Još jedna strategija razvoja države Plan oporavka i otpornosti “ugledala” je svjetlo dana, uvjetno rečeno, jer cjeloviti dokument nije objavljen. Umjesto toga imamo zastarjelu verziju koju su objavile udruge. Kako same navode, udruge su dokument iz decembra prošle godine dobile od inozemnih aktera. Ni Sabor nije vidio cjelokupni dokument, koji prema premijeru Andreju Plenkoviću ima 700 stranica. Saboru je deiksom ukazano na hrpu papira za koju je premijer kazao da se radi o Planu oporavka i otpornosti. A umjesto cjelovitog dokumenta Sabor je dobio sažetak svih mjera u duljini od 80 stranica. Objašnjenje premijera glasi da Plan donosi Vlada, stoga valjda nema potrebe da zakonodavno tijelo, ili čak struka, a ne daj bože zainteresirana javnost, daju svoj doprinos. Zapravo smo umjesto cjelovitog dokumenta dobili tek obećanja HDZ-a o tome kako će izgledati hrvatski Plan oporavka i otpornosti. Na nama je da vjerujemo Plenkoviću i HDZ-u koji u 30 godina nisu ničime zaslužili povjerenje ljudi izvan njihove klijentističke mreže.
Na primjer, zašto je iznos sredstava za provedbu plana u svakom mediju drugačiji? Dok je Europska komisija kazala da za Hrvatsku izdvaja 6,5 milijardi eura, odnosno 49 milijardi kuna, uključujući 12 posto za obnovu zgrada, Plenković je saboru kazao kako se radi o 6,3 milijarde eura – u startu dakle gubimo informacije o 200 milijuna eura. Pritom se radi o sredstvima planiranima za 7 godina, no ova vremenska odrednica se gubi u novinarskom kopi-pejstu, pa iz općeinformativnih tekstova teško razaznajete i koliki je točno budžet u kojem periodu i koliko će se trošiti godišnje, i kako će se točno raspodjeljivati novac.
Prema Planu, potrebno je ovim sredstvima pokriti projekte u šest osnovnih područja: (1) gospodarstvo, (2) javna uprava, pravosuđe i državna imovina, (3) obrazovanje, znanost i istraživanje, (4) tržište rada i socijalna zaštita te (5) zdravstvo. Šesti je dodala EU i svodi se na energetsku obnovu zgrada. Od 6,3 milijarde eura kroz sedam godina, Plenković je 54 posto namijenio projektima u poduzetničkom sektoru, čak 15 posto izdvojit će se za obrazovanje, znanost i istraživanje, 12 posto za obnovu zgrada, 10 posto za javnu upravu i pravosuđe, 5 posto za zdravstvo i 4 posto za rad i socijalnu skrb. “Svrha plana je olakšati vladine napore na reformama, kao i javna i privatna ulaganja i rast BDP-a”, kazao je Plenković u Saboru.
No, budući da nemamo posljednju verziju plana pred sobom, ne možemo govoriti o njegovoj kvaliteti. Iz medijskih natpisa znamo da će velika količina sredstava namijenjenih gospodarstvu otići gospodinu Mati Rimcu za proizvodnju samovozećih električnih taksija koji će zamijeniti vojsku uberovaca u koje je apsorbiran sav višak radne snage nakon ekonomske krize s kraja prošle dekade. Ovaj je plan potpuno sulud, jer je teško – s obzirom na broj gorućih problema – pronaći perspektivu iz koje se može reći da su samovozeći električni taksiji apsolutni prioritet za ekonomski napredak ove zemlje. Drugim riječima, sredstva utrošena u “gospodarstvo”, u najboljem slučaju – ako se u potpunosti ostvare – izazvat će novu navalu na burzu rada, stvoriti novu zalihu radne snage i svakako neće na socijalno ravnomjeran način pridonijeti rastu BDP-a ni rastu kupovne moći. Uostalom, ne zaboravimo da mi još uvijek ne znamo što točno Rimac proizvodi – softvere, karoserije, cjelovite automobile ili pak nešto treće.
Drugo, za obnovu zgrada ide samo 12 posto, a i to zbog nameta tog prioriteta iz EU. U samostanom planu Vlade HR, nije bilo dijela o zgradama. To je potpuno suludo, jer EU stručnjaci godinama ponavljaju kako grijanje i hlađenje kućanstava uzima ogroman udio u emisijama stakleničkih plinova. Ali ne samo to, nego je ovaj klimatski aspekt usko povezan s energetskim siromaštvom građana, koje je u Hrvatskoj dosta rasprostranjeno. Plenković očito nije toliko dobar briselski đak jer čini se sjedi na ušima, ili ga je Tomislav Ćorić, ministar-laik iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, nekada poznatoga kao Ministarstvo zaštite okoliša, ponovno u skladu sa svojom nestručnošću dezinformirao o stanju energetskog siromaštva u zemlji. Bilo kako bilo, nemamo razloga vjerovati u Plenkovićev plan. Kao prvo, nismo ga vidjeli na hrvatskom jeziku. Drugo, ništa u povijesti HDZ-ovih javnih politika ne obećava da će ovaj plan izvući iz siromaštva najpotrebitije, niti obećava da će bilo srednja bilo radnička klasa osjetiti na svojoj koži sredstva za “oporavak i otpornost”.
Smislen i socijalno osjetljiv plan za oporavak i otpornost, s obzirom na manjak industrijskog razvoja u Hrvatskoj, prvo bi uložio sredstva u energetsku zaštitu građana. Sad je, zbog potresa u Zagrebu i na Baniji, idealna prilika za to. Štoviše, energetska obnova treba početi u područjima od posebne državne skrbi – jer će ti građani svaku kunu koju uštede na grijanju ili na struji moći lakše prenamijeniti u nešto drugo, čime će narasti kupovna moć i počet će razvoj tih sela i gradića. Drugo, jer se u tim područjima najmanje mora uložiti a korist je maksimalno vidljiva. Treće, jer se ta područja trenutno u pravilu griju na šumu, koju treba maksimalno sačuvati. Četvrto, ta će područja na primjer – ako im se stave solarni paneli na krovove – moći i sami proizvoditi obnovljivu energiju, vraćati je u HEP-ovu mrežu te i sami ponešto zarađivati od energetske učinkovitosti. Ukratko, energetska učinkovitost nema negativnih strana za socijalno najsiromašnije građane. Pa ipak, umjesto da država sve ovo financira u omjeru od sto posto, i tako započne pozitivan trend, koji bi potom i druge privolio na isti proces, mi ćemo dobiti samovozeće električne taksije, od kojih uvelike ruralna i prazna, napuštena, zemlja neće imati gotovo nikakve koristi. Dokument na hrvatskom jeziku nismo vidjeli, ali iz onoga što se postupno objavljuje kroz medije, jasno je da su prioriteti još jednom pogrešno postavljeni i da će koristi imati primarno oni koji si to sami mogu priuštiti.
bilten
