Ironičan eho vica o škrtom, siromašnom ili samo „poduzetnom“ Dalmatincu i njegovu tovaru možda je i najprecizniji komentar suštine Plenkovićevih samohvalnih óda s vladine sjednice o državnom proračunu Bijedne Naše za 2023. godinu.
„Učio sam tovara gladovat’“, govori Šime družbi uz briškulu u konobi, „i tek što sam ga naučio, onako učen je – krep’o.“ Ironičan eho vica o škrtom, siromašnom ili samo „poduzetnom“ Dalmatincu i njegovu tovaru možda je i najprecizniji komentar suštine Plenkovićevih samohvalnih óda s vladine sjednice o državnom proračunu Bijedne Naše za 2023. godinu. Koji je s više od pet od ukupno 24,9 milijardâ, je li, prvi put eura (čak 32,8 posto više no ove godine) ovisan o prosjačkom šeširu Banskih dvora u koji premijerovi „draga Ursula“ i „dragi Charles“ – oduševljeno mu dižući rep zbog munjevitog ispunjavanja svakog njihova hira – ubacuju milodare tzv. solidarne pomoći EU-a. Temeljne koordinate hrvatskoga državnog proračuna za sljedeću godinu – za koji se unaprijed znâ da neće izbjeći rebalans, štono već na proljeće – minijaturni su alter ego eurounijskog. A taj se radi „ublažavanja posljedica krize, očuvanja gospodarskog rasta i stabilnosti te socijalne sigurnosti“ drži američke monetarno-ekonomske ujdurme via Europska središnja banka (Christine Lagarde) o suzbijanju inflacije rušenjem životnog standarda građana. Pa tko od tih, je li, tovara u ljudskom obličju preživi stroge lekcije gladovanja – broj se magaraca u tomu mefistovskom pokusu in vivo, na živu ljudskomu mesu, konkretnim obiteljima tzv. običnih/malih ljudi, mjeri čak ne milijunima, već milijardama širom svijeta – imat će itekako jakih razloga pitati za zdravlje, ne samo na izborima, izravne krivce na sljemenu EU-a i svoje lidere što su ih, osobito nakon 24. veljače 2022., svjesno prisilili na najpogubnija odricanja nakon Drugoga svjetskog rata. Koja su morali i mogli izbjeći, a nisu.
Ako je točna MMF-ova prognoza od neki dan o „sumornim izgledima za svjetsko gospodarstvo“ u idućem razdoblju, Orbánovo zvono na uzbunu ima više smisla od svih euro-hrvatskih proračunskih akrobacija koje populaciji tovara na tečaju gladovanja ne znače ni privid slike Doriana GrayaMilijune su programirano hipnotizirali suicidnom mantrom o „ničim izazvanoj ruskoj invaziji/agresiji na Ukrajinu“ (sic transit) da su isključivo Rusi krivi zašto su im cijene plina, električne struje, nafte, hrana, režija…, je li, eksplodirale u egzosferu (i još će dalje u svemirsku nedođiju) te je kritično i na nedogledno dugi rok došlo u pitanje zadovoljavanje temeljnih životnih potreba stanovništva. Proračunsko EU-trbuhozborstvo premijera Plenkovića o „ublažavanju posljedica krize, očuvanju gospodarskog rasta i stabilnosti te socijalnoj sigurnosti“ smežurani je, suhonjav smokvin list samodopadnoga lidera krajnje samonedostatnoga zapadnobalkanskog kiflića pod kojim krije zastrašujuću činjenicu da – ne vlada situacijom. Prvo, zato što su se mandatni HDZ-ovi/SDP-ovi vladari Bijedne Naše već i prije njega odrekli hrvatske tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti u korist Unije, NATO-a, Svjetske banke, MMF-a, londonskog Cityja, tzv. međunarodnih organizacija/asocijacija pod kontrolom SAD-a, injsl., pa tu sâm Plenković može tek aktualno i do kraja mandata svirati u neku stvar. Drugo, zato jer kao najvidljiviji tzv. CRO Europejac-prvocrtaš na braniku tzv. zapadnih demokratskih vrijednosti i našeg načina života (sic transit) nema na političkom ciljniku životne interese sugrađana i, je li, nacionalne razvojne potrebe domaćega gospodarstva, već vlastitu političku karijeru na sljemenu eurounijske birokracije.
