/SBPeriskop

Plenkovićeva plinska šala

Vlada, Gospodarstvo, Biznis i Hrvatska
Objavio: Web
Plenkovićeva plinska šala



U posljednja tri-četiri mjeseca, život je u Hrvatskoj već poskupio tridesetak posto u dijelu najosnovnijih potreba – hrana, režije, gorivo, prijevoz… – a država se nije pokazala sposobnom barem ublažiti/olakšati ljudima inflatorni udar.


„Zbog porasta cijena na globalnom tržištu, za razliku od mnogih građana zemalja EU-a, hrvatski građani nisu osjetili znatniji porast tih cijena“, tvrdi premijer Andrej Plenković na zadnjoj vladinoj sjednici, nastojeći razbiti ledeni strah koji je masovno okovao srca tzv. običnim/malim ljudima RH zbog galopirajućih poskupljenja svih proizvoda/usluga, inflacije i prijetnje skorim drastičnim poskupljenjem plina i struje. „Cijene električne energije porasle su krajem godine u EU više od 30 posto, a plina više od 70 posto, a u RH se to nije dogodilo. No, zbog sve izvjesnijeg poskupljenja plina i struje od 1. travnja, i ranije smo rekli da će vlada reagirati i donijeti paket mjera. Snažnim paketom mjera koji se radi u više resora želimo ublažiti udar na životni standard građana zbog poskupljenja energenata. Reagirali smo i na cijene goriva (opet su na mjesec dana „zamrznute“ više cijene od prethodno „zamrznutih“, op. a.). Ovaj se sveobuhvatan paket odnosi na proširenje opsega i povećanje iznosa socijalnih transfera najugroženijim i najranjivijim skupinama u društvu, socijalnim ustanovama i umirovljenicima. Mjere će ići za tim da rast cijena struje i plina, koji nažalost nećemo izbjeći, bude što manji. U tome će važnu ulogu imati HEP, priprema se niz poreznih rasterećenja, kompenzacije i subvencije u gospodarstvu. Paket mjera će biti izdašan, snažan i time ćemo, vjerujem, maksimalno zštititi najugroženije, ali i ukupne troškove kućanstava od 1. travnja. Vodit ćemo računa i o poduzetnicima, umirovljenicima i poljoprivrednicima.“


To što HDZ-Plenkovićeva vlada kani 1. travnja učiniti svojim sugrađanima na zapadnobalkanskom kifliću – neće biti prvoaprilska šala

To što HDZ-Plenkovićeva vlada kani 1. travnja anno domoni 2022. učiniti svojima manje od 3,9 milijuna još neiseljenim i nepomrlim od kovid-kuge, a na parove razbrojs sugrađanima.na zapadnobalkanskom kifliću – neće biti prvoaprilska šala. Da bar!? To HDZ-Plenkovićevo poskupljenje plina i struje za kućanstva će biti većini, ionako sirotinje nemilosrdno bačene na hrvatski prosjački štap, ravno učinku „arijevskoga“ (sic transit) ciklona B u masovnim „kupaonicama“ iza zabravljenih čeličnih vrata na kraju „puta u nebo“, odnosno Uncle Samovih „pržionica mozga“ u Sing Singu, Green Havenu…? Slijedi tzv. povijesno poskupljenje plina/struje bez presedana, rekordno, čak „puta tri/četiri/pet…“ koje prosječna obitelj s makar dvije prosječne plaće debelo opterećene kreditima svake vrsti, minusima na računima, neki u blokadama, s teretima za školovanje djece, liječenje, uzdržavanje nezaposlenih članova, presiromašnih/nemoćnih baka i djedova… koje u životno več nepodnošljivim uvjetima jest i ciklon B i električni stolac iz američkih uzničkih gubilišta i za krivce i za nedužne.


