Bez obzira na totalnu neizvjesnost s virusom SARS-CoV-2, posljedice drugokvartalnog potonuća BDP-a za zastrašujućih 15,1 posto, najveće otkako je mirnodopske tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene, više no proračunski bolne deficite turističke godine, rudimentarno gospodarstvo i radna mjesta na epidemiološkim aparatima za disanje koji već uvelike trokiraju i koješta još presudno za koliko-toliko tzv. novonormalan dnevni život u razvojno, društveno i moralno uza zid pritisnutoj Bijednoj Našoj, politička jesen sličit će zrakoplovu koji pijani pilot bjesomučno vozi kroza tmaste oblake i omanje plavetne rupe među njima, a iz njega ispadaju padobranci. Mnogi što su pobrkali padobrane s običnim - ruksacima. To je nama naša borba dala, izborna, da za brat-bratu više od 130 milijuna poreznih kuna spiskanih na parlamentarnu utrku imamo iznad čvrstog ozemlja i ponešto vrlo glasnih - budala. Prvih devet srpanjskih dana tzv. Visokog doma u 10. sazivu dalo je naslutiti tu neveselu činjenicu, a od 18. rujna će se, nakon lijepih 33 dana natprosječno plaćenog odmora ni za kakav osobito vrijedan rad - nadigravanjem na 102 točke dnevnog reda - reflektori javne/medijske pozornosti nepogrešivo usmjeriti upravo na egzemplarne. Mahom zbijezda padalica s polit-ideološke margine.
Jer, zamijeniti padobran ruksakom, pa vjerovati u prizemljenje praćeno gromoglasnim pljeskom oduševljenoga gledališta ne može baš netko vičan tom sportu, trezven i savjestan, padobranac koji mari za sebe i dobro svoje obitelji. Alegorija o zrakoplovu, padobranu i ruksaku jest poluplagijat popularnog vica, ali možda bolje od ozbiljne, mudroslovne raščlambe daje naslutiti što nam je, jamačno, očekivati za koji tjedan u javnom prostoru. Kada se digne zastor nad onim što je Zlatko Vitez još u autoritarno Tuđmanovo doba hrabro nazvao "političkim kokošinjcem" kao preslikom stanja zdravlja hrvatskog višestranačja i tzv. demokracije, koja pak demokracija u hrvatskoj praksi ne znači vladavinu naroda te nema blage veze sa sintagmom pojmovno izvornih starogrčkih riječi narod i vladati, sa sufiksom (ία).
Kako bilo, tek, desetosazivna će parlamentarna demokracija jamačno izbiti poreznim obveznicim iz džepa možda i više od 130 milijuna kuna. Devetosazivna ih je 2016. godine stajala cca 122 milijuna kuna. DIP je neki dan objavio podatak o 78,5 milijuna kuna troška za srpanjske izbore za Hrvatski sabor, međutim, izvješće nije uključivalo sve izdatke. Trebat će ga dopuniti troškovima naknada za izbornu promidžbu (jamačno ne manje od 20 milijuna kuna), obračunom naknada za rad izbornih tijela i materijalnih troškova izbornih povjerenstava u izbornim jedinicama, pa troškovi izbora u diplomatsko-konzulatrnim predstavništvima, etc. Dobiti za taj novac padobrance koji hrabro iskaču iz aviona i probijaju oblake s ruksakom na leđima, doduše, nije samo hrvatski luksuz "u ime naroda", ima toga ohoho po globusu, ali u Bijednoj je Našoj - balkanski specifičan. U svakom smislu. Pa i po tomu što stranački/koalicijski izborni honorar - HDZ-u 8,9 milijuna kuna, SDP- ovoj tzv. Restart koaliciji 5,5 milijuna, pa Domovinskom pokretu Miroslava Škore 2,2 milijuna kuna, etc. - već dva mjeseca kasnije ne odgovara rejtinškom poretku političkih padobranaca na ulasku u izborni zrakoplov i neposredno po iskakanju.
