Tako na kruhu, makar pljesnivom, zavidni profit ostvaruje jedna mutna pritoka Katoličke crkve, neka od brojnih njenih mračnih ponornica sa zadatkom da apriornu vrijednost Vjere i Nacije ucjepljuje djeci. Kao obavezno cjepivo. I bez znanja roditelja koji ne žele da im rigidna crkva odgaja djecu, i mimo institucija sistema koje pak dopuštaju klerodesničarima da djeci brutalno kastriraju osjećaj za ljude druge vjere, a što onda, prirodno, vremenom prelazi u općeprihvaćenu ksenofobiju. Jer naš kruh nije isti kao njihov, naš je ekološki i od boga, njihov je pljesniv i nenabožan.
„U našoj je školi sredinom listopada održana manifestacija pod nazivom ‘Dani kruha’, a tim je povodom u školu došao katolički svećenik, kako bi održao vjerski obred blagosiljanja kruha, škropljenja svetom vodicom, izgovaranja molitve… O obredu, međutim, roditelji nisu unaprijed obaviješteni, čime je djeci koja nisu katolici uskraćena mogućnost da tome obredu ne prisustvuju. Smatramo da je ovim grubo povrijeđeno načelo sekularnosti, ustanovljeno u hrvatskom Ustavu, baš kao i međunarodnim zakonima garantirana prava djece da ih se ne diskriminira i ne prisiljava na sudjelovanje u vjerskim obredima.“
Ovako ravnatelju osnovne škole u Zagrebu piše mama čija curica, zajedno s još šestoro svojih vršnjaka, od njih 15 u razredu, ne pohađa nastavu vjeronauka i upozorava dalje kako „ni tih 40 posto mališana, kao impozantna manjina, nije dovoljno da se roditelje obavijesti kakvim će se oblicima indoktrinacije podvrgavati njihova djeca“. Iza ovoga crkvenog nasilja nad mališanima stoji pak udruga „Lijepa naša“ kojom godinama šefuje jedan vraški promućurni lik, inače brat najpoznatijeg ovdašnjeg kriminalca koji je devedesetih, na valu privatizacije, do temelja uništio i pokrao čitav niz velikih poduzeća, a potom mu je, nakon presude, „pravna“ država omogućila bijeg u Bosnu u kojoj i danas slobodno živi. Drugi se brat, eto, prihvatio suptilnijeg posla, profitabilnog onečišćenja malodobne djece. On je, naime, ekolog koji smatra da je ekologija duboko vjersko pitanje, te da je „Bog stvorio zemlju i ljude i dao nam odgovornost za ono što je stvorio“. Zato je i priredba Dani kruha, u školama i vrtićima, zapravo vjerski obred čiji je smisao, kaže organizator, da se „uz molitvu, blagoslov i simbolično blagovanje kruha zahvalimo Bogu na svim plodovima“, a za tu mu edukaciju svaka od 324 odgojno-obrazovne ustanove u Hrvatskoj godišnje plaća pet tisuća kuna. Pokrovitelj ovog duhovnog silovanja mališana je, naravno, Katolička crkva koja tu udrugu obilno financira, a uz to, hvali se njen šef, „svi su biskupi u Hrvatskoj njeni članovi i plaćaju članarinu“.
Tako na kruhu, makar pljesnivom, zavidni profit ostvaruje jedna mutna pritoka Katoličke crkve, neka od brojnih njenih mračnih ponornica sa zadatkom da apriornu vrijednost Vjere i Nacije ucjepljuje djeci. Kao obavezno cjepivo. I bez znanja roditelja koji ne žele da im rigidna crkva odgaja djecu, i mimo institucija sistema koje pak dopuštaju klerodesničarima da djeci brutalno kastriraju osjećaj za ljude druge vjere, a što onda, prirodno, vremenom prelazi u općeprihvaćenu ksenofobiju. Jer naš kruh nije isti kao njihov, naš je ekološki i od boga, njihov je pljesniv i nenabožan.
Moćna udruga „Lijepa naša“, s ulogom crkvenog emisara, ušla je dakle u sve hrvatske škole, a ono što se u crkvi naziva misom, tu se cinično naziva Danima kruha, ili pak eko-kvizom s pitanjima: „U koliko je dana Bog stvorio svijet?“ Ili: „Koji od navedenih nisu izaslanici koji prenose Božje poruke?“ A Ministarstvo obrazovanja? Eh, tamo se peru da više ne sudjeluju u Danima kruha i eko-kvizu, nego su „ekološku“ edukaciju prepustili „Lijepoj našoj“, pa se, uz agresivni vjeronauk, u državne škole kao dio redovnog programa uveo još i taj vjerski obred koji se u svijetu inače nudi tek kao folklorno-turistički događaj.
Ovdje pak „u razrede je došao svećenik, djeca su klečala, molila se, neka su plakala i poticala one koji su stajali i koji nisu vjernici da kleknu i da se mole“, ispričala je jedna nemoćna majka koja nije ni znala da će joj dijete prisiljavati da sudjeluje u vjerskom obredu. Uglavnom, roditelji, prokleti ateisti, potpuno su nemoćni, država je odgoj i obrazovanje namjerno prepustila bezočnim katoličkim udrugama koje istovremeno imaju mogućnost bogaćenja i stvaranja novih zatucanih ovčica, odgajanih u duhu nezdravog obožavanja jedne vