Prema Zakonu o pravu na pristup informacijama koji je na snazi od ožujka 2013. godine, tijelo javne vlasti dužno je prije odbijanja pružanja informacija provesti test javnog interesa. Šaljući raznim institucijama upite vezane uz okolišne teme, na gotovu jednu trećinu upita dobili smo odbijenice - no samo u jednoj odbijenici spominje se izvršavanje te obaveze. Proizlazi da je test javnog interesa za hrvatske institucije i dalje Terra Incognita.
Sve veći broj građanskih inicijativa vezanih uz okoliš svjedoči o interesu građana i građanki za sudjelovanje u odlučivanju o njemu. Međutim, kako bi se građani i inicijative mogli pravovremeno i kvalitetno uključiti u često složene pravne procese, presudno je da su pravovremeno i kvalitetno informirani o svemu što se događa. Upravo je zato pravo na informaciju prvi stup međunarodne konvencije koja regulira prava građana vezano uz okoliš, tj. pravo na informaciju, na sudjelovanje u odlučivanju i pristup pravosuđu, Aarhuške konvencije.
Iako će vam možda prvo pasti na pamet Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, informacije koje se tiču okoliša skrivaju se zapravo po cijelom nizu institucija, od onih najviše državne razine pa do lokalne razine. Kako bismo testirali spremnost različitih institucionalnih razina na kvalitetno i pravovremeno pružanje informacija, od siječnja do početka svibnja poslali smo upite pozivajući na Zakon o pravu na pristup informacijama, cijelom nizu takvih institucija, ukupno 22 upita sa zahtjevom za 47 informacija na adrese 11 institucija. Uz nekoliko prosljeđivanja zahtjeva na druge adrese, sve u svemu, o okolišnim pitanjima smo komunicirali s 15 institucija s promjenjivim rezultatima.
Prepreke na koje smo naišli na putu do informacija slijede:
Da biste saznali neku informaciju, prva zagonetka koju trebate riješiti je tko je taj koji posjeduje informaciju koju tražite. Samo na prvi pogled to je jednostavan zadatak. Evo nekoliko primjera. Vlada je svečano održala sjednicu Povjerenstva za strateške investicije. Riječ je onom vrlo spornom i nedemokratskom zakonu koji omogućuje uskom krugu ljudi donošenje odluke koje će to farme pilića, golf tereni ili termoelektrane na uvozni ugljen dobiti pravo na preskoče ili zaobiđu ili ubrzaju ekološke i ostale pravne procedure. Možemo pretpostaviti da na toj sjednici ionako nisu ništa riješili već su se samo "svečano ustrojili", te da tu nije bila ništa posebno skandalozno osim postojanja tijela samog po sebi, ali zapisnik ni nakon četiri mjeseca nismo dobili. Upit o zapisniku poslali smo Vladi RH koja je osnivač tog tijela. Međutim, Vlada nam (u zadanom roku) šalje odgovor kako je proslijedila upit Ministarstvu gospodarstva koje je nadležno za nevedeno tijelo koje je osnovala Vlada. Ministarstvo gospodarstva nije se međutim složilo kako je nadležno za isto pa je odgovor proslijedilo Ministarstvu regionalnog razvoja. Nakon isteka roka, Ministarstvo regionalnog razvoja odgovara kako nam ne može poslati zapisnik jer se isti ne smatra konačnim dok ga na sljedećoj sjednici ne usvoji Povjerenstvo. Za dobiti ovakav odgovor trebalo je oko mjesec i pol dana loptanja između različitih institucija. Zapisnik još uvijek nismo dobili iako je u međuvremenu održana i druga sjednica navedenog tijela.
Slučaj drugi bavi se onim misterioznim plovećim zgradurinama, kruzerima, o čijem se poslovanju i rješavanju smeća i sličnog malo zna. Tko nadgleda kako se postupa s otpadom na kruzerima dok su u hrvatskim vodama, zanimalo nas je zato. Kako bih skratila vrijeme dobivanja informacija, koristim prečicu i Ministarstvu zaštite okoliša šaljem upit tko je nadležan za isto. Odgovor kaže da je nadležna Inspekcija sigurnosti plovidbe Ministarstva prometa, prometa i infrastrukture. Šaljemo upit navedenoj instituciji odakle ažurno stiže odgovor kako oni nisu nadležni već da su proslijedili pitanje MZOIP-u. Izgleda da ni jedni ni drugi ne misle da su nadležni pa možemo samo zaključiti da postupanje s otpadom na tim plovećim enklavama ne nadgleda - nitko.
