Na summitu NATO pakta u Bruxellesu je sudjelovala i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. U delegaciji su bili i ministar obrane Damir Krstičević i ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier, ali njih dvojica nisu posebno važni za ovu temu.
Naime, dok se korisnici društvenih mreža smiju hrvatskoj predsjednici koja je “rame uz rame” hodala uz Trumpa i gledala u američkog predsjednika kao u boga s Olimpa, ona je izjavila nešto puno opasnije, što nam može stvarati probleme ne samo u susjedstvu, nego i na međunarodnom planu.
Naime, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović se opet zauzela za provođenje u djelo Obamine ideje “Uspravnice Jadran-Baltik“, koja se kasnije proširila i na Crno more, inicijativa koju potpuno nepotrebno promovira službeni Zagreb, obzirom da se radi o ideji “sanitarnog kordona” prema Rusiji s kojim mi ne bi trebali imati nikakve veze. Ako netko treba o tome brinuti, neka se za to zalažu baltički narodi i Poljaci, Rumunji, Slovaci i Bugari, dok mi mirno možemo stajati po stani i čekati rasplet geopolitičke situacije u Europi. Ali ne…, Kolinda mora biti “prva među jednakima” i podsjećati na nužnost provedbe ovog projekta, i to u trenutku kada bi odnosi Zagreba i Moskve mogli krenuti uzlaznom putanjom.
Drugi problem je nesuvislo buncanje hrvatske predsjednice o situaciji u regiji.
Naime, hrvatska predsjednica je rekla “kako je ugodno iznenađena koliko je Donald Trump razgovarao sa svima na skupu”.
“Zapravo sam se iznenadila koliko je razgovarao sa svima, uključujući i razgovor sa mnom. Uglavnom je bio vrlo opušten, ležeran i ljubazan prema svima, čak se malo i našalio. Razgovarali smo o puno tema, uključujući i o stanju na jugoistoku Europe. Tražila sam od njega da se SAD ponovo angažiraju, upozorila sam na sve ugroze koje postoje u našem susjedstvu”, rekla je hrvatska predsjednica novinarima, te dodala kako je američkog predsjednika pozvala da posjeti Hrvatsku i da Hrvatska može početi izdvajati 2 posto BDP-a za obranu najranije 2024. godine, ali da će to ovisiti o rastu BDP-a.
“Ja ću posebno upozoriti i na naše vlastito okruženje jugoistoka Europe gdje se moramo malo više fokusirati ne samo na prijetnje nego i na sve ono što je pred nama u smislu prednosti koje sa sobom nosi proširenje NATO-a. Dakle pozdravit ćemo pridruživanje Crne Gore NATO-u, ali isto tako upozoriti NATO da treba ubrzati pristupanje ostalih država na teritoriju jugoistočne Europe, od BiH preko Kosova do Makedonije, jer doista ne možemo ostaviti taj vakuum koji onda ispunjavaju neke treće strane, grupacije, ideologije i slično”, istaknula je Kolinda Grabar-Kitarović.
Ova rečenica je jasno uplitanje u unutarnje prilike i procese u susjednim zemljama koji su još u tijeku.
Naime, Kosovo je još uvijek nepriznato od strane međunarodne zajednice i nije dio Ujedinjenih naroda. Srbiju u procesu pridruživanja nije spomenula, što znači da iznova slijedi nepotrebni verbalni rat s Beogradom o tome je li Kosovo samostalna država u pravom smislu te riječi ili treba pričekati da se postigne nekakva suglasnost između Beograda i Prištine, a onda podržati njihovu zajedničku odluku. Naravno, do toga će teško doći i situacija na Kosovu može trajati desetljećima, kao, na primjer, na Cipru.
Drugi dio je ulazak Makedonije u NATO, što možda i jest strateški cilj svih političkih opcija u Skopju, ali postoji neriješen problem s Grčkom zbog imena, a hrvatska predsjednica sigurno nije diplomat s kapacitetom da taj spor i riješi.
Na kraju imamo BiH. U toj zemlji europske integracije nisu tabu tema i njih, manje ili više, podržavaju i središnje vlasti i Republika Srpska i Federacija. Međutim, ovako neoprezno gurati BiH u NATO, gdje je srpski entitet rekao da će bilo kakav scenarij u tom smislu spriječiti pravom veta, krajnje je neozbiljan i ishitren.