Bog je najprije sebi napravio bradu, kaže musar pûk. Naravno, i to od zlatnog materijala. Blato je ostavio za Evu i Adama i njihove potomke što pristaju na sudbinu magaraca koje se uči gladovati. A nema tih magova, čarobnjaka i „učenih ljudi“ u alkemijskim laboratorijima u mrklini podruma bruxelleskog staklenjaka niti minijaturnog alter ega pod Markovim trgom za resavsku copy paste proračunsku rabotu za napraviti zlatnim ni manji dio kriznog zla natovarena na samare magarcima što ih EU prisiljava/uči gladovati. Ne postoji taj Albert Veliki, Roger Bacon, Arnau de Vilanova ili Ramon Llull na platnoj listi eurounijskih poreznih obveznika što u službi Ursule Röschen/Ružice von der Leyen i Charlesa Michela odrađuje alkemijsku utopiju pretvorbe krize made in USA u europsko proturusko zlato niti je premijeru Plenkoviću pri ruci neka Barbara Celjska alias Crna kraljica za resavski dio istog posla. I ti su tempi passati bili passati, čista utopija već za prvih pomisli negdje u drevnoj Mezopotamiji, Egiptu, Indiji i na Dalekom istoku o pronalasku Kamena mudraca ili eliksira života. EU i RH su tapkajući za „Vođom“ iz Ovalnog ureda – baš kao u istoimenoj, je li, političko-društvenoj satiri Radoja Domanovića, samo puno tragičnije – dotapkali do energetske, prehrambene, inflacijske, sigurnosne i životne krize u kojemu živom blatu beznadno tonu sve dublje. Pa onda ni dvojac s kormilarom u Washingtonu niti „jedriličar“ u Optimistu s kormilarovim kormilarima u Bruxellesu više nisu u stanju kontrolirati rastuću golemu štetu budući da su već u osvit 2022. godine definitivno izgubili kontrolu nad tim zloduhom što ga je alzheimerski Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr. ciljano pustio iz boce.
Europski i hrvatsko-resavski proračuni za 2023. godinu nisu čak ni tzv. vatrogasni u smislu da mogu amortizirati kobne i neizbježne posljedice usporavanja globalne ekonomije što, je li, unatoč fingiranoj solidarnosti u evidentno nejedinstvenoj Uniji neće jednako pogoditi sve zemlje u tzv. europskoj obitelji, a kamoli da su socijalno osjetljivi barem toliko da mogu olabaviti, relaksirati već započeta „događanja naroda“ i destabilizacije vladajućih kastâ koje se otvoreno optužuje da vode pogrešnu/podaničku SAD-u politiku energetskih i svekolikih ekonomskih te inih tzv. sankcija Rusiji, čime su nakon velikih pandemijskih šteta nepovratno detonirali inflacijsko-kriznu bombu globalno pogubnih razmjera i posljedica. Nisu Rusi zatvorili Uniji/Zapadu energetske i ine ventile obostrano korisne i perspektivne međunarodne poslovne i ine suradnje, već SAD/EU/NATO Rusiji i svjesno se, javno i samohvalno odrekli prirodnih i ljudskih resursa bez kojih inače suvremena civilizacija ne može i za koje nemaju ne samo dostatnu, dostupnu i pravodobnu nego ni ekonomski/razvojno znatno jeftiniju zamjenu. Zamalo će, je li, godina dana otkako Zapad drastično trenira strogoću na blizu 150 milijuna Rusa u najvećoj zemlji na svijetu, a ostvarenje tzv. sankcijskog cilja (kako je lažno predstavljen svijetu) nije ni na vidiku. Dapače, ukrajinski rat traje, humanitarna katastrofa se širi, a nesigurnost i opća životna kriza nadilaze već i metuzalemsko pamćenje.
