U dosadašnjoj kampanji za drugi izborni krug nije se zbilo ništa revolucionarno, osim Milanovićevog hvaljenog govora nakon prvog kruga, debate na RTL-u, priključenja Milijana Brkića izbornom stožeru Kolinde Grabar-Kitarović te manifestacija sve veće panike i očaja u premijerovim postupcima i izjavama. Novosti analiziraju četiri faktora o kojima će umnogome ovisiti ishod nedjeljnih izbora
S obzirom na to da ovaj članak dovršavamo u utorak prijepodne, pet dana prije drugog kruga predsjedničkih izbora, može se dogoditi da štošta bude drukčije ili jasnije u trenutku kad budete čitali štampano izdanje ovog broja Novosti, premda se sad čini da teško može doći do takve promjene koja bi učinila izvjesnom i očiglednom pobjedu bilo Zorana Milanovića, bilo Kolinde Grabar-Kitarović. U dosadašnjih desetak dana kampanje za drugi izborni krug nije se zbilo ništa revolucionarno, osim Milanovićevog hvaljenog govora nakon prvog kruga, debate na RTL-u, priključenja Milijana Brkića izbornom stožeru Kolinde Grabar-Kitarović te manifestacija sve veće panike i očaja u postupcima i izjavama HDZ-ovog predsjednika Andreja Plenkovića. Premijeru iz dana u dan pada prag samopoštovanja, pa je došao do toga da najednom zaziva savez centra, desnog centra i crne desnice oko podrške HDZ-ovoj kandidatkinji: to je odustajanje od kakve-takve distance prema desnim ekstremistima, to je – nakon tri i pol godine – povratak politici Tomislava Karamarka zarad ličnog političkog preživljavanja, to je dramatično pokazivanje slabosti ususret unutarstranačkim izborima. U nastavku teksta analiziramo četiri faktora o kojima će umnogome ovisiti ishod nedjeljnih izbora.
Strategija na koju je u drugom krugu pristala Grabar-Kitarović sastoji se u tome da se kandidatkinju u što većoj mjeri skloni od javnosti i mikrofona – kad se to baš ne može izbjeći, da čita ono što joj se napiše – a da glavninu napada na Milanovića obave prvaci HDZ-a, od Andreja Plenkovića i Vladimira Šeksa, preko Željka Reinera i Darka Horvata, do Milijana Brkića i Ivana Penave. Izuzetak su televizijske debate, jer je procijenjeno da aktualna predsjednica više nema što izgubiti: čak i uz opasnost od novih blamaža, njezina najozbiljnija šansa za preokret silazne putanje jest u tome da izravno isprovocira Milanovića na neku težu ili grublju riječ, na uvredu ili prezir, na aroganciju ili agresivnost. Težište je u punoj mjeri prebačeno na maksimalno mobiliziranje stranačke mreže na terenu, no čini se da mnogi istaknuti HDZ-ovci u predsjedničkoj kampanji aktivno sudjeluju samo zato da ih se sutra, u unutarstranačkoj utakmici, ne bi moglo optužiti da su opstruirali ili sabotirali.
Milanović, pak, i u kampanji za drugi krug do krajnjih granica izbjegava antagoniziranje s bilo kojim svojim potencijalnim glasačem, ali bez pokušaja da podilazi biračima krajnje desnice, onima koji su u prvom krugu uglavnom glasali za Miroslava Škoru. Shvatio je da se mora ponajprije obraćati svojim biračima, a pritom ničim ne zatvarati vrata onima na centru i onima raspoređenima duž čitavog lijevog i liberalnog spektra, kojima nije bio prvi izbor. Dodatno je smanjio intenzitet javnog sudjelovanja u kampanji viđenijih SDP-ovaca i čelnika drugih stranaka koje ga podupiru: oni su, za razliku od HDZ-ovaca, u pozadini, dok je jedino Milanović javno isturen. Generalno gledano, Milanovićeva šestomjesečna kampanja bila je neusporedivo organiziranija, osmišljenija i koncentriranija od kampanje gospođe Grabar-Kitarović, koja ni u jednom času nije uspjela preuzeti inicijativu nego je cijelo vrijeme bila u defenzivnom položaju zbog verbalnih ispada koje je proizvodila kao na traci. Što se tiče troškova, Milanović je potrošio oko milijun i pol kuna, pri čemu je na zakup oglasnog prostora u medijima plaćeno svega 13 tisuća kuna, dok je Grabar-Kitarović dosad potrošila blizu pet i pol milijuna kuna, a od toga čak dva i pol milijuna na reklame u medijima, ponajprije, na televizijama. U nedjelju ćemo vidjeti hoće li se Milanoviću isplatiti ili obiti o glavu dosad neviđena štedljivost kad je riječ o predsjedničkoj kampanji kandidata jedne velike političke stranke.
