Može li Branko „crna torba“ Bačić promijeniti iz temelja sustav koji dokazano ne funkcionira ne samo u obnovi nakon potresa, nego praktično ni u čemu razvojno i životnostandardno bitnom? Ma dajte – najte!
I, kao što se nagađalo prošlih tjedan-dva te nakon samo 10 mjeseci na dužnosti, ode i četvrti ministar resora prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u Plenkovićevoj vladi, Ivan Paladina, a neočekivano na njegovo mjesto (ali i poziciju vladina potpredsjednika) – unatoč dvjema stručno kompetentnijim opcijama, što ih je premijer odbacio u zadnjim sekundama sastančenja s HDZ-ovim mu najbližim pouzdanicima, sic transit – brzopotezno uskače Branko „crna torba“ Bačić, šef stranačkog Kluba zastupnika u tzv. Visokom domu i lik od najvećeg povjerenja svih šefova HDZ-a od (danas uznika) Ive Sanadera do Andreja Plenkovića. Valjda i nekih nakon njega? Tom se „sposobnošću“ može pohvaliti još samo Plenkovićev predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, kojemu su zbog podobnosti svim šefovima HDZ-a stranački „zavidnici“ zakvačili nadimke Njonjo i Pudlica, a oduševljeno bili prihvatili viđeniji oporbeni političari i neki mediji. Kao što se, doduše malo tiše, također nagađalo u zadnje vrijeme, ode nakon dvije i pol godine iz vlade i ministrica regionalnog razvoja i fondova EU-a Nataša Tramišak, nasljednica kriminalno i na više drugih načina inkriminirane Gabrijele Žalac. Paladina tvrdi da je još prije dva mjeseca obavijestio premijera kako se više ne vidi na mjestu obnoviteljskog ministra, a Tramišak ne krije svojevrsno razočaranje: „Premijer mi nije rekao zašto me smjenjuje“. Razočaran je i HDZ Osječko-baranjske županije iz kojega ona dolazi.
Bijedna Naša ima premijera koji živi u paralelnom svemiru i nema pojma kakvi dnevni problemi izjedaju tzv. obične/male ljude od kojih očekuje glasove na izborima – da ga se i ne pita koliko košta tramvajska karta, litra 2,8-postotnog mlijeka uvezena iz BiH, svinjetine iz Njemačke ili pak kutija s 10 M-jaja iz PoljskeNakon što je premijer Andrej Plenković izvijestio javnost o personalnim promjenama u dvama resorima, tzv. mini-rekonstrukciji vlade, oboje već bivših ministara obratilo se medijima i izrecitiralo respektabilne uspjehe u svom radu, neizravno sugerirajući tima što znaju čitati između redaka da ih je vladin gazda bio smijenio bez veze, iz nekoga svog hira ili nečijim nagovorom, zakulisnom političkom ujdurnom ili vrag zna zašto. A nije bilo potrebe niti je on imao vjerodostojnih razloga? Nije sporno to da premijer Andrej Plenković ima pravo postavljati i smjenjivati ministre i najbliže suradnike, ako zbog nečega njima nije zadovoljan ili su se diskvalificirali nekakvim nezakonitostima, ali jest itekako sporno to da premijer ne znâ kadrovirati za opće dobro niti ima realnu viziju o tomu je li u zadanim domaćim/međunarodnim okolnostima moguće postići to što je zamislio, kako je zamislio i s ljudima što ih je osobno izabrao kao najbolju ponudu iz ionako suhonjavog HDZ-ova kadrovskog bazena u kojemu pak optiraju samo ljudi što znaju bespogovorno slušati i imaju plenkovićevsku sivu tvar. Neće valjda biti da je samo zbog svoje sposobnosti, a ministarske nesposobnosti/nemara/nerada već u prvom premijerskomu mandatu bio smijenio gotovo cijelu vladu, a u dvije i pol godine drugoga više ministara i vladina potpredsjednika no što je izgrađeno kuća u Zagrebu i na Baniji zajedno? A bit će toga još, s Paladinom i Tamišak nije kraj.