Invazijska ruska vojska nije poražena, ratni stroj nije trokirao jer ga je Zapad prestao podmazivati odustajanjem od kupnje ruskih energenata i izopćenjem Rusije iz zapadnog dijela tzv. međunarodne zajednice, čak ni „anektirani“ dijelovi Ukrajine nisu vraćeni/oslobođeni, Putinov režim nije pao „događanjem naroda“ nezadovoljnog ratom ili pak državnim udarom oligarha i vojnog establishmenta, u ruskim trgovačkim centrima nema čega nema od hrane i osnovnih životnih potrepština do luksuzne robe i po cijenama znatno nižim no u EU, SAD-u i RH, obitelji ne oskudijevaju u energentima, vozači imaju dovoljno goriva, industriji ne manjka struje i plina, ekonomija u globalu trpi i inflatorne udare, ali ne kao EU i ostatak Zapada, pa… Tko je komu naudio uvođenjem tzv. sankcija Rusiji? Tko je i zašto prisiljen učiti magarca gladovati eda bi se mogao hvaliti susjedima kako je, je li – pametniji od njih? Sic transit. Kako će živjeti bolje od njih, jer ima tovara koji i gladan funkcionira kao švicarski sat? Sada pak kad je ravnoteža zla i posvemašnje krize pokazala da se magarac ne može naučiti gladan odrađivati svoje životno poslanje, pa se gazda čudom čudi da je – tako (na)učen! – ipak ispustio dušu, stvari postaju jasnije.
Bijedna je Naša pod HDZ-Plenkovićevom vlašću spala na to da najviše robe i dobara uvozi iz SAD-a, što je prekonoćno poskupljenje za više od 30 posto. Državi zavod za statistiku tvrdi da je samo u osam mjeseci ove godine uvoz iz SAD-a (15,5 milijardâ kuna) povećan osam puta u odnosu na isto razdoblje laniNisu Rusi kazali urbi et orbi: „Unijo/Zapadu, više ti nećemo prodavati plin, naftu, ugljen, hranu, zlato, rude, družiti se s vama ni kupovati vaše proizvode, jer nam je baš, eto, stalo do toga da se smrzavate ove zime, nemate plina, struje, benzina, hrane… Eto, želimo vam nauditi time što ćemo zatvoriti svoj zračni prostor i prometnice za vaša prometala, što nećemo kupovati vaše proizvode, što ćemo zamrznuti vašu imovinu u našoj zemlji, zabraniti rad vašim korporacijama i banakama, putovanja vaših diplomata, poduzetnika, umjetnika, sportaša, turista, etc. u našu zemlju…“ SAD/EU/NATO i tzv. partneri čak s drugog kraja svijeta (npr. Australije) to su učinili Rusiji pod formalnom izlikom i uvelike suicidnom mantrom o „ničim izazvanoj ruskoj invaziji/agresiji na Ukrajinu“ (sic transit). Za američke pak još tragičnije, je li, ničim izazvane agresije na suverene zemlje Afganistan, Irak, Libiju, Ukrajinu Viktora Janukoviča pa prije tih na Koreju, Vijetnam, Kubu, Grenadu (invazija kodnog naziva Urgent Fury), etc. nije se čak ni pitalo UN i njegovo Vijeće sigurnosti. Bilo je dovoljno izmisliti i plašiti svijet izmišljenim vampirima globalnih ugroza. I danas se šalju fetve tzv. ruskoj autokraciji, kineskom kršenju ljudskih prava i nepoštivanju pravila međunarodne trgovine, iranskoj nuklearnoj prijetnji i svakom u svijetu tko se opire priznati interes tzv. monopolarnog svjetskog poretka što ga je Twitteraš arogantno formulirao kao America First! Na tragu Harryja S. Trumana i prvih hladnoratovskih proplamsaja po okončanju WW-II.
