Jedini efekt moralizatorskog inzistiranja na zabrani uvoza ruskog plina i nafte bit će produbljivanje razdora i pretvaranje EU u disfunkcionalnu tvorevinu koja će biti poligon za međusobno konfrontiranje država što bi značilo da je ostvaren jedan od velikih strateških ciljeva Vladimira Putina
Zahtjevi za zabranom uvoza energetika iz Rusije prazne su i neodgovorne tlapnje uperene ponajprije protiv Njemačke (foto Duško Jaramaz/PIXSELL)
Prošla su gotovo dva mjeseca od početka ruske invazije na Ukrajinu, a deseci milijuna kućanstava i, u najmanju ruku, stotine tisuća poduzeća u Europskoj uniji – odnosno u dobrom dijelu država-članica Europske unije – i dalje koriste i plaćaju ruski plin i, u nešto manjoj mjeri, rusku naftu te ugljen i neke metale neophodne u zapadnoj industrijskoj proizvodnji. „Uvođenje trenutnog embarga bio bi bolan udarac za Njemačku i cijelu Europu. Neke zemlje u potpunosti ili u velikoj mjeri se oslanjaju na ruske energente, a takav bi potez mogao dovesti i do raskola u EU“, izjavio je u utorak za „Handelsblatt“ Leonard Birnbaum, direktor E.ON-a, najvećeg njemačkog energetskog koncerna.
Europska unija, dakle, već dva mjeseca izdašno financira obje strane u ratu u Ukrajini: postoji, doduše, razlika, jer novac i oružje Ukrajini idu u formi donacije, dok se od Rusije kupuje ono bez čega se trenutno ne može. Pritom je Europska unija uvela oštre sankcije protiv Rusije, ali te sankcije, barem kratkoročno, ne mogu zaustaviti Rusiju sve dok je veliki broj zemalja EU ovisan o ruskim energentima i dok svakodnevno šalje stotine milijuna eura na račune u Moskvi. Sve u svemu, nezavidna pozicija koju dodatno može otežati samo daljnje odustajanje od racionalnosti u korist dokazivanja vlastite moralne ispravnosti i populističke borbenosti. „Ruska sposobnost plaćanja nije upitna, a željelo se postići da to postane upitno, da Rusija ostane bez novca. No to nije moguće ako im izvoz nafte, plina i drugih metala ne prestane, a do toga ne može doći. Sve sankcije koje su donesene su donesene bez ikakve analitičke podloge“, rekao je financijski analitičar Neven Vidaković za Hrvatski radio.
Iz Francuske su u utorak stigli glasovi da bi na razini Europske unije ubrzo mogao biti proglašen embargo na uvoz ruske nafte, bez osigurane alternative u većem broju država-članica. To je, naravno, povezano s činjenicom da se u nedjelju u Francuskoj održavaju predsjednički izbori na kojima se aktualnom šefu države Emmanuelu Macronu suprotstavlja proruski orijentirana Marine Le Pen, kao što su unutrašnjopolitičkim prilikama i uskim političkim interesima motivirani i pozivi iz nekih drugih zemalja da se na razini EU smjesta zabrani uvoz svih ruskih energenata.
Riječ je o praznim i neodgovornim tlapnjama uperenima ponajprije protiv Njemačke: svakome je jasno da se takav zaokret ni u najjačim europskim ekonomijama ne može napraviti u kratkom roku mimo teških ekonomskih i socijalnih posljedica. Jedini efekt moralizatorskog inzistiranja na nemogućem bit će produbljivanje razdora unutar EU i pretvaranje Unije u disfunkcionalnu tvorevinu koja će biti poligon za konfrontiranje država međusobno i država s Bruxellesom zarad ubiranja političkih poena na unutrašnjem planu. To bi se logično u određenoj mjeri onda prenijelo i na atmosferu u NATO-savezu, što bi značilo da je ostvaren jedan od velikih strateških ciljeva Vladimira Putina, neovisno o tome koliki će komad ukrajinske zemlje, na kraju, okupirati ruska armija. Ekonomsko propadanje Europske unije, praćeno socijalnim nemirima i političkom radikalizacijom, te još veća razjedinjenost članica Unije neće biti od pomoći Ukrajini. Hoće, međutim, razveseliti Rusiju, a neće biti žao ni Sjedinjenim Državama, ni Kini. Europskoj uniji, dakle, prijeti ratni poraz, premda nije izravno uključena u rat.