Ne’š ti pameti: obnova potresom razorenih Zagreba, Banije i niza kuća u susjednim županijama ne ide pa ne ide već treću godinu, a trojica su se ministara već našla na Plenkovićevoj transfer listi. Obnova trokira na veliku premijerovu sramotu pred ljudima što i treću zimu prevaljuju u kontejnerima jer im nije pomogao kako je mogao i morao, ali i sramotu pred Bruxellesom, koji se čudom čudi zašto Bijedna Naša nije u stanju potrošiti gotovo milijardu bespovratnih eura za tu namjenu. Ogorčeni žitelji Banije lani su o godišnjici potresa gađali Plenkovića i vladinu svitu grudama snijega, izvikivali im pogrde, pa na dvogodišnjicu obnoviteljskog mrtvila nisu ni došli pred još ogorčenije prosvjednike u Petrinji. Premijer Plenković je tek, je li, „hrabro“, izdaleka, iz tople/suhe udobnosti Banskih dvora bio poručio kako će obnova u 2023. godini biti vladin „prioritet nad prioritetima“ (sic transit). I ne budi lijen, iznova nevjernom Tomi maže oči: to što nisu bili u stanju Darko Horvat, Damir Vanđelić i Ivan Paladina, sve „odlučniji“ u obećanjima bez pokrića, bit će u stanju politički jači Branko „crna torba“ Bačić!? Jer je obnova premijerov „prioritet nad prioritetima u 2023. godini“, a Bačić „ima iskustva“ u tom resoru. Bio je ministar u vladi Jadranke Kosor. I poznat je po tomu da uvijek ima mozak šefa stranke: gdje HDZ-ov kapo okom, on još brže skokom. Pa…
Malo morgen, kazao bi onaj iz požarevačkoga groba. Nije mali kaplar iz blatnjavog rova kriv za izgubljenu bitku, čiju je strategiju i taktiku vodio general. Jest da taj brzogoreći ministar Ivan Paladina nije napravio ništa manje – kamoli više (sic transit) – od svojih prethodnika u resoru Damira Vanđelića i Darka Horvata, ali premijer Plenković je bio i bit će general u obnovi Zagreba i Banije, čija je riječ zadnja. Je li, glede&unatoč svakoj zamisli, inicijativi i obnoviteljskom potezu bilo kojeg ministra, što ih je uobičajio arogantno mijenjati kao košulje? Najprije svakoga od njih, bez iznimke, kuje u zvijezde kao najsposobnije među sposobnima, brani ih do zadnjeg daha kad im mediji/javnost/pravosuđe otkriju nespojivo s dužnošću tzv. drugo ja, a onda ih naprasno – kad pritisak javnosti ili pak pravosuđa postane neizdrživ – uklanja iz svoje blizine. Odbija svaku, je li, osobnu i stranačku odgovornost, jer „nedjela su stvar pojedinca koji ima ime i prezime. Nerijetko ih s puno lažne zahvalnosti bez objašnjenja šalje u karijerni naftalin, kao sada Natašu Tramišak. S (ne)izravnom porukom javnosti o njihovoj nesposobnosti, neradu ili „krivnji“ uz tzv. presumpciju nedužnosti. Npr. u slučaju bivšeg ministra Tomislava Tolušića, pa Darka Horvata ili potpredsjednika vlade Borisa Miloševića etc.
Kakvi su to ministri/ljudi koji bespogovorno do smiješnog – npr. Marko Primorac, Davor Filipović, Gordan Grlić-Radman etc., egzemplarno – sjevernokorejski slijede riječ i misao „velikog/dragog vođe“ iz Banskih dvora?Kad je neki dan na presici novinar Nove TV Hrvoje Krešić pitao premijera Plenkovića „smatra li sebe odgovornim za to što je „obnova nestvarno spora i što odlazi još jedan ministar iz tog resora“, publikum je svjedočio nevjeojatnoj pepeloposivačkoj ne samo bahatosti već i premijerovoj – znanoj otprije – averziji prema novinarima i medijima koji mu, u javnom interesu, što im je dužnost, ne idu niz dlaku. Državni su mu neprijatelji No. One, dosljedno porukama iz „analize“ četrdesetak domaćih medija o tretmanu premijera i njegove vlade, što ju je umirovljeni komunikolog Mario Plenković, njegov otac, pripremio nedugo prije smrti. „Dobio sam bjanko potporu za kadrovske promjene“, pokušao je izbjeći odgovor na Krešićevo pitanje, ali se iskusni profesionalac nije dao prevesti žedan preko vode kao režimski disciplinirani neprofesionalci s HRT-a u takvim prilikama. „Jeste li vi odgovorni za ovako sporu obnovu i ovaj proces, vaš način na koji ste to planirali rješavati?“ E sad je proključala u Plenkoviću samoljubiva nekritičnost lišena i najminimalnijeg osjećaja krivnje za bilo što negativno i u obnovi potresom stradalih područja i inoga što jezivo škripi u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj kojom loše upravlja.