Za oko 800.000 penzića (od ukupno cca 1,3 milijuna, trećine stanovnika Bijedne Naše) s prosječnih 2500 kuna na mjesec, što nije dovoljno ni za hranu, režije i participaciju za lijekove, da se o ostalomu i ne govori, ova HDZ-Plenkovićeva plinsko-električna neslana prvoaprilska „šala“ znači doslovno – smak svijeta. Uz malčice, ali samo malčice komentatorskog hiperboliziranja zbog već harajućeg užasa, strave i straha među ljudima ne samo u elementarnoj u potrebi za goli život vlastitih obitelji – više od 700.000 građana Bijedne Naše, dokazuje statistika iz listoipada 2021. godine, živi ispod granice siromaštva, a 23,2 posto u krajnjem riziku od siromaštva – travanjski udar poskupljenja plina/struje i domino efektom svih ključnih sastavnica životnog standarda u naravi je ravna učinku ciklona B u „kupaonici“ pod onim valovitim čeličnim verzalom ARBEIT MACHT FREI. Što ga je jamačno smislio neki „čovjekoljub“ neizlječivo oboljele svijesti i savijesti. To pak što se upravo događa privatnicima od kojih neki već razmišljaju o ključu u bravu budući da četiri, pet i čak sedam puta deblje račune nisu u stanju plaćati, pa dječjim vrtićima, domovima za nezbrinutu djecu, školama, bolnicama, domovima za stare i nemoćne… Svima. Bez razlike i milosti.


Automehaničarska radionica, primjerice, u zagrebačkoj Gornjoj Kustošiji plaćala je ratu plina do 1500 kuna mjesečno, a neki dan je stigao račun na 8500 kuna. Ne s nekakvom obračunatom razlikom za prošlih nekoliko mjeseci, nego novom redovnom ratom, pa sad ti vidi… Dječji dom za nezbrinutu djecu u Nazorovoj ulici, gdje trenutno boravi 90 mališana i 10 majki s djecom te im je plin jedini energent – zgrožena ravnateljica Jasna Ćurković-Kelava pokazuje novi račun medijima – umjesto 35.000 kuna do sada, ima platiti 131.000 kuna za prosinac. A potrošnja je znatno manja no u prosincu lani. I potrošnja plina za grijanje u zagrebačkim bolnicama u državnom vlasništvu je manja no lani u zimskom razdoblju, a stigli su im računi za ova dva zimska mjeseca veći no oni za cijelu 2020. godinu! Šokantan prosinački račun za grijanje 68.000 četvornih metara površine KB Dubrave, s najvećom bolničkom kotlovnicom u RH, stigao je na iznos čak 3,8 milijuna kuna za nešto manju kubikažu no lani kada je iskeširano 800.000 kuna. Država dala, država uzela, a enormo poskupljenje ionako ide iz džepa poreznih obveznika, pa…?


Nije li inflatorna parabola od 2,8 posto rasta 2021. godine, 3,5 posto ove i 1,6 posto 2023. godine (po procjeni Europske komisije) samo predigra za nivelaciju hrvatskih cijena proizvoda/usluga s onima u Uniji nakon uvođenja eura u Bijednu Našu od 1. siječnja 2023?

Tvornica baterija i akumulatora Zagreb, pak, u privatnom včasništvu, dobila je 350 posto veći račun. Plin je osnovna sirovina kutinskoj Petrokemiji, pa su cijene umjetnih gnojiva – i inače vrlo visoke – dodatno porasle više od 300 posto, a proljetna sjetva je pred vratima. Preskupa domaća hrana bit će znatno skuplja ili je neće biti. Zbog povijesno najviših cijena naftnih derivata, poznati ribari prodaju brodove i ribolovne alate… Više nemaju računa loviti, a hrvatski građani – konzumacijom ribe zadnji u Europi, zaostaju za Austrijancima, Mađrima, Česima, Slovacima i takvima koji nemaju more (sic transit) – ne mogu si priuštiti skuplju ribu od tu i tamo srdele, inčuna, oslića… Cijene ribe su već godinama zlatne, nedostižne, prosječnom građaninu prava astronomija: za dva kilograma tune dobiješ cijelog odojka od desetak kilograma, pa… Nema ptice do prasice!?


Zagrebačka Gradska plinara-opskrba šuti, ne izjašnjava se o šokovima, pa ni o ranijoj najavi kako bi plin kućanstvima mogao poskupjeti od 1. travnja najmanje 70 posto. Gradonačelnik Tomislav Tomašević jednim okom gleda na manu s Markovog trga, a drugim vidi krivca, upire prstom u bivšu Bandić-HDZ-ovu gradsku vlast i plinarske bossove koji su, je li, neodgovorno vrtili palčevima u vrijeme kada su bili dužni kupiti na tržištu neusporedivo jeftinije no danas energente i uskladištiti ih za „crne dane“. Ni državni HEP-Plinarstvo to nije učinio za cijelu Bijednu Našu, ni privatni „hrvatski šeici“, a slaboumne politike „državotvornih domoljuba“ s dna, je li, „sedmostoljetne“ kace bili su darovali tada Inu s upravljačkim pravima Mađarima (MOL) zajedno s domaćim nalazištima nafte/plina tako da je, hokus-pokus, dok lupiš dlanom o dlan, 70-postotna pokrivenost domaćih energetskih potreba iz vlastitih izvora pretvorena u 30-postotnu. Pa ti vidi čija mati crnu vunu prede.


