FOTO: Sirijska vojska na terenu (izvor: SANA)

Američki predsjednik Barack Obama odobrio je uporabu špijunskih letova iznad Sirije kako bi se prikupile obavještajne informacije o aktivnostima ISIL-a. Mnogi se slažu kako je ovo prvi konkretan korak koji vodi prema američkim zračnim napadima u Siriji. Podsjetimo, sličan proces se desio i u Iraku - SAD su prvo počeli s prikupljanjem obavještajnih podataka da bi tada krenuli sa zračnim napadima.

Sirija je u ponedjeljak poručila kako je spremna surađivati sa svim zemljama u borbi protiv ISIL-a, pa tako i sa SAD-om, no jasno su naglasili kako se pritom koordinacija mora voditi s Damaskom. SAD za sada takvu suradnju u potpunosti odbacuje, bar tako tvrde vladini dužnosnici - bivši dužnosnici i analitičari pak tvrde kako će suradnja sa sirijskim vlastima biti nužna.

Dakako, ovo je i pitanje politike. Ako SAD i bude surađivao s Damaskom, napraviti će sve da to ostane tajna, kako bi se spasio već znatno poljuljani vanjskopolitički kredibilitet američkog predsjednika Baracka Obame koji je prije točno godinu dana skoro krenuo u rat protiv sirijske vojske - na strani zapravo istih skupina protiv kojih sada pokreće vojnu akciju.Opširnije o kompleksnom odnosu Zapadnih sila prema ISIL-u:
Dvije ključne tabu teme i korak bliže odgovorima: Tko je, kako i zašto, stvorio ISIL i zbog čega se ulaže toliki napor u rušenje Assada? O terorizmu, plinovodima i kolonijalističkom mentalitetu

Jedan Obamin dužnosnik rekao je u razgovoru za The New York Times kako SAD ne planira surađivati s Assdovom vladom te kako ih neće unaprijed obavještavati o operaciji na teritoriju Sirije. Ukoliko bude tako, SAD će biti agresor prema svakoj mogućoj interpretaciji međunarodnog prava. Vlast u Damasku - što god Washington tvrdio - i dalje je jedini legitimni predstavnik u Ujedinjenim Narodima i svaki potez bez njihove suglasnosti predstavljati će agresiju i vojnu invaziju.

Zamislimo da Kina poželi bombardirati neku skupinu koja se nalazi na teritoriju SAD-a - zar bi američke vlasti prihvatile da to čini bez njihovog znanja? Da li bi američki narod takvo što prihvatio?

Američka vlast još jednom se ponaša neozbiljno, nezrelo i nedoraslo međunarodnom zakonu, a međunarodni zakon puno je važniji od ega američkog predsjednika. Koliko god za njih ovo bio politički udarac, Washington će morati shvatiti tko predstavlja anti-terorističku osovinu Bliskog istoka, a to sigurno nisu njihovi najbliži partneri - štoviše, isti su inkubatori terorizma u regiji.

Jedina stvarna anti-teroristička osovina na Bliskom istoku je Teheran-Bagdad-Damask-Bejrut-Kairo-Alžir. Ne prihvatiti njeno postojanje i njenu ulogu značilo bi ugrožavati sigurnost regije, Europe i SAD-a te biti na krivoj strani povijesti.