Ništa od toga što zamalo već godinu dana Rusi rade u Ukrajini nije novo i još neviđeno, strašnije, težih lokalnih i globalnih posljedica od toga što su i zašto SAD/EU/NATO i tzv. partneri činili prošlih desetljeća i čine po svima meridijanima i paralelama Plavog planeta. Nijedna od zapadnih i ukrajinskih optužbâ ruskog ponašanja ne samo u Ukrajini već i globalno u politici, ekonomiji i međunarodnim odnosima nije utemeljenija u prljavštinama svake vrsti od činjenica o SAD-ovom i ponašanju zapdnih mu tzv. partnera na prostoru preplitanja ekonomskih/vojnih interesa i utjecaja. Tragedija što traje u tomu je da se veliki, jaki i najjači uvijek u kritičnom trenutku dogovore u svoju korist, tzv. partneri što su im vadili kesetenje iz vatre ostaju opečenih prstiju, a mali, slabi i najslabiji plaćaju ceh. Kao tovari što ih je Šime (na)učio gladovati. Nije enigma zašto su SAD/EU/NATO i tzv. partneri zaratili protiv Rusije u Ukrajini. Možda tek za povijesno-ekonomski loše potkovane hlebince te polit-ideološki zadrte koji genetski ne mare za istinu i činjenice.
Nije sada energetska, prehrambena i sigurnosna do neba kriza koja mori pola milijarde Europljana neka sofisticirana elektronička brava – kakvom ju polit-medijski prikazuju ovi što globalne tovare uče gladovati – da ju mogu otvoriti samo oni što skrivaju kodirani ključ. Da je poštenja, liderske odgovornosti, ali i socijalne empatije kao što nije, brava se bez problema otvara i običnim šperhaklom. Čak ukosnicom, komadićem žice… Eda bi SAD energetski/ekonomski/vojno kolonizirao Stari kontinent, utažio svoju megakorporativnu glad eutanazijom ruske i kineske konkurencije, trebao mu je „alibi“ rata u Ukrajini: poslovođe u Bruxellesu i Londonu te terenski otpravnik poslova u Kijevu. Moskva se lakomisleno dala isprovocirati za obranu tzv. crvene crte. Ista meta, isto rastojanje? Za američku agresiju na Afganistan trebalo je srušiti WTC-ove „Blizance“ u New Yorku i ubiti cca 3000 tzv. običnih/malih Amera američkim civilnim avionima. Za vojnu agresiju SAD-a i tzv. partnera na Irak, ubojstvo predsjednika i bliskih mu suradnika te američku/zapadnu megakorporativnu pljačku naftnih izvora trebalo je izmisliti iračko kemijsko oružje za masovno uništenje. Za isti, je li, scenarij u Libiji, gdje su također mučki ubijeni predsjednik i bliski mu suradnici, čak i neki članovi obitelji, trebalo je izmisliti terorističku ugrozu zapadnih tzv. demokratskih vrijednoti i našeg načina života (sic transit). Taj obrazac samozvanoga gazde svijeta i globalnog žandara ima bradu: u izmišljotinama o tzv. crvenoj/komunističkoj opasnosti za tzv. slobodni svijet kao alibiju za američke krvave agresije na Koreju, Vijetnam…
Predigra i epilog energetsko-prehrambeno-inflacijske kataklizme, kojoj uopće nije uzrok „ničim izazvana ruska invazija/agresija na Ukrajinu“ (sic transit), stoga ne može amortizirati eurounijski proračun za 2023. godinu u tzv. obitelji ni hrvatski za Bijednu Našu, jer su i Bruxelles i mali od kužine Zagreb svjesno pristali s vragom tikve saditi. Da bi ta sadnja bila čim unosnija američkima megakorporativnim interesima, trebalo je – da se Turci ne dosjete!? – pozvati Male Zelene iz svemirske nedođije