Za pisce je karakteristično da s vremena na vrijeme pokazuju osobine proroka, tako što na stranicama svojih knjiga naslućuju ono što se tek treba ostvariti u realnosti. „Ruski vjesnik” vam predstavlja nekoliko takvih izuma iz popularnih knjiga ruskih pisaca znanstvene fantastike, među kojima su elektroničke novine, hologram i nuklearna energija.
„Čovjek-amfibija“, film snimljen 1961. prema istoimenom romanu Aleksandra Beljajeva, predstavlja remek djelo sovjetske filmske industrije. Na slici: čovjek-amfibija u svom „ronilačkom odijelu”. Izvor: kinopoisk.ru
Aleksandar Beljajev: Čovjek amfibija: neobična ispovijest o čovjeku-vodozemcu. Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1955.
Ronilačko odijelo
Aleksandar Beljajev je 1928. u periodu ranog sovjetskog umjetničkog zamaha, objavio roman „Čovjek-amfibija“ o mladiću Ihtiandru, kojem su u djetinjstvu presađene škrge morskoga psa. Ihtiandar mnogo vremena provodi u moru odjeven u tanko, uz tijelo pripijeno odijelo, te peraje, rukavice i naočale s debelim staklima. Danas ovakvu opremu poznaju svi koji se bave ronjenjem, surfanjem ili podvodnim lovom. Suvremena ronilačka odijela od neoprena, koja izgledaju kao druga koža i čuvaju toplinu, pojavila su se pedesetih godina prošlog stoljeća u SAD-u. Roman je preveden na hrvatski jezik.
Elektronske novine
Spravu za čitanje elektroničkih novina opisao je 1978. sovjetski pisac znanstvene fantastike Kir Buličov. U njegovom romanu „Za sto godina“ spominje se sprava koja po opisu izgleda kao pametni telefon ili tablet, ali se naziva „novine“. Dovoljno je da jedan od junaka knjige pritisne sa strane crnu kutiju koja izgleda kao tabakera i na njoj se pojavljuje zaslon u boji, a na njemu vijest o festivalu na Mjesecu i diskusiji u UN-u. Iako je, dakle, ideja o elektroničkim knjigama postojala već sedamdesetih, prvi čitač tekstova u elektroničkom obliku, nalik na današnje modele, pojavio se tek 1992.
Aleksej Tolstoj: Aelita, Sarajevo, Džepna knjiga, 1959. Postoji i starije izdanje, Naklada zaklade tiskare narodnih novina, Zagreb, 1924.
Multimedijalna knjižnica
Danas uobičajeni video-zapisi i audio-knjige bili su nevjerojatno otkriće za junake romana Alekseja Tolstoja „Aelita“ iz 1923. U ovom romanu dvoje Zemljana na Marsu pronalaze razrušeni grad, a u njemu zgradu knjižnice. U ovoj biblioteci, međutim, nisu samo obične knjige od papira, nego i televizijski ekran, na kojem gosti gledaju kratak video-zapis. Inženjer Los, jedan od glavnih junaka ove knjige, pronalazi predmete koji podsjećaju na memorijske kartice, kao i knjigu iz koje se čuje divna glazba. Roman „Aelita“ preveden je na hrvatski jezik.
Hologram
Ivan Jefremov u priči „Sjena prošlosti“, objavljenoj 1945. opisao je pojavu koju je dvije godine kasnije otkrio mađarski fizičar Deneš Gabor i nazvao je „hologram“. Junaci knjige su paleontolozi, koji pred sobom kao u stvarnosti ugledaju tiranosaurusa u sloju okamenjene smole. Gabor je za otkriće holografske metode 1971. dobio Nobelovu nagradu. Problem dobivanja trodimenzionalnog snimka pomoću svjetlosnih zraka privukao je njegovu pažnju dok se bavio usavršavanjem elektronskog mikroskopa.
Jevgenij Zamjatin: Mi, naklada BREZA, Biblioteka Heretici, Zagreb, 2003.
Hrana od nafte
U romanu Jevgenija Zamjatin „Mi“, objavljenom 1920. čovječanstvo je izumilo hranu od nafte i zauvijek riješilo problem gladi. U svijetu u kojem više ne postoje rase, imena, moda i privatan život, svi se hrane hranjivim kockicama dobivenim preradom nafte. Od 1950-ih u mikrobiološkoj sintezi pri proizvodnji bjelančevina, vitamina i antibiotika koriste se ugljikovodici iz nafte. Roman „Mi“ preveden je na hrvatski jezik i doživio je nekoliko izdanja.
Nuklearna energija
Aleksandar Bogdanov 1908. u romanu „Crvena zvijezda“ opisao je nuklearnu međuplanetarnu letjelicu. Marsovskieteronef, „brod za putovanje kroz eter“, izgleda kao jaje od aluminija i stakla i postiže brzinu od 50 km u sekundi. Ovu letjelicu pokreće energija koja se oslobađa prilikom raspada elemenata radioaktivne tvari u motorima. U stvarnosti, Englez James Chadwick 1932. otkrio je neutron i tako otvorio nove horizonte nuklearne fizike, što mu je 1935. donijelo Nobelovu nagradu.
