Glasati na Općoj skupštini UN-a protiv rezolucije kojom se traži „trenutno, trajno i održivo humanitarno primirje“ u Pojasu Gaze najveća je globalna političko-moralna sramota HDZ-Plenkovićeve vanjske politike „u ime RH“.
Glasati u Općoj skupštini UN-a protiv rezolucije kojom se traži „trenutno, trajno i održivo humanitarno primirje“ u Pojasu Gaze, je li, učinkovita i međunarodno prihvatljiva/uvjetovana obustava izraelskoga genocida nad 2,5 milijuna palestinskih civila – pod smežuranim smokvinim listom tzv. izraelskog prava na samoobranu od Hamasova terorizma, što uopće nije sporno gotovo ni za koga u svijetu – najveća je globalna političko-moralna sramota HDZ-Plenkovićeve vanjske politike „u ime RH“ nakon velike posljedično-krizne štete po žitelje RH neodgovornim svrstavanjem na tzv. pravu stranu povijesti u SAD/EU/NATO-ovom ratu protiv Rusije u Ukrajini. Hrvatska si je polit-moralno zaprljala obraz time što se, uz SAD i Izrael, krajnje sramoto svrstala među 14 zemalja koje su glasale protiv UN-ove rezolucije o humanosti. Od zemalja članica EU-a pak, protiv su bile još samo Austrija, Mađarska i Češka, većina ih je bila suzdržana, a Francuska, Španjolska, Slovenija, Portugal, Irska i Belgija su glasale za UN-ovu rezoluciju. Inače, 120 zemalja je glasalo za rezoluciju, a 45 ih je bilo suzdržanih. Nitko, ama baš nitko pri zdravoj pameti ne osporava Izraelu pravo braniti se od terorizma bilo koje vrsti, ali ama baš nitko pri zdravoj pameti ne daje mu pravo – pod imperijalnim patronatom SAD-a i licemjernim nejedinstvom EU-a – provoditi osvetnički genocid i temeljito etnički čisti zemlju od Palestinaca (uključivo okupiranu Zapadnu obalu) na njihovu neupitno pradjedovskom tlu.
Glasala Plenkovićeva struja ovako ili onako, tek, činjenica je da nikakav Hamas i njegov terorizam „u ime slobodne palestinske države“ ne smije biti alibi za „osvetnički“ genocid nad cijelim palestinskim narodomHrvatska, koja je takorekuć nedavno, od 1991. do 1995. godine, bila u položaju Pojasa Gaze i dijelom u položaju Zapadne obale, ali se u krvi, neviđenu patnju, uz tisuće žrtava, progone i mutavu ignoranciju tzv. međunarodne zajednice jedva jedvice othrvala etničkom istrebljenju, ta se ista Hrvatska u Svjetskoj organizaciji na Manhattanu nečovječno svrstava na stranu genocida i kriminalne nepravde. Ta se ista Hrvatska, nehumanom, kvarnom do srži, oktroiranom voljom totalno pogrešne HDZ-Plenkovićeve isključive proameričke/prounijske vanjske politike globalno sramoti glasanjem protiv rezolucije UN-a kojom se traži „trenutno, trajno i održivo humanitarno primirje“ u Pojasu Gaze. Spas za milijunsko civilno palestinsko stanovništvo među kojim je moćno američko-izraelsko oružje već „osvetnički“ pobilo blizu 10.000 civila od kojih najviše djece i žena i djece. Kojemu je vjersko-konzervativna vlast Benjamina Netanyhua blokirala/uskratila vodu za piće, hranu, lijekove, gorivo, higijenske i ine životno presudne potrepštine te ciljano izazvala humanitarni pogrom biblijskih razmjera.
