Tijekom izvanrednog sastanka europskih ministara unutarnjih poslova još jednom je potvrđeno da su zemlje Europske unije u vezi imigranata i dalje podijeljene
Sve što se u Afganistanu sada događa, posljedica je grešaka u pristupu toj zemlji koja je trajala punih 20 godina«, smatra Emran Feroz – novinar čije komentare već godinama objavljuju; Foreign Policy, The New York Times, Der Spiegel, The Columbia Journalism Review… Njegova nova knjiga o najdužem američkom ratu u Afganistanu bit će objavljena najesen u Njemačkoj. Zapad odbija preuzeti svoju odgovornost, prenosi »Deutsche Welle«. Nakon vojnog poraza NATO-a, EU se sada mora suočiti s egzodusom iz Afganistana koji prijeti da će, po nekim procjenama, dovesti tisuće novih izbjeglica. »Afganistan i njegovi ljudi ne mogu se napustiti. Sada je vrijeme da međunarodna zajednica djeluje«, rekao je glavni tajnik UN-a Antonio Guterres.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron u svome je nastupu na TV5 MONDE 16. kolovoza bio jasan: »Francuska neće prihvatiti masovne nelegalne migracije iz Afganistana, niti namjerava otvoriti svoje granice svim ratnim izbjeglicama.« Nažalost, zemlje članice Unije ponovo se ne mogu dogovoriti o zajedničkoj politici prema imigrantima. Slovenija – predsjedateljica Vijeća EU-a – i Mađarska odbijaju razgovarati o azilu. Bivši talijanski ministar vanjskih poslova i bivši povjerenik Europske komisije, Franco Frattini, nedavno je izjavio: »Visoki predstavnik za vanjsku politiku EU-a, Josep Borrell, govori o europskim intervencijskim snagama, običnoj iluziji u ovom afganistanskom scenariju. Europa je u ovoj misiji – koju vode Amerikanci, uvijek bila marginalna (sporedna).«
Kada je riječ o Njemačkoj – vodećoj članici EU-a, situacija je specifična, s obzirom na to da je potrošila milijarde eura na humanitarnu i razvojnu pomoć Afganistana.
Njemački interesi – budućnost milijuna radnih mjesta, njemačko gospodarstvo itd., jako ovise o trgovini i otvorenim tržištima, promicanju međunarodnog poretka, uključujući zaštitu ljudskih prava i sprječavanju masovnih tijekova izbjeglica. Prema izvorima iz Bruxellesa, pola milijuna ljudi u Afganistanu spremno je pobjeći u susjedne zemlje. Pakistan i Iran, a dijelom i Tadžikistan, već su primili oko 3,5 milijuna izbjeglica. UNHCR (organizacija UN-a za izbjeglice) procjenjuje da je gotovo 400.000 Afganistanaca interno raseljeno od početka ove godine. Međunarodni promatrači strahuju da će novi egzodus krenuti i prema Europi. U međuvremenu je EU obustavio financiranje razvoja Afganistana. Šef vanjskih poslova EU-a, Josep Borrell, potvrdio je odluku o prekidu financiranja: »Nema plaćanja razvojne pomoći dok ne razjasnimo situaciju. No, sada moramo stupiti u kontakt s vlastima u Kabulu, tko god da je tamo. Talibani su dobili rat i sada moramo s njima razgovarati kako bismo izbjegli migracijsku katastrofu i humanitarnu krizu te spriječili povratak terorizma«, izjavio je on.
EU se u studenom prošle godine obvezao da će u sljedeće četiri godine donirati 1,2 milijarde eura u obliku dugoročne i hitne pomoći Afganistanu. Ova sredstva su bivše afganistanske vlasti namijenile održavanju demokratskog pluralizma, vladavine prava i ljudskih prava, prenosi »Affari internazionali«. Sada zemlje članice NATO–a moraju preuzeti odgovornost za Afganistance koji su s njima surađivali tijekom dvadeset godina. To neminovno uključuje i priznavanje prava na azil. Afganistanci su 2020. godine predstavljali drugu skupinu po broju zahtjeva za azilom u Europi. Sada se taj broj može samo povećati. Filippo Grandi, visoki povjerenik UN-a za izbjeglice, izrazio je zabrinutost zbog pogoršanja situacije u Afganistanu, što će, prema njegovom mišljenju, »imati utjecaja i na Europu«.
Mnogi Afganistanci koji se budu odlučili preseliti u Europu to će učiniti preko Turske. Time će se dodatno zakomplicirati ionako teška situacija na granici između Turske i Grčke. Istovremeno, situacija u Njemačkoj poprilično je nejasna. Tijekom vikenda se u Berlinu baratalo brojkom od oko 10.000 Afganistanaca, prenosi »Deutsche Welle«. Posljednjih pet godina u EU je pristiglo oko 424.000 tražitelja azila iz Afganistana. Dolaskom talibana na vlast stvari su se promijenile. Neke države sada mijenjaju svoj pristup, uključujući Njemačku, Francusku, Nizozemsku, Finsku, Švedsku i Norvešku, odlučivši blokirati povratak Afganistanaca. Mađarska i Bugarska već su izjavile da neće prihvatiti sve Afganistance koji bježe od talibana, dok je Austrija izjavila da će poslati vojsku na granice kako bi spriječila ulazak izbjeglica. Talijanski »Corriere della Sera« prenosi izjavu slovenskog premijera Janeza Janše: »EU neće otvoriti koridore za afganistanske migrante, jer neće dopustiti da se ponovi strateška greška iz 2015. godine. Moramo pomoći samo pojedincima koji su nam pomogli tijekom operacije NATO-a i onim zemljama koje čuvaju vanjsku granicu EU-a da je u potpunosti zaštite.« Janšine riječi izazvale su snažne reakcije.
Predsjednica Europske komisije Ursula von den Leyen izjavila je: »Nije na sadašnjem predsjedniku Vijeća EU-a da govori što će Europska unija učiniti.« Za predsjednika Europarlamenta Davida Sassolija: »Poraz Zapada dovodi u pitanje naš identitet u globalnom kontekstu. Ne možemo biti zbunjeni i bespomoćni promatrači, bez preuzimanja zajedničke odgovornosti.« Tijekom izvanrednog sastanka europskih ministara unutarnjih poslova 19. kolovoza, još jednom je potvrđeno da su zemlje EU-a oko imigranata i dalje podijeljene. Veoma je zanimljiva ocjena Omida Nouripoura, zastupnika u njemačkom Bundestagu i glasnogovornika za vanjske poslove Zelenih: »Ako sada želimo pregovarati s talibanima o izbjeglicama, ponizit ćemo afganistanski narod i sve dovesti na razinu pukog cjenkanja. Ako kažemo da želimo pregovarati sa susjednim državama o migracijskim tokovima, što bi to trebalo značiti? Želimo li o tome primjerice razgovarati s iranskim predsjednikom Ebrahimom Raisijem i sklopiti s njime sporazum u turskom stilu«? Europa će prije ili kasnije morati ozbiljno promisliti kako dalje. Jednom zgodom Hubert Vedrine – bivši ministar vanjskih poslova izjavio je: »Doći će dan kada ćemo u Uniji morati izabrati – postati prava sila ili Švicarska. Taj čvor mora prvenstveno riješiti Njemačka, ali i druge manje zemlje«.