Nakon propale debate na N1 televiziji, propale zbog toga što Milanović nije došao, a i Kolindi Grabar-Kitarović bilo bi bolje da nije došla, dvoje kandidata imalo je duel na RTL-u. U sadržajnom pogledu, bivši premijer bio je uvjerljiviji, dominantniji i argumentiraniji te je pokazao da mu je više stalo, no nije mu bila od pomoći prevelika količina agresivnosti, nabrijanosti i nestrpljivosti. Aktualna predsjednica, pak, nije pokazala ništa, osim relativne mirnoće i sposobnosti da izgovara neistine s osmijehom na usnama. Dodatno je stvari pokvarila njezina savjetnica Renata Margaretić-Urlić koja je petnaestak minuta prije kraja debate tražila od urednika da se emisija smjesta završi zbog predsjedničinog umora, a oglasio se i Mate Radeljić, bivši savjetnik Kolinde Grabar-Kitarović, koji je optužio svoju nekadašnju šeficu da obmanjuje javnost u vezi s okolnostima njegove smjene sa savjetničkog položaja na Pantovčaku.
Kako god, čini se da ni Milanović ni Grabar-Kitarović u prvom televizijskom duelu nisu uspjeli zahvatiti bitno šire od svoje biračke baze, a oboma za pobjedu treba mnogo više glasača od onih čiji su glas dobili u prvome krugu. Kad budete držali u rukama ovaj broj Novosti, znat ćete je li se dogodila i kako je prošla druga debata, ona na HTV-u, a bit će poznato i to hoće li se odigrati i treći, posljednji duel, koji je zakazan za petak navečer na Novoj TV. Znat će se, također, što kazuju istraživanja javnog mnijenja: do ovog časa, objavljena je samo telefonska anketa Ipsosa za Novu TV napravljena dan poslije prvog kruga, a u toj anketi Milanović je imao prednost od sedam posto.
Dvije ključne poruke koje Milanović šalje u kampanji za drugi krug, a vjerojatno i dvije najvažnije poruke cijele njegove kampanje, jesu ove. ‘Ratovi su gotovi.’ ‘Nema prave Hrvatske, postoji hrvatska Republika, republika svih građana, ravnopravnih građana.’ Da ništa drugo nije rekao u kampanji, to je već sasvim dovoljno da se uspostavi vrlo jasna i ozbiljna razlika između njegove političke agende i onoga što zagovara i nudi Grabar-Kitarović. A njezine centralne poruke u kampanji između dva izborna kruga jesu ove. Prva: ‘Ako smo zajedno, ako smo okupljeni, mi to možemo. Hrvatska može jače, više i bolje. Prije nego vam svima pružim ruku i osobno zahvalim na svemu što ste učinili u kampanji, na glasovima, još jednom pozivam sve birače i simpatizere HDZ-a i srodnih stranaka, sve državljane Republike Hrvatske, da u drugom izbornom krugu biraju pravu Hrvatsku.’ Druga: ‘Ne smijemo dopustiti da se zajedništvo sada razdvaja. Ne smijemo to dopustiti u ime domoljublja ni u ime Hrvatske. Možete ne voljeti mene, ali kao hrvatski domoljubi ne možete ne voljeti Hrvatsku.’
