Tragična je činjenica da su državi važniji novčani interesi od zdravlja i života građana.




Prema obdukcijskom nalazu koji je nakon "cijele vječnosti" od 38 dana tek u petak stigao iz Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku u Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, petogodišnji dječak salmonelom otrovane petočlane obitelji iz Bregane umro je od salmoneloze. Mesna industrija Braća Pivac uvezla je zaražena jaja iz Poljske, a kupljena su u trgovačkom lancu Kauflandu. Ta bi obiteljska tragedija što je dramatično odjeknula u javnosti jamačno već potonula u medijsku sjenu da nije uslijedio nevjerojatan niz crnih vijesti o pravoj epidemiji salmonele, koja maloprodaju pretvara trovačnicu zdravstveno opasnom hranom. Samo se pukim slučajem - ne inspekcijsko- pravosudnom odgovornošću nadležne države - nije ponovila Bregana.

Obitelj dječaka ni do dan-danas nije dobila obdukcijski nalaz, odvjetnički zatražen 30. listopada. Državi nisu jednako važni svi njezini građani. Tragičnija je činjenica da joj zdravlje i životi vlastitih građana neusporedivo manje vrijede od novčanih interesa, masne i brze zarade trovača pokvarenom hranom. U protivnom, kako je moguće da im, eto, već 26. godinu dopušta nekažnjeno trpati na stolove potrošača namirnice koje nisu ni za životinjsku ishranu?

Mesna industrija Braća Pivac stoga je komotno mogla objaviti da nije dobila "nikakvu službenu obavijest mjerodavnih tijela niti je upoznata sa službenim rezultatima obdukcije". Indikativno? Itekako.

Nakon Kauflandovih zaraženih jaja, salmonela je otkrivena u piletini trgovačkog lanca Lidla. Opet ista izvozno-uvozna meta, isto rastojanje: izvoznik poljski Indykpol S.A., uvoznik Braća Pivac, maloprodaja Lidl. Zatim Kaufland, drugi put: njemački trgovac objavljuje da je zbog zagađenja salmonelom samoinicijativno (sic) povukao iz prodaje svježi pileći zabatak u rinfuzi, poljskog dobavljača Animex Foodsa, s rokom uporabe do 20. listopada. Da ne bi falio u smrtonosnoj igri zdravljem RH sirotinje, jer je samo toj socijalnoj skupini s dna društvene ljestvice koliko-toliko dostupna bofl hrana iz trgovačkih lanaca - i to kad je po akcijskim cijenama - nacionalni trgovački mastodont Konzum izvješćuje da povlači iz svojih hladnjaka (samo u Rijeci?) ćevapčiće s dodatkom telećeg mesa. Salmonela.

Iz istih razloga, susjedni trgovački lanac Plodine iz Kukuljanova upravo se "pohvalio" da je povukao iz prodaje pureći hamburger s ružmarinom, uvezen iz Italije. Vijest je smjesta dopunjena podatkom da je salmonela također otkrivena u hamburgeru s ružmarinom istog talijanskog izvoznika u maloprodaji trgovačkih lanaca Kauflanda (opet) i Spara. S tržnice je ovih dana povučen poriluk domaćeg OPG-a u kojem je bilo 135 puta više pesticida od dopuštene količine. Što slijedi sutra? Što uopće jesti? Gdje kupovati? Kome vjerovati?

Taman se o trovačkom povodnju birokratski uredno oglasio - retorikom u sadržajnom leru - odnedavni poljoprivredni ministar Tomislav Tolušić, porukom: "Ljudi, kupujte domaće, jedite domaću hranu" i dodatno: "Nećemo dopustiti uvoz u prehrambenog smeća", kad ono puf, iz vedra neba. Još nije pogasio iritantan za tu prigodu smiješak (sic) na licu, a javnost već nazoči novom nastavku trovačke sapunice. "Ministarstvo poljoprivrede obavještava potrošače o opozivu proizvoda PROMINSKI SIR (tvrdi polumasni sir) kod kojeg je utvrđena bakterija Listeria monocytogenes"., obznanjuje Tolušićev resor odgovornosti. Ta je patogena bakterija, pak, uzročnik teške bolesti listerioze koja se očituje akutnim gastroenteritisom s povišenom temperaturom, ali i dovodi do sepse, napada središnji živčani sustav, uzrokuje upalu moždanih ovojnica i očnih jabučica, u trudnica može izazvati spontani pobačaj.

