Što god da se dogodi na lokalnim izborima u Hrvatskoj jedna stvar je sigurna – Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) će proglasiti pobjedu. Uvjerljivost te procjene može varirati od izbora do izbora, ali dokle god je Hrvatska administrativno ustrojena po županijama stvorit će se dovoljna zaliha osvojenih mandata da liše pobjedničku konstataciju fantazirajućeg elementa. A postoji i još jedna “olakotna okolnost” za zbrajače mandata na Trgu žrtava fašizma: svi uzimaju zdravo za gotovo da HDZ ne može osvojiti “glavni plijen” lokalnih izbora – gradonačelničko mjesto u Zagrebu. Pa ga onda ni ne računaju.
Glavni favorit u toj utrci je, kako su ankete i najavljivale, Tomislav Tomašević iz političke platforme Možemo!. On je osvojio 45,15% glasova, a snage će u drugom krugu odmjeriti s Miroslavom Škorom iz Domovinskog pokreta koji osvojio 12,16% glasova. Sama platforma je ostvarila i odličan rezultat na izborima za Gradsku skupštinu s osvojenih 40,83% glasova. Prema nekim izračunima taj rezultat im jamči 23 od ukupno 47 zastupničkih mjesta u Skupštini. Ako se ostvari najavljena suradnja sa Socijaldemokratskom partijom (SDP) koja bi trebala raspolagati s pet mandata onda je zagarantirana komotna većina.
Prvi govori nakon objave rezultata jasno su naznačili kako će izgledati kampanja u naredna dva tjedna prije drugog kruga. Miroslav Škoro je dodatno zaoštrio retoriku i odustao od “teorije lubenice” te obznanio pučanstvu da Možemo! nije ni zelena ni lijeva opcija već ekstremno lijeva. I da će u koaliciji s Bogom učiniti sve da ih zaustavi. Članovi njegove stranke su najavili da će uskoro i otkriti što je to Možemo! i tko zapravo stoji iza njih. Problem s takvom taktikom je taj što se već pokazala neuspješnom u prvom krugu. Kandidati s desnice, uključujući i Škoru, cijelu su kampanju zasnivali na ideološkoj difamaciji platforme, a ona je unatoč tome (ili možda i zbog toga) osvojenim glasovima premašila anketna predviđanja.
No, nema sumnje da će kampanja dosegnuti nove razine prljavštine. Pogotovo jer će se odvijati u varijanti “jedan na jedan”. Time se zasigurno neće promijeniti odnosi snaga, ali će se početi ocrtavati novi tip ideološkog krajolika na hrvatskoj političkoj sceni. Bez obzira na stanje u parlamentu, Tomašević postaje najznačajnije političko lice u zemlji nakon premijera Andreja Plenkovića, a Možemo! potencijalno glavna opozicijska snaga. Pod novim ideološkim krajolikom mislimo prije svega na drukčije poslagivanje meta među ideolozima i političarima na desnici. Konkretnije, koalicija HDZ-a i Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) mogla bi prepustiti mjesto glavne mete ili barem se izmjenjivati na tom mjestu s Tomaševićem i njegovom platformom.
Ta bi nam promjena, uz samu prirodu vladanja Zagrebom, mogla otkriti od čega je zapravo sazdana ovakva podrška platformi i njenom kandidatu u Zagrebu. Ona je zasigurno ideološki labavo povezana i prije svega zasnovana na specifičnoj povijesti vladanja Zagrebom posljednjih desetljeća. Budući konkretni potezi i vrući ideološki dvoboji će naknadno odrediti portret “prosječnog simpatizera”. Prvi analitičarski refleks uglavnom se oslanja na dodatni pad SDP-a i vidi Možemo! kao političku opciju koja će zauzeti to mjesto na spektru na duže vrijeme. Međutim, mjesta na političkom spektru se i stvaraju, a ne samo zauzimaju. Ako se bude radilo o pukom zauzimanju onda se neće puno toga promijeniti.
Što se tiče rezultata platforme Možemo! u ostalim dijelovima zemlje nema nekih značajnijih iskoraka usporedivih sa zagrebačkim, ali u nizu gradova je ostvaren relativno zapažen rezultat. Premda se ti pomaci možda mogu tretirati kao organski rast platforme na nacionalnoj razini, tek treba vidjeti jesu li dobri rezultati u Dubrovniku, Puli, Karlovcu, Rijeci i Osijeku samo usputni učinak zagrebačkog uzleta ili se radi o prepoznatljivim kadrovima i snagama na lokalnoj razini u koje birači imaju povjerenja. Bivši koalicijski partner platforme, Radnička fronta, nije uspjela ostvariti zapažene rezultate. Naprosto je raskid koalicije bio, barem kratkoročno, elektoralno poguban za slabijeg partnera i dodatna lijeva distinkcija u odnosu na bivše partnere nije uspjela polučiti priželjkivan rezultat. Jedan od razloga je sigurno i taj što su birači možda ideološki skloniji njima, glas dali platformi Možemo! zbog realne šanse za uspjeh.
Osvrnimo se na kraju samo još kratko na tri veća grada. U Rijeci postupno već godinama splašnjava podrška SDP-u, ali nikako da se pojavi politička snaga koja bi mogla kapitalizirati taj proces do kraja. Osijek je pak pokazao da HDZ-u treba samo donekle kvalitetniji kandidat da uz stranačku mašineriju ostvari nadmoćnu pobjedu. No, značajna kadrovska devastacija te stranke jamči da će se to rijetko događati. U Splitu je pak u prvom krugu, relativno neočekivano, najviše glasova osvojio liberal Ivica Puljak iz stranke Centar. Kampanju je obilježila “pronađena” snimka iz devedesetih na kojoj se otkrilo da je pjevao ustaške pjesme. Nažalost, ta mu je snimka više pomogla nego odmogla. Odmah se ispričao zbog snimljenog materijala što mu je zajamčilo nastavak podrške onih kojima to smeta, a onima kojima ne smeta je “dokazalo” da je i on čovjek od krvi i mesa, a ne suludi ateistički znanstvenik koji se samo bavi nebom.
Uglavnom, lokalni izbori su nam donijeli neke znakovite promjene, a prije svega transformaciju iz možemo u jesmo. Za dva tjedna nam slijedi drugi krug, a dotad ćemo vam na ovim stranicama ponuditi i opsežniju analizu prvog kruga iz pera Nikole Vukobratovića.
