Osim medijske tzv. javne kuće HRT-a i par informativnih servisa s tzv. nacionalnom koncesijom pod paskom autoritarne volje vladajuće polit-ideološke sljedbe - moglo se pretpostaviti unaprijed - govor premijera Andreja Plenkovića kasno popodne 22. rujna 2026. (u RH gluho doba noći) na zasjedanju Opće skupštine UN-a nije imao pozornosti vrijedna odjeka. Ni u domaćoj, kamoli europskoj i široj svjetskoj javnosti.
Svijet je dramatično zaokupljen ratovima na Bliskom istoku i Ukrajini s globalnim energetskim i sigurnosnim posljedicama, problemima uporabe i razvoja umjetne inteligencije te klimatskim promjenama s kojima ljudi sve teže/tragičnije izlaze na kraj. Ranjena priroda više ne oprašta.
Budući da su baš te globalno važne teme bile središnji motiv sazivanja ovogodišnjega 81. zasjedanja Opće skupštine UN-a, a hrvatski premijer i njegov zapadnobalkanski kiflić, je li, potencijalima i značenjem autsajderi svjetske tzv. mainstream geopolitike, Plenkovićevo jalovo fraziranje o „potrebi obnove povjerenja u multilateralizam koji daje rezultate“ nije bilo čak ni na razini tzv. otkrivanja tople vode.
Pametovanje u vrijednosnom stilu CRO predsjednika Zorana Milanovića na jubilarnom zasjedanju Opće skupštine UN-a rujna 2025., učinkom, je li, labuđi je pjev lidera tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene koju ni gazda Bijele kuće niti velik broj stranih diplomata u UN-u ne znaju pokazati na zemljovidu Plavog planeta.
O Trumpu ni abera
Milanović je s razlogom vrlo oštro kritizirao Izrael zbog genocida nad Palestincima u Pojasu Gaze, Zapadnoj obali rijeke Jordana i istočnom Jeruzalemu. Pogrom naočigled cijelog svijeta i pod zločinačkim SAD-ovim pokroviteljstvom cionističkom režimu još nije prestao, ali Plenković ga je prešutio.
Prešutio je i ničim izazvanu, međunarodnopravno nezakonitu američko-izraelsku agresiju na Iran, čime je cijeli svijet energetski bačen na koljena i u vanjskotrgovinsku recesiju dugoročnih posljedica.
Iz premijerskih usta za govornicom Svjetske organizacije, je li, ni abera o Trumpovoj besprimjernoj dijareji laži o „mirotvornoj Americi“ i globalno tragičnim posljedicama Trumpove politike zaposjedanja geostrateški najvrjednijih „nekretnina“ na Kugli kao „neupitno američko vlasništvo“. Npr. iznuđenim sporazumom o Grenlandu, koji su na margini zasjedanja UN-a potpisali SAD, Danska i grenlandska vlada.
Tragikomično. Bruxelleskomu je tzv. malom od kužine „drage Ursule“ (iz njegove službene prepiske) prihvatljivo preporodno-vukotinovićevski, je li – „nek’ se hrusti šaka mala“ – mahati verbalnom toljagom prema Ruskom medvjedu, a pokriven ušima preko glave zažmiriti na Trumpovu notornu imperijalno-geostratešku laž: „Naša vojska na Grenlandu je sigurnosni interes SAD-a, jer američki suparnici poput Kine i Rusije žele staviti otok pod svoju kontrolu, što Danska ne bi mogla spriječiti“.
Ne bi se štel mešat u amerikanska posla, misli si rođeni Zagrepčanin hvarsko-dalmatinskih gena, ali se ipak ne drži slavne upute velikoga seljačkog političkog vođe Vladka Mačeka uoči Drugoga svjetskog rata – „kad se veliki tuku, malima je mjesto pod stolom“.
Ako jači – kvači, a ovaj iz Ovalnog ureda Bijele kuće sada i za UN-ovom govornicom uopće ne mari za to što slonovski razbija u svjetskoj staklariji ni koga u diplomaciji i međunarodnopravnom sustavu ranjavaju krhotine, naturalizirani kajkavac očito drži da nije zgorega i prije zore kukuriknuti što glasnije.
Spominje hrvatsko iskustvo Domovinskog rata – ništa poučnije i snažnije poruke od palestinskoga pod cionističkim/izraelskim apartheidom već od prije 1948. godine, pa eskalirajućim genocidom u posljednje vrijeme – ali prešućuje pojedinačne i skupne krivnje proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada, koje su tragičnim uzrokom aktualnoga svjetskog nereda i velika prijetnja budućnosti čovječanstva.
Među inim, bjesomučnom utrkom SAD-a, Kine i Ruske Federacije za sve novijim, sofisticiranijim oružjima kojima će se tući neprijatelja i iz svemira. Američki projekt tzv. Zlatne kupole, vrijedan 27 milijardi dolara, uključuje i neograničeno, ekskluzivno posjedovanje Grenlanda te strogu SAD-ovu kontrolu prometa Sjevernim morem, koje zbog klimatskih promjena više nije zaleđeno, pa je iznimno važan koridor za svjetsku trgovinu. Osobito Kini i Ruskoj Federaciji, pa…
Opet, bez da se savjetovao s ustavno obaveznim sukreatorom vanjske CRO politike, predsjednikom države Zoranom Milanovićem, Plenković se za UN-ovom govornicom pokušao prikazati važnijim, a ono što govori – službenom hrvatskom vanjskom politikom.
Službeno hrvatsko stajalište
Naravno da njegovo stajalište u dosluhu s bruxelleskim birokratima nije niti smije biti službeno stajalište tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene, pa je i to razlog zašto govor na newyorškom Manhattanu nije odjeknuo u UN-u niti će išta promijeniti bilo gdje bilo što.