Unatoč provaliji koja razdvaja stavove rečenih dvoje predsjedničkih kandidata, ‘radnička’ ljevica i ‘suverenistička’ desnica ne vide nikakvu razliku između Grabar-Kitarović i Milanovića, za njih su oboje isti, odnosno jednako katastrofalni za Hrvatsku na predsjedničkoj poziciji. Takvi pogledi na drugi krug izbora, neovisno o tome gleda li se iz perspektive sklonih Milanoviću ili sklonih Grabar-Kitarović, nisu ništa drugo nego ekshibicionističko i ignorantsko ruganje inteligenciji građana, to jest naroda u čije se interese jednako vatreno zaklinju i Miroslav Škoro, i Katarina Peović, i Zlatko Hasanbegović.
Izlaznost na birališta u prvom krugu bila je nešto veća od 51 posto, što je oko milijun i 900 hiljada glasača. Ako je suditi prema odzivu u dva posljednja predsjednička izborna ciklusa, u drugom drugu može se očekivati veća izlaznost na birališta. U drugom krugu prije pet godina izišlo je oko 400 tisuća glasača više nego u prvom krugu, što znači da veći odziv ne mora u svakom slučaju ići na ruku kandidatu ljevice. Sad se, međutim, čini da bi veća izlaznost ipak mogla više odgovarati Zoranu Milanoviću, ako je on uspije proizvesti: dvoje jakih desnih kandidata – Grabar-Kitarović i Škoro – osvojilo je u prvom krugu blizu milijun glasova, malo više od 50 posto, pa je teško da na toj strani političkog spektra ima još mnogo onih koji su apstinirali 22. prosinca a mogli bi glasati 5. siječnja, bez obzira na mobilizatorski angažman Milijana Brkića.
Jedini prostor HDZ-ove kandidatkinje za regrutiranje novih glasača jest u tzv. dijaspori, prije svega u Bosni i Hercegovini. U prvom krugu u inozemstvu je glasalo oko 40 hiljada glasača, od toga oko 25 hiljada u BiH, a ukupno je registrirano blizu 180 hiljada birača, u BiH 93 tisuće. Dakle, tu postoji mogućnost novih glasova, ali valja imati na umu da je u drugom krugu izbora 2015. godine u inozemstvu ukupno glasalo 37 tisuća ljudi, a otprilike polovica od tog broja u Bosni i Hercegovini.
S obzirom na to da ovaj članak dovršavamo u utorak prijepodne, pet dana prije drugog kruga predsjedničkih izbora, može se dogoditi da štošta bude drukčije ili jasnije u trenutku kad budete čitali štampano izdanje ovog broja Novosti, premda se sad čini da teško može doći do takve promjene koja bi učinila izvjesnom i očiglednom pobjedu bilo Zorana Milanovića, bilo Kolinde Grabar-Kitarović. U dosadašnjih desetak dana kampanje za drugi izborni krug nije se zbilo ništa revolucionarno, osim Milanovićevog hvaljenog govora nakon prvog kruga, debate na RTL-u, priključenja Milijana Brkića izbornom stožeru Kolinde Grabar-Kitarović te manifestacija sve veće panike i očaja u postupcima i izjavama HDZ-ovog predsjednika Andreja Plenkovića. Premijeru iz dana u dan pada prag samopoštovanja, pa je došao do toga da najednom zaziva savez centra, desnog centra i crne desnice oko podrške HDZ-ovoj kandidatkinji: to je odustajanje od kakve-takve distance prema desnim ekstremistima, to je – nakon tri i pol godine – povratak politici Tomislava Karamarka zarad ličnog političkog preživljavanja, to je dramatično pokazivanje slabosti ususret unutarstranačkim izborima. U nastavku teksta analiziramo četiri faktora o kojima će umnogome ovisiti ishod nedjeljnih izbora.
Strategija i taktika
Strategija na koju je u drugom krugu pristala Grabar-Kitarović sastoji se u tome da se kandidatkinju u što većoj mjeri skloni od javnosti i mikrofona – kad se to baš ne može izbjeći, da čita ono što joj se napiše – a da glavninu napada na Milanovića obave prvaci HDZ-a, od Andreja Plenkovića i Vladimira Šeksa, preko Željka Reinera i Darka Horvata, do Milijana Brkića i Ivana Penave. Izuzetak su televizijske debate, jer je procijenjeno da aktualna predsjednica više nema što izgubiti: čak i uz opasnost od novih blamaža, njezina najozbiljnija šansa za preokret silazne putanje jest u tome da izravno isprovocira Milanovića na neku težu ili grublju riječ, na uvredu ili prezir, na aroganciju ili agresivnost. Težište je u punoj mjeri prebačeno na maksimalno mobiliziranje stranačke mreže na terenu, no čini se da mnogi istaknuti HDZ-ovci u predsjedničkoj kampanji aktivno sudjeluju samo zato da ih se sutra, u unutarstranačkoj utakmici, ne bi moglo optužiti da su opstruirali ili sabotirali.