Među prvom trojicom što su iskočili u oblake s ponekom plavetnom pukotinom, pokazalo se i protokom vremena još će više, samo je HDZ iskočio s pouzdanim padobranom. SDP i Škorin Domovinski pokret su lakomisleno, navrat-nanos naprtili ruksake na leđa i iskočili ne bi li prije, bolje i sigurnije doskočili na Markov trg. I od HDZ-a i jedan od drugoga. A ruksak je ruksak, je li, i ruksakanac je ruksakanac, nije padobranac. Tek izvjesna doza sreće - više no pameti, znanja i sposobnosti - može biti presudna da ruksakanci prežive sudar s političkim/rejtinškim ozemljem i izbjegnu masovno ismijavanje u biračkom gledalištu.
Dvije-tri važne činjenice aktualiziraju (pred)jesensku zbílju polit-ideološke Hrvatske koja može zakomplicirati ionako kompliciran/neizvjestan život tzv. običnih/malih ljudi zato što upravljački i politički tzv. mainstream više ne mora voziti s rukom na ručnoj kočnici. Da je prije 2500 godina veliki autor Organona znao te fakte, pa ih posložio u premise prvog silogizma, zrakoplovno-padobranski bi mu se conclusio deduktivnog zaključivanja o hrvatskoj politici nametnuo sâm od sebe. Je li poslijeizborna demokracija zaslužila i licenciju biti - jednoumnom? Jednodimenzionalna demokracija bez pouzdanog sigurnosnog ventila oporbe, vrijedna više od 130 milijuna kuna poreznih obveznika? Čvrsta (pre)vlast - HDZ plus deset koalicijskih stranaka od kojih ni jedna ne prelazi izborni prag, ali ima po saborskog zastupnika; SDSS čak tri - oslonjena na tzv. stabilnu saborsku većinu odlučivat će baš o svemu. Bez da pita tzv. nestabilnu saborsku manjinu o tomu zašto Mađarska nema more.
Doduše, kad je o unosnim državnim apanažama i povlasticama riječ, svi će tzv. dužnosnici biti namireni kako je zakonski red i dogovorni politički običaj - bili uspješni padobranci ili preživjeli ruksakanci, nema veze - i baš nitko među njima zaista neće imati noćne more zato što Mađarska nema more. À propos, ili zato što se neki trknuti Orbanovi kartografi, u njegovoj nazočnosti i s njegovim blagoslovom, dakako, utrkuju što više hrvatskog mora - s već kupljenim apartmanima i poslovnim prostorima - pretočiti na zemljovide tzv. velike Mađarske? A prijateljski mu se hrvatski premijer Plenković dobroćudno smješka, ne dâ europarlamentarcima iz HDZ-a ili redikuloznom ministru Goranu Grliću-Radmanu ni glasa pustiti o tomu, kao ni onomad protiv prijatelja Tajanija koji svu hrvatsku obalu upisuje u talijansku državnu gruntovnicu.
Je li Domovinski pokret Miroslava Škore razočarao? Jest, političke tzv. hlebince. Ne samo one što su mu - najviše zato jer vole njegove pjesme - progledali kroz prste totalno nesnalaženje i ispadanje već iz prvog kruga predsjedničkih izbora, pa potom doroćudno dali drugu šansu na parlamentarnim izborima nego i šaroliku družbu preželjnih vlasti unutar tog tzv. pokreta kojima se nije posrećilo zajahati jednu od povlaštenih 16 saborskih apanaža. U uistinu jadnih devet dana rada tzv. Visokog doma, honoriranih s nezamislivih prosječnom šljakeru u Bijednoj Našoj 33 dana ljetnog odmora ni za kakav ozbiljniji trud, doprinos i pamet, Domovinski se pokret pokazao trkačem olovnih nogu. Zbog jalovog šaketanja bivših hadezeovaca u domovinskopokretnim dresovima s HDZ-om - koje mu je ipak priskrbilo (ne)očekivanih 16 saborskih mandata - nije razočarao iskusnije političke analitičare tipa Babe Vange jer se po strukturi i kvaliteti domovinskopokretne prve momčadi dalo pretpostaviti kako seka i braco Vesna Vučemilović i Miroslav Škoro u navalnom redu nisu potencijal koji može dobiti utakmicu.