Ministarstvo dodaje da je Veterinarska inspekcija 7. studenoga provela kontrolu u "objektu za proizvodnju hrane životinjskog podrijetla, subjekta KRUŠKA d.o.o., Pakovo Selo" i da "predmetni proizvod" ne udovoljava "mikrobiološkim kriterijima za hranu".

Ministar je već nakon skandala sa salmonelom u Lidlu brzopotezno - bez "saslušanja, obrane i suđenja okrivljenom" - presudio svom pomoćniku i imenjaku Tomislavu Kišu smjenom s čela Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane. Želio se dodvoriti javnosti, a ne zagristi u težak problem? Trovanja građana pokvarenom hranom jest smrtni grijeh, i u doslovnom i u prenesenom smislu. Porijeklo tog otrovnog smeća, plaćenog šuškavim eurima, nije prekosvjetska Tunguzija nego, kao, napredne zemlje Unije - Poljska, Mađarska, Italija, Španjolska... - gdje se imaju primjenjivati visoki higijenski i kriteriji zdravstvene ispravnosti. Po tim uzusima i jedinstvenoj pravnoj stečevini EU-a, njihova se hrana ni u RH ne smatra uvoznom i na granici ne podliježe kontroli kao ona porijeklom izvan Unije. Vjeruje se popratnim papirima izvoznika.

Tolušićeva hitnja u odnosu na Kiša neumjesna je sravni li se s argumentom da je kriv zato što je "načelno postupao po pravilima, ali nije o tome izvijestio ministra; ja sam morao znati odmah". A građani? Nakon tjedan-dva, i to iz medija? Za ministra manje-više, jer on ionako malo toga može, zna i želi promijeniti, ali građani su u uređenoj zemlji uvijek preči od jednog ministra. On je zbog njih, njima odgovara, a ne obratno. Oni moraju prvi i odmah znati tko/što im, gdje i kako ugrožava zdravlje i živote. Ako su zakoni smetnja, ništa lakše - promijeniti ih po hitnom postupku. Ako su hrvatski pregovarači s EU-om loše ispregovarali uvjete priključenja "obitelji kojoj oduvijek pripadamo", a jesu u ohoho stvari koje se sada građanima sudbinski obijaju o glavu, te neznalice valja imenovati, izvući ih za uši i kulturno s Bruxellesom riješiti problem.

Ako strani trgovački lanci, pa i banke, poduzetnici i ini žele poslovati na hrvatskom tržištu, a to je tržište dijelom zajedničkog od 500 milijuna potrošača EU-a, onda im je ovdašnja država dužna uvjetovati poslovanje (najmanje) na istoj razini kakvoće i poslovnog bontona koji vrijede u njihovim domicilnim zemljama. Austriji, Mađarskoj, Italiji, Poljskoj, Njemačkoj, Francuskoj... Nikakve floskule o RH kao "zemlji političke i gospodarske nestabilnosti, pa zato povećanih rizika" ne mogu biti alibi za plasman bofla, preprodaju ino-smeća, narušavanje zdravlja i dužničko-ropsku pljačku ljudi na balkanskom kifliću. Zašto Kaufland, Lidl, Spar... i takvi ne prodaju salmonelu u Beču, Berlinu, Rimu, Parizu...? Mogli bi to učiniti jednom i - nikad više. U RH može stoput?

Hrvatska predstavnica Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta Biljana Borzan (SDP) tvrdi, na osnovi ankete među 800 građana RH koju je provela s agencijom GfK, da se 72 posto anketiranih osjeća ljudima drugog reda u tretmanu zapadnoeuropskih korporacija. Prisiljeni su kupovati znatno nekvalitetnije, a skuplje proizvode made in EU od onih za kupce u razvijenim zemljama. Borzan sada organizira međunarodno testiranje kakvoće 27 istih proizvoda, prehrambenih i inih, koje velike korporacije prodaju u Njemačkoj i RH. Rezultati će poslužiti u velikoj akciji skupine europarlamentaraca, kojoj je cilj donošenje mjera EU-a koje će obvezati proizvođače i trgovce na to da se u svim zemljama Unije moraju prodavati strogo deklarirani proizvodi iste kakvoće.

