Čitajući komentare portalskih ovisnika (koji svi dolaze iz ne više od 5 stanova u Slavonskom Brodu ) nekoliko puta posljednjih dana moglo se naići na onu: „u tuđem oku vidi tresku, a u svome ne vidi balvan“, i potaknut člankom Sanje Pejić Roško koja se izrazila na temu Gospe naše svagdašnje koju su, opet, veliki vjernici natandarili u hodniku OŠ u Zadru, a povezan simbiozom s NK Hajduk koja traje već više od 4 desetljeća, balvanima i ljudskom drskosti - smatram da je potrebno progovoriti i o situaciji sa Hajdukovim grbom koji se nalazi u prostorijama Porezne uprave u Slavonskom Brodu na vidnom mjestu kroz koje dnevno prođe jako mnogo ljudi.
Ljubav prema NK Hajduk je jednostrana, mahnita, suluda, ponekad neobjektivna, čarobna i nepredvidiva, jednom rječju, specifična. Dok drugi klubovi časte navijače besplatnim ulaznicama, skupim pojačanjima, bodovima i trofejima ili bar sokovima i pivom, „Splićanima“ to kao da je zabranjeno, ali opet neki vrag tjera čovjeka da se poistovjeti s Hajdukom, jer je to jedina udruga koja uvijek, ama baš uvijek, realno prikazuje stanje u cjelokupnoj hrvatskoj zbilji. Hajdukovih navijača i pristaša ima po cijelom svijetu. Srce se ozari svakom Hajdukovcu kad gleda TV i onako u prolazu kamera „zakači“ nekog štrajkaša, prosvjednika, dijete u sirotinjskoj četvri, trgovačkog pomoćnika na tržnici, radnika na iskopima kanalizacije, skijaškog rekreativca ili putnika namjernika sa Hajdukovom kapom, šalom ili dresom. I sam Vjenceslav Majić - Veno mnogo puta je viđen kako u nedjeljno jutro ide u nepoznatom pravcu u majici s hajdukovim grbom. Htjeli mi to priznati ili ne, Hajduk je simbol otpora, oporbe, bunta i nezadovoljstva malih ljudi sa stanjem u društvu onakvom kakvo je i to već više od 100 godina. Hajduk je simbol viteškog nadmetanja borbe, časti i sportskog uspjeha. Zato i ima mnogo navijača svugdje pa i u Slavonskom Brodu. Kada bi se ta jednostrana, mahnita, suluda, ponekad neobjektivna, čarobna, nepredvidiva i specifična ljubav mogla staviti na vagu i dobro izbalansirati mene bi svrstala sigurno među TOP FIVE živućih Hajdukovaca u našem gradu. Ružno je reći, ali ponekad mi je i drago što se NK Marsonia nalazi tu gdje je jer bolje nije ni zaslužila.
Dok se u Brodu igrao pravi nogomet nezaboravne su bile „brijačine“ kad nam u goste dođu Hajdukovci. („Ubij, majku im j... blitvarsku. Ovo je Bosna. 'ćete bodeva ?“) Sreća što tome nisam bio nazočan baš svaki puta jer sam živio u Opatiji, ali mi je bilo neugodno u društvu istinskih zaljubljenika u nogomet i Hajduk koji su me danima podjebavali shvativši gdje sam rođen i odrastao. Još mi je gore bilo kad u Brod dođu Dinamo, Croatia, Hašk ili Građanski iz Zagreba i svaki puta odnesu pobjedu sa 3,4, ili 5 golova razlika, jer brodskim nogometašima nije imalo smisla da pružaju otpor i zamjeraju se moćnicima koji su doveli nogometnu realnost u Slavoniji na ovako niske grane. Marsonija, Osijek, Kamen Ingrad, Belišće, Vukovar bili su sretni kad ih Dinamo „nakanta“ pa su valjda tako daleko i dogurali. Jedino mi je žao Cibalije (nekadašnji Dinamo Vinkovci) jer oni nikada nisu imali milosti i respekta prema nikome, igrali su prvu ligu u bivšoj „Jugi“, a pitaj Boga zbog kojih okolnosti ne mogu u Hrvatskoj.
Vratimo se Hajduku. Iako podržavam svaki oblik reklamiranja slavnog kluba, svaki suvenir, značku ili zastavu i svakog čovjeka koji javno ističe da je Hajdukovac (i sam okopavam krompir i poslužujem mješalicu u dresu Mikija Rapajića ) ne mogu provariti lolu ili bekriju koji je postavio Hajdukov suvenir iznad šaltera u zgradi Porezne uprave. Poznato je da je zgrada PU opterećena raznim hipotekama, nejasnoćama te je predmet istraga. Neke djelatnice su optužene za mito i korupciju, a neki djelatnici probleme netransparentnog poslovanja udruga bez otvorenog računa rješavaju izjavom „ Daj otvorite neki račun, jebemu miša“.
Ima kriminala, nepotizma i lopovije vjerojatno i u Hajduku, ali mu ne treba reklamiranje po državnim institucijama. Zašto da Hajdukov grb zauzima mjesto predviđeno za Tuđmana, Tomsona ili Gojka Šuška? Križeve i raspela nećemo spominjati da ne bi marljivi službenici i njih počeli vješati po zidovima PU. Ako već mora biti nešto na zidu onda bolje što prije zalijepiti poster Bijelog Dugmeta ili EKV-e dok se netko ne sjeti instalirati grb Dinama iz Pančeva ili kakvog ždrala iz Posavine.
