Oni koji su naivno vjerovali da će SAD i Zapad pokrenuti ekonomski rat na širokoj skali protiv Rusije zbog njenog utjecaja na situaciju u Ukrajini pojma nemaju koliko su bili u zabludi. U stvari, sve ovo je isplanirano mnogo ranije, prije godinu dana, kada je održan zatvoreni sastanak visokih dužnosnika Sjedinjenih Država i Saudijske Arabije. Ovaj sastanak je bio toliko tajan da čak ni princ Bandar Bin Sultan, svemoćni šef saudijske obavještajne službe i šef Vijeća za nacionalnu sigurnost, tada nije mogao sudjelovati na tom skupu.

Time se djelomično može objasniti zašto ključni zapadni politički lideri, uključujući njemačku kancelarku Angelu Merkel i francuskog predsjednika Francoisa Hollandea, nisu bili prisutni na svečanosti otvaranja Zimskih olimpijskih igara Sočiju. Očito jenda su ti ljudi još uvijek imali tunku savijesti i znali su da se sprema urota koja će protiv Moskve biti pokrenuta do strane Zapada.

Dakle, predstavnici Bijele kuće predložili su saudijskim vlastima da drastično snize cijenu nafte, na razinu od 50 dolara za barel, što bi navodno potkopalo iranski utjecaj i prisililo Teheran na ozbiljne ustupke na svom nuklearnom programu, a to je upravo ono što je Riyadh želio.

"Ruski aspekt" nije bio izričito naglašen, iako je nakon krize u Ukrajini predsjednik Obama i to spomenuo tijekom njegova posjeta Kraljevini Saudijskoj Arabiji (KSA). Saudijci su se pokazali kao kruti sugovornici, jer padom cijena nafte se ozbiljno narušavaju izgledi za provedbu socijalnih programa u KSA. U tim okolnostima je Washington morao ucijeniti Saudijsku Arabiju, tako što je prikupio dovoljno dokaza protiv većine članova saudijske kraljevske obitelji, uključujući i činjenice o teškim kršenjima ljudskih prava, nemoralnog ponašanja, sve što bi moglo uzrokovati potencijalni progon dinastije Al-Saud. Osim toga, Sjedinjene Države su svojim saudijskim prijateljima dale obavještajna izvješća o nazočnosti tisuća pristaša Hezbollaha u šiitski naseljenoj istočnoj regiji u kraljevini, koji bi u bilo kojem trenutku mogli pokrenuti oružanu borbu protiv vehabijskog režima. Sve je ovo odrađeno vrhunski, iako bi točan datum početka ove kampanje tek trebalo utvrditi.

Washington je morao čekati ukrajinsku krizu za početak obaranja cijena nafte i uvođenje antiruskih sankcija. Dakle, u siječnju 2014. je Washington počeo poduzimati brojne napore kako bi destabilizirao situaciju u Ukrajini, a sve je završilo s nasilnim scenarijem u kojem su se najbolje snašli lokalni oligarsi.

Svi su znali da se svrgavanje Viktora Janukoviča državnim udarom odigralo prema planu Washingtona, ali je malo tko očekivao da će Moskva zauzeti tako oštar stav prema Krimu, te da da će se jugoistočni dio Ukrajine pretvoriti u središte teškog otpora Kijevu, koji je ilegalno preuzeo vlast u zemlji uz otvorenu ili skrivenu potporu Zapada.

Pod tim uvjetima Riyadh je počeo sumnjati da bi Bijela kuća mogla igrati dvostruku igru s Iranom, te da je Washingtonu važno samo sniziti cijenu nafte zbog Rusije, ali i kako bi svrgnuo vladu u Venezueli - trećem najvećem svjetskom izvozniku nafte. Uostalom, Washington je produljio svoj ugovor o iranskom nuklearnom programu s Teheranom,  pa čak i pristao na ublažavanje sankcija. U ovom trenutku članovi obitelji Al-Saud sumnjaju da su postali puki pijuni u tuđoj igri.

Pad cijena nafte je trebao početi u lipnju, no u to vrijeme je izbio problem s ISIL-om, koji je postao ozbiljan izazov za regionalnu sigurnost. Stoga su i Sjedinjene Države i KSA morali poduzeti hitne mjere kako bi se spriječio opći kaos na Bliskom istoku.