Židovska je država – čiji je narod povijesno progonjen u Europi te jedva preživio Holokaust u Drugomu svjetskom ratu (1939.-1945.), tzv. konačno rješenje njemačkih nacista – sada genocidom u Pojasu Gaze nakanila nadmašiti svoje povijesne krvnike!? I „Plenkovićev RH“ podržava „pravo jačega“ da se nekažnjeno, neosuđivan, genocidno iživljava na slabijima, i to u njihovomu pradjedovskom domu!? Kojim pravom!? Otkud ta „hrabrost“ hrvatskom veleposlaniku u UN-u Vladimiru Drobnjaku za glasati kako je glasao, a da to nije usuglašena odluka predsjednika RH i premijera kao ustavno jedino validno službeno državno stajalište!? Drobnjaku nije gazda premijer Andrej Plenković, pa ga mora bespogovorno slušati – najmanje pak vanjskopolitičkog ministra Gordana Grlića-Radmana – niti samo predsjednik RH Zoran Milanović, nego usuglašeni predsjednik i premijer zajedno. Tako zbori Ustav RH.
„Veleposlanik RH pri UN-u glasao je u Općoj skupštini UN-a protiv rezolucije kojom se poziva na trenutačno humanitarno primirje i zaustavljanje neprijateljstava u Gazi isključivo prema nalogu Vlade RH“, ističe se u oštrom priopćenju Ureda predsjednika RH Zorana Milanovića te napominje da Ured nije bio ni konzultiran niti obaviješten o stavu koji će u ime RH zastupati hrvatski veleposlanik. „Nije prvi puta da Vlada RH o vanjskopolitičkim odlukama ne konzultira Predsjednika Republike i tako krši svoju ustavnu obvezu sukreiranja vanjske politike RH s Predsjednikom Republike. No, u ovom delikatnom slučaju Vlada RH je svojom nepromišljenom i štetnom odlukom obilježila RH kao protivnika mira i kršitelja međunarodnog humanitarnog prava te tako nanijela dugoročnu štetu međunarodnom ugledu Hrvatske. Još je opasnije što je Vlada RH svojom odlukom nepotrebno kompromitirala nacionalnu sigurnost i izložila RH potencijalnim ugrozama za što će morati snositi svu odgovornost. Hrvatska je trebala ostati suzdržana prilikom glasanja o spoenutoj rezoluciji, kao i većina država članica EU-a.
Jest da hrvatski glas u UN-u i u Uniji ne vrijedi pola pišljiva boba, no za mirotvornu savjest zemlje nije svejedno kakvi moralno nedopečeni CRO političari vani predstavljaju svoju zemljuTeško je shvatiti razloge koji su naveli Vladu RH da tako očigledno odstupi od zalaganja za mir i poštivanja humanitarnog prava, osim ukoliko se i u ovom slučaju ne radi o osobnim političkim interesima i pozicioniranju predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. Osim toga, sada je valjda nedvojbeno jasno svima zbog čega predsjednik Vlade RH ne želi dogovor o kadrovskim promjenama u hrvatskoj diplomaciji: Andrej Plenković želi zadržati postojeće diplomate koji bespogovorno izvršavaju njegove političke naloge. Glasanje veleposlanika u UN-u, bez prethodnih konzultacija i usuglašavanja s Predsjednikom Republike, dokazalo je kako je Andrej Plenković hrvatsku diplomaciju pretvorio u službu svojih poslušnika.“ Globalno je smiješna i nevjerodostojna država s, je li, dvije različite vanjske politike od kojih nijedna nije međunarodno validna, pa…
Glasala Plenkovićeva struja ovako ili onako, tek, činjenica je da nikakav Hamas i njegov terorizam „u ime slobodne paletinske države“ ne smije biti alibi za „osvetnički“ genocid nad cijelim palestinskim narodom, za izraelski apartheid što se – također nekažnjeno i globalno neosuđivano – provodi u Izraelu nad Palestincima već od samog njegova osnutka 1948. godine. Agresija više od 360.000 do zuba naoružanih vojnika na Pojas Gaze i sustavno pretvaranje u grobnicu najnapućenije na svijetu enklave – cca 2,5 milijuna ljudi na izraelskim zidovima ograđenoj površini Zagreba sa širom periferijom – ne samo što je reinkarnirala globalni antisemitizam nego i navela UN na mirotvornu rezoluciju, koju su dočekali na nož Izrael i SAD. Nije se čuditi agresivnomu militarizmu izraelskog veleposlanika pri UN-u Gilada Erdana („Ovo je mračan dan za UN i čovječanstvo, jer ova smiješna rezolucija ima obraza pozivati na primirje. Cilj joj je da se Izrael prestane braniti od Hamasa kako bi nas mogao žive spaliti.“), koji traži i ostavku glavnog tajnika i ukidanje UN-a (sic transit), ali se jest itekako čuditi polit-grlatoj Afroamerikanki, američkoj veleposlanici Lindi Thomas-Greenfield („Rezolucijom se daje legitimitet Hamasovoj brutalnosti“).