Em nemaju političku ni osobitu izbornu utemeljenost/autoritet, pa niti su kadri snažno povuči Pokret svježim idejama od životne važnosti za RH i sve žitelje, inteligentno i pravodobno parirati političkom tzv. mainstreamu ili svojim saborskim glasovima utjecati na odlučivanje u tzv. Visokom domu, najvišem predstavničko-zakonodavnom tijelu u zemlji niti su se iskazali umješnošću u obrani rejtinga treće političke opcije u zemlji. Ne samo uoči nego i neposredno poslije parlamentarnih izbora. Formula HDZ-SDP-Škoro astronomski se već po formiranju tzv. stabilne saborske većine srozala na HDZ-SDP-Možemo-Most-Domovinski pokret Miroslava Škore. Zadnje rejtinško istraživanje agencije Ipsos potvrdilo je Pokret, je li - olovnih nogu. Slobodni pad ambiciozno razvikane "domoljubne" (sic transit), "nacionalno osviještene" (sic transit) i tzv. suverenističke opcije koja je s trećeg mjesta, eto, pala na peto. S tendencijom daljnjeg pada.
Već su i unutar Pokreta na djelu centrifugalne sile podjela (dva saborska kluba) i nekoordiniranih soliranja bezvezarijama (istupi/inati/svađalaštvo tzv. nezavisne zastupnice Karoline Vidović-Krišto), etc., a iz biračkog pak rakursa, Škorina opcija se sve manje doimlje kao politika i ideologija koje trebaju modernoj Hrvatskoj. Je li, demokratskoj, gospodarski potentnoj, pravno uljuđenoj, manjinski snošljivoj, humanoj, ali i socijalno pravednoj. Državi koja neće biti talac ni 1941.-1945. niti 1991.-1995., utamničena u prošlosti ili ovisna o političkoj volji/želji tzv. ljudi nahvao (dum Marin) što desetljećima već kastinski pijaviče na davnim tuđim nesrećama, bolima i sjećanjima. Domovinski pokret nije se odmaknuo od komemorativno-optuživačke vizure vojno/moralno temeljito poraženih i životno praznih ideologija. Na kojima parazitiraju sentimenti jedva desetak posto manje-više starijeg i nacionalno isključivog življa Bijedne Naše. Miroslav Škoro, ne baš prepopularna pjevačka zvijezda lakih nota vjerojatno se već pita - ironiziraju rejtinšku petu poziciju političke zvijezde padalice do jučer mu skloni tzv. desni mediji - "što je meni sve ovo trebalo?" Baviti se politikom kad je "znatno lakše organizirati kvalitetan koncert s "Ravicom" u bisu.
Miroslav Škoro - ponižavajućom dozom podsmijeha izabran za jednog od potpredsjednika tzv. Visokog doma; to Domovinskom pokretu pripada po ključu izbornog skora - komotno se u rejtinškom žalovanju može grliti sa Zlatkom Komadinom, v.d vođom SDP-a, druge polit-ideološke opcije u RH, koja strmoglavo juriša u rejtinško - samouništenje. Ako je vjerovati agenciji Ipsos, a nema razloga ne vjerovati, SDP je s 16,4 posto potpore birača u kolovozu u odnosu na HDZ-ovih 33,1 posto pred kolapsom? To je gotovo najmanja biračka potpora otkad se provode takva anketiranja. Izbori za parlament, za koji je bivši predsjednik stranke Davor Bernardić alias "crveni Bero" sastavio najbezizglednije kandidacijske liste otkad je tzv. Samostalne, Neovisna i Suverene, očekivano su uzrokovali pravi povodanj, potop razmjera tsunamija najviše kategorije u inače već jako destabiliziranoj stranci. Što i kako dalje, nitko pravo ne zna. Ideja kao u priči, a izglednijih rješenja ni od korova. Kao i među Škorinima.