Svojedobno su također HDZ-ovi „državotvorni domoljubi“ , sic transit, bili odbili Rusima vrlo unosnu poslovnu ponudu o tomu da plinovod Južni tok prođe hrvatskim podzemljem prema zapadu Europe i maloumno se zbog mutave tzv. prozapadne politike (sic transit) lišili energetske sigurnosti po dugoročno povlaštenoj cijeni. Naknadno su, kukavički, osigurali slijepo crijevo, tzv. interkonekcijsku vezu od Slobodnice-Donjeg Miholjca s mađarskom plinovodnom mrežom kojim obilno kola – ruski plin. Europska burza plina u austrijskom Baumgartenu energetski racionalnim Mađarima je neusporedivo manje važna od pouzdanih, dugoročnih i financijski vrlo isplativih ugovora s Rusima, pa nije nikakvo čudo što su za trosatnog, je li, neki dan susreta mađarskog premijera Viktora Orbána u Moskvi s ruskim predsjednikom Putinom – unatoč SAD/NATO/EU-ovih huškačkih i oružanih prijetnji Ruskomu medvjedu zbog Ukrajine, a Mađarska jest važna članica i EU-a i NATO-a – kvalitetno, na obostrano zadovoljstvo produljeni ergetski ugovori dviju zemalja.


Zašto Plinara nije lani, na vrijeme – kada je megavat plina koštao 23 eura – ugovorila dostatne količine za ovogodišnje zimsko razdoblje!? Treba li, radi pedagoških/higijenskih razloga, sada pitati za zdravlje sve odgovorne, smijeniti ih s debelih plaća i po mogućnosti sankcionirati?

Fućkaš politiku, tuđe interese i želje kad je vlastiti dom u egzistencijalnoj potrebi. Viktor Orbán nije Andrej Plenković, mađarski Fidesz nije hrvatski HDZ, iako su obje vladajuće, je li, „sestrinske“ stranke djeca istoj obitelji Europskih pučana. No, što bi se malo drukčije kazalo, mi jesmo sestre, ali nam novčanici nisu braća. Pa je tako i sada, usred globalne eksplozije energetske krize koju su potpalili ne samo pandemija virusa SARS-CoV-2 sa sve novim i novim sojevima nego i neodgovorno podmetnuta svijetu eskalacija ukrajinske kriza, SAD/NATO-ova ucjena Moskvi blokadom megaplinovoda Sjeverni tok 2 prema 30 posto plinski deficitarnoj Europi. Cijela aktualna energetska halabuka s cijenama puštenim s lanca, koje lete u nebo zajedno s cijenama svih ostalih roba i usluga – osobito u svim siromašnim, samonedostatnim i ovisnim manjim državama kakva je i Bijedna Naša – velika je politička ujdurma globalnih velesilama radi svojih megakorporativnih profita i prestižnijih geostrateških pozicija. Mađari su sada u poziciji diktirati Bijednoj Našoj plinsko-naftnu zbílju, pa cijela još doskora „slatka priča“ HDZ-Plenkovićeve vlasti o energetskoj neovisnosti Hrvatske tzv. diverzificiranim pravcima opskrbe plinom („ne želimo ovisiti o ruskom prirodnom plinu“, sic transit?) i LNG terminalu u akvatoriju Krka za uvozni ukapljeni plin (kapaciteta 2,7 milijardâ prostornih metara) sada, kad bi se moralo aktivirati te prednosti radi amortizacije učinka ciklona B, ispadaju pričama o Crvenkapici, Trnoružici, Snjeguljici…