Žena koja tako zapjenjeno u Općoj skupštini brani izraelski genocid, je li, morala bi iz dnevnog iskustva u svojoj zemlji i povijesnih pouka rase kojoj pripada više od ikoga znati što su apartheid, rasna diskriminacija, segregacija i genocid s kojima su u „bjelačkoj“ Americi dnevno suočeni najviše Afroamerikanci. Devedeset i kusur posto u nebrojenim američkim zatvorima čine upravo pripadnici njezine rase i ini „obojeni“, policija ih nekažnjeno uhićuje, pa čak i nenaoružane ubija na javnim mjestima… I takva jedna Amerika, gdje su trknuti pojedinci samo do konca listopada 2023. počinili cca 600 masovnih krvoprolića, koja serijski proizvodi teške nerede po cijelom svijetu ima obraza globalno držati lekcije s govornice Opće skupštine UN-a!? O notornom genocidu pod svojim patronatom!?
A politički i na svaki drugi način autsajderska Bijedna Naša puše u isti taj pokvareni rog, pa će i režimska medijska tzv. javna kuća HRT objaviti na svomu internetskom portalu hrvatsku sramotu s Manhattana: „UN usvojio rezoluciju o Gazi – Izrael, SAD i RH protiv“. Nazdravlje, Plenkoviću! Bez CRO premijerova se blagoslova to ne bi moglo dogoditi, a da je imao kuraža i pameti držati se ustavne obaveze o sukreiranju državne vanjske politike s predsjednikom RH Zoranom Milanovićem, Hrvatska ne bi spala na tako niske grane da ju većinska tzv. međunarodna zajednica ismijava kao neodgovornu protivnicu mira i humanitarnog prava u svijetu. Štoviše, navodno praktično bogobojaznu državu, koja gazi ne samo UN-ovo nego i aktivno Papino mirotvorstvo što ga dnevno priziva molitvama za nedužne u Pojasu Gaze, za ljude u Ukrajini i gdje god moćniji tlače slabije. Najveći dio civilnog stanovništva u palestinskoj enklavi nisu hamasovci niti imaju veze s terorističkim upadom fundamentalističkog Hamasa u Izrael, pa ih židovska država nema pravo ubijati ni razarati im domove, škole, bolnice, radna mjesta, komunalnu infrastrukturu, uskratiti im vodu za piće, hranu, lijekove, gorivo… To je neljudski, necivilizirano, nacistički i takvo bi se što najmanje očekivalo od naroda koji je jedva preživio Holokaust. À propos, više od 50 posto Izraelaca, pokazale su najnovije ankete u toj zemlji – da se i ne govori o židovima izvan te Izraela – ne podržavaju aktualan vladin „obračun s Hamasom u Gazi“. To će ostaviti dugoročno loše posljedice.