Jednom kad riješite pitanje tko je nadležan, prema ZPPI tijelo javne vlasti ima 15 dana da vam dostavi odgovor. Međutim, kako je pokazalo naše dopisivanje, mali dio tijela javne vlasti poštuje rokove. Tako smo bili prisiljeni slati čak 12 požurnica preko Povjerenice za pristup informacijama.
Definitivno se najgorim tijelom javne vlasti pokazao HEP kojem je trebalo čak dva mjeseca da nam pošalje odbijenice za oba upita koja smo im poslali, što znači da su
si produžili zakonski rok za odgovaranje za još tri puta.
Stvari se mogu odugovlačiti i s time da vam institucija pošalje tek djelomični odgovor i ono što vam ne žele poslati jednostavno ignoriraju. Tako nam je primjerice Ministarstvo financija na pitanje da nam pošalju iznos koji RH plaća godišnje rejting agencijama i uvid u ugovore, šalju samo brojčani odgovor, a zahtjev za ugovorima su jednostavno izignorirali. U roku smo poslali Povjerenici zahtjev za dopunu informacije, a od Povjerenice smo dobili rješenje kako nalažu Ministarstvu da nam cjelovito odgovore nakon više od dva mjeseca. Taj rok Ministarstvu gospodarstva još teče, a sve skupa već traje gotovo četiri mjeseca.
S druge strane je praksa, primjerice, Agencije za zaštitu okoliša koji su u roku poslali djelomičan odgovor na naš upit s više pitanja o opasnom otpadu, s molbom da uvažimo da im je potrebno više vremena za pripremu odgovora na jedno od pitanje koje će poslati naknadno.
Iako treba pohvaliti neka niža tijela javne vlasti koja su se pokazala iznenađujuće brzima u slanju odgovora, primjerice od Karlovačke županije dobili smo odgovor u rekordnom roku od svega nekoliko dana, ne znači da je odgovor previše informativan. Pitali smo tako Karlovačku županiju zapisnike sa sjednica Tima za otklanjanje posljedica rada HE Lešće s dokumentima koji su razmatrani na tim sjednicama. Iako smo odgovor dobili u roku, ne znači da smo dobili i informaciju. Naime, zapisnici jednog tako važnog tijela koji bi nam mogli razotkriti što nam je sve HEP lagao gurajući potapanje rijeke Dobre - uopće se nisu vodili. Građani tako nikada neće imati priliku saznati što se na tim sjednicama razgovaralo, a sigurno je riječ o informacijama od javnog interesa, s obzirom da su nakon gradnje HE Lešće upravo građani iz okolice iskusili niz šteta.
Sljedeća tehnika je da će vam tijelo javne vlasti poslati odgovor na nekoliko stranica gdje će vam citiranjem niza zakona odbiti zahtjev. Iako je cilj ZPPI-ja da svaki građanin dobije informaciju, ovakav pristup pokazuje da je ponekad cilj jednostavno zaplašiti građane nizom pravnih citata koji nemaju uvijek veze s traženom informacijom.
Kao primjer nekonzistentnosti navest ćemo sasvim različite odgovore koje smo dobili od Ministarstva gospodarstva i Ministarstva zaštite okoliša. Na upit Ministarstvu gospodarstvu da nam dostave presliku ponude koja je pobijedila na javnom natječaju za odabir savjetnika za pripremu i provedbu natječaja za istraživanje i eksploataciju podzemlja Jadrana, iz tog nam ministarstva odgovaraju odbijenicom pozivajući se na Zakon o javnoj nabavi koji navodno brani objavu detalja o ponudama koje su već odabrane dok nije prošao žalbeni rok. S druge strane na upit iste tematike, Ministarstvo zaštite okoliša odgovara pozitivno s pozivom na uvid u ponudu koja je pobijedila na javnom natječaju za savjetodavne usluge za koncesioniranje u NP Brijuni.