I građani, i poduzetnici i ostali – baš kao žaba pred bjelouškom – ledenih pogleda prikovanih na Banske dvore sa zebnjom očekuju što će poduzeti najodgovorniji za živote još neiseljenih nešto manje od 3,9 milijuna žitelja njihove gospodarski, društveno i moralno trokirajuće domaje. S državnog pak sljemena pristižu na kapaljku uopćene birokratske frazetina o tomu da „nećemo dopustiti“, da „imamo alate za ublažiti udar poskupljenja“, da „moramo naći rješenje“… No, više je no očito koliko je nesposobna vlast zatečena dramatičnim razvojem događaja u kapitalističkom sustavu tzv. tržišne ekonomije koja izmiče kontroli, ali i potrošačkoj podnošljivosti, pa se sve glasnije spominje „odurna“ slamka – spasa ili tako neke olakšice – tzv. državne intervencije/regulative u poremećenim, disfunkcionalnim već odnosima ponude i potražnje u uvjetima nikakve kupovne moći većine osiromašenih i prezaduženih tzv. običnih/malih ljudi. Unaprijed se može predvidjeti da pomoć s državnog sljemena neće biti ni pravodobna (neke i bogatije zemlje u EU već operacionaliziraju mjere za amortizaciju udara na životni standard svojih državljana) niti učinkovita (vaučeri od 200 kuna za cca 90.000 umjesto dosad 60.000 socijalnih slučajeva, niže trošarine i PDV, etc.?) budući da je potrebitih, egzistencijalno ugroženih skupoćom na treću/četvrtu neusporedivo više i u kućanstvima i u gospodarstvu.


Izvjesni zagrebački trgovac obućom lomi rukama od očaja, račun za plin, pokazuje novinarima, porastao je s 1600 na više od 5000 kuna: „To je tragedija. Pored svih teškoća u poslovanju i znatnog smanjenja prihoda zbog Covida-19, dobijemo poskupljenje plina 300 i kusur posto! Koliko moramo raditi da bismo zaradili samo za plin!? Dvanaesti, prvi i drugi mjesec ove godine smo ošišani do bola. Ova država umjesto da nas štiti, tjera nas hraniti svoj golemi birokratski aparat“. Plinski računi privatnom sektoru su poskupjeli i do četiri-pet puta. „To za dio obrtnika znači krah“, tvrdi „vječni“ predsjednik Hrvatske obrtničke komore Dragutin Ranogajec. „Možda i prestanak rada. Trebat će kompenzacijske mjere i neće biti dovoljno samo skinuti PDV. Morat će se pomoći i državnim dotacijama, ako se želi očuvati/spasiti zaposlenost.“ Zagrebačka je Gradska plinara još lani u studenom bila najavila veliko poskupljenje tvrtkama, što je opravdavala „divljanjem cijena na svjetskom tržištu“, jer je „dosadašnja ugovorena cijena za poduzetništvo bila višestruko manja no što je bila u nabavi prema podatcima burze plina. Uz to, cijena megavata plina na globalnom tržištu lani je u lipnju iznosila 23 eura, a u prosincu 200 eura“.


E sad, zašto Plinara nije lani, na vrijeme – kada je megavat plina bio tih 23 eura – ugovorila dostatne količine za ovogodišnje zimsko razdoblje!? Treba li, radi pedagoških/higijenskih razloga, sada pitati za zdravlje sve te odgovorne, smijeniti ih s debelih plaća i možebitno sankcionirati? Ili je normalno da se neodgovornost naplaćuje iz džepova građana i obrtnika? „Činjenica je da su neke stvari i individualna odgovornost“, komentirao je gradonačelnik Zagreba Tomašević, „ali, ako pogledamo, u Europi veliki broj opskrbljivača plinom propada, bankrotira zbog nevjerojatnih cijena plina.“ Hoće li i u Bijednoj Našoj, životno ovisnoj o uvozu najmanje 60-70 posto plina, propasti koji od opskrbljivača? Neće. Nije HDZ-Plenkovićeva vlast, je li, srca kamenoga kad je o (ne)odgovornosti svojih uzdanica na takvim pozicijama riječ. Zašto i bi kad je taj sustav jamac onih tridesetak i možda kusur biračke potpore među odokativnih pedesetak posto izašlih na izbore? Dođu mu onda licemjerjem nad licemjerjem medijske laude Branka Bačića, šefa saborskog Kluba zastupnika HDZ-a, te stranačkoga političkog tajnika Ante Sanadera u povodu Milanovićeva spomena pada vlade zbog korupcije i inih nezakonitosti HDZ-ovih upravljačkih uzdanica kako „političkim pritiscima ruši dignitet državnih institucija koje zakonito rade svoj posao“. Sic transit. A sve su odreda pod HDZ-ovom kontrolom, i tzv. light HDZ pod dvostrukom Plenkovićevom, je li, i premijerskom i stranačkom, pa… Dignitet, zakonitost, neovisnost? Malo morgen.


