Zbog čega bi ispod časti Petrovu bila funkcija zamjenika premijera u Vladi koju bi vodili Karamarko ili Milanović? Imao bi dovoljno ruku da može kontrolirati odluke, a većinski bi partner njemu osobno dao ovlasti koje nijedan dosadašnji zamjenik premijera ili potpredsjednik Vlade nije imao


Postoje samo tri razumna rješenja za Božu Petrova i Most. Jedno je koalicija s HDZ-om i Domoljubnom koalicijom u kojem bi slučaju premijer trebao biti Tomislav Karamarko. Drugo je koalicija s Hrvatska raste s tim da bi na čelu Vlade bio Zoran Milanović. Bila bi to razumna rješenja s obzirom na to da su i lijeva i desna koalicije osvojila višestruko više glasova od Mosta. Ne postoji ni jedna logika, osim logike gole ucjene, po kojoj bi premijer trebao postati ili Božo Petrov ili neki neovisni stručnjak kojeg bi odredili on i Most. I Karamarko i Milanović imaju veći legitimitet povesti Vladu od Petrova, lidera konfuzne i kaotične skupine zastupnika, ili od njega izabranog nekakvog super stručnjaka s magičnim svojstvima.
Treća razumna opcija za Most jest da ostanu u oporbi. Petrov ima potpuno pravo reći da će on i njegovi zastupnici sljedeće četiri godine provesti u oporbenim klupama. Nitko ga ne bi mogao ni okriviti za moguće nove izbore budući da osim 19 zastupnika Mosta u Saboru postoji još njih 132, dakle više nego dovoljno za stabilnu parlamentarnu većinu koja bi iznjedrila novu Vladu i novog mandatara.
Sve ostale opcije s kojima maše Most, imaju ih navodno čak 18, samo su maska koja bi trebala pokriti njihovu neodlučnost, kukavičluk i izostanak bilo kakve smislene koncepcije. A za neku od gore navedenih opcije trebala bi hrabrost i politička odlučnost zajedno s komunikacijskim umijećem neophodnim za uvjeravanje zastupnika kojima bi ponuđena opcija bila u prvi trenutak neprihvatljiva. Zbog čega bi ispod časti Petrovu bila funkcija zamjenika premijera u Vladi koju bi vodili Karamarko ili Milanović? Imao bi dovoljno ruku da može kontrolirati odluke, a većinski bi partner njemu osobno dao ovlasti koje nijedan dosadašnji zamjenik premijera ili potpredsjednik Vlade nije imao.
Ali svima je jasno da bi u tom slučaju došlo do raskola u zastupničkom klubu Mosta. I zbog toga se forsira besmislena i bizarna opcija da u Vladi budu svi. Sam Petrov i ljudi oko njega trebali su prije misliti na to kako će se ponašati ako dobiju veliki broj zastupnika od kojih su neki svjetonazorski desno, neki lijevo, neki u ratu sa svima, a neki i sa samim sobom.
Smiješno je, na trenutke čak i karikaturalno, samoproglašavanje Mosta kao jedinog garanta da će se u zemlji provesti reforme. Među idejama koje nudi Most ima puno onih koje su u programima uključile obje velike koalicije.
Osim toga, da je Most zaista kompaktna, uigrana i čvrsta ekipa koja radi zajedno i izlazi s pažljivo napravljenim i zaokruženim programom još bi ih se i moglo uzeti ozbiljno kao opciju koja bi dala ili imenovala novog prvog ministra. Međutim, radi se o skupini ljudi od kojih svaki gura svoje programe od kojih su neki neprovedivi, a neki i opasni.
A sve je to velika šteta. Petrov nije loš materijal za političara, čovjek bi lako mogao zamisliti nekog poput njega kao predsjednika HDZ-a. Onaj tko je otpuhao Jambu nije bezveznjak. Ali okupiti oko sebe obrazovane ljude, izvesti ih na izbore, dobiti 19 mandata, a ne znati šta sa svim tim – znak je da se nije razmišljalo ni korak unaprijed. A to je pokazatelj da Petrov nije, barem nije u ovom trenutku, dorastao odlučivati o sudbini zemlje i Vlade.

novilist