodajući da bi redakcije, ako već šalju novinare u takvim aranžmanima, trebale u tekstu jasno naznačiti tko je financijer toga puta.
Znatno rigoroznija je Helena Popović s istog fakulteta, koja smatra da to ne može biti legitimno čak niti pod uvjetom da je jasno navedeno u novinarskom uratku jer se time implicitno odgovornost "ispravnog čitanja“ prebacuje na publike. "Naime, time se podrazumijeva da same publike razumiju odnos između eksternih struktura moći, medija i samog sadržaja – što često nije slučaj. Ovdje se prije svega radi o integritetu novinarske struke, stoga bi se 'odozgo' trebalo osmisliti konkretne mehanizme kojima bi se ovakvo 'novinarstvo' spriječilo“, navodi Helena Popović, te dodaje da se ovakvim praksama ne trebamo previše čuditi, jer se tako povezuju akteri koji u konačnici imaju isti interes: promoviranje neoliberalnog modela i privatnih interesa, bilo u konkretnom materijalnom ili u diskurzivnom smislu.
"Naravno da to ne korespondira s normativnom ulogom medija u kontekstu demokratskih sustava. U tom smislu bi takve prakse svakako trebalo osuditi jer je jasno da plaćanje troškova rada novinara treba biti pokriveno od strane medijske institucije ukoliko želi zadržati neovisnost i vjerodostojnost. Jasno je da se ovakvim praksama perpetuira svojevrsna autocenzura novinara jer nije vjerojatno da će kritički pisati o akterima koji ih indirektno plaćaju, neovisno o tipu njihovog djelovanja. Ovakve prakse opasne su bez obzira koliko se benignim činilo primiti dar ili uslugu“, kaže Helena Popović.
Zamolili smo i Agrokor za komentar, ali se do zaključenja teksta nisu javili.
h-alter
Dok čitate ovaj tekst, novinari najvećih privatnih medijskih kuća u Hrvatskoj borave u Meksiku na račun Ivice Todorića. Na putovanje ih je odvela tvrtka Karisma Hotels Adriatic u kojoj Agrokor ima vlasnički udio. Osnovana je prije dvije godine u partnerstvu s meksičkom grupacijom koja po svijetu gradi luksuzne hotele i pripadajuće resorte. Zadnjih godinu dana kupuje ih po Hrvatskoj, pa je svrha ovog putovanja, neslužbeno doznajemo, bila edukativno-informativna kampanja u sklopu koje će novinari imati priliku vidjeti kako izgledaju ogledni turistički kompleksi Agrokorovog meksičkog partnera. Među onima kojima je Karisma platila skupocjeni put i smještaj su novinari ili urednici gospodarstva i politike u medijima u vlasništvu EPH i Styrije: Večernjeg lista, Poslovnog dnevnika i Slobodne Dalmacije, dok je u zadnji tren na aerodromu u Frankfurtu otpao novinar iz Jutarnjeg lista (gospodarstvo) i ekipa Nove TV (zabavni program), zbog nesporazuma s tamošnjim osobljem koje je mislilo da je svrha putovanja privremeni rad u Meksiku.
Zadnjih godinu dana Karisma je u više navrata istim povodom vodila hrvatske novinare u Meksiko, i to baš neposredno prije nego bi krenuli u nove akvizicije na dubrovačkom području, poput kupnje Hotela Koločep posrnulog Otoka znanja. Nedavno su kupili i hotele Živogošće, glavni su favorit za preuzimanje Kupara i Hotela Plat u Župi dubrovačkoj, a u međuvremenu su otvoreno obznanili da žele postati jak regionalni igrač u turizmu. Novinari i urednici koji razgledavaju turistički kompleks u Meksiku, u doglednoj bi budućnosti mogli pisati o nadolazećim poslovnim podvizima Agrokora ili rečene kompanije u Hrvatskoj, pa se postavlja pitanje koliko su ovakva putovanja za novinarsku struku moralno i etički podnošljiva.
Prema članku 21. Kodeksa časti hrvatskih novinara, novinar mora izbjegavati situacije koje bi ga mogle uvući u sukob interesa i zaprijetiti njegovom osobnom ugledu i ugledu novinarske profesije, pa tako i sponzorirana putovanja. Kad se nađe u takvoj situaciji, prema kodeksu bi trebao javno deklarirati vlastiti sukob interesa, odnosno u tekstu imenovati sponzora putovanja, kako bi javnost i na osnovu takvih podataka mogla procijeniti njegovu novinarsku objektivnost. Takve informacije, međutim, niti jedan medij u Hrvatskoj gotovo u pravilu ne objavljuje, zbog čega čitatelji nisu svjesni da u čitanju određenog teksta uživaju zahvaljujući Ivici Todoriću ili nekom drugom tranzicijskom tajkunu, odnosno korporaciji.