Projekt je ovih dana predstavljen u zagrebačkoj Kući Europe. "Čak 82,6 posto ljudi u RH smatra da su proizvodi namijenjeni istočnom europskom tržištu lošije kakvoće od onih namijenjenih trgovinama u zapadnim članicama EU-a", rekla je Borzan, a ravnateljica Hrvatske agencije za hranu Andrea Gross-Bošković da je "agencija uključena kao stručna potpora projektu radi osiguranja transparentnosti procesa te odabira najkompetentnijih laboratorija za kontrolu pojedinih parametara".

No, ako od toga što i bude, a malo je vjerojatno da će veliki suosjećati u tom smislu s malima, jer su veliki profiti posrijedi, mnogo će još vode proteći ispod Savskog mosta. Bit će uputnije sami se pozabaviti svojim zlom, a to će reći bojkotirati trgovce, robe i izvoznike čija se imena/artikli pojavljuju na medijskim crnim listama da ugrožavaju zdravlje i živote potrošača. Ministar Tolušić nije taj koji može, kako reče, "zabraniti trgovačkim lancima da uvoze i prodaju smeće u Hrvatskoj". Prodavat će ga i dalje. A problem očito eskalira, pa ministrova prijetnja da "od ponedjeljka inspekcije ulaze u trgovačke lance i počinju strogu kontrolu kakvoće mesa, mlijeka i voća" djeluje kao smokvin list za državnu nemoć.

Upravo da svih blizu 500 ovlaštenih kontrolora kakvoće hrane "izađu na teren", ni u teoriji nisu u stanju, recimo, egzaktno utvrditi ima li salmonele i u kojim jajima što ih je 45-tonski šleper upravo dovezao iz Poljske pred centralno Kauflandovo skladište. Ili u svakoj vakumiranoj mađarskoj guski koju je ista takav šleper od velepreprodavača u Njemačkoj dovezao za Lidlove kupce na splitskom području. Sve te isporuke prate propisani papiri, kontrole, žigovi, narudžbenice... I formalno je sve u redu, a slobodan protok roba na zajedničkom tržištu EU-a svetinja je nad svetinjama kojoj ministar ne samo ne može nego ni ne smije stati na put. A, kao što život kaže, ništa nije u redu.

Trovačnica pokvarenom i bofl hranom iz uvoza nije od jučer. Dapače. Problem je to s dugačkom bradom. Po podacima Ministarstva . Ove je godine, dosad, pretražena su 2093 uzorka od kojih je 67 bilo pozitivno. Triput više salmonele nego lani. Dakle, mora se uzeti s krajnjim oprezom, u najmanju ruku, službena tvrdnja Ministarstva poljoprivrede kako "sektor veterinarskog javnog zdravstva i sigurnosti hrane izrađuje, a veterinarska inspekcija provodi monitoring hrane životinjskog podrijetla s ciljem kontrole mikrobioloških kriterija u hrani, kontrole aditiva u hrani, najvećih dopuštenih količina određenih kontaminanata u hrani te kontrole otpornosti zoonotskih i komenzalnih bakterija na antimikrobna sredstva".

Trovačnici hranom, ne samo uvoznom nego i s domaćih OPG-a, nije mogao/znao staviti ključ u bravu ni prethodni, nestranački i stručno-znanstveno neusporedivo kompetentniji za taj sektor ministar Davor Romić, pa je teško vjerovati da će to moći/znati Tomislav Tolušić. Član vlade koja u najuvjerljivijem duhu nastavlja tradiciju skinutih gaća RH prema Bruxellesu i nekolicini najmoćnijih zapadnih zemalja EU-a iz kojih se na hrvatske stolove iskrcavaju šleperi i šleperi bofl i otrovne hrane. Porezne obveznike ta državna pokornost malog od kužine stoji 2,5 milijardi kuna godišnje. Jadno je, ako će se uz toliki novac morati, a očito hoće, samoorganizirati na razini civilnog društva i udruga za zaštitu potrošača radi zaštite vlastitog zdravlja i života. Preostaje li što drugo?

h-alter