„Mislite osobno?“ – planuo je. „Pa, ja sam odgovoran za sve što sam rekao, pa tako i za ovo. I za euro i Schengen, i za turističku sezonu, investicijski kreditni rejting, gospodarski rast, za pomoć građanima, gospodarstvu…, pa i za ovo. Koliko za ono, toliko i za ovo. Ne tipa euro i Schengen, koju je vijest objavio Reuters, pa je to uspjeh svih nas, naročito onih koji nisu radili ništa. Za sve. Onda dođem na izbore i kažem – ‘to je što smo obećali, napravili, realizirali’. Otvoreno kažem da nisam zadovoljan dinamikom obnove, prvi. Zato radim na tome da to ubrzamo.“ Krešić se opet nije dao impresionirati Plenkovićevim „uspjesima“ što ih samo on vidi visoko iznad oblaka dok mu banijska sirotinja umire i smrzava se u kontejnerima već treću zimu (sic transit), a nešto manje od 3,9 milijuna još neiseljenih tzv. običnih/malih sugrađana skapava pod udarcima inflacije i biblijske skupoće svega i svačega, najveće nakon Drugoga svjetskog rata: „Dobro, ali vi ste glavni i odgovorni…“ „Kao i vaš urednik, glodur“, ironizirao je Plenković kao svojedobno Mislavu Bagi iz istog medija. „Glavni i odgovorni urednik.“
Premijeru već odavno idu na živce novinari i mediji koji se drznu/usude profesionalno raditi svoj posao, kritički misliti na osnovi činjenica, ali i prozivati političare koji drže javnu poziciju ćaćinstvom, moć i utjecaj kravom muzarom, politički status legitimacijom plemenskog probitka, korupciju i nepotizam neotuđivim „domoljubnim“ pravom „napokon svojih na svomu“… Nikad u povijesti ni ove niti bivše 24-milijunske države jugoslavenskih tzv. bratskih naroda i narodnosti nije u svega šest godina i kusur mjeseci izletjelo iz vlade dvadeset dvoje ministara (neki završili u istragama, iza rešetaka…) i jedan HDZ-ov premijer. U objema vladama premijera Plenkovića, njegovoj su čeličnoj metli čistke uspjeli izbjeći tek Tomo Medved, Davor Božinović, Nina Obiljen-Koržinek i Oleg Butković. Također, nikad još nije najveća politička stranka – jedina među cca 170 registriranih u 30 godina Bijedne Naše – pravomoćno osuđena za pljačku vlastitog naroda, a HDZ jest. U Plenkovićevu modelu vladanja državom fenjerašisom u Uniji. To je globalni fenomen, koji uvelike pridonosi dojmu o Bijednoj Našoj u svijetu kao neozbiljnoj, investicijski nepouzdanoj i politički nezreloj zemlji. Gdje se predsjednik i premijer mrze iz dna duše i čak nisu sposobni dogovoriti o suvisloj vanjskoj politici, zamijeniti veleposlanike i konzule kada im isteknu mandati, skrbiti o vojsci, itsl. Kamoli dogovoriti se o urednom funkcioniranju društveno-političkog sustava za koji su, svaki u svom dvorištu ustavne nadležnosti, obojica suodgovorni i pred sugrađanima i pred međunarodnom zajednicom.