I dok se u samoj BiH političari često suzdržavaju koristiti termin euro-atlantske integracije, Kolinda Grabar Kitarović preporučuje NATO saveznicima da ubrzaju proces ulaska te zemlje u vojni blok, “jer će postojeći vakuum onda ispuniti neke treće strane, grupacije, ideologije i slično”.
“Treća strana” je Rusija, što je valjda svima jasno, barem što se RS tiče, do su u Federaciji BiH to Saudijska Arabija i Turska, koje uz politički utjecaj sa sobo nose i ideologije, u prvom slučaju vehabijsku, a drugom Muslimanskog bratstva.
Nema sumnje da je u interesu hrvatskog naroda u BiH da zemlja uđe u Europsku uniju, ali nasilno guranje zemlje u NATO tri konstitutivna naroda iznova gura u sukob, možda i oružani. Banja Luka je kategorički protiv ulaska u NATO. Bošnjački etnički korpus u tom smislu gleda kako se stvari odvijaju u Ankari, a manji dio što na sve kaže saudijski režim, dok Hrvati možda i priželjkuju ulazak u savez, ali je teško vjerovati da će na njega pristati ako to znači novi krvavi sukob u zemlji.
Nije ni čudo da je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović čelnica države s najgorim rejtingom ikada. Naime, barem prema istraživanjima agencije CRO Demoskop za svibanj, na vrhu ljestvice pozitivnog doživljaja hrvatskih političara je premijer Plenković podrškom od 20,8 posto, iza njega kao pozitivan političar slijedi odgovor “Nitko”, dok je kao “najpozitivnija političarka” predsjednica Grabar-Kitarović na četvrtom mjestu s mizernih 7,6 posto podrške. Koliko je poznato, ovako loš rezultat nikada nisu imali ni Franjo Tuđman, ni Stipe Mesić, ni Ivo Josipović.
No, ostavimo po strani ankete, iako i one znaju biti blizu istine, ovisno o metodologiji. Činjenica je da predsjednica vodi politiku u kojoj je preuzela ulogu odvjetnika NATO pakta, a ne hrvatskog naroda, kojom destabilizira zemlju, cijelu regiju, a Hrvatsku na međunarodnom planu bez ikakve potrebe dovodi nepovoljnu situaciju.
logično
Naime, dok se korisnici društvenih mreža smiju hrvatskoj predsjednici koja je “rame uz rame” hodala uz Trumpa i gledala u američkog predsjednika kao u boga s Olimpa, ona je izjavila nešto puno opasnije, što nam može stvarati probleme ne samo u susjedstvu, nego i na međunarodnom planu.
Naime, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović se opet zauzela za provođenje u djelo Obamine ideje “Uspravnice Jadran-Baltik“, koja se kasnije proširila i na Crno more, inicijativa koju potpuno nepotrebno promovira službeni Zagreb, obzirom da se radi o ideji “sanitarnog kordona” prema Rusiji s kojim mi ne bi trebali imati nikakve veze. Ako netko treba o tome brinuti, neka se za to zalažu baltički narodi i Poljaci, Rumunji, Slovaci i Bugari, dok mi mirno možemo stajati po stani i čekati rasplet geopolitičke situacije u Europi. Ali ne…, Kolinda mora biti “prva među jednakima” i podsjećati na nužnost provedbe ovog projekta, i to u trenutku kada bi odnosi Zagreba i Moskve mogli krenuti uzlaznom putanjom.
Drugi problem je nesuvislo buncanje hrvatske predsjednice o situaciji u regiji.
Naime, hrvatska predsjednica je rekla “kako je ugodno iznenađena koliko je Donald Trump razgovarao sa svima na skupu”.
“Zapravo sam se iznenadila koliko je razgovarao sa svima, uključujući i razgovor sa mnom. Uglavnom je bio vrlo opušten, ležeran i ljubazan prema svima, čak se malo i našalio. Razgovarali smo o puno tema, uključujući i o stanju na jugoistoku Europe. Tražila sam od njega da se SAD ponovo angažiraju, upozorila sam na sve ugroze koje postoje u našem susjedstvu”, rekla je hrvatska predsjednica novinarima, te dodala kako je američkog predsjednika pozvala da posjeti Hrvatsku i da Hrvatska može početi izdvajati 2 posto BDP-a za obranu najranije 2024. godine, ali da će to ovisiti o rastu BDP-a.