Zoran Milanović griješi kad sugerira neopredijeljenost pri glasanju u Općoj skupštini UN-a. U toksičnim okolnostima na Bliskom istoku, neopredijeljenost je tek za dlaku prihvatljivija od protivljenja apelu za čovječnošću u odnosu na Pojas GazeAko baš nisi totalni kreten i nisi rođen bez imalo osjećaja za ljudskost, za pravdu, ljudska prava i slobode, ako baš nisi ni cijepljen protiv nepravde, jednostavno u borbi palestinskog Davida i izraelsko-američkoga Golijata ne možeš glasati protiv slabijega. Tim više, jer Palestinci imaju i ljudsko, i povijesno i međunarodno pravo na svoju samostalnu državu, što Izrael ne priznaje i želi etnički očistiti od Palestinaca/Arapa svoju tzv. Obećanu zemlju. Hamasov je gnjusni zločin nad civilima tek dobrodošla izlika, koja se arogantno nudi svijetu kao „pravo na samoobranu“. Agresija na tuđe domove i biblijska ubojstva nisu nikakva samoobrana, najmanje – pravo. Sada se to drastično vidi u Pojasu Gaze i na okupiranoj Zapadnoj obali. Pa, brani se od Hamasa – za to postoje i razlozi i odgovarajući alati! – ali nikad genocidom i etničkim čišćenjem. Nema, nikad i nigdje ne smije biti kolektivne krivnje. Da je tzv. međunarodna zajednica onih turbulentnih godina neposredno nakon Drugoga svjetskog rata savjesno obavila svoju dužnost, riješila palestinsko pitanje i tom narodu omogućila državu, kao što nije, nego je tolerirala židovski državni apartheid nad Arapima, jamačno obespravljena/ponižena Palestina ne bi imala samoobrambenu potrebu boriti se za slobodu i ekstremističkim terorizmom.
Hrvatsko glasanje protiv rezolucije UN-a – dakle, protiv humanitarnih stanki u neprekidnom izraelskom baražu, pružanja pomoći stanovništvu Gaze i zaštite palestinskih civila – nije dobro sjelo ni domaćoj javnosti, pa se Ministarstvo vanjskih i europskih poslova našlo pozvanim priopćenjem „objasniti“ kako „nije točno“ da je RH protiv humanizma. Kažu, „uostalom, još prošli tjedan, Vlada RH je uputila žurnu humanitarnu pomoć žiteljima Pojasa Gaze u iznosu od 250.000 eura“. Sic transit. Kakva vlada, kakva vladina humanitarna pomoć kad je to novac hrvatskih građana! A HDZ-Plenkovićeva vlada nije našla potrebnim neki dan za Grlić-Radmanova posjeta Izraelu pitati domaćine zašto blokiraju tu pomoć tako da stradali u Gazi nemaju od nje koristi. Ured predsjednika RH je vrlo jasno poručio što je sporno u Drobnjakovu glasanju protiv humanitarne rezolucije UN-a i zašto je i sigurnosno opasna po građane RH manhattanska sramotna poruka HDZ-Plenkovićeve kardinalno loše vanjske politike. Neprihvatljivo je i opasno to da je „stajalište RH od početka jasno i principijelno u osudi terorističkog napada Hamasa“, jer „ističemo pravo Izraela na sigurnost i samoobranu, uz poštovanje odredbi međunarodnog humanitarnog prava kao i zaštitu civilnog stanovništva“. Pristrana fraza bez pokrića.
Imaju li Palestinci u Gazi ikakvo pravo na sigurnost i samoobranu? To se ne spominje, kao ni činjenice da Izrael ne samo ne poštuje elementarna pravila ratovanja (ratuje protiv nedužnih i nenaoružanih civila, ne vojske!) nego ni međunarodno humanitarno pravo niti bilo štiti palestinske civile. Naprotiv, neselektivno ih ubija, ranjava, ostavlja bez krova nad glavom, izgladnjuje, mori žeđu, prepušta masovnoj smrti bez lijekova i goriva… Zvjerski terorizira cijeli jedan narod, jer može, jer je snažniji i jer mu to dopušta moćni mecena SAD, smrtno prijeteći svima koji bi se bili usudili pomoći Palestincima u smrtnom žrvnju. Izraelska vjersko-konzervativna vlada, protiv koje građani mjesecima masovno prosvjeduju zbog lošeg upravljanja zemljom, provodi genocid nad cijelim narodom i militantno osuđuje svakog u svijetu koji se tomu protivi. To su bitno različite stvari o kojima ministarstvo smiješno nesposobnog Gordana Grlića-Radmana ne želi znati, pa u priopćenju niti ne spominje. Zašto bi, misle na Zrinjevcu.