Todorić plaća putovanja i ponekad reportaže (Jutarnji.hr)
To je u svom priopćenju u ponedjeljak upozorio i predsjednik HND-a Zdenko Duka, pozivajući novinare da ne prihvaćaju sponzorirana putovanja. "Kada različiti sponzori plaćaju (skupa) putovanja novinarima - bilo u dogovoru s upravama ili uredništvima samih redakcija ili bez tog dogovora, svejedno - oni očekuju protuuslugu i obavezuju tako novinara ili redakciju, čak i onda kad javno govore da ne očekuju ništa zauzvrat“, poručio je Duka. Međutim, bilo je to priopćenje koje valjda prvi put u povijesti HND-a nije spominjalo neposredni povod za njegovu objavu: putovanje u Meksiko, zajedno s Agrokorom nigdje nije spomenuto, premda je riječ o aranžmanu "sestrinske“ kompanije čiji "veliki brat" u Hrvatskoj ima faktički monopol nad "dilanjem“ oglasa listovima, a drži i mrežu za njihovu distribuciju. Kritički intonirani tekstovi o Agrokoru u isto vrijeme gotovo da ne postoje u hrvatskim medijima.
"Svrha priopćenja je bila da upozorim na učestalost takvih praksi, dok bi spominjanje imena sličilo na upiranje prstom u samo jednom slučaju, dok u međuvremenu postoji još desetke primjera sličnih putovanja“, kazao je H-Alteru Duka. Na naše pitanje je li unatoč tome mogao spomenuti Agrokor, čisto kao povod, Duka je odgovorio potvrdno. "No, trebate znati da je isto tako bilo puno kolega koji su ostali neugodno šokirani jer je ovakvo priopćenje uopće objavljeno“, istaknuo je.
Riječ je o novinarima koji smatraju kako je glupost uopće dovoditi putovanja koja im plaćaju privatne kompanije u vezu s neetičkim postupanjem, pogotovo jer redakcije u ovim kriznim vremenima nemaju novaca za slanje novinara na udaljenije terene. Isto su tako mišljenja kako je podcjenjivački tvrditi da gube profesionalni integritet zbog sponzoriranih putovanja, budući da im u pravilu organizatori to ničim ne uvjetuju. Tako primjerice novinari najvećih privatnih redakcija već godinama idu na put u aranžmanima energetskih i tehnoloških kompanija ili bankarskog sektora, a takva praksa posebno je normalizirana u svijetu sporta i automobilizma.
Karismin kompleks u Meksiku
Ugledni novinar Luko Brailo također se slaže da takvi aranžmani u teoriji ne bi trebali biti problem sami po sebi. Sve, kaže, ovisi o tome kako će se novinari postaviti. Osobno je prije nekoliko godina išao u Portugal na razgledavanje golferskog kompleksa, u aranžmanu tvrtke Golf Razvoj koja je u Hrvatskoj predstavljala investitore kontroverznog projekta na Srđu. "Odmah sam pitao Krešimira Macana čija je tvrtka vodila putovanje smatra li da smo nešto dužni. On je rekao da je riječ o edukativno-obrazovnom putovanju i da nitko ništa nije dužan. Nakon što sam se vratio, u tekstu sam zahvalio tvrtki koja me tamo vodila, ali sam napisao da je u slučaju Srđa riječ o omasovljenom nekretninskom biznisu, a ne projektu s jednim hotelom, koji su nam prezentirali u Portugalu. Vratio sam se dakle pun impresija. Druga je stvar jesu li se te impresije svidjele onima koji su me tamo ugostili“, prisjeća se Brailo, koji je bio među rijetkima od desetak novinarskih suputnika koji su naknadno kritizirali projekt na Srđu. "Sjetit ćete se kakve je samo afirmativne tekstove objavljivao Jutarnji list uoči referenduma za Srđ, a ni ostali nisu bili puno bolji, radeći nevjerojatne pritiske u javnosti. Već je tada bilo jasno da će protivnici ovog kompleksa izgubiti prije nego se krenu prikupljati potpisi“, kaže Brailo, dokazujući da se novinari koji putuju na tuđi račun u većini slučajeva ipak postave krivo.
Budući da su za ovakvu praksu najodgovorniji glavni urednici koji amenuju putovanja i odabiru novinare koji će putovati, za potrebe ovog teksta pokušali smo ih kontaktirati i zamoliti da kažu smatraju li takve postupke normalnim i etičkim, i drže li da bi to moglo dugoročno narušiti vjerodostojnost medija koje uređuju. No, većina urednika nije se javljala na naše poruke i pozive. Glavni urednik Jutarnjeg lista Viktor Vresnik nam je kazao kako se oni drže vlastitog statuta koji dozvoljava takva putovanja, ali pod uvjetom da se u tekstu jasno naznači tko ih je platio. Nakon naše konstatacije da Jutarnji nikad ne naznačuje takve podatke u svojim tekstovima, ali i da njihov statut faktički zabranjuje sponzorirana putovanja, osim u iznimnim slučajevima kad je riječ o izvještavanju od javnog interesa, Vresnik je odgovorio: "Nekad naznačimo, nekad ne, a kada ne, to je greška“. Vresnik smatra kako takva putovanja mogu i ne moraju biti etički dvojbena, ovisno o tome tko ide, kojim povodom i tko ga plaća. "To je sve skupa dvosjekli mač. Ako se odlučite ne poslati svoga čovjeka, onda ćete imati situaciju da sve druge redakcije imaju priču, a vi nemate“, ističe Vresnik.