da na dnu Baltičkog mora razore rusko-zapadnoeuropske megaplinovode Sjeverni tok 1 i 2, pa… Eurostat i Državni zavod za statistiku upravo nudi šperhakl za javno otvoriti kriznu bravu, pa cijela priča o ukrajinskom ratu dobiva sasvim drugu dimenziju od službene i teško kompromitira ove što u kompi sa SAD-om uče eurotovare – gladovati. Jer je Rusija svojim tzv. protusaankcijama uskratila Zapadu komotnu te do 2022. godine obilnu i kaloričnu ispašu. Kuka Bruxelles na sav globalni glas: „Rusi nezakonito koriste energente i hranu kao oružje, uzrokuju inflaciju, recesiju i masovnu glad u Europi i svijetu!“
Kada su se uvodile SAD/EU/NATO-ove tzv. sankcije Rusiji, iz Bruxellesa i Washingtona se čuo grohotan smijeh na komentar iz Moskve: „Zapad će morati uskoro objasniti svojim građanima zašto će biti sve siromašniji, živjeti znatno teže i nesigurnije“Tko normalan – bio vlast u Moskvi ili u Tunguziji – ne bi na tzv. sankcije replicirao tzv. protusankcijama tipa oko za oko, zub za zub i to tamo gdje napadača najviše boli? Svaka pojedinačno od već iks proturuskih mjera u setu zapadnih tzv. sankcija jest (čak protuzakonito, ako ne i neljudsko) oružje te su napadnutom tzv. sankcijama pak tzv. protusankcije legitimno oružje. Mogu Ursula Röschen/Ružica von der Leyen, Charles Michel, pa britanska kancelarija u Downing Stretu ili Jens Stoltenberg dubiti na glavi ili kojim čudom sada hodati po vodi, no morali su odgovorno procijeniti to što će se Uniji i svijetu dogoditi nakon što podrže SAD-evo guranje Rusa u ukrajinski rat. I ne samo držanjem geopolitičkih/geostrateških ljestava tatu no i slanjem pravog oružja i milijardâ eura/dolara Kijevu radi ubijanja što većeg broja Rusa koji su se, je li, u skobu našli praktično sami protiv cijeloga proameričkog Zapada. Dogodilo im se to da su time promašili „ceo fudbal“ i da im se krizni bumerang vratio posred čela. Jako bolno.
EU je zbog SAD/EU/NATO-ovih tzv. sankcija Rusiji u prvih devet mjeseci 2022. godine više no udvostručila uvoz iz SAD-a deset puta skupljega od ruskog ukapljenoga prirodnog plina (LNG), koji je šokantno visoki trošak pao na pleća građana i gospodarstva. Npr., u rujnu je cijena LNG-a na američkomu tzv. fizičkom tržištu, npr. u čvorištu Henry, porasla na 7,88 dolara za milijun britanskih toplinskih jedinica (mmBtu), na najvišu razinu od 2008. godine, ali se Europi naplaćivalo prosječno 57,90 dolaza za istu količinu. Njemački ministar gospodarstva Robert Habeck u jednom se intervjuu požalio kako „nam prijatelji obračunavaju neprijateljske cijene“, a kasnije izvijestio njemačku javnost kako će se „gospodarstvo i građani morati naviknuti na skupoću, jer ćemo i dalje očekivati visoke cijene“ te da „država (najmoćnija u Europi, op. a.) ne može potpuno apsorbirati povećane cijene energije i inih troškova života i za potrošače i za tvrtke“. Kaže Habeck: „To je gorka i teška istina“, pa je više no izazovno može li i kako njemačka vlada osigurati likvidnost/konkurentnost gospodarstva, očuvati milijune radnih mjesta te barem usporiti slobodni pad životnog standarda sugrađana. Pa, ako je jedna Njemačka u takvoj stisci, što je onda očekivati među siromašn(ij)im članovima tzv. europske obitelji!?
