Oda gadosti

Prošla je nezasluženo nezapaženo ta scena sa subotnjeg predizbornog skupa HDZ-a za Europski parlament kada je voditelj najavio europsku himnu »Odu radosti«, a jedan od Plenkovićevih kandidata s liste počeo micati usnicama.

Onako kao što to čine nogometaši kad ne znaju riječi zakletve domovini, a kamera ih uhvati u prvom planu. Nije sada bitno je li potencijalni europarlamentarac fingirao originalne stihove Friedricha Schillera ili njihov prepjev na hrvatski, nije presudno niti to što netko tko želi Hrvatsku predstavljati u Bruxellesu i Strasbourgu ne zna da europska himna nema tekst, već samo glazbu, taj univerzalni jezik kojim je Beethoven izrazio europske ideale slobode, mira i solidarnosti, pa je ne treba pjevati.

U tom praznom otvaranju usta, najbolje se da prepoznati kako Hrvatska danas doživljava Europu. Sve što imamo reći može se svesti na taj nemušti govor bez ikakvog smisla, uz upotrebu dva-tri mišića lažnog europskog lica koje umijemo pokazati svojoj europskoj braći i prijateljima – »...Svaki čovjek brat je drugom, tvoj kad divni slijedi put. Svaki čovjek koji sreću vjernog prijateljstva zna...«.

I tu počinje i završava naša »Oda radosti«. Hrvatska je danas po uljuđenosti društva i uređenosti države znatno dalje od Europske unije nego prije šest godina kada smo joj pristupili. Europejskiji smo bili i 2004. godine, kada smo službeno postali kandidatkinjom za članstvo, a koliko smo skrenuli s pravoga puta u odnosu na Sloveniju, s kojom smo zajedno napuštali Jugoslaviju prihvaćajući kao svoj njihov slogan »Evropa zdaj!«, govore i rezultati koje je slovensko veleposlanstvo u Zagrebu upravo objavilo u povodu 15-godišnjice ulaska Slovenije u EU.

Predstavljene brojke svjedoče o tome da su naši susjedi itekako profitirali od ulaska u EU, od broja stanovnika koji se povećao za 75 tisuća, produljenog životnog vijeka, kako muškaraca tako i žena, do dvostruko većeg broja start-up kompanija, bogatijeg kulturnog života, ali i onog svakodnevnog, gdje se slovenski BDP po glavi stanovnika povećao s 13.900 na 22.182 eura, dok je prosječna neto plaća skočila sa 700 na 1100 eura.

Za to vrijeme u Hrvatskoj se povećao jedino broj onih koji svakodnevno bježe preko granice u potrazi za poslom i životnom srećom, ostavljajući opustošenu zemlju bez radne snage i za ono malo preostalih resursa te dovodi u pitanje elementarno financiranje mirovinskog, zdravstvenog, školskog i ostalih sustava.

Istodobno, raste jedino broj branitelja, što je svjetski fenomen s obzirom na to da se zbiva četvrt stoljeća nakon završetka rata. I da, najnoviji podaci uoči nedjeljnih izbora za zastupnike u Europskom parlamentu govore da se broj birača dijaspore na popisima u odnosu na prošle EU izbore 2014. godine povećao čak 42 puta ili vrtoglavih 4244 posto!I što onda čovjeku preostaje nego da otvara usta dišući poput ribe na suhom?

Dok navodno proeuropski premijer ugošćuje njemačku kancelarku urlajući na svoje podanike što im je činiti na derneku na kojem trešti Thompson, čiji se koncerti u toj istoj Njemačkoj zabranjuju, a njegov mlađahni spitzenkandidat urbi et orbi poručuje kako su svi oni duhom i mislima u Bleiburgu? Dok navodno proamerička predsjednica kao jedini politički program za dobivanje novog mandata nudi uvođenje novog odlikovanja, Velereda Franje Tuđmana s lentom i velikom Danicom, što je praksa dosad viđena samo u Azerbajdžanu i Sjevernoj Koreji?

Dok je metropola kojom prolaze uvaženi europski gosti izlijepljena plakatima na kojima se potiče na genocid, a da to nikoga ne smeta, niti itko službeno protiv toga išta poduzima? Oni koji nam sve to nude, pod izbornim sloganom »Hrvatska za generacije«, pokušavaju, kad već nemaju nikakvog europskog programa i ideja, zvučnim imenom Angele Merkel impresionirali svoje birače!? A što se nje tiče, i glazbenog izbora od Beethovena do Thompsona, sve je još davno rekao LET 3.

novilist