Odlučili su odgoditi krizu zbog činjenice da su im bili potrebni svi resursi kojima bi moglo spriječiti „Islamsku državu“ da širi zonu operativnog djelovanja.

U tom trenutku Washington nije mogao zahtijevati da Riyadh žrtvje vlastiti politički opstanak zbog uništenja ruskog gospodarstva, slabljenja Irana i svrgavanja legitimne vlade Venezuele.

No, u kolovozu, kada je „Islamska država“ smanjila ofenzivne aktivnosti, dužnosnici Bijele kuće su opet počeli vršiti pritisak na Saudijsku Arabiju, što je na kraju rezultiralo oštrim padom cijena nafte. Prljava igra je počela kada su Saudijci počeli prodavati naftu po cijeni nižoj od tržišne, što je rezultiralo gotovo dnevnim kolasom cijene barela nafte. U isto vrijeme Washington je najavio spremnost da preplavie tržište sa svojom naftom iz škriljca, iako su te tvrdnje bile lažne, jer su stvarne američke rezerve škriljca upola manje nego što je bilo najavljeno. Riyadh je ipak davao izjave u skladu s Wshingtnom, tvrdeći da povećanje izvoza nafte nema nikakve veze s Rusijom.

Mora se priznati da su ruski financijski i ekonomski stručnjaci nakratko bili u panici.  U jednom trenutku se činilo da će se rublja urušavati jednako kao i cijena nafte, koja je padala sve niže i niže.

No, onda se situacija promijenila. Velika Britanija, koja je odigrala veliku ulogu u ovoj zavjeri protiv Rusije, objavila je kako je zbog cijena proizvodnje nafte u Sjevernom moru ne ne zarađuje više od 2 dolara po barelu. British Petrol je prvi zazvonio na uzbunu i najavio moguću obustavu proizvodnje. Tu je i Norveška, koja također eksploatira naftu u Sjevernom moru. Europski saveznici Sjedinjenih Država su izgubili sve želju da plaćaju političke ambicije Washingtona, koji je želio propast Moskve.

No, ono što je još važnije - Saudijska Arabija se počela urušavati.Val terorističkih napada proširio se diljem istočne provincije, a unutarnji šiitsko-sunitski sukob je postajao sve napetiji. Lokalna vladajuća elita, koja je izgubila svoje prihode, bila je sve više frustrirana odlukama obitelji Al-Saud.

Drastičan pad socijalne sigurnosti i nemogućnost financiranja je izazvao masovne nemire među običnim ljudima u Saudijskoj Arabiji. U tom kontekstu je ISIL najavio da će proširiti zonu operativnog djelovanja i na KSA.

Međutim, posljednja kap koja je u Riyadhu prelila čašu su bili američki tajni planovi da potpiše sporazum o iranskom nuklearnom programu u veljači-ožujku 2015. U tom slučaju bi sankcije protiv Irana otišle u zaborav, a to zapravo znači da će Saudijska Arabija izgubiti svoju poziciju kao ključni partner Washingtona na Bliskom istoku.

Konačno je došlo i vrijeme da Saudijska Arabija "da svoj odgovor" Bijeloj kući i cijena nafte je prestala padati. Ministar nafte i mineralnih resursa Saudijske Arabije, Ali Al-Naimi, 19. prosinca je dao izjavu u kojoj je naveo da će suradnja u okviru skupine OPEC biti obnovljena.

Prema Al-Naimiu, cijena nafte će se povećati, jer će nafta i dalje biti primarni izvor energije u godinama koje dolaze, te kako tržište crnog zlata mora biti reanimirano.