Kada su se uvodile SAD/EU/NATO-ove tzv. sankcije Rusiji, iz Bruxellesa i Washingtona se čuo grohotan smijeh na komentar iz Moskve: „Zapad će zbog toga morati uskoro objasniti svojim građanima zašto će biti sve siromašniji, živjeti znatno teže i nesigurnije“ (ministar vanjskih poslova Sergej V. Lavrov). Sada je pak više no očito i bit će sve očitije kako je samo „dementni/pospani Atila“ iz Ovalnog ureda itekako imao razloga smijati se iz dna polit-ekonomske duše. Trlja ruke i broji zelembaće. U europskoj memljivoj krčmi Uncle Sam pije i banči, „draga Ursula“ i „dragi Charles“ u znoju do gole kože trče mu za stol sa sve novim i novim, je li, pladnjevima biranih ića i pića, a višestruko plaća pola milijuna tovara što ih uče gladovati tzv. ljudi nahvao (dum Marin) iz bruxelleskog staklenjaka i s polit-državnih suhozida. Te – bačene u živo blato krize do nosa – sada hipnotiziraju proračunskim na vrbi sviralama o „ublažavanju posljedica krize, očuvanja gospodarskog rasta i stabilnosti te socijalnoj sigurnosti“, za što nisu sposobni, jer to nije u polit-ekonomskom interesu SAD-a niti su već za ustoličenja na upravljačka mjesta u Uniji i državama članicama imali iole razvijenu svijest o autentičnom tzv. suverenitetu EU-a u odnosu na SAD i Aziju kao ekonomskih i političkih entiteta tzv. multipolarnoga svjetskog poretka u kojemu se mora surađivati, a ne mrziti i ratovati. Bez iznimke. Ako ugroženo prirodno stanište čovječanstva tomu nije razlog, što može biti drugo? Ili jest?
Ekonomsko i političko sluganstvo Unije SAD-u krvavo se plaća i još će krvavije samo zato, je li, jer je Rusija „ničim izazvana napala Ukrajinu“ (sic transit), pa sve ove aktualne medijske „senzacije“ sa skupa G-20 na Baliju, dvaju ukrajinskih projektila što su pobrkala ruske krstareće i sela u Poljskoj (sic transit, nedavno čak i Zagreb, raketnim kišobranom štićena slijepog crijeva u NATO-ovu trbuhu), teroristička diverzija na plinovodima Sjeverni tok 1 i 2 (čime se okoristio najviše SAD), nejedinstvo/sukobi u Uniji, polit-vojna kakofonija u Ukrajini, premiještanje kriznog fokusa iz Europe na Daleki istok/Pacifik, ali i smiješna pripetavanja nacionalističkih ovnova u BiH i Srbiji, etc. samo su vidljivi dijelovi šarene kulise iza koje se obavlja pravi posao: najveće, najpokvarenije i za SAD s dvama-trima jačim saveznicima bez dvojbe najunosnija grabež ekstraprofita dilanjem oružja, energenata i utjecaja na tržištu s kojega se silom izbacuje Rusiju. I Kina je u planu za odstrel iz europske i globalne konkurencije, samo što je SAD prisiljen malo prikočiti operaciju iz straha da Moskva, Pjongjang, Teheran i još neki „neprijatelji“ ne ojačaju protuameričko savezništvo u uvjetima zaoštravanja globalnih ekonomskih, vojnih i političkih odnosa.
I hrvatski Državni zavod za statistiku svjedoči, kao u Uniji, trendu jačanja ovisnosti o američkim ekonomskim, političkim i inim interesima iz paketa America First! Kud’ svi Turci tu i ćelavi Mujo!? Zašto bi, je li, sve HDZ-Plenkovićeve „Hrvatice i Hrvati i sve druge građanke i građani RH“ (sic transit) bili manje tovari na prisilnom učenju gladovanja od Nijemaca i inih čak puno bogatijih Eurounjana!? Nema smisla, je li, samo zato što Plenković nije mađarski premijer Viktor Orbán. Pa – za Uncle Sama via „draga Ursula“ i „dragi Charles“ spreman i danju i noću, i svetkom i petkom – ne potpisuje budimpeštanski apel na razum: „Sankcije EU-a protiv Rusije su korak prema ratu. Tko god ekonomski intervenira u vojni sukob u Ukrajini zauzima poziciju. Malo-pomalo klizimo u rat. Mađarska neće prihvatiti prijedlog Europske komisije da se u 2023. godini dodijeli Ukrajini 18 milijardâ eura u obliku zajma čije bi kamate otplaćivale države članice EU-a. Šaljemo razorna oružja, uvježbavamo ukrajinske vojnike na vlastitom teritoriju, namećemo sankcije na energiju i time postajemo integralni dio sukoba. Još nam se ne puca iznad glava, ali smo jako blizu da postanemo zaraćena strana. Europa igra jako opasnu igru“. Koja igra, besmislena do srži i proamerički poltronska do apsurda, svjesno debeloj guski maže vrat i milijunima Europljana kardinalno zagorčava život tako da i proračunska vizija 2023. godine tomu ide u prilog. Bit će još gore.