Zato iz svega glasa papagaje izraelsku „alibi“ propagandu: „U tekstu predmetne rezolucije ne spominje se da je Hamas izvršio teroristički napad 7. listopada ove godine, kao što se ni ne zahtijeva bezuvjetno puštanje talaca. Ovakav izričaj ide i protiv zaključaka Europskog vijeća u kojima je Hamas jasno imenovan. Većina država članica EU-a glasovala je protiv ili bila suzdržana vezano za ovako predstavljenu rezoluciju“. A čemu spominjati milijun puta globalno već osuđeni Hamas zbog ubilačka pohoda na izraelske civile kad je problem neproporcionalno strašno stradanje nedužnoga civilnog stanovništva u Pojasu Gaze, koje treba hitno prestati. Ti milijuni civila nemaju veze s Hamasom, nisu oni ubijali Izraelce i odveli taoce niti se ikako mogu suprotstaviti militantima u svojoj enklavi koju Izrael godinama drži izoliranom poput konc-logora. Dnevno je puštao u enklavu 450-500 kamiona s humanitarnom pomoći, a od neki dan tek desetak, što je u principu ravno smrtnoj presudi Palestincima. To je smisao rezolucije UN-a: ukinuti smrtnu presudu, a ne zapisivati ionako jalove činovničke osude Hamasova terorizma. Životi ljudi su u pitanju!
Cijelo priopćenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova – koji ga je genijalac bio sročio tako papagajski nesuvislo, a radi u diplomaciji, sic transit – nema jedne jedine riječi o izraelskom nepoštivanju pravila rata i humanitarnog prava u agresiji na Pojas Gaze, gdje nije sposoban uništiti Hamas, jer fundamentalisti neće čekati sigurno uništenje u vojnoj invaziji. Hamas, Hezbolah i takve sposobna je uništiti samo samostalna država Palestina, a to što Izrael sada čini naočigled svijeta i uz otvorenu pomoć SAD-a i promiskuitetno ponašanje EU-a, čemu RH sramotno drži svijeću, globalno je neprihvatljivo i za svaku osudu. Rasplamsat će antisemitizam i terorističke akcije širom svijeta protiv svih što toleriraju ili na bilo koji način opravdavaju izraelsko uništenje Pojasa Gaze i okupirane Zapadne obale. Po uhodanom HDZ-Plenkovićevom vanjskopolitičkom običaju, RH je ni kriv niti dužan opet na Manhattanu gurnut gdje mu nije mjesto.
„U slučaju predmetne rezolucije, Hrvatska nije mogla podržati nacrt u kojem se ne imenuje niti spominje Hamas koji je izvršio napad i pokolj civila koji se smatra najvećim pojedinačnim stradavanjem Židova nakon Drugoga svjetskog rata“, navodi se u priopćenju zemlje, čiji su hrvatski veleizdajnici ustaše za tzv. NDH (1941.-1945.) holokaustno istrijebili 95 posto židovskog naroda u Hrvatskoj i srušili im sinagogu u Praškoj ulici u Zagrebu. „Istodobno, Hrvatska ostaje čvrsto posvećena međunarodnim naporima usmjerenima prema sprječavanju daljnje regionalne eskalacije trenutne krize.“ Sic transit. Nikakvi „napori“ neće spriječiti eskalaciju krize čak ni dvama američkim nosačima aviona s pratećom flotom i dodatnim tisućama marinaca parkiranim uz ratište, ako se smjesta ne zaustavi izraelski genocid u Pojasu Gaze i na okupiranoj Zapadnoj obali te humanitarcima dade šansa, a mirotvoran svijet ne prizove Izrael pameti.
