Odbor Ujedinjenih naroda za ljudska prava prigovorio je Hrvatskoj niz prekršaja na ovom polju: od ćiriličnih ploča u Vukovaru i tretmana Roma od strane policije, nereagiranja na hajke protiv seksualnih manjina i napade na novinare, preko kriminalizacije izražavanja mišljenja, tretman azilanata i žrtava obiteljskog nasilja do uvjeta života u zatvorima. Odbor je objavio svoja saznanja o nekoliko država, od Rusije, Kambodže, Obale bjelokosti, Cipra, Monaka te Hrvatske. Kako se navodi u zaključku njihovog izvješća, zabrinjavajući niz propusta hrvatskih vlasti ublažen je tek priznanjem hrvatskim vlastima što su usvojile sedam različitih akata, protokola, zakona i nacionalnih planova i strategija za suzbijanje kršenja ljudskih prava.




Izrazili su zabrinutost zbog ponašanja organa represije prema pripadnicima etničkih manjina, odnosno "ciljanog djelovanja protiv manjina, prvenstveno Roma, koji su disproporcionalno pogođeni čestim provjerama identiteta i ispitivanjima, bez osnovane sumnje na loše ponašanje". Predlažu sankcije i edukaciju policijskih službenika koji se ogriješe na ovaj način.

Osobito su zabrinuti zbog "de facto segregacije romske djece u sustavu školstva i izostanka lekcija na njihovom jeziku", zbog čega traže da se ta praksa dokine. Romima i pripadnicima srpske nacionalne manjine otežan je pristup stanovanju, zdravstvenoj zaštiti, zapošljavanju i obnašanju javnih funkcija.

Što se tiče kršenja prava nacionalnih manjina, navode da im se osim korištenja njihovog materinjeg jezika uskraćuje i pravo na korištenje pisma, "osobito ćirilice". Osim promicanja međuetničke tolerancije, država bi trebala uložiti dodatne napore za "implementaciju prava na ravnopravno korištenje jezika i pisma manjina u skladu sa ustavnim i zakonodavnim okvirom, s posebnim naglaskom na upotrebu ćiriličnog pisma u gradu Vukovaru" te drugim sredinama s visokom zastupljenošću manjina.



Osobe bez državljanstva, i tu su Romi ponovno među najugroženijima, ali i osobe koje su se zatekle bez osobnih dokumenata na teritoriju RH nakon raspada Jugoslavije, suočavaju se sa brojnim teškoćama u ostvarivanju ljudskih prava. Prvenstveno, nisu im omogućena socijalne usluge i naknade te adekvatan smještaj, a ograničen im je i pristup tržištu rada, navodi se u izvješću.

Zločini iz mržnje, ratni i ini

Zločini iz mržnje se neprestano događaju, pogotovo kada je riječ o "rasističkim napadima protiv pripadnika skupina etničkih manjina, prvenstveno Roma i Srba". Odbor zamjera što se ti  slučajevi ne procesuiraju na adekvatan način, niti su žrtve prikladno obeštećene, čak i kada su prekršitelji njihovih prava - organi represije.

"Odbor izražava zabrinutost zbog dominacije stereotipa i predrasuda protiv lezbijki, gejeva, biseksualaca i transrodnih osoba (LGBT). U ovom smislu smo posebno zabrinuti zbog izvješća o nasilju usmjerenom protiv LGBT osoba i izostanku efikasnih istraga i progona počinitelja", navode u izvješću. Dodaju i da bi vlasti trebale stati na kraj stigmatizaciji LGBT osoba pokretanjem edukativnih kampanja.

Zamjećuju i da kod procesuiranja ratnih zločina postoji diskriminacija prema etničkom podrijetlu: "selekcija slučajeva očigledno je disproporcionalno usmjerena protiv etničkih Srba". U ovoj točki zamjeraju i izostanak potpore i reparacija civilnim žrtvama rata.



Kada je riječ o nestalim osobama za vrijeme rata, ističu da je još uvijek nepoznata sudbina oko 1.600 osoba te izražavaju zabrinutost "izostankom transparentnosti vezanom za metodologiju koja se koristi u izboru regija za istragu i ekshumacije". Preporučuju vlasti da obiteljima nestalih daju više podataka o sudbini žrtava.

