Odjenuti u sašivene forme,
slijede svoju anatomiju,
streme skladnosti i otmjenosti,
pokrivaju izobličenosti,
ističu preostala svojstva privlačnosti,
brane se od vremena,
ostarjeli ljudi manekeni
što slobodno hodaju ulicama
i igraju se bojama
svojih tjelesnih produžetaka
od skrojenih tkanina
u glavama modnih izumitelja.

 

                                                                                                                                                                                                                A goli su zapravo
ti ulični manekeni u defileu
prema odlagalištu upotrebljivosti,
zamućenih pogleda,
rasklimanih kukova i koraka,
crno-sivih stavova,
izrabljivani, poniženi, zarobljeni,
vješalice od kvrgavih kostiju,
mlohavog mesa i mrtvog srca
(O, Kundera!).
stišću gebise od boli, straha i neuspjeha,
skrivaju odjećom svoj stid od propadanja.