Jest da hrvatski glas Vladimira Drobnjaka u UN-u i Plenkovićev u Uniji i na inim mjestima tzv. visoke diplomacije ne vrijedi pola pišljiva boba, no za mirotvornu savjest zemlje i koliko-toliko sigurniju budućnost na tzv. Antemurale Christianitatis nije svejedno kakvom moralno nedopečeni CRO političari vani predstavljaju svoju zemlju. Hrvatska je već i zbog svoje duge povijesti „palestinskog“ tipa i iskustava Domovinskog rata imala glasati za rezoluciju UN-a, dakle za mir u Gazi i humanitarno pravo, za pravdu kao tih 120 država svijeta među koje su se bezrezervno svrstale i članice EU-a Francuska, Španjolska, Portugal, Irska, Belgija i prva nam susjeda Slovenija. Nikako protiv mirotvorno-humnitarne UN-ove rezolucije – u društvu 14 nekakvih boguizaleđnih otoka s tri EU-ova konzervativnih rigida – i nikako neopredijeljeno u kompi 45 zemalja što ne znaju bi li radije piškile ili kakile. Milanović griješi kad sugerira neopredijeljenost pri glasanju u Općoj skupštini UN-a. U toksičnim okolnostima na Bliskom istoku, neopredijeljenost je tek za dlaku prihvatljivija od protivljenja apelu za čovječnošću u odnosu na Pojas Gaze.
Tog istog dana navečer potvrđuju i gledatelji Nove TV u anketi središnjeg Dnevnika „Je li Hrvatska pogriješila glasanjem u UN-u?“ Osamdeset devet posto građana je odgovorilo potvrdno, pogriješila je, a 11 posto da nije pogriješila, pa… Veleposlanik u UN-u Drobnjak – bivši Vjesnikov brzonapredujući novinar Gradske rubrike, pa dopisnik iz New Yorka, koji se uz kolege Hidajeta Biščevića, Vladimira Mateka i još neke iz najveće novinsko-izdavačke kuće u ex-Jugoslaviji među prvima 1990-ih pridružio HDZ-Tuđmanovoj diplomaciji te ostvario vrtoglavu karijeru – nije se bio usudio pitati Pantovčak smije li glasati o UN-ovoj rezoluciji kako mu je zapovjedio Andrej Plenković via Gordan Grlić-Radman. Drobnjak ima debela iskustva kako se opstaje i napreduje u karijeri, a budući da ZNA SE opcija ima najveće šanse za dobiti i iduće parlamentarne izbore – unatoč neverama u domaćemu političkom oktogonu – računica je jasna: veži konja gdje ti stranački gazda kaže, pa… Osramotilo to Hrvatsku na Manhattanu ili ne. Bog je, je li, najprije sebi napravio bradu.
Pa onda, tom logikom, i Andrej Plenković nastavlja sramotiti Hrvatsku, ne samo u UN-u. Recimo, lik u ime svih nešto manje od 3,9 milijuna svojih sužitelja (!?) druka za izraelski genocid u Pojasu Gaze, „palestinski Vukovar“, a 18. studenoga će doći u hrvatski Grad heroj zapaliti svijeću za puno manje žrtava palog/okupiranog srpskim „Izraelcima“ hrvatskog Vukovara. Ili, na sva usta trubi domaćem i stranom selu i gradu kako je poluotok Krim neotuđivi dio ukrajinske države i Zelenskom soli pamet o hrvatskom iskustvu tzv. mirne reintegracije istočne Hrvatske – u čemu uopće nije sudjelovao, kao ni u Domovinskom ratu, sic transit – a odriče pravo Srbiji na suverenitet na Kosovu, njezinu povijesnom teritoriju, gdje je bilo srce srednjovjekovne srpske države, jedne od najmoćnijih tada u ovom dijelu Europe, koja je za 5000 zlatnih perpera prodala Dubrovačkoj Republici okolni teritorij sa Stonom, Pelješcem i sve do ušća Neretve. I, da Plenkovićevo polit-karijerno licemjerje bude vidljivije kad Milanovića tužaka za rusofiliju, neki dan se zajedno s Macronom srdačno druži s teniskim No. 1 u svijetu Novakom Đokovićem (baš kao u Zadru za pandemije virusa SARS-CoV-2, bez zaštitne maske na licu, sic transit). Ne smeta mu što je Đoković Srbin, deklarirani rusofil, podržava Vučića i ne priznaje Kosovo izvan državnih granica Republike Srbije!?