Milanović, pak, i u kampanji za drugi krug do krajnjih granica izbjegava antagoniziranje s bilo kojim svojim potencijalnim glasačem, ali bez pokušaja da podilazi biračima krajnje desnice, onima koji su u prvom krugu uglavnom glasali za Miroslava Škoru. Shvatio je da se mora ponajprije obraćati svojim biračima, a pritom ničim ne zatvarati vrata onima na centru i onima raspoređenima duž čitavog lijevog i liberalnog spektra, kojima nije bio prvi izbor. Dodatno je smanjio intenzitet javnog sudjelovanja u kampanji viđenijih SDP-ovaca i čelnika drugih stranaka koje ga podupiru: oni su, za razliku od HDZ-ovaca, u pozadini, dok je jedino Milanović javno isturen. Generalno gledano, Milanovićeva šestomjesečna kampanja bila je neusporedivo organiziranija, osmišljenija i koncentriranija od kampanje gospođe Grabar-Kitarović, koja ni u jednom času nije uspjela preuzeti inicijativu nego je cijelo vrijeme bila u defenzivnom položaju zbog verbalnih ispada koje je proizvodila kao na traci. Što se tiče troškova, Milanović je potrošio oko milijun i pol kuna, pri čemu je na zakup oglasnog prostora u medijima plaćeno svega 13 tisuća kuna, dok je Grabar-Kitarović dosad potrošila blizu pet i pol milijuna kuna, a od toga čak dva i pol milijuna na reklame u medijima, ponajprije, na televizijama. U nedjelju ćemo vidjeti hoće li se Milanoviću isplatiti ili obiti o glavu dosad neviđena štedljivost kad je riječ o predsjedničkoj kampanji kandidata jedne velike političke stranke.
Andreju Plenkoviću iz dana u dan pada prag samopoštovanja, pa je došao do toga da najednom zaziva savez centra, desnog centra i crne desnice oko podrške HDZ-ovoj kandidatkinji
Debate
Nakon propale debate na N1 televiziji, propale zbog toga što Milanović nije došao, a i Kolindi Grabar-Kitarović bilo bi bolje da nije došla, dvoje kandidata imalo je duel na RTL-u. U sadržajnom pogledu, bivši premijer bio je uvjerljiviji, dominantniji i argumentiraniji te je pokazao da mu je više stalo, no nije mu bila od pomoći prevelika količina agresivnosti, nabrijanosti i nestrpljivosti. Aktualna predsjednica, pak, nije pokazala ništa, osim relativne mirnoće i sposobnosti da izgovara neistine s osmijehom na usnama. Dodatno je stvari pokvarila njezina savjetnica Renata Margaretić-Urlić koja je petnaestak minuta prije kraja debate tražila od urednika da se emisija smjesta završi zbog predsjedničinog umora, a oglasio se i Mate Radeljić, bivši savjetnik Kolinde Grabar-Kitarović, koji je optužio svoju nekadašnju šeficu da obmanjuje javnost u vezi s okolnostima njegove smjene sa savjetničkog položaja na Pantovčaku.
Kako god, čini se da ni Milanović ni Grabar-Kitarović u prvom televizijskom duelu nisu uspjeli zahvatiti bitno šire od svoje biračke baze, a oboma za pobjedu treba mnogo više glasača od onih čiji su glas dobili u prvome krugu. Kad budete držali u rukama ovaj broj Novosti, znat ćete je li se dogodila i kako je prošla druga debata, ona na HTV-u, a bit će poznato i to hoće li se odigrati i treći, posljednji duel, koji je zakazan za petak navečer na Novoj TV. Znat će se, također, što kazuju istraživanja javnog mnijenja: do ovog časa, objavljena je samo telefonska anketa Ipsosa za Novu TV napravljena dan poslije prvog kruga, a u toj anketi Milanović je imao prednost od sedam posto.