„Sada, kad smo tu gdje jesmo“, jetko je spustio predsjednik RH Zoran Milanović premijeru Andreju Plenkoviću i vladi, „zašto se HEP ne ubaci u priču i podmetne leđa za hrvatski pûk!? Zašto  HEP-Toplinarstvo ne preuzme teret na sebe, smanji si dobit (iz koje pak usred krize i siromaštva široke ruke, novcem građana, sponzorira sve i svakoga od sporta nadalje, op. a.) i plaće muljatorima, pa bi građani i poduzetnici plaćali manje račune? Državno poduzeće HEP nije prodano, jer HDZ na njemu drži šapu kako bi i dalje mogao zapošljavati prijatelje i drugare, kao i onog šefa HDZ-ove braniteljske udruge kojega povremeno izvlače kako bi pljuvao po meni. Javnu firmu koriste za privatni, rodijački sustav dominacije. Smanjenje stope PDV-a je beznačajno, jer su razlike puno veće. Nisam za to da se previše manipulira PDV-om, to je slavina koju država mora imati, tko god bio na vlasti.“


„Ono što ćemo svakako pokušati (pokušati!? – op. a.) izbjeći od 1. travnja jest udar kakav je doživjela najveća većina zemalja članica EU-a, gdje su cijene plina i struje prošlih mjeseci, odnosno godine dana, vrlo često rasle i više od 50 posto“, obećava je ministar gospodarstva Tomislav Ćorić nakon sastanka vladajuće koalicije, gdje se pokušalo naći model za zaštitu kupovne moći najugroženijih građana, apsorbirajući dio udara na HEP i poreznim rasterećenjem cijena. „To što se dogodilo u Europi ne želimo nikako da se dogodi u RH. Držim da ćemo od 1. travnja imati znatno blaži udar na naše, prije svega građane, ali i nešto bolje pozicije poduzeća no što je to bio slučaj u zemljama EU-a. Detalji tih planova će biti poznati sljedećih tjedana, a najave o pet puta ili 100 posto većim cijenama smatram neutemeljenima. Činimo sve da prosječno povećanje cijena u RH, nakon što do njega dođe, a doći će, bude prosječno manje nego na razini zemalja članica EU-a, prosjeka EU-a. Gledat ćemo da bude manje od 50 posto ili iznad 50 posto.“


Dok Ćorićevo ministarstvo i vlada „gledaju“, „nastoje“ ovo ili ono u najozbiljnijem dosad energetskom, osobito plinsko-elektičnom udaru na životni standard svih žitelja Bijedne Naše, računaju „prosjeke“ i razvojnu fenjerašicu u Uniji uspoređuju s nedostižno ikad bogatijim državama, neke objektivne neminovnosti izvan dosega, snage i moći Plenovićeve nesposobne momčadi s Markovog trga – korozivno rade svoje. Rastaču. Velike limenke s ciklonom B te neminoovnosti strahotno već koturaju  prema „kupaonicama“ iza čeličnih vrata na kraju „puta u nebo“, a marljivi električari tih neminovnosti – ne pitajući za zdravlje hrvatskog premijera i njegove vrag zna otkud popabirčene ministarske anonimce podobnije od najponiznijih – obavljaju zadnju generalku na „pržionici mozga“. Eda bi toga 1. travnja 2022. sve bilo spremno. Unatoč katastrofalnoj statistici o socijalno-ekonomskom stanju sve manjeg broja i sve siromašnijih žitelja. Što bi se ono reklo, tko preživi – pričat će?