S nepoznatim likovima koje u politici jedva prepoznaje najbliža rodbina - osim "crvenog Bere", dakako - te nekolicinom već itekako poznatih, ali već potrošenih vođa tzv. lijevo-liberalnih opcija (Krešo Beljak, Anka Mrak-Taritaš, Silvano Hrelja, etc.) koje tradicionalno ni teoretski nemaju izgleda prijeći izborni prag makar za promil iznad pet posto, tzv. Restart koalicija si je unaprijed potpisala smrtnu presudu u vidu Bernardićeve neopozive ostavke, SDP-ove izborne blamaže i novog kruga naoko već okončanog bratoubilačkog rata u stranci. Najvjerojatnije 26. rujna, SDP će po principu jedan član - jedan glas provesti izbore za predsjednika/cu (zasad petero kandidata) te članove upravljačkih tijela. Cilj je stabilizirati SDP na poziciji druge polit-ideološke opcije, osnažiti ga iznutra i na terenu jasnijim programom moderne socijaldemokraciju te se u Hrvatskom saboru svježim idejama od životnog interesa za sve žitelje izboriti za respektabilnu vidljivost u konkurenciji s rastućom tzv. lijevo-zelenom opcijom Možemo i s HDZ-om.
Saborske polemike, presice i izjave medijima ne smiju se više sažimati samo u kritiku/omalovažavanje HDZ-ovih upravljačkih poteza i jalovu larmu o uhvaćenim ZNA SE čijim dugoprstićima. Stari SDP u novomu odijelu više ne može igrati u novom kolu polit-ideološke lige prvaka. Škoro i Most nezavisnih lista Bože Petrova - "pofriškan" supružničkim bračnim parom politički neiskusnih Raspudića (Marija Selak i Nino), kojima je pak jedini adut "intelektualno pametovanje" von oben o svemu i svačemu, izvježbano za vrlo pristojnu kešovinu u HTV-ovom "Petom danu" - nisu nikakva ozbiljna prijetnja. Sa znanim Nikolom Grmojom i Mirom Buljem u ekipi, Most jaše već premoreno tzv. konzervativno kljuse "domoljublja", rata, vjere, obitelji, mrskog političkog HDZ-SDP duopola i tako to. Bude li je novi SDP znao afirmirati, potentnoj socijaldemokraciji ta opcija nije ni do gležnja.
Ljude zanima život, ne apstrakcije kojima se ne može dobiti pristojno plaćeno radno mjesto, podmiriti režije, kupiti hranu i odjeću, školovati djecu, othrvati se napastima bolesti SARS-CoV-2... Pad BDP-a za više od 15 posto, prepolovljena u najboljem slučaju turistička zarada, veliki upitnik nad školskom 2020./21. godinom, enigma na tržištu rada zbog "zaključavanja/otključavanja" dijela ekonomije, prijeteći val masovnijeg otpuštanja u inozemstvu i povratak naših/stranih radnika u domovinu, etc. izazovi su na koje nitko nema odgovor. Kako to amortizirati? Možda pariranjem tzv. pameti u glavu, u čemu hrvatska politika tradicionalno - loše pliva. Ili ništa ne zna, ili zna, a pravi se da ne zna kako su pamet i glava jedna drugoj nepoznate ili zna i može, a ne smije zbog kompleksa Bruxelles? Ključni dijelovi tzv. suvereniteta RH tamo su deponirani, pa...
I to je činjenično stanje dušu dalo za političko/stranačko nadigravanje na javnom poligonu koje razočaran birački publikum gleda s ogorčenjem, udjeljuje rejtinške packe "smjeru kojim se vodi zemlju", prvacima što su "preuzeli odgovornost" (sic transit), strankama i njihovim vođama, pišu postove po društvenim mrežama u kojima im spominju najbližiu rodbinu ili čak prijete, a pred biračkim kutijama glumataju Alzheimera. I opet sve Jovo nanovo. Od sreće i veselja do razočaranja, jada i - apstinencije. Je li pomoći tomu? Možda. Ipsosovo istraživanje o političkim preferencijama građana u kolovozu - mada statistički dvojbeno, na nešto manje od 1000 ispitanika, s procjenjenom pogreškom cca tri posto - naslonilo se na zbir gotovo odreda negativnih okolnosti u zemlji koje u principu nisu u prilog izbornim pobjednicima HDZ-u s premijerom Andrejem Plenkovićem te SDP-ovom predsjedniku RH Zoranu Milanoviću.
