Tko želi dobro Vukovaru, trebao bi se zalagati ne da on postane "mjesto od posebnog pijeteta", jer to, na primjer, može biti groblje, nego da postane dinamičan grad koji koristi komparativne prednosti svog položaja i koji je ugodan za život svih svojih građana. HDZ, Crkva i desnica potenciraju pitanje ćirilice u Vukovaru i manipuliraju njime radi svojih političkih probitaka. To im nije prvi put, i samo pokazuje da u vodstvu HDZ-a i u vrhu hijerarhije Katoličke crkve ima ljudi koji će svjesno ugroziti najvitalnije interese demokratskog društva, slobodu i sigurnost građana, ako procijene da im to trenutačno koristi. Sjetimo se samo "Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata" koji je također zazivao rušenje Vlade i nasilje, a imao je snažnu podršku od istih struktura koje i danas podržavaju "Stožer za obranu hrvatskog Vukovara". Tada je "izdajničko", "protuhrvatsko" djelovanje Vlade bilo u tome da je, nakon 10 godina, pokušala privesti na sud čovjeka koji je u Gospiću izvodio prestravljene civile iz skloništa, naređivao njihovo ubijanje i sam ih ubijao. Teško je zamisliti veću uvredu zaHrvatsku i normalne
Isto tako, teško je zamisliti veću štetu za Vukovar, čije bogatstvo multietničnosti je uništio brutalni napad na taj grad, od nasilnog sprečavanja svakog pokušaja da Vukovar prestane biti talac grupa i političara kojima je mitologizacija prošlosti potrebna i korisna. Tko želi dobro Vukovaru, trebao bi se zalagati ne da on postane "mjesto od posebnog pijeteta", jer to, na primjer, može biti groblje, nego da postane dinamičan grad koji koristi komparativne prednosti svog položaja i koji je ugodan za život svih svojih građana. Pripadnici "Stožera" bi se vjerojatno uvrijedili da im se kaže da svojim djelovanjem cementiraju "dostignuća" onih koji su Vukovar i njegov tolerantni slobodarski duh razarali. Ali čine upravo to. Neki možda jer to ne razumiju, a neki jer ih nije briga.
Neki politički analitičari poput prof. Ivana Rimca uspoređuju ovu situaciju sa zadnjim danima Weimarske republike. Ekonomska kriza, velika nezaposlenost, snažne veteranske udruge, neke od njih radikalne, čiji predstavnici svako malo defiliraju u uniformama, što je više nego jasna poruka kakvoj vrsti društva su skloni, postojanje "dežurne" manjine na koju se nezadovoljstvo i strah od postojećih problema uvijek može preusmjeriti, političke stranke u opoziciji od kojih su neke uistinu "opasnih namjera", pravosuđe kojem nije dana šansa da se oporavi od čistke po etničkoj i političkoj podobnosti... Kao naš specifikum moglo bi se dodati već otvoreno neprijateljstvo Crkve prema demokratski izabranoj Vladi i retorika nekih njenih čelnika koja ima sve manje veze s temeljnim kršćanskim načelima, ali ima puno veze s radikalno desnom politikom, najblaže rečeno.
Srećom, okruženje je, barem za sada, bitno drugačije nego što je bilo početkom tridesetih godina u Europi.
Nacionalistička atmosfera u pravilu znači poticanje netrpeljivosti prema nekoj manjini, smanjenje slobode, prava i sigurnosti pripadnika te manjine ali, u krajnjoj liniji, i pripadnika većinskog naroda. Oni se stalno uvjeravaju da žive u opasnosti od "onih drugih" i, ako ne dijele to mišljenje, prozivaju se zbog manjka patriotizma. Tko ima oko toga dileme, neka razmisli da li je Hrvatu danas u Vukovaru lakše javno reći da je protiv skidanja "dvopismenih" ploča, ili da je za njihovo skidanje!
Povijesna iskustva uče da su takve manipulacije krajnje opasne, a razvoj događaja u sadašnjosti pokazuje da ni najdemokratskije države i društva u Europi na njih nisu imune.
Izvor: H-alter