No, Washington je brzo uskočito i prisilio Saudijsku Arabiju da ne uradi ono što su izjavili.  Zato je Ali Al-Naimi morao drastično promijeniti svoj stav u roku od nekoliko dana i 23. prosinca je izjavio: "Nije u interesu proizvođača iz skupine OPEC da smanje svoju proizvodnju, kakva god cijena bila. Ona može pasti na  20, 40, 50, 60  dolara, to je nebitno, svijet ne bi trebavo vidjeti da se cijena nafte vrati natrag na 100 dolara za barel.“

Saudijski ministar nafte i mineralnih resursa smatra da su proračuni zemalja Zaljeva su u stanju izdržati dugo razdoblje pada cijena. Prvo, prema ministru, offshore projekti u Brazilu, Zapadnoj Africi i na Arktiku će smanjiti svoju proizvodnju, jer ih ovakva cijena čini beskorisnima. Ono što je sigurno, međutim, da će proizvođači koji imaju visoku učinkovitst vladati na tržištu u budućnosti, zaključio je Ali Al-Naimi.

Ono što se može dodati ovoj izjavi jest da je ona i službeno priznanje neprijateljskih akcija Saudijske Arabije protiv Rusije.

No, Washington je svejedno izgubio ovu igru. Stupovi ruskog gospodarstva se nisu raspali, dakle, Barack Obama sada ima pametnijeg posla nego gledati jačanje rublje i postupnu ekonomsku stabilizaciju Rusije. Sigurno je da će Moskva i ruski narod platiti cijenu zbog dosadašnje ruske ovisnosti o prodaji nafte i plina, ali izgleda da to sad više nije nikakav problem.

Međutim, u ovom trenutku nema političara u Rusji koji ima bilo kakvih iluzija o naravi američkih akcija i djelovanja njihovih europskih i saudijskih saveznika. Također je jasno da je neophodno izgraditi drugačije gospodarstvo, koje će biti manje ovisno o Zapadu.

Što se tiče Saudijske Arabije, tamošnji šeici su izvukli pouku da nema potrebe da oni plaćaju zakulisne igre drugih zemalja protiv Rusije, pogotovo kada su i kralj i prinčevi ozbiljno uznemireni zbog planova ISIL-a da uđe na teritorij Saudijske Arabije.

Saudijska Arabija će slijedeći put kada se upusti u ovakve spletke riskirati raspada vladajuće kraljevske kuće, a Washington je spreman žrtvovati svog saveznika samo kako bi za nekoliko postotaka pokušao naškoditi ruskom gospodarstvu.

Saudijci






Saudijci s manjkom u proračunu od 39 mlrd$
dižu prognozu cijena nafte na 80 dolara po barelu



Budući da su vidjeli kako im se sprema propast, Saudijci na kraju donose odluku kojom dižu cijenu nafte, te tako miniraju cijeli lukavo pripremljen plan. Saudijske vlasti su objavile nacrt proračuna za 2015., a koji je sačinjen čak po cijeni od 80 dolara po barelu, prenosi Bloomberg.

Ove godine su proračunski prihodi u KSA, u zemlji kojoj je 89% prihoda sastoji od nafte, formirani po stopi od 103 dolara po barelu.

„Proračun po cijeni od 80 dolara po barelu ulijeva povjerenje u tržišta, jer su svi očekivali da će vidjeti proračun formiran po cijeni od 60 dolara po barelu, a to bi svakako moglo dati negativnu poruku tržištima nafte. S ovakvim proračunom, po cijeni od 80 dolara po barelu, saudijska vlada poručuje tržištu da može očekivati vraćanje cijena“, piše Bloomberg.

Ovaj tjedan je ministarstvo financija Saudijske Arabije izvijestilo da će planirani rashodi u narednoj godini iznositi 860 milijarde saudijskih riyala (229 milijardi dolara), što je gotovo nepromijenjen proračun u odnosu na tekuću godinu. Prihodi u 2015. godini će iznosit će 715 milijardi rijala, dok su ove godine iznosili 1050 milijardi, što znači da bi se Saudijci morali nositi s  nezapamćenim proračunskim deficitom u svojoj povijesti, a da od Washingtona nisu dobili ništa. Saudijci bi za konačnu provedbu plana podrivanja Moskve, Venezuele i izigranih obećanja oko Irana u ovoj godini trebali žrtvovti 39 milijardi dolara, piše The New York Times.

Kakvi god bili, saudijski šeici su sve samo ne budale i teško je povjerovati da su se odlučili na kolektivno samoubojstvo po želji ili zapovijedi Baracka Obame i njegovih nalogodavaca.