Novi saborski sastav se raspršio 33 dana odmarati, a nije donio zakon o obnovi Zagreba što će biti kobno za velik dio razornim potresom u ožujku postradalih građana jer ove jeseni/zime nemaju nikakvih izgleda vratiti se u svoje domove niti se znâ otkud će platiti svoj dio milijunskih atroškova koje trgovci, izvođači radova i stručna tijela unaprijed napuhuju do neba. "Otključana" turistička sezona omogućila je virusu SARS-CoV-2 podivljati do rekordnih troznamenkastih brojeva što su - iz politikantskih razloga ili ne, nije bitno - vlade država polovice najbogatije Europe uzele razlogom za povući više stotina tisuća svojih turista iz hrvatskih odredišta. Od blizu milijun stranih gostiju početkom srpnja na jadranskim plažama. Proslava 25. obljetnice VRA Oluje u Kninu - bez Škore u službenom protokolu te ZDS-hosovaca i ekstremista tzv. desnice koji godinama tu dolaze praviti nerede proendehazijskim ispadima i širenjem mržnje - promovirala je državni projekt hrvatsko-srpskog tzv. pomirenja i zajedničke budućnosti, komemoracije najviših državnika RH civilnim srpskim žrtvama i srpskih političara hrvatski nedužnim žrtvama.
To je izazvalo buru nezadovoljstva na radikalnoj tzv. desnici, ali fizičke napade indoktriniranih mlađih hrvatskih huligana na srpske mladiće u Vukovaru i napetost u drugim etnički miješanim sredinama. Dežurni su srbijanski i hrvatski političari opet razmijenili zvučnije nacionalističko šaketanje o pravdi i krivdi. Nanizalo se još toga negativnog što je u tzv. sezoni kiselih krastavaca kontaminiralo politički i širi društveni prostor, ali - za razliku od prethodnih godina u to doba - novo društveno i političko normalno rejtinški se pokazalo za državu i njezine vođe normalnijim i od starog normalnog. Ljudima je dosta - i navrh glave - rata, krvi, zločinaca, "domoljublja", mržnje, optuživanja, prozivanja... Zato "najdomoljubnije", je li, tzv. suverenističke (sic transit), "nacionalno osviještene" politike u ime "hrvatskog naroda" (sic transit) vrlo loše, čak katastrofalno kotiraju na rejtinškim listama toga istog "hrvatskog naroda" (sic transit): Hrast 0,2 posto, Hrvatski suverenisti 0,2 posto, Nezavisnih za Hrvatsku nema ni da ih povećalom tražiš, Škorini domovinskopokretaši strmoglavo s nekih 10 i više posto već su jako blizu izbornom pragu od pet posto, etc. Njihova vizija nacionalne države i retorika netolerancije više nisu u modi.
Tzv. light HDZ s potporom sada od 33,1 posto - na unutarstranačkim je izborima s proljeća potukao do nogu svoje tvrdo, tzv. suverenističko krilo - nezadrživo juri naprijed. Predsjednik/premijer Andrej Plenković je nakon dugo vremena najpopularniji političar u zemlji (58 posto pozitivan dojam), a Zoran Milanović je drugi s 56 posto pozitive. Miroslav Škoro je šesti na listi s 32 posto pozitivnog i 58 posto negativnog dojma. U RH se vraća i optimizam: za razliku od predizbornih više od 70 posto, u kolovozu 55 posto građana drži da "zemlja ide u lošem smjeru". Politiku predsjednika države Zorana Milanovića podupire 51 posto ljudi, 38 posto ne podupire (očekivano, dio HDZ-a i sva radikalna tzv. desnica), a 11 posto ih ne zna. Puna šaka brade nastave li se ti pozitivni trendovi normalizacije stanja u zemlji ili čak poboljšaju, što nije isključeno. Unatoč opasnim izazovima najesen/nazimu, čiji se razmjeri i posljedice ne mogu sasvim predvidjeti.