Zahtjevi za zabranom uvoza energetika iz Rusije prazne su i neodgovorne tlapnje uperene ponajprije protiv Njemačke (foto Duško Jaramaz/PIXSELL)
Prošla su gotovo dva mjeseca od početka ruske invazije na Ukrajinu, a deseci milijuna kućanstava i, u najmanju ruku, stotine tisuća poduzeća u Europskoj uniji – odnosno u dobrom dijelu država-članica Europske unije – i dalje koriste i plaćaju ruski plin i, u nešto manjoj mjeri, rusku naftu te ugljen i neke metale neophodne u zapadnoj industrijskoj proizvodnji. „Uvođenje trenutnog embarga bio bi bolan udarac za Njemačku i cijelu Europu. Neke zemlje u potpunosti ili u velikoj mjeri se oslanjaju na ruske energente, a takav bi potez mogao dovesti i do raskola u EU“, izjavio je u utorak za „Handelsblatt“ Leonard Birnbaum, direktor E.ON-a, najvećeg njemačkog energetskog koncerna.
Europska unija, dakle, već dva mjeseca izdašno financira obje strane u ratu u Ukrajini: postoji, doduše, razlika, jer novac i oružje Ukrajini idu u formi donacije, dok se od Rusije kupuje ono bez čega se trenutno ne može. Pritom je Europska unija uvela oštre sankcije protiv Rusije, ali te sankcije, barem kratkoročno, ne mogu zaustaviti Rusiju sve dok je veliki broj zemalja EU ovisan o ruskim energentima i dok svakodnevno šalje stotine milijuna eura na račune u Moskvi. Sve u svemu, nezavidna pozicija koju dodatno može otežati samo daljnje odustajanje od racionalnosti u korist dokazivanja vlastite moralne ispravnosti i populističke borbenosti. „Ruska sposobnost plaćanja nije upitna, a željelo se postići da to postane upitno, da Rusija ostane bez novca. No to nije moguće ako im izvoz nafte, plina i drugih metala ne prestane, a do toga ne može doći. Sve sankcije koje su donesene su donesene bez ikakve analitičke podloge“, rekao je financijski analitičar Neven Vidaković za Hrvatski radio.
Iz Francuske su u utorak stigli glasovi da bi na razini Europske unije ubrzo mogao biti proglašen embargo na uvoz ruske nafte, bez osigurane alternative u većem broju država-članica. To je, naravno, povezano s činjenicom da se u nedjelju u Francuskoj održavaju predsjednički izbori na kojima se aktualnom šefu države Emmanuelu Macronu suprotstavlja proruski orijentirana Marine Le Pen, kao što su unutrašnjopolitičkim prilikama i uskim političkim interesima motivirani i pozivi iz nekih drugih zemalja da se na razini EU smjesta zabrani uvoz svih ruskih energenata.
Riječ je o praznim i neodgovornim tlapnjama uperenima ponajprije protiv Njemačke: svakome je jasno da se takav zaokret ni u najjačim europskim ekonomijama ne može napraviti u kratkom roku mimo teških ekonomskih i socijalnih posljedica. Jedini efekt moralizatorskog inzistiranja na nemogućem bit će produbljivanje razdora unutar EU i pretvaranje Unije u disfunkcionalnu tvorevinu koja će biti poligon za konfrontiranje država međusobno i država s Bruxellesom zarad ubiranja političkih poena na unutrašnjem planu. To bi se logično u određenoj mjeri onda prenijelo i na atmosferu u NATO-savezu, što bi značilo da je ostvaren jedan od velikih strateških ciljeva Vladimira Putina, neovisno o tome koliki će komad ukrajinske zemlje, na kraju, okupirati ruska armija. Ekonomsko propadanje Europske unije, praćeno socijalnim nemirima i političkom radikalizacijom, te još veća razjedinjenost članica Unije neće biti od pomoći Ukrajini. Hoće, međutim, razveseliti Rusiju, a neće biti žao ni Sjedinjenim Državama, ni Kini. Europskoj uniji, dakle, prijeti ratni poraz, premda nije izravno uključena u rat.