Izgleda da Zakon o javnoj nabavi nije isti za dva različita ministarstva. Ovakva odbijenica sada zahtijeva da pobijanjem, tj. citiranjem opet niza zakona šaljete žalbu
preko Povjerenice za informiranje. Ukratko, iako je očito da dva tijela javne vlasti različito tumače zakone, na vama je opet da obrazlažete zašto neko od njih nije u pravu. Na građaninu je da se transformira u pravnika iako je poanta ZPPI-ja da ne morate biti pravnik ili novinar da biste dobili ili razumjeli informaciju.
HEP je, primjerice, kad je napokon odgovorio na sve naše upite, jednostavno proglasio cijelu svoju profitnu djelatnost poslovnom tajnom, što je zakonski neutemeljeno, međutim, dio građanstva koji nije vješt u manevriranju s pravnim terminima ovakav će odgovor vjerojatno obeshrabriti od daljnjeg zahtijevanja prava na informaciju.
Prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti dužno je provesti test javnog interesa prije odbijanja pružanja informacija. Na gotovu jednu trećinu upita, 7 od 22, dobili smo odbijenice. Samo u jednoj odbijenici se uopće spominje test javnost interesa. Ministarstvo gospodarstva provelo je - navodno - test javnog interesa pri odbijanju da nam pruži uvid u ponudu tvrtke koja je pobijedila na natječaju za
konzultantske usluge u vezi koncesioniranja Jadrana. Međutim, iako zapravo još uvijek nismo imali prilike vidjeti valjani test javnog interesa, sigurno je da bi iza toga trebalo stajati suvislo obrazloženje. Ministarstvo gospodarstva smatra da je test razmjernosti pokazao kako je Zakon o javnoj nabavi dovoljno dobra isprika da nam ne pruži navedenu informaciju bez da su uopće spomenuli što su vagali kao javni interes na drugoj strani.
HEP nam je pak izdao negativno rješenje na upit za uvidom u ekonomsku studiju za termoelektranu Plomin C bez da su se čak potrudili i navesti par citata zakona u svrhu zbunjivanja protivnika. Oni samo navode "Ovo tijelo javne vlasti mišljenja je da se dokumente koji se odnose na djelatnosti tržišne kategorije treba smatrati poslovnom tajnom".
Informaciju će vam tijelo javne vlasti ponekad odbiti pružiti jer "nije dovršena", upravni postupak nije završen ili slično. Tako nam primjerice Ministarstvo poljoprivrede šalje odbijenicu na upit za uvid u dokument pod nazivom "Studija određivanja područja pod utjecajem prirodnih ili drugih specifičnih ograničenja u poljoprivredi s kalkulacijama"
koju je još prošle godine izradio Agronomski fakultet u Zagrebu. Iz Ministarstva su izdali rješenje kako je Studija u postupku izrade te će se smatrati završenom tek kad je odobri Europska komisija. Ovdje za građanina dolazi sljedeća dilema - kako će on znati kada je Studija završena? Hoće li se tijelo javne vlasti sjetiti pa mu samo to javiti? Naše iskustvo je da neće. Od građanina se valjda očekuje da šalje zahtjev za pristup informacijama jednom tjedno provjeravajući je li "upravni postupak dovršen".
Međutim, čak i ako je dokument u postupku izrade, prema ZPPI-ju tijelo javne vlasti je dužno provesti test javnog interesa što Ministarstvo poljoprivrede u ovom slučaju nije učinilo. Nije učinilo niti već spomenuto Ministarstvo regionalnog razvoja prije nego nam je odbilo dostaviti zapisnik sa sjednice Povjerenstva za strateške investicije.
Napredak je svakako u tome što je ipak većina tijela javne vlasti shvatila da su dužna pružiti nekakav odgovor na upite građana, međutim još je dalek put do toga da većina institucija pruža informaciju koja je kvalitetna i pravodobna. Praksa tijela javne vlasti u odgovaranju je šarolika i kako bi se ti odgovori ujednačili sigurno nedostaje više edukacije odgovornih osoba.
Šansu građanima da ostvare pristup informacijama sada uvelike povećava institucija Povjerenice za informiranje, međutim, kako vlast nije osigurala ni približno dovoljno sredstava za normalan rad Ureda Povjerenice, građani i dalje teško dolaze do informacija pravovremeno. Upravo je pravovremenost često ključna u borbi za očuvanje javnog dobra, jer dobiti informaciju nekoliko mjeseci nakon što je, primjerice, završena javna rasprava ili prošao rok upravnog postupka, zapravo ne znači gotovo ništa.
