Korupcija i nemoral guše Hrvatsku poput Rimskog Carstva pred njegovu propast.
Hrvatska je sve tanja, manja i beznačajnija.
Ako je o moralu riječ Hrvatska danas najviše podsjeća na crkotinu iznad koje kruže i povremeno na nju slijeću, kljucajući je, supovi i drugi različiti strvinari, kondori i lešinari, puneći svoje prazne i nezasitne želuce ostacima sa tog hrvatskog trupla koje se još uvijek rita i u svojoj naivnosti traži pomoć od tih istih koji je desetljećima proždiru. A ti ostaci koje kljucaju različite crkoderutine, bilo da je riječ o ostacima hrane iz Slovenske 9 ili ostacima iz ampule spasonosnog Pfizerovog cjepiva, koje kao da je upravo čekalo kada će rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras proći pokraj stomatološke ambulante na Rebru.
U ovakvoj državi kakva je Hrvatska danas, među pripadnicima elite hrvatskog društva na koju se zakoni ne primjenjuju a moralne norme ne odnose, sasvim je bilo očekivano, a što se i potvrdilo, da preko veze bude cijepljen i Luka Burilović, predsjednik Hrvatske Gospodarske Komore, čovjek sa mjesečnim primanjima iznad 60.000 kuna, a koji je školujući se i na banjalučkom fakultetu dogurao do predsjednika Savjeta Sveučilišta u Zagrebu. Moralnom propadanju kojem svjedočimo i ovih dana cijepljenjem su preko reda doprinosili Zoran Gobac, Jambo i 4 tisuće sličnih, cijepljenjem iz ostataka mimo utvrđenih i propisanih zdravstvenih pravila.
Javnost s pravom traži da se razotkriju imena onih 4 tisuće privilegiranih osoba cijepljenih mimo reda, te da se odgovori na pitanje koje su osobe korištenjem javnih sredstava i ovlasti pogodovale svojim prijateljima i poznanicima omogućivši im stjecanje nepripadajućeg dobra, kako bi osjetili bar osudu javnosti znajući da od druge odgovornosti neće biti ništa. Svakog bi građanina današnje Hrvatske, a pogotovo domoljube i Crkvu koja voli isticati sebe kao „moralni autoritet“, trebala rastužiti činjenica da niti cijepljenje protiv Covida-19 ne može proći bez korupcije i nemorala.
Upravo stoga se s pravom traži politička odgovornost vlade, odnosno ministarstva zdravstva, moralna odgovornost, ali i kaznena za one koji su zloupotrijebili položaj i ovlasti. Premda javnost to traži već se i zna da od odgovornosti neće biti ništa, jer kada bi bilo suprotno ne bi Hrvatska po stupnju korupcije bila iznad Ruande.
Procijepivši svoju političku i kvazi kapitalističku elitu, a zanemarivši procijepljenost naroda po čemu smo na predzadnjem mjestu u Europi, Republika Hrvatska je samo pokazala svoje pravo lice. To nije istinska država hrvatskog naroda, već država povlaštene političke kaste i kapitalističke klase koja je stasala i obogatila se u ratu na politički pogodovanoj pretvorbi i namještenoj privatizaciji.
Sa zavišću se samo možemo sjećati 1972. godine i činjenice da je u nekoliko tjedana Jugoslavija svojom organiziranošću besplatnog zdravstva procijepila 18 milijuna svojih stanovnika kako bi spriječila širenje velikih boginja. U tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj je u 20-tak dana cijepljeno 2.5 milijuna ljudi. Napominjem, to je bilo prije 50 godina u komunističkom „mraku“ SR Hrvatske. U roku od 2 mjeseca velike su boginje bile svladane. Nije naravno za usporedbu pandemija Covida-19 i velikih boginja, ali ovaj slučaj iz 1972. godine govori koliko su efikasne države sa organiziranom zdravstvenom zaštitom u kojima po pitanju zdravlja ljudi nema privilegiranih i povlaštenih, koliko su efikasne države kojima je narodno zdravlje bilo na prvom mjestu, kao što je to bilo u SR Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Današnji izabrani hrvatski dužnosnici kojima su dodijeljene javne funkcije da Hrvatsku vode i promiču javni interes, to ne rade već koriste političke položaje da bi prije svega zadovoljili svoje egoistične porive nasrćući na hrvatsko društvo koje oni već 30 godina poput hijena, supova i lešinara ruše, haraju i uništavaju. Onemoćalo i poluraspadnuto hrvatsko društvo u kojem oni koji pravila donose ta ista pravila krše, puklo je i potpuno se ogolilo na pitanju cijepljenja protiv pandemije Covida-19.
Hrvatski političari i drugi koji obavljaju javne funkcije očito su zaboravili ono osnovno pravilo da svojim ponašanjem trebaju biti primjer drugima. Oni to danas nisu.
Slika hrvatskog propadanja je očita prisjetimo li se, kada se već sjećamo 1972. godine i uspješnog uklanjanja opasnosti od velikih boginja, tko je bio predsjednik hrvatske vlade, a tko rektor zagrebačkog Sveučilišta?
Akademik profesor doktor Ivo Perišin je bio predsjednik hrvatske vlade te 1972. godine.
Rektor Sveučilišta u Zagrebu je fizičar, filozof i humanist svjetskog glasa Ivan Supek.
Taj put od Ivana Supeka do Damira Borasa slika je našeg propadanja.
tacno