Ako u državi nešto bitno škripi, a škripi – najvidljivije u obnovi Zagreba, Banije i dijelova susjednih županija – valja ukloniti uzrok kvaru što prijeti havarijom. Ne podmazivati dotrajale dijelove kao što HDZ-ova vlada godinama čini sve lošijim i lošijim promjenama sve nesposobnijih od nesposobnih ministara i inih državnih/javnih dužnosnika ili izmjenama i dopunama, odnosno donošenjem novih zakona, pravilnika i inih akata. Što kažu, riba uvijek smrdi od glave, ne od repa, tako da ima smisla – ne samo Krešićevo! – pitanje o tomu kako je moguće da su za katastrofalno stanje u obnovi potresom stradalih područja krivi baš/samo ministri, a ne premijer Plenković koji ih je osobno izabrao i instalirao u vladu te branio to što i kako rade po njegovoj direktivi? Što su, a nisu, Horvat, Vanđelić i Paladina morali/mogli učiniti za ljude u kontejnerima i po kamperima za što su imali premijerovu potporu, alate i novac? Nisu znali, a izabrani su baš zbog svojih kompetencija? Nisu željeli, a izabrani su baš zbog svojih provjerenih zauzetosti i obećanja da se neće štedjeti ni u obnovi?
Možda se pokaže točnom nostradamusovska procjena bivšega gradonačelnika Petrinje Darinka Dumbovića: „Uz ovakvu vlast u zemlji, Petrinja, Banija i Zagreb nikad neće biti obnovljeni“Kakvi su to ministri/ljudi koji bespogovorno do smiješnog – npr. Marko Primorac, Davor Filipović, Gordan Grlić-Radman etc., egzemplarno – sjevernokorejski slijede riječ i misao „velikog/dragog vođe“ iz Banskih dvora, a onda u nekom kritičnom času rekonstrukcijske tréšnje u vladi ponizno šapću u novinarske mikrofone: „Premijer je taj koji ima pravo odlučiti na koga (ne) računa. Sa mnom nije razgovarao o tomu“. Bivši ministar Damir Vanđelić se na odlasku nije libio niti se povremeno još libi reći bobu bob i popu pop o premijerovoj obnoviteljskoj zauzetosti. A to što kaže, može se shvatiti i kao procjena duboko upućenoga u problem da obećanje o „prioritetu nad prioritetima u 2023. godini“ neće ostvariti ni Plenković niti „crna torba“ Bačić, pa čak ni sljedeća tri HDZ-ova ministra sljedećih godina. Možda se pokaže točnom nostradamusovska procjena bivšega gradonačelnika Petrinje Darinka Dumbovića: „Uz ovakvu vlast u zemlji, Petrinja, Banija i Zagreb nikad neće biti obnovljeni“?
„Nakon svega što se dogodilo“, komentirao je Plenkovićevu tzv. mini-rekonstrukciju vlade saborski zastupnik Mosta Nino Raspudić, „možemo očekivati da se Ivo Sanader vrati na mjesto predsjednika vlade, jer je sva ekipa već tu. Od sve one priče Andreja Plenkovića da je njegov HDZ drukčiji, ono što je pričao nakon pravomoćne presude stranci, danas nije ostalo ništa. Vratili smo se na četvorku kumova – Branko Bačić, Kalmeta preko svoje produžene ruke Erlića (Šime Erlić iz Zadra, suradnik bivše ministrice Tramišak sjeda na njezino mjesto, op. a.) – Plenković je neuvjerljivo odgovorio da OLAF istražuje Kalmetu i Erlića (Europski ured za borbu protiv prijevara traži odgovor o tomu što je s 44 milijuna kuna europskog novca za obnovu Kneževe palače u Zadru, op. a.). Uvjeren sam da će ga uskoro zaboljeti glava od ovog kadrovskog rješenja. I tu su neizostavni Vladimir Šeks (siva eminencija HDZ-a, vrlo utjecajan na Plenkovića, koji mu je posinka Karla Resslera vinuo u stranački vrh i na nadasve unosno mjesto u EU parlamentu, op. a.) i Miroslav Šeparović (drugomandatni već predsjednik Ustavnog suda RH, bivši HDZ-ov ministar pravosuđa, op. a.). Situacija političke moći je gotovo identična kao u vrijeme Ive Sanadera. Sve je isto, samo njega nema (parafraza iz istoimenog satiričnog hita u regiji iz 2005. godine, pobjednika festivala u Budvi, pristale makedonsko-srpske pop pjevačice Tijane Dapčević o zapadnom Balkanu nakon Tita, autor stihova i glazbe Dragan Brajović-Braja, op. a.).