“Ja ću posebno upozoriti i na naše vlastito okruženje jugoistoka Europe gdje se moramo malo više fokusirati ne samo na prijetnje nego i na sve ono što je pred nama u smislu prednosti koje sa sobom nosi proširenje NATO-a. Dakle pozdravit ćemo pridruživanje Crne Gore NATO-u, ali isto tako upozoriti NATO da treba ubrzati pristupanje ostalih država na teritoriju jugoistočne Europe, od BiH preko Kosova do Makedonije, jer doista ne možemo ostaviti taj vakuum koji onda ispunjavaju neke treće strane, grupacije, ideologije i slično”, istaknula je Kolinda Grabar-Kitarović.
Ova rečenica je jasno uplitanje u unutarnje prilike i procese u susjednim zemljama koji su još u tijeku.
Naime, Kosovo je još uvijek nepriznato od strane međunarodne zajednice i nije dio Ujedinjenih naroda. Srbiju u procesu pridruživanja nije spomenula, što znači da iznova slijedi nepotrebni verbalni rat s Beogradom o tome je li Kosovo samostalna država u pravom smislu te riječi ili treba pričekati da se postigne nekakva suglasnost između Beograda i Prištine, a onda podržati njihovu zajedničku odluku. Naravno, do toga će teško doći i situacija na Kosovu može trajati desetljećima, kao, na primjer, na Cipru.
Drugi dio je ulazak Makedonije u NATO, što možda i jest strateški cilj svih političkih opcija u Skopju, ali postoji neriješen problem s Grčkom zbog imena, a hrvatska predsjednica sigurno nije diplomat s kapacitetom da taj spor i riješi.
Na kraju imamo BiH. U toj zemlji europske integracije nisu tabu tema i njih, manje ili više, podržavaju i središnje vlasti i Republika Srpska i Federacija. Međutim, ovako neoprezno gurati BiH u NATO, gdje je srpski entitet rekao da će bilo kakav scenarij u tom smislu spriječiti pravom veta, krajnje je neozbiljan i ishitren.
I dok se u samoj BiH političari često suzdržavaju koristiti termin euro-atlantske integracije, Kolinda Grabar Kitarović preporučuje NATO saveznicima da ubrzaju proces ulaska te zemlje u vojni blok, “jer će postojeći vakuum onda ispuniti neke treće strane, grupacije, ideologije i slično”.
“Treća strana” je Rusija, što je valjda svima jasno, barem što se RS tiče, do su u Federaciji BiH to Saudijska Arabija i Turska, koje uz politički utjecaj sa sobo nose i ideologije, u prvom slučaju vehabijsku, a drugom Muslimanskog bratstva.
Nema sumnje da je u interesu hrvatskog naroda u BiH da zemlja uđe u Europsku uniju, ali nasilno guranje zemlje u NATO tri konstitutivna naroda iznova gura u sukob, možda i oružani. Banja Luka je kategorički protiv ulaska u NATO. Bošnjački etnički korpus u tom smislu gleda kako se stvari odvijaju u Ankari, a manji dio što na sve kaže saudijski režim, dok Hrvati možda i priželjkuju ulazak u savez, ali je teško vjerovati da će na njega pristati ako to znači novi krvavi sukob u zemlji.
Nije ni čudo da je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović čelnica države s najgorim rejtingom ikada. Naime, barem prema istraživanjima agencije CRO Demoskop za svibanj, na vrhu ljestvice pozitivnog doživljaja hrvatskih političara je premijer Plenković podrškom od 20,8 posto, iza njega kao pozitivan političar slijedi odgovor “Nitko”, dok je kao “najpozitivnija političarka” predsjednica Grabar-Kitarović na četvrtom mjestu s mizernih 7,6 posto podrške. Koliko je poznato, ovako loš rezultat nikada nisu imali ni Franjo Tuđman, ni Stipe Mesić, ni Ivo Josipović.
No, ostavimo po strani ankete, iako i one znaju biti blizu istine, ovisno o metodologiji. Činjenica je da predsjednica vodi politiku u kojoj je preuzela ulogu odvjetnika NATO pakta, a ne hrvatskog naroda, kojom destabilizira zemlju, cijelu regiju, a Hrvatsku na međunarodnom planu bez ikakve potrebe dovodi nepovoljnu situaciju.
logično
