Vuk s Wall Streeta Martina Scorsesea
Nakon suradnje na izvrsnoj tv-seriji „Carstvo poroka“, Martin Scorsese i scenarist Terence Winter, kreator dotične serije te prethodno producentski i scenaristički jedna od ključnih osoba „Obitelji Soprano“, udružili su se na adaptaciji autobiografije Jordana Belforta, po svemu sudeći najosebujnijeg američkog mešetara dionicama devedesetih. Belfort se nakon kratkotrajne karijere na Wall Streetu, prekinute propašću tvrtke za koju je radio, prebacio na prodaju krajnje jeftinih dionica neuvrštenih na burzu, te se umjetnim pumpanjem njihove vrijednosti i vrsnim umijećem prodaje tako napumpanih akcija, ispočetka lakovjernima, bogatstva gladnima pripadnicima radničke klase, a poslije i krupnim ribama, obogatio. No ono po čemu je bio specifičan jest da je u firmi koju je osnovao, među uposlenicima, imao status idola. Svojim je primjerom svjedočio američki san – od pripadnika srednje klase u tili je čas, s nepunih 30 godina, postao bogataš, zahvaljujući vlastitim sposobnostima i nepokolebljivoj volji da postane upravo to što je postao.
To što se pritom beskrupulozno služio ilegalnim sredstvima, u očima njegovih zaposlenika, koje je predano vodio poput pravog (američkog) lidera, samo mu je povećavalo karizmatičnost. Tim prije što je bio mlad, privlačan i priređivao legendarne partyje s alkoholom, drogom i prostitutkama u izobilju, pa su njegovi brokeri, uz dobre plaće i bonuse, na račun kompanije mogli zadovoljiti svoje najsmjelije hedonističke snove. Krajem 90-ih agenti FBI-a stali su mu na rep i privoljeli ga da cinka suradnike u nezakonitim rabotama, a zauzvrat dobio je samo tri godine zatvora, od kojih je odslužio nepune dvije, i to u vrlo relaksirajućim uvjetima. Danas udobno živi kao motivacijski govornik, dakle opet prodaje maglu, ali i nešto konkretnije – od dvaju memoarskih knjiga te filmskih prava na njih do sad je zaradio blizu dva milijuna dolara.
U izvedbi Martina Scorsesea „Vuk s Wall Streeta“ trosatni je, izvanredno dinamični, često furiozni, povremeno nevjerojatno duhoviti roller coaster kroz koji nas, obraćajući se izravno u kameru, vodi sam naslovni lik (utjelovljen u rijetko kad boljem Leonardu DiCapriju), što sve jako podsjeća na „Dobre momke“, jedan od vrhunaca Scorsesejeva opusa. Dok je taj film tematizirao svijet standardne mafije, ovaj se bavi još sistemskijom, sržno kapitalističkom mafijom trgovaca papirima posve nejasne, fiktivne vrijednosti, pri čemu je jedino čvrst i izvjestan profit samih trgovaca, a ulagače „tko jebe“, kako cjelokupnu logiku brokersko-trgovačkog posla fascinantnom jednostavnošću objašnjava ekscentričan epizodni lik Jordanova šefa s Wall Streeta u briljantnoj izvedbi Matthewa McConaugheyja. Scorseseu pritom polazi za rukom nešto što nije lako postići – njegov i DiCaprijev Jordan Belfort neupitni je gad, a rijetki trenuci u kojima pokazuje stanovitu humanost, ili se pokušava predstaviti kao plemenita individua, bivaju potkopani, no ipak on kao lik ne postaje antipatičan, ili barem ne do mjere koja bi remetila uživanje u priči o njemu.
Nedavno je David Fincher svoju nečuveno precijenjenu „Društvenu mrežu“ lakovjernima prodao kao iznimno kritički prikaz osnivača Facebooka, no zapravo je riječ bila o odi američkom individualnom poduzetniku garniranoj tipičnom holivudskom patetičnom završnicom; za razliku od toga, Scorsese svog antijunaka ne podmeće kao prikrivenog sveameričkog junaka koji će se iskupiti u finalu, nego kao arhetipski primjer dekadencije (američkog) kapitalističkog sustava, izbjegavajući međutim svako moraliziranje i inzistirajući na plastičnosti prikaza koji djeluje kao urnebesna parodija, ali zapravo je riječ o najsurovijem realizmu.
Izvor: novosti
