Ne možeš ih izbjeći, no, možeš ih se čuvati. Licemjera, himbenika, hipokrita, farizeja, podlaca.
Licemjeri su, kako ih definira jezik, oni koji se predstavljaju kao dobri i ispravni, oni koji prikrivaju svoju pravu prirodu hineći osjećaje i stavove koji nisu njihovi. Etimološki potječe iz riječi hypokrisis koja znači "gluma". "Hipokrit" u antičkoj Grčkoj je bio termin za glumca odnosno osobu koja namjerno zavarava druge.Označava nemoralno ponašanje kojem se osoba predstavlja drugačije nego što je u stvarnosti.
Licemjerje se, i po vertikali i po horizontali, ugnjezdilo u svim ćelijama društava: u obitelji, braku, školi, crkvi, vojsci, političkim strankama, tvrtkama. Licemjeri su sveprisutni i nevidljivi kao pelud ambrozije. Oni izazivaju alergiju na politiku uopće. Čini se da ih je najviše u politici. Oni ti danas ližu ruku, a sutra je ujedaju do krvi. Prekjučer te podle plačipičke mole da uđu i pojačaju “tvoju” stranku, a jučer okolo pričaju da si pokvaren, nesposoban, neuviđavan, zaboravan, bahat i nelojalan gradonačelnik, na primjer. Ali, isto si ti to radio drugima. Obećaju ti svoj glas kao jedinom i nenadmašivom, tvojim vizijama, projektima, tvojim spomenicima, a dignu ruku u korist tvog protivnika u vijeću, odboru, komisiji, na sastanku. A onda im vratiš istom mjerom, zar ne brodski političaru? Brodski političar, kako to licemjerno zvuči! Licemjerje je ljigava formula opstanka. Licemjer se ne rađa, on se stvara u socijalnom okolišu. Licemjerstvo je jedna od osobina karaktera. Hipokrizija je i posljedica društvenih odnosa. Licemjerje u društvu buja u vremenima nesigurnosti i straha. Licemjerje je odanost sa zadrškom. U Brodu je ova biljka lišaj nadrsla i hrastove iskrenosti, poštenja i izravnosti. Lokalna politika sastavljena je isključivo od licemjerja, od invalidne dvoličnosti koja guši napredovanje. Licemjeri se vežu i spajaju do nepokretnosti- drugih.
Ulizice (udvorice) su jedna od podvrsta licemjera. U žargonu ulizica ima maštovite nazive: čep, frtalj, dupelizac, duper, gmiza, guzica, guzičar, lizoguz, servilac, uvlakač, vazelinac. Opasni su kad im se dopusti duboki prodor. Za neke koji ih pripustiše kasno je.
Nema naroda koji o njima, o dvoličnima, nije rekao poneku. Izdvajamo, kao svojevrstan komentar, slijedeće izreke:
Dvoličnjaci su kao lastavice: ljeti nam dolijeću, a zimi odlijeću. (Danska)
Ne plaši se hidre sa sedam glava, već čovjeka s dva jezika. (Perzijska)
Mnogi pažljivo vežu kozu, a onda daju tajni znak hijenama. (Peulska)
Neki su kao neispravni sat: jedno pokazuju, a drugo otkucavaju. (Danska)
Pretvarala su uvijek kradljivci vrline. (Kineska)
Od dva lica obraz ne može biti. (Naša)
Ima lijeka za licemjere u politici, na način kako ga nudi ga jedna sentenca: smijemo se i smijat ćemo se, jer je ozbiljnost uvijek bila prijateljica licemjera. Smijmo im se, dakle, barem tako pokušajmo iskorijeniti taj politički korov u društvu. Zamislite samo njihova lica kako drže zaglupljujuće, prigodne, sveznajuće govore.