Postoje, međutim, redakcije koje i dalje odbijaju takva putovanja. Prije otprilike godinu dana, lokalni dubrovački portal Dubrovniknet istoj se tvrtki u suvlasništvu Agrokora zahvalio na usmenoj pozivnici za put u Meksiko. Bilo je to u mjesecima kad je aktualizirana priča oko kupnje Hotela Koločep.
"Mi smo se zahvalili na pozivu jer jednostavno nismo smatrali umijesnim ići u takvom aranžmanu zbog mogućeg sukoba interesa ali i neovisnosti koju želimo zadržati“, kaže glavna urednica portala Dubrovniknet Lidija Crnčević. Na koncu su pozivnicu prihvatili predstavnik RTL-ove lokalne ispostave, Dubrovački list i Dubrovački vjesnik, koji je inače u vlasništvu EPH. U zadnjih godinu dana većina lokalnih medija nije izvještavala o problematičnim dijelovima prodaje Hotela Koločep, pa tako ni o tvrdnji njihovih konkurenata da je imovina sumnjivo procijenjena kako bi se pogodovalo novom vlasniku. Slično se desilo i u slučaju kad su mještani otoka Kalamota ovo ljeto optužili rukovoditelje da izbacuju fekalije iz hotela u more i nastoje privatizirati javnu plažu. Brailo se pak prisjeća na koji su način lokalni mediji pratili ove slučajeve. "Novinari su se prošle godine iz Meksika vratili puni impresija, pišući dopadljive tekstove. Kad je međutim Karisma došla na Otok znanja, nije bilo nikakvog kritičkog teksta ili propitivanja što znači dolazak ove tvrtke na Koločep, zašto je ovog ljeta došlo do problema s lokalnim stanovništvom i tomu slično. Uopće me ne čudi da su Agrokor i Karisma opet odveli novinare kako bi složili svoju PR priču“, ističe Brailo.
Kada je riječ o ovakvim praksama u novinarstvu, profesorica etike na Fakultetu političkih znanosti u novinarstvu Gordana Vilović drži kako one nisu dobre, ali da nisu najveći problem u struci. "Kad novinari kojima Agrokor plaća put budu pisali o nekim Agrokorovim projektima mogli bi biti 'milostivi', ali mislim da je to puno lakši etički prijestup od hrpe naručenih tekstova koje možete vidjeti u novinama“, kaže Gordana Vilović, dodajući da bi redakcije, ako već šalju novinare u takvim aranžmanima, trebale u tekstu jasno naznačiti tko je financijer toga puta.
Znatno rigoroznija je Helena Popović s istog fakulteta, koja smatra da to ne može biti legitimno čak niti pod uvjetom da je jasno navedeno u novinarskom uratku jer se time implicitno odgovornost "ispravnog čitanja“ prebacuje na publike. "Naime, time se podrazumijeva da same publike razumiju odnos između eksternih struktura moći, medija i samog sadržaja – što često nije slučaj. Ovdje se prije svega radi o integritetu novinarske struke, stoga bi se 'odozgo' trebalo osmisliti konkretne mehanizme kojima bi se ovakvo 'novinarstvo' spriječilo“, navodi Helena Popović, te dodaje da se ovakvim praksama ne trebamo previše čuditi, jer se tako povezuju akteri koji u konačnici imaju isti interes: promoviranje neoliberalnog modela i privatnih interesa, bilo u konkretnom materijalnom ili u diskurzivnom smislu.
"Naravno da to ne korespondira s normativnom ulogom medija u kontekstu demokratskih sustava. U tom smislu bi takve prakse svakako trebalo osuditi jer je jasno da plaćanje troškova rada novinara treba biti pokriveno od strane medijske institucije ukoliko želi zadržati neovisnost i vjerodostojnost. Jasno je da se ovakvim praksama perpetuira svojevrsna autocenzura novinara jer nije vjerojatno da će kritički pisati o akterima koji ih indirektno plaćaju, neovisno o tipu njihovog djelovanja. Ovakve prakse opasne su bez obzira koliko se benignim činilo primiti dar ili uslugu“, kaže Helena Popović.
Zamolili smo i Agrokor za komentar, ali se do zaključenja teksta nisu javili.
h-alter