Po Raspudićevu mišljenju, smijenjena je ministrica Nataša Tramušak rekla novinarima dvije „zanimljive stvari“: premijer Plenković je prevario Predsjedništvo HDZ-a, jer je dobio potporu za smjene u resoru obnove, a „usput je smijenio i mene“ te da „obnova još nije ni počela“. „Ako je pak premijer imao tako genijalno kadrovsko rješenje za Bačića, zašto ga nije odmah stavio na Paladinino mjesto, nego je okolo vukao ljude za rukav“, upitao se Raspudić. „Paladina je za nas bio problematičan od samog početka, upozoravali smo da je u nerješivom sukobu interesa. Ako nije znao pokrenuti projekt u Kuparima (rekonstrukcija bivšeg kompleksa JNA nedaleko od Dubrovnika u jezivo je ruševnom stanju već 30 godina baš kao i za SFR Jugoslavije također reprezentativno Haludovo na otoku Krku, op. a.), kako bi pokrenuo obnovu Banije!?“ Ni potpredsjednik tzv. Visokog doma Siniša Hajdaš-Dončić (SDP) ne vidi koristi od ministarske smjene u dvama resorima: „Stvar je bila političke odluke želi li se ubrzati obnova ili ne (a to izravno ovisi o premijeru i šefu HDZ-a, op. a.). U RH su do sada bile dvije velike obnove, jedna poslije Domovinskog rata, a druga u Gunji. Da je u početku bilo u vladi političke volje, moglo se ići na lex specialis i napraviti ono što Plenković ni sada ne radi, a tiče se inflacije: umjesto da napravi sastanak s poslovnim sektorom, sindikatima i javnom upravom te pokuša postići konsenzus, tako je trebalo napraviti s građevinskim sektorom koji bi onda bio spreman ubrzati obnovu Banije. To je bila greška u početku jer sustav nije funkcionirao. To ni Paladina nije mogao promijeniti jer sustav nije funkcionirao otpočetka i nije postojala jaka politička snaga i moć. Svatko je vukao na svoju stranu“.
Je li danas bolje? Nije. Može li Branko „crna torba“ Bačić promijeniti iz temelja sustav koji dokazano ne funkcionira ne samo u obnovi nakon potresa, nego praktično ni u čemu razvojno i životnostandardno bitnom? Ma dajte – najte! Plenkvićeva je politička volja podređena Bruxellesu i navodno unosnoj karijeri na birokratskom sljemenu EU-a, ne obnovi Zagreba, Banije i dijelova susjednih županija ili tzv. suverenističkoj skrbi za životne potrebe sugrađana. Da nije tako, je li, na Baniji se ne bi u kontejnerima preživljavala treća zima, jer bi tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena imala premijera kojemu je pristojan život sugrađana važniji od hiperboliziranja eura i Schengena. Od kojih – u principu, svaka im čast, nisu za odbaciti – obiteljski tanjuri neće biti puniji, a struja, plin, benzin i ini osnovni životni troškovi jeftiniji, pa…
Bijedna Naša ima premijera koji živi u paralelnom svemiru i nema pojma kakvi dnevni problemi izjedaju tzv. obične/male ljude od kojih očekuje glasove na izborima – da ga se i ne pita koliko košta tramvajska karta, litra 2,8-postotnog mlijeka uvezena iz BiH, svinjetine iz Njemačke ili pak kutija s 10 M-jaja iz Poljske – a baš o tim glasovima presudno ovisi hoće li i dokle dogurati u političkoj karijeri. Naime, dok mu uspijeva držati HDZ taocem svojih upravljačkih pokušaja i pogrešaka, a birače zasužnjene klijentelističkim i nepotističkim „uslugama“ radi cca 30-postotne izborne potpore – taocem HDZ-a. Stoga Plenković ni nacrtane ne može podnijeti novinare koji iz pedagoških razloga, ne samo profesionalne obaveze, na sva zvona daju njegove upravljačke autogolove. Vrlo brzo će se pokazati – puna šaka brade da nismo u pravu – da su i ministarske igre prijestolja u resoru postpotresne obnove ozbiljan Plenkovićev autogol.
