Olovka i trokut pred Ustavnim sudom

Ustavni sud morat će se baviti i školskim predmetom Informatika. Stanoviti Tomislav Gojmerac, po zanimanju pedijatar, zaposlen u zagrebačkoj dječjoj bolnici u Klaićevoj, poslao im je zahtjev za ocjenu ustavnosti odluke ministrice obrazovanja i znanosti Blaženke Divjak da u osmoljetke uvede informatiku. Rečeni liječnik smatra da je ministrica pregazila  granice svojih ovlasti i da joj Ustavni sud mora zabraniti to što je započela »što je prije moguće«.

Evo i to smo dobili u Hrvatskoj uza sva druga čuda i čudesa koja već imamo. Informatika pred Ustavnim sudom. To je kao da ustaneš pred Kaznenim zakonom protiv pisaljke, trokuta i šestara.
Potpuno je nevjerojatno da jedan nominalno suvisao građanin, posjednik sveučilišne diplome iz medicinske struke, piše predstavke protiv školskog gradiva kroz koje bi se djecu učilo služiti se računalima, informacijama i podacima.

Ali vijest prestaje biti toliko nevjerojatna kad saznaš da je doktor Gojmerac marni suradnik udruge U ime obitelji. Tom krugu do sada su smetali zdravstveni odgoj, spolni odgoj, građanski odgoj, Istanbulska konvencija, određene kazališne predstave i znanstvene činjenice, abortus, transrodni i gejevi, umjetna oplodnja, Srbi koji u Saboru suodlučuju o svemu kao i Hrvati, Darvin, slobodno mišljenje na Filozofskom fakultetu, i tako dalje. Pa, ako ćemo pravo, zašto im ne bi na jetra išla i informatika?

Dade se to ipak razumjeti koliko god da je riječ o nečemu u čemu naizgled nema nikakve ideologije i što nije obojeno nikakvim vrijednostima ni naklonostima.

Bit će da su kompjuteri naciljani kao problem jer su i oni stvar novog vremena koje obiteljaši ne podnose. Njihov su svijet crno i bijelo. Crno protiv bijeloga. S prave strane njihove Marijanske brazde su čista nacija, križ i krunica, bar petero djece pod krovom, prvotni otac i drugotna majka, svetost bilo kakvog braka, škola u koju se smije propustiti samo ono što ni na koji način ne izaziva  katoličku dogmu te ultimativni diktat uniformne »normalnosti« kao općeniti princip.

S druge, za njih krive, strane – sve su same devijacije. Remetilački faktori. Razarači društva. Otpadnici. Egoisti. Apage satanas. Provokatori. Dekadenti. Moralno niža vrsta. Vražja posla.

Pa jasno da su sada na redu računala i informatika. Kompjuteri  unose neopisivi nered u poredak tog poretka koji svuda njuši pogane, sumnjivce i neprijatelje i čiji je sveti zadatak da se svijet koji se oteo božjoj kontroli nanovo osvoji, očisti i pokorno podvrgne njihovim pravilima. Računalo je prozor u svijet kakav svijet jest. Njegovo skenersko oko seže u svaki svračji zakutak zemalja, kultura, vjera, stavova, običaja, ukusa i navada. Ono zabada nos u sve aporije, propitkuje, raspravlja, hrani sumnje, izvrće hipoteze naopako i javlja sve odasvud.

Pa zapravo je morala i informatika doći pod giljotinu koju je podigla Željka Markić. Bilo je samo pitanje vremena. Što je sljedeće na redu i ima li ispod ovoga dna još mračnih dubina? Biologija je već napadnuta. I fizika. I medicina. I umjetnost. I filozofija. A kroz informatiku – i matemetici se crno sprema. Pa zašto ne bismo odmah ukinuli sve i ostavili samo vjeronauk? Tamo sve lijepo piše, a i reforma bi bila brza.