Izvor: h-alter
Sve veći broj građanskih inicijativa vezanih uz okoliš svjedoči o interesu građana i građanki za sudjelovanje u odlučivanju o njemu. Međutim, kako bi se građani i inicijative mogli pravovremeno i kvalitetno uključiti u često složene pravne procese, presudno je da su pravovremeno i kvalitetno informirani o svemu što se događa. Upravo je zato pravo na informaciju prvi stup međunarodne konvencije koja regulira prava građana vezano uz okoliš, tj. pravo na informaciju, na sudjelovanje u odlučivanju i pristup pravosuđu, Aarhuške konvencije.
Iako će vam možda prvo pasti na pamet Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, informacije koje se tiču okoliša skrivaju se zapravo po cijelom nizu institucija, od onih najviše državne razine pa do lokalne razine. Kako bismo testirali spremnost različitih institucionalnih razina na kvalitetno i pravovremeno pružanje informacija, od siječnja do početka svibnja poslali smo upite pozivajući na Zakon o pravu na pristup informacijama, cijelom nizu takvih institucija, ukupno 22 upita sa zahtjevom za 47 informacija na adrese 11 institucija. Uz nekoliko prosljeđivanja zahtjeva na druge adrese, sve u svemu, o okolišnim pitanjima smo komunicirali s 15 institucija s promjenjivim rezultatima.
Prepreke na koje smo naišli na putu do informacija slijede:
Tko je nadležan - ili - ja magarcu, magarac repu, a rep - neću
ytb-prtsc
Da biste saznali neku informaciju, prva zagonetka koju trebate riješiti je tko je taj koji posjeduje informaciju koju tražite. Samo na prvi pogled to je jednostavan zadatak. Evo nekoliko primjera. Vlada je svečano održala sjednicu Povjerenstva za strateške investicije. Riječ je onom vrlo spornom i nedemokratskom zakonu koji omogućuje uskom krugu ljudi donošenje odluke koje će to farme pilića, golf tereni ili termoelektrane na uvozni ugljen dobiti pravo na preskoče ili zaobiđu ili ubrzaju ekološke i ostale pravne procedure. Možemo pretpostaviti da na toj sjednici ionako nisu ništa riješili već su se samo "svečano ustrojili", te da tu nije bila ništa posebno skandalozno osim postojanja tijela samog po sebi, ali zapisnik ni nakon četiri mjeseca nismo dobili. Upit o zapisniku poslali smo Vladi RH koja je osnivač tog tijela. Međutim, Vlada nam (u zadanom roku) šalje odgovor kako je proslijedila upit Ministarstvu gospodarstva koje je nadležno za nevedeno tijelo koje je osnovala Vlada. Ministarstvo gospodarstva nije se međutim složilo kako je nadležno za isto pa je odgovor proslijedilo Ministarstvu regionalnog razvoja. Nakon isteka roka, Ministarstvo regionalnog razvoja odgovara kako nam ne može poslati zapisnik jer se isti ne smatra konačnim dok ga na sljedećoj sjednici ne usvoji Povjerenstvo. Za dobiti ovakav odgovor trebalo je oko mjesec i pol dana loptanja između različitih institucija. Zapisnik još uvijek nismo dobili iako je u međuvremenu održana i druga sjednica navedenog tijela.
Slučaj drugi bavi se onim misterioznim plovećim zgradurinama, kruzerima, o čijem se poslovanju i rješavanju smeća i sličnog malo zna. Tko nadgleda kako se postupa s otpadom na kruzerima dok su u hrvatskim vodama, zanimalo nas je zato. Kako bih skratila vrijeme dobivanja informacija, koristim prečicu i Ministarstvu zaštite okoliša šaljem upit tko je nadležan za isto. Odgovor kaže da je nadležna Inspekcija sigurnosti plovidbe Ministarstva prometa, prometa i infrastrukture. Šaljemo upit navedenoj instituciji odakle ažurno stiže odgovor kako oni nisu nadležni već da su proslijedili pitanje MZOIP-u. Izgleda da ni jedni ni drugi ne misle da su nadležni pa možemo samo zaključiti da postupanje s otpadom na tim plovećim enklavama ne nadgleda - nitko.
