Plenkovićev gambit

Raskidamo sve sveze s HDZ-om kao što je Tuđman raskinuo sve veze s Jugoslavijom, gnjevno je reagirao Pero Ćorić saznavši u svojoj 54. godini tužnu vijest da ga je, do jučer po vlastitom uvjerenju neodoljivo poželjnog, ipak jedna cura ostavila.

Ili, bolje rečeno, dečko, Andrej Plenković, koji je, sahranivši Karamarkovu Domoljubnu koaliciju odlukom da njegov HDZ samostalno izađe na izbore, u ropotarnicu političke mode poslao i haespeasovsku dikobraznu arhitekturu lica. Nije, naravno, Plenković mogao drugačije postupiti sve da nogiranjem Ćorića i društva ugrozi i vlastitu izbornu matematiku, jer bez eutanazije opskurnog društva koje se nazivalo Domoljubnom koalicijom, nitko ne bi povjerovao u novi izgled njegovog HDZ-a.

To što ga Ćorić sada uspoređuje s Jugoslavijom a sebe s Tuđmanom, samo su (pre)velike riječi malog čovjeka koje će svi siti takvog prostačenja, poput onog svojedobno upućenog SMS porukom Ruži Tomašić, doživjeti kao kompliment Plenkoviću. Nije Plenkoviću do Ćorićeve ljepote, ali je do glasova krajnje desnice koje je HSP AS donio sada blagopočivajućoj Domoljubnoj koaliciji. Zato se uzda da mu ih može nadomjestiti kolegica europarlamentarka Ruža Tomašić i njezina Hrvatska konzervativna stranka, ali glavni adut sjedi u Predsjedništvu HDZ-a i zove se Zlatko Hasanbegović.

Doduše, ministar koji je najdosljednije provodio Karamarkovu kulturnu politiku spaljene zemlje i koji je HDZ posvađao čak i s intelektualcima u vlastitim redovima, mač je s dvije oštrice. Hasanbegović će, nađe li se na izbornim listama ili među ministarskim kandidatima, sigurno privući veliki broj onih desničara kojima nikada nije bila mrska politika rehabilitacije ustaštva i NDH, kao i onima koji su na zidu stare katoličke crkve u Gunji ispisali grafit »Živio hrvatski musliman Zlatko Hasanbegović«.

I tu leži »kvaka 22« jer je Hasanbegovićev radikalizam na prvi pogled intelektualniji ali jednako intenzivan kao i Ćorićev te bi mogao odbiti one birače koji streme demokršćanskom centru koji je kao uporišnu točku svog HDZ-a istaknuo i Plenković. Odlaskom Beljakovog HSS-a Milanoviću Plenković će biti prisiljen sam pokriti cijeli prostor centra i desno od njega te ultraške glasove pokušati osvojiti Sanaderovim poučkom »Glas za pravaše glas je za SDP«.

Što u konačnici i jest. Ne zato što bi to Ćorić i ekipa pravaških stranaka i strančica koje se lakše dijele nego spajaju željela, već zbog D'Hondta. Izborni zakon prelio bi možda i presudne mandate Narodnoj koaliciji zadrži li Milanović sadašnju prednost do 11. rujna upravo zahvaljujući pravašima koji će teško u bilo kakvoj kombinaciji bez HDZ-a prijeći izborni prag.

No Plenković je prisiljen igrati va banque, za njegovu političku karijeru od pravaških glasova presudnije je raskinuti sve veze ne s Ćorićevom Jugoslavijom već s Karamarkovim HDZ-om koji je marginalce poput njega častio dovođenjem na vlast i visoke državne pozicije. Njegov potez žrtvovanja Ćorića i ostalih pijuna koliko god bio iznuđen mogao bi se u konačnici ove šahovske partije pokazati pobjedničkim, jer mu u izjednačenoj poziciji, uz sigurni Most, može donijeti kraljicu – svih osam manjinskih zastupnika.

Na Plenkovićev gambit Ćorić može samo, poput neženje Mile Vrb

 

novilist