Jedna anegdota o filozofu Zenonu spada u tzv. primijenjene. Kada su mu predbacili da posjećuje prljava mjesta, rekao je: „Pa i Sunce posjećuje klozete, pa se ne zaprlja.“ Tako je i s fejsbučenjem. Slobodno se dospijeva, uz pomoć opće ovjerene registracije i uz pomoć propisane pojedinačne dozvole, na profile svojih „prijatelja“, na nečista mjesta, umrljana objavama, tekstovima i fotkama. Gotovo svi misle da su ti mali internetski, privatni placevi bez mrlja i tragova nečisti, da su sjajni i da su trijumfalna potvrda njihove ljepote i dobrote, ali, varaju se, uglavnom. Kako god, ako je posjetitelj Sunce, doći će i otići čist, ali ako je prljavi, zlonamjerni trol, ostavit će prljavštinu i ružnoću u obliku komentara i lajkova.
Na primjer, objaviš na svom osobnom profilu karikaturu Borivoja Dovnikovića – Borda, politički angažiranu, karikaturu umjetnika obuzetog brigama za smjer kojim ide Lijepa naša. Podržavaš njegovu kritiku postojećeg, bespoštednu demistifikaciju etike i estetike zla, izraženu likovnom metaforikom. A onda kao protuteža tvojim nastojanjima uskoče „prijatelji“, dva trola, ne-prijateljski nastrojena, s uvrnutim lekcijama o antifašizmu, domoljublju, našima i njihovima, sa suludim idejama o povijesti i zemljopisu, narogušeni navijači s verbalnim pajserima i bejzbol palicama koje upotrebljavaju u stilu: „oprosti što ću te udariti, ali to radim u ime ljubavi za domovinu“, upadaju dva prljava odvjetnika nazi zastranjenja i isključivosti prema drugima i drukčijima, prema legendarnom Bordu kao nelojalnom "slavonskom Srbinu", a koje proglašavaju svojim osjećajem uznemirenosti za održivo nacionalno zdravlje i jutarnjim jajima za snagu države. Jedan je, na tvoje ogromno zaprepaštenje, tvoj suradnik, i to onaj agresivniji, primitivniji. Dakle, ta dvojica, kliconoše kolektivnih mitova, iskašljavaju u javni prostor bacile globalnomrežnog TBC-a, i uvjeravaju sve koji prate njihovo nasilje da se ne radi o širenju zaraze, već o terapiji. Oni su spremni na sve u ime kockastog kolektiva, jer su zabrinuti, jer karikatura ruši njihove kalupe i paravane. Oni ugađaju masovnom ukusu i pokazuju "palac dolje" kao mali uvod za linč. Komentari i komentatori koji argumnetirano brane zdrav razum i istinski smisao karikature, padaju u drugi plan. Sve podsjeća na bujicu govana koja ide prema bijelim kućama. Ili na korov koji počinje dominirati vrtom.
"Sa strane" komentiranje prati publika s lajk-zastavama. Među njima primjetiš lokalnog pjesnika, i dječje poezije, koji isključivo lajka po radikalno nacionalističkim komentarima trolova. Sadistički uživa što te prljavci prljaju. Drugi, visoko informatički obrazovan, bivši suradnik (obojica su sada bivši) radi isto uz dodatak kibli punih lajkova koje proljeva po tvojim komentarima. Ne vjeruješ. Sjetiš se talijanske izreke: „Questa coda non e di questo gatto.“ Sjetiš se Merimeove izreke: „Nemojte nikada reči zlo o sebi, prijatelji vaši već će dosta toga reči.“. Sjetiš se Ibsena koji je rekao da su duh istine i slobode stupovi društva. Sjetiš se Rudija Supeka, u pokušaju da razumiješ destruktivne motive trolova i dijela publike, i njegovog stava o devijantnom: „Što pojedinac više izmiče društvenim normama, i što više postoji mogućnost na nekažnjeno devijantno ponašanje, to će se pojedinac više njime služiti.“ Sjetiš se Ernsta Jüngera koji je u romanu Na mramornim liticama napisao: "Konzervativci... oni su slični onima što u kolima koja jure sve brže, žele napraviti reda, zadržati stvari na njihovom uobičajenom mjestu- To je ono što povećava moć katastrofa." I? Ništa (ti) ne pomaže, jer trolovi nezaustavljivo, bjesomučno nastavljaju dijeliti sulude lekcije o vjeri i tradiciji, dostojanstvu... osim izbrisati plošni, tendenciozni politički plakat nastao ispod objave fenomenalne karikature, prijeteći plakat uokviren aranžmanom cvijeća podmetanja i ponižavanja. U rasponu mogućeg izbora, taj potez ti se učini najracionalnijim, kao efikasni contre attaque huškačkom arsenalu, premda nikome nećeš zamjeriti ako ga proglasi kukavički popustljivim činom. A ti si samo više nemaš strpljenja za Glupost, Laž i Nasilje.
Jasno je da se oružje treba iskovati prema neprijatelju, ali, ne možeš se ti spustiti, u smislu otpora, na pljuvanje. Stalo ti je do duštvene higijene, gadi ti se brutalnost ograničenih, prezireš surogate duhovne slobode, podsmijavaš se agentima prodaje nacionalnih svetinja. I preusmjeravaš energiju revolta u ignoriranje trolova.