Vrijeme odgovaranja - ili - tik tak, prošao je vlak
Jednom kad riješite pitanje tko je nadležan, prema ZPPI tijelo javne vlasti ima 15 dana da vam dostavi odgovor. Međutim, kako je pokazalo naše dopisivanje, mali dio tijela javne vlasti poštuje rokove. Tako smo bili prisiljeni slati čak 12 požurnica preko Povjerenice za pristup informacijama.
Definitivno se najgorim tijelom javne vlasti pokazao HEP kojem je trebalo čak dva mjeseca da nam pošalje odbijenice za oba upita koja smo im poslali, što znači da su
si produžili zakonski rok za odgovaranje za još tri puta.
Stvari se mogu odugovlačiti i s time da vam institucija pošalje tek djelomični odgovor i ono što vam ne žele poslati jednostavno ignoriraju. Tako nam je primjerice Ministarstvo financija na pitanje da nam pošalju iznos koji RH plaća godišnje rejting agencijama i uvid u ugovore, šalju samo brojčani odgovor, a zahtjev za ugovorima su jednostavno izignorirali. U roku smo poslali Povjerenici zahtjev za dopunu informacije, a od Povjerenice smo dobili rješenje kako nalažu Ministarstvu da nam cjelovito odgovore nakon više od dva mjeseca. Taj rok Ministarstvu gospodarstva još teče, a sve skupa već traje gotovo četiri mjeseca.
S druge strane je praksa, primjerice, Agencije za zaštitu okoliša koji su u roku poslali djelomičan odgovor na naš upit s više pitanja o opasnom otpadu, s molbom da uvažimo da im je potrebno više vremena za pripremu odgovora na jedno od pitanje koje će poslati naknadno.
Informacija nestala u ropotarnici povijesti
Iako treba pohvaliti neka niža tijela javne vlasti koja su se pokazala iznenađujuće brzima u slanju odgovora, primjerice od Karlovačke županije dobili smo odgovor u rekordnom roku od svega nekoliko dana, ne znači da je odgovor previše informativan. Pitali smo tako Karlovačku županiju zapisnike sa sjednica Tima za otklanjanje posljedica rada HE Lešće s dokumentima koji su razmatrani na tim sjednicama. Iako smo odgovor dobili u roku, ne znači da smo dobili i informaciju. Naime, zapisnici jednog tako važnog tijela koji bi nam mogli razotkriti što nam je sve HEP lagao gurajući potapanje rijeke Dobre - uopće se nisu vodili. Građani tako nikada neće imati priliku saznati što se na tim sjednicama razgovaralo, a sigurno je riječ o informacijama od javnog interesa, s obzirom da su nakon gradnje HE Lešće upravo građani iz okolice iskusili niz šteta.
Iscrpljivanje pravnim terminima - ili - tko jači, taj kači
Sljedeća tehnika je da će vam tijelo javne vlasti poslati odgovor na nekoliko stranica gdje će vam citiranjem niza zakona odbiti zahtjev. Iako je cilj ZPPI-ja da svaki građanin dobije informaciju, ovakav pristup pokazuje da je ponekad cilj jednostavno zaplašiti građane nizom pravnih citata koji nemaju uvijek veze s traženom informacijom.
ytb-prtsc
Kao primjer nekonzistentnosti navest ćemo sasvim različite odgovore koje smo dobili od Ministarstva gospodarstva i Ministarstva zaštite okoliša. Na upit Ministarstvu gospodarstvu da nam dostave presliku ponude koja je pobijedila na javnom natječaju za odabir savjetnika za pripremu i provedbu natječaja za istraživanje i eksploataciju podzemlja Jadrana, iz tog nam ministarstva odgovaraju odbijenicom pozivajući se na Zakon o javnoj nabavi koji navodno brani objavu detalja o ponudama koje su već odabrane dok nije prošao žalbeni rok. S druge strane na upit iste tematike, Ministarstvo zaštite okoliša odgovara pozitivno s pozivom na uvid u ponudu koja je pobijedila na javnom natječaju za savjetodavne usluge za koncesioniranje u NP Brijuni.
Izgleda da Zakon o javnoj nabavi nije isti za dva različita ministarstva. Ovakva odbijenica sada zahtijeva da pobijanjem, tj. citiranjem opet niza zakona šaljete žalbu
preko Povjerenice za informiranje. Ukratko, iako je očito da dva tijela javne vlasti različito tumače zakone, na vama je opet da obrazlažete zašto neko od njih nije u pravu. Na građaninu je da se transformira u pravnika iako je poanta ZPPI-ja da ne morate biti pravnik ili novinar da biste dobili ili razumjeli informaciju.