Bijedna je Naša pod HDZ-Plenkovićevom vlašću spala na to da najviše robe i dobara uvozi iz SAD-a, što je prekonoćno poskupljenje za više od 30 posto. Državi zavod za statistiku tvrdi da je samo u osam mjeseci ove godine uvoz iz SAD-a (15,5 milijardâ kuna) povećan osam puta u odnosu na isto razdoblje lani. Više od 90 posto tog uvoza odnosi se na američki ukapljeni prirodni plin iz škriljevaca, višestruko skuplji od ruskog. Ukupna vanjskotrgovinska bilanca RH klizi u sve veću ovisnost o uvozu tako da se nastavlja pogoršanje pokrivenost uvoza izvozom (sada je 56,9 posto). Osim američkog plina, najviše se uvozilo mineralna gnojiva i maziva, a Petrokemija u Kutini, je li, jedina hrvatska tvornica mineralnih gnojiva već već devet mjeseci ne radi zbog preskupog plina, dominantne sirovine. I dok Plenković i gospodarski mu trbuhozborac Davor Filipović glagoljaju o nacionalnu proračunu za 2023. godinu kao vrhunskom dometu – u danim okolnostima – HDZ-ove polit-ekonomske pameti i kunu se Bruxellesu na bezuvjetnu poslušnost, tzv. običnoga/malog hrvatskog čovu s plaćom ili mirovinom statističkog prosjeka spopada nesvjestica za svakog posjeta najbližoj samoposluzi.
Cijene osnovnih živežnih namirnica i higijene, je li, više su no prije dan-dva, rastu brže od germe na toplom i nitko ih nije u stanju obuzdati. Žuta novčanica od 100 kuna više nije vrijedna spomena u tim okolnostima baš kao što za mjesec i kusur dana neće biti ni zamjenskih 13,28 eura. Ne samo zato što HDZ-Plenkovićeve „Hrvatice i Hrvati i sve ine građanke i građani RH“ (sic transit) nemaju njemačke, fransucke, britanske, irske… plaće i mirovine, životni standard barem eurounijskog prosjeka, pa bi bilo logično izjednačiti cijene proizvoda i usluga u eurozoni, nego i stoga što su „Rusi“ (sic transit) i tih 13,28 eura srozali „ničim izazvanim napadom na Ukrajinu“ (sic transit) na – smiješan bakšiš. Nisu to učinili, ako ćemo si lagati, „dementni/pospani Joe“ Europi i ostatku svijeta, podebljali Ursula i Charles Eurounjanima, a denver plavi Andrej oktroirao iseljavajućim već „Hrvaticama i Hrvatima i svima inim građankama i građanima RH“ (sic transit). Pa će biti da nisu ti „vođe“ što svjetske tovare uče gladovati krivi za ugrožen životni vijek tih što im prodaju muda pod bubrege, nego Rusi.
Naravno, glupost na entu. Jer, tzv. običnomu/malom čovi, pitajte ga – bio Nijemac, Francuz, Britanac, Irac, Mađar, Rumunj.. ili Hrvat s repa EU-a – živo se fućka i za rat u Ukrajini, i za SAD, i za Rusiju, i za EU, i za onoga što u Kijevu dnevno iskače iz paštete zazivajući sudnji dan u Moskvi, i za Plenkovićevu uvlakačku svijest, ali ne za to zašto ga takvi uče gladovati. I zašto je – ugrožene egzistencije sada i bezizgledne budućnosti sutra – prisiljen plaćati debele račune u tuđem ratu za američke babe zdravlje. Ako je točna MMF-ova prognoza od neki dan o „sumornim izgledima za svjetsko gospodarstvo“ u idućem razdoblju, Orbánovo zvono na uzbunu ima više smisla od svih euro-hrvatskih proračunskih akrobacija koje populaciji tovara na tečaju gladovanja ne znače ni privid slike Doriana Graya. Kamoli nadu u preživljavanje uz barem približan snop sijena kao prije 24. veljače 2022.