Izražavaju zabrinutost i zbog značajnog broja izbjeglica, povratnika i raseljenih osoba bez adekvatnog smještaja, budući da se uglavnom zadržavaju u kolektivnim skloništima. Primjećuju i da su programi osiguravanja smještaja za te ranjive skupine usporili sa djelovanjem od 2012. godine naovamo.

Represija mišljenja i izražavanja

Odbor je zabrinut i zbog izostanka istraga protiv osoba koje su nasilne prema novinarima ili se služe zastrašivanjem, kao i kriminalizacijom difamacije koja "obeshrabruje medije od objavljivanja kritičnih informacija o stvarima od javnoga interesa, što je prijetnja slobodi izražavanja i pristupu informacijama svake vrste". Zato navode da se zatvorom nipošto ne bi smjeli sankcionirati slučajevi iz domene izražavanja mišljenja. Navode i da bi država trebala istraživati napade na novinare i medije te odgovorne privoditi pravdi.

Ravnopravnost spolova također nije ostvarena, budući da su žene na rukovodećim pozicijama i dalje podzastupljene i u privatnom i u javnom sektoru. Razlog tome vide u ustrajnim stereotipima, pogotovo kada su u pitanju žene ruralnih krajeva i one sa invaliditetom.

Obiteljsko nasilje nije dosljedno sankcionirano, budući da se u pojedinim situacijama goni kao prekršaj, prigovaraju nadalje. Izostaju adekvatne istrage i kazne za počinitelje, a pogotovo je zabrinjavajuće što se događaju istovremena uhićenja napadača i žrtvi nasilja. Odbor zamjera što vrlo malen broj žrtava dobiva besplatnu pravnu pomoć i naknadnu zaštitu od zlostavljača. Jedna od najvećih zamjerki je nedovoljan broj skloništa za žrtve obiteljskog nasilja, ali i nedostatak pouzdanih statistika o obiteljskom nasilju.



Osobe sa mentalnim oboljenjima često su zadržavane predugo i protiv vlastite volje u institucijama, navodi Odbor. "Država bi trebala uspostaviti nezavisni sustav monitoringa i prijavljivanja, kako bi osigurala da zloporabe budu efikasno istražene i procesuirane te da se žrtvama i njihovim obiteljima osigura naknada". Pozivaju državu također da promovira zaštitu dostojanstva pacijenata, kako odraslih tako i maloljetnika, te da razvije plan o liječenju van institucija.

Sljedeća preporuka je da država policijske službenike i granične policajce, suce, odvjetnike i drugo relevantne čimbenike u društvu educira o trgovini ljudima i pravima žrtava, kojima također treba osigurati naknadu i rehabilitaciju. Država bi također trebala voditi podrobnije statistike o tranzitu žrtava, njihovoj dobi, spolu i etničkom podrijetlu.

Zatvori, besplatna pravna pomoć

UN-ov odbor također nije zadovoljan dostupnošću besplatne pravne pomoći najranjivijim skupinama, prenapučenošću zatvora i dostupnošću zdravstvene zaštite zatvorenicima. Posebno lošim ocjenjuju uvjete u Remetincu, a savjetuju da izgradnja novih penalnih objekata bude usklađena sa međunarodnim standardima o tretmanu zatvorenika.

Zabrinuti su i zbog djece migranata, koja bez nadzora roditelja završavaju u Hrvatskoj. Preporuka glasi da im se moraju osigurati skrbnici koji će na najbolji način voditi brigu o pravima te djece.

Navode i da je ured pučkog pravobranitelja potkapacitiran, kako financijski tako i kadrovski za efikasno i neovisno djelovanje u skladu sa Pariškim načelima. Država bi po njihovom mišljenju trebala osigurati koordinaciju između ureda različitih pravobranitelja te uložiti više truda u reagiranje na njihove preporuke.

Zabrinjavajuće im je i što se domaći sudovi, odvjetnici i tužitelji ne pozivaju u dovoljnoj mjeri na Međunarodnu povelju o ljudskim pravima, tako da sumnjaju da ona nije dovoljno promovirana i dostupna među tim akterima pravne države.

lupiga