HEP je, primjerice, kad je napokon odgovorio na sve naše upite, jednostavno proglasio cijelu svoju profitnu djelatnost poslovnom tajnom, što je zakonski neutemeljeno, međutim, dio građanstva koji nije vješt u manevriranju s pravnim terminima ovakav će odgovor vjerojatno obeshrabriti od daljnjeg zahtijevanja prava na informaciju.
Test javnog interesa - ili - Terra Incognita za hrvatske institucije
Prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti dužno je provesti test javnog interesa prije odbijanja pružanja informacija. Na gotovu jednu trećinu upita, 7 od 22, dobili smo odbijenice. Samo u jednoj odbijenici se uopće spominje test javnost interesa. Ministarstvo gospodarstva provelo je - navodno - test javnog interesa pri odbijanju da nam pruži uvid u ponudu tvrtke koja je pobijedila na natječaju za
konzultantske usluge u vezi koncesioniranja Jadrana. Međutim, iako zapravo još uvijek nismo imali prilike vidjeti valjani test javnog interesa, sigurno je da bi iza toga trebalo stajati suvislo obrazloženje. Ministarstvo gospodarstva smatra da je test razmjernosti pokazao kako je Zakon o javnoj nabavi dovoljno dobra isprika da nam ne pruži navedenu informaciju bez da su uopće spomenuli što su vagali kao javni interes na drugoj strani.
HEP nam je pak izdao negativno rješenje na upit za uvidom u ekonomsku studiju za termoelektranu Plomin C bez da su se čak potrudili i navesti par citata zakona u svrhu zbunjivanja protivnika. Oni samo navode "Ovo tijelo javne vlasti mišljenja je da se dokumente koji se odnose na djelatnosti tržišne kategorije treba smatrati poslovnom tajnom".
Rokovi upravnih postupaka - ili - tko čeka, ne dočeka
Informaciju će vam tijelo javne vlasti ponekad odbiti pružiti jer "nije dovršena", upravni postupak nije završen ili slično. Tako nam primjerice Ministarstvo poljoprivrede šalje odbijenicu na upit za uvid u dokument pod nazivom "Studija određivanja područja pod utjecajem prirodnih ili drugih specifičnih ograničenja u poljoprivredi s kalkulacijama"
koju je još prošle godine izradio Agronomski fakultet u Zagrebu. Iz Ministarstva su izdali rješenje kako je Studija u postupku izrade te će se smatrati završenom tek kad je odobri Europska komisija. Ovdje za građanina dolazi sljedeća dilema - kako će on znati kada je Studija završena? Hoće li se tijelo javne vlasti sjetiti pa mu samo to javiti? Naše iskustvo je da neće. Od građanina se valjda očekuje da šalje zahtjev za pristup informacijama jednom tjedno provjeravajući je li "upravni postupak dovršen".
Međutim, čak i ako je dokument u postupku izrade, prema ZPPI-ju tijelo javne vlasti je dužno provesti test javnog interesa što Ministarstvo poljoprivrede u ovom slučaju nije učinilo. Nije učinilo niti već spomenuto Ministarstvo regionalnog razvoja prije nego nam je odbilo dostaviti zapisnik sa sjednice Povjerenstva za strateške investicije.
Zaključno - ili - Ne daj se, Floki
Napredak je svakako u tome što je ipak većina tijela javne vlasti shvatila da su dužna pružiti nekakav odgovor na upite građana, međutim još je dalek put do toga da većina institucija pruža informaciju koja je kvalitetna i pravodobna. Praksa tijela javne vlasti u odgovaranju je šarolika i kako bi se ti odgovori ujednačili sigurno nedostaje više edukacije odgovornih osoba.
Šansu građanima da ostvare pristup informacijama sada uvelike povećava institucija Povjerenice za informiranje, međutim, kako vlast nije osigurala ni približno dovoljno sredstava za normalan rad Ureda Povjerenice, građani i dalje teško dolaze do informacija pravovremeno. Upravo je pravovremenost često ključna u borbi za očuvanje javnog dobra, jer dobiti informaciju nekoliko mjeseci nakon što je, primjerice, završena javna rasprava ili prošao rok upravnog postupka, zapravo ne znači gotovo ništa.
Izvor: h-alter