Veća izlaznost mogla bi više odgovarati Milanoviću: Grabar-Kitarović i Škoro osvojili su u prvom krugu blizu milijun glasova, pa je teško da na toj strani političkog spektra ima još mnogo onih koji su apstinirali 22. prosinca a mogli bi glasati 5. siječnja
Poruke
Dvije ključne poruke koje Milanović šalje u kampanji za drugi krug, a vjerojatno i dvije najvažnije poruke cijele njegove kampanje, jesu ove. ‘Ratovi su gotovi.’ ‘Nema prave Hrvatske, postoji hrvatska Republika, republika svih građana, ravnopravnih građana.’ Da ništa drugo nije rekao u kampanji, to je već sasvim dovoljno da se uspostavi vrlo jasna i ozbiljna razlika između njegove političke agende i onoga što zagovara i nudi Grabar-Kitarović. A njezine centralne poruke u kampanji između dva izborna kruga jesu ove. Prva: ‘Ako smo zajedno, ako smo okupljeni, mi to možemo. Hrvatska može jače, više i bolje. Prije nego vam svima pružim ruku i osobno zahvalim na svemu što ste učinili u kampanji, na glasovima, još jednom pozivam sve birače i simpatizere HDZ-a i srodnih stranaka, sve državljane Republike Hrvatske, da u drugom izbornom krugu biraju pravu Hrvatsku.’ Druga: ‘Ne smijemo dopustiti da se zajedništvo sada razdvaja. Ne smijemo to dopustiti u ime domoljublja ni u ime Hrvatske. Možete ne voljeti mene, ali kao hrvatski domoljubi ne možete ne voljeti Hrvatsku.’
Unatoč provaliji koja razdvaja stavove rečenih dvoje predsjedničkih kandidata, ‘radnička’ ljevica i ‘suverenistička’ desnica ne vide nikakvu razliku između Grabar-Kitarović i Milanovića, za njih su oboje isti, odnosno jednako katastrofalni za Hrvatsku na predsjedničkoj poziciji. Takvi pogledi na drugi krug izbora, neovisno o tome gleda li se iz perspektive sklonih Milanoviću ili sklonih Grabar-Kitarović, nisu ništa drugo nego ekshibicionističko i ignorantsko ruganje inteligenciji građana, to jest naroda u čije se interese jednako vatreno zaklinju i Miroslav Škoro, i Katarina Peović, i Zlatko Hasanbegović.
Odziv
Izlaznost na birališta u prvom krugu bila je nešto veća od 51 posto, što je oko milijun i 900 hiljada glasača. Ako je suditi prema odzivu u dva posljednja predsjednička izborna ciklusa, u drugom drugu može se očekivati veća izlaznost na birališta. U drugom krugu prije pet godina izišlo je oko 400 tisuća glasača više nego u prvom krugu, što znači da veći odziv ne mora u svakom slučaju ići na ruku kandidatu ljevice. Sad se, međutim, čini da bi veća izlaznost ipak mogla više odgovarati Zoranu Milanoviću, ako je on uspije proizvesti: dvoje jakih desnih kandidata – Grabar-Kitarović i Škoro – osvojilo je u prvom krugu blizu milijun glasova, malo više od 50 posto, pa je teško da na toj strani političkog spektra ima još mnogo onih koji su apstinirali 22. prosinca a mogli bi glasati 5. siječnja, bez obzira na mobilizatorski angažman Milijana Brkića.
Jedini prostor HDZ-ove kandidatkinje za regrutiranje novih glasača jest u tzv. dijaspori, prije svega u Bosni i Hercegovini. U prvom krugu u inozemstvu je glasalo oko 40 hiljada glasača, od toga oko 25 hiljada u BiH, a ukupno je registrirano blizu 180 hiljada birača, u BiH 93 tisuće. Dakle, tu postoji mogućnost novih glasova, ali valja imati na umu da je u drugom krugu izbora 2015. godine u inozemstvu ukupno glasalo 37 tisuća ljudi, a otprilike polovica od tog broja u Bosni i Hercegovini.