Jest da je ruska tzv. specijalna vojna operacija za denacifikaciju Ukrajine u gotovo već pet godina totalno demolirala tu najveću europsku zemlju i da cca milijun ubijenih vojnika i civila te blizu 10 milijuna iseljenih znače neusporedivo masovniju i krvaviju tragediju od hrvatske u Domovinskom ratu, ali Plenkovićeve paralele u UN-u zanemaruju uzroke tih ratova.
A uzroci ruske agresije i uzroci raspada ex-Jugoslavije te ratova u RH i BiH nisu isti. Ukrajinski je predsjednik Volodimir Oleksandrovič Zelenski, bivši osrednji TV-komedijaš, mogao i u interesu svog naroda morao izbjeći rat s neusporedivo jačim Rusima. A nije.
Proamerički ga je tzv. kolektivni Zapad pod vodstvom Josepha Robinettea „Joea“ Bidena, Jr., u kompi s EU-om Ursule Röschen/Ružice von der Leyen instalirao na kijevski tron samo s jednom zadaćom: isprovocirati Vladimira Vladimiroviča Putina i Ruse za rat sa Zapadom i NATO-om.
U Hrvatskoj, kojoj je i ustavno bilo zajamčeno pravo na odcjepljenje od ex-Jugoslavije, ali se tomu suprotstavila tzv. velikosrpska politika režima srbijanskog vožda Slobodana Miloševića („narod se pita kada će Sloba zamijeniti Tita“, sic transit), rat je nametnut unutar iste savezne države i nije se mogao spriječiti.
Plenković nekritički, na krijesti javnoga, „domoljubnog“ tumačenja rata, poistovjećuje uzroke sukoba u Ukrajini i Hrvatskoj, pa iz svih jednostrano politički-interesno nabijenih haubica granatira „ruskog agresora“. Ne drži se one o mjestu pod stolom, a pogotovo Milanovićeve parafraze kako se mali – dok se veliki tuku: Rusija, SAD i Kina – „trebaju maknuti od stola“.
Stanje Hrvata u BiH i poštivanje Daytonskog sporazuma i Milanoviću su lani bili tema u UN-u i Plenkoviću ove godine, nestali u Domovinskom ratu i srbijanska šutnja o njima, hrvatski demokratski i gospodarski uspon i reforma Svjetske organizacije, ali svaki je imao svoj pogled na problem.
Kao da svaki od CRO lidera dolazi iz druge zemlje. Dokaz je to više da se ne poštuje ustavna determinacija o sukreiranju vanjske politike tako da stoji tragikomična činjenica o tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj koja nema službenu vanjsku politiku. Predsjednik i premijer zagovaraju svaki svoju kao – službenu, državnu. To čini Hrvatsku nevjerodostojnom i smiješnom u svijetu, ali ni Milanović niti Plenković mare za to kao za lajski snijeg.
Kao lani: Zoki u New York, Zoki iz New Yorka, tako i neka tri dana ovog rujna – Plenki u New York, Plenki iz New Yorka. Zašto ne, da ti debelo meso vidi puta preko Velike bare, za takvo se što uvijek nađe novca u džepovima poreznih obveznika. Za njihov bolji život baš ne.
Oni pak diplomati koji nisu imali pametnijeg posla, pa u kasno popodne prvog dana zasjedanja Opće skupštine UN-a nisu šalabajzali po robnim kućama u New Yorku kupiti naručene „suvenire“ svojim obiteljskim uzdanicama, imali su prigodu čuti i Plenkovićevu anatemu srbijanskog režima Aleksandra Vučića zbog „odavanja državne i vojne počasti pravomoćno u Haagu osuđenom ratnom zločincu i zločincu protiv čovječnosti đeneralu Ratku Mladiću“.
Neki su, zavaljeni u skupštinskim klupama, odsutno buljili u mobitele ili se nešto došaptavali i smijuckali, pa su na spomen Ratka Mladića upitno razmijenili poglede – tipa „a tko je taj“!? – pa opet lijeno utonuli u digitalnu odsutnost.
Dijalog Trump-Jinping
Veliki CRO državnik, koji se s rivalom s Pantovčaka smjenjuje za UN-ovom govornicom za godišnjih zasjedanja, odradio je zadaću, bio viđen na televiziji, domaći su mu novinari snimili izjave i objavili u svojim medijima kako je „imao niz uspješnih bilateralnih sastanaka i susreta s važnim svjetskim liderima, od čega će naša zemlja imati koristi“.
Plenki u New York, Plenki iz New Yorka. U Hrvatskoj se baš ništa neće promijeniti nabolje kao postignuće premijerova putovanja u New York, a bogme ni svijet neće osjetiti ikakvo olakšanje.
Jedina prava, ključna i dalekosežno učinkovita stvar u vrijeme UN-ova zasjedanja jest uzvratni posjet kineskog predsjednika Xi Jinpinga SAD-u na osobni poziv Donalda Johna Trumpa, koji mu je priredio doček za pamćenje. Njih dvojica su imali o čemu razgovarati. Na višednevnom su dnevnom redu bili najaktualniji globalni problemi i problemi u odnosima tih dviju najmoćnijih država na svijetu.
Dijalog Trump-Jinping – uključivo gospodarske i istraživačko-inovativne reprezentacije dviju država – uvelike će odrediti kako će svijet disati u sljedećem razdoblju. Postignuća tog susreta globalno su indikativnija od svih zajedno liderskih pametovanja u skupštinskoj dvorani UN-a. Uključivo karakteristično neinventivno i neutjecajno glavnog tajnika surogata Lige naroda Antónija Manuela de Oliveire Guterresa.