 „Stabilni i sigurni poslovi, poslovi visoke dodane vrijednosti, znatno veće minimalne i sve druge plaće te znatno veće mirovine jedine su prave putovnice za izlazak iz siromaštva i socijalne isključenosti“, uvjerljiva je deviza Nezavisnih hrvatskih sindikata, koju je u prigodi Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva, 17. listopada, lani prenijela Hina. Nijedan od tih svevremenski vrijednih uvjeta ne stanuje u Bijednoj Našoj niti pak HDZ-Plenkovićeva vlada u pet godina i kusur mandata ozbiljnije o njima mari u svojim socijalno-ekonomskim mjerama. Da mari, siromaštvo se ne bi tako žustro i sve pogibeljnije kotrljalo nizbrdicom tzv. državotvorne politike. Rekosmo, stopa rizika od siromaštva veća je od 18,3 posto, ljudi u riziku od siromaštva je 23,2 posto, a u teškoj materijalnoj deprivaciji 6,9 posto. Minimalna neto plaća za 2021. Godinu je 3400 kuna, prosječna neto plaća u srpnju 7046 kuna, a medijalna 6000 kuna tako da prosječno kućanstvo nije moglo redovnim prihodima podmiriti manje od tri četvrtine redovnih rashoda. Većina kućanstava, tvrdi sindikat, prisiljena je zadužiti se i prenamijeniti sredstva za podmirenje najosnovnijih životnih potreba.


Na takvo krajnje nestabilno/rizično socijalno tlo sad sjedaju provoaprilski ciklon B i električna „pržionica mozga“, pa – što se vladajućih tiče koji, je li, „pokušavaju“, „gledaju“, „nastoje“, računaju „prosjeke“… – komu pita, komu tepsija među populusom za koji su, kažu, „preuzeli odgovornost“. Sic transit. Fućkaš „odgovornost“ koja u životu tzv. običnih/malih ljudi dnevno bode oči kao krajnja i sve pogubnija – neodgovornost.


„Podatci pokazuju“, prenijela je Hina iz sindikalne analize, „da je u lipnju 2021. godine kreditna zaduženost građana narasla na 138,9 milijardi kuna, što je za 4,2 milijarde više no godinu prije. Eurostatovi podatci ukazuju kako si u 2019. godini čak 19,1 posto onih čiji je prihod ispod 60 posto medijalna nisu mogli priuštiti odgovarajuće grijani dom u kojem žive. A podatci Europskog sindikalnog instituta pokazuju kako je Hrvatska sa 16,5 posto rasta od 2009. godine naovamo imala najveći rast nemogućnosti grijanja u toj populaciji na razini cijele Unije. U RH je siromašno 5,1 posto onih koji su zaposleni. Na udaru siromaštva su nezaposleni, staračka kućanstva, obitelji s više djece (a gdje su crkveni i pro liferi Željke Markić, Karoline Vidović-Krišto, karnvalski opremljeni mrmljači očenaša, zdravomariji… pred bolničkim ginekologijama i takvi, kada nije riječ o zigoti!? – op. a.), jednoroditeljska i jednočlana kućanstva, kućanstva s minimalnom plaćom te većina umirovljenika. Prosječna mirovina u 2020. godini je iznosila 2537,15 kuna, a dužnosnička 10.016,56 kuna. Hrvatska se pretvorila u zemlju iz koje se bježi u potrazi za boljim, zemlju nestabilnih i nesigurnih poslova. Podatci govore kako, upravo zbog nestabilnih i nesigurnih poslova i malih plaća, čak 77 posto mladih još živi s roditeljima u roditeljskom domu.“


Posljednjih tri-četiri mjeseca, život je u RH već poskupio tridesetak posto u dijelu najosnovnijih potreba – hrana, režije, gorivo, prijevoz… – a država se nije pokazala sposobnom/učinkovitom barem ublažiti/olakšati ljudima inflatorni udar. Je li joj vjerovati da će odjednom aktualna momčad na vlasti svojim „paketom mjera“ biti sposobna amortizirati prvoaprilski učinak ciklona B i spasiti ne toliko kritično već disfunkcionalne kućne proračune koliko i same –  ljudske živote. I nije li iflatorna parabola od 2,8 posto rasta 2021. godine, 3,5 posto ove i 1,6 posto 2023. godine (po procjeni Europske komisije) samo predigra za nivelaciju hrvatskih cijena proizvoda/usluga s onima u Uniji nakon uvođenja eura u Bijednu Našu od 1. siječnja 2023., iako, je li, ekonomska osnovica životnog standarda žitelja RH debelo zaostaje čak i za prosjekom one u EU? To što se valja od 1. travnja u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, jamačno će učinkom biti pogubnije od eksplozije podmorskog vulkana u blizini pacifičke države Tonge. Koja je strašno izgledala i snimljena iz Svemira.


h-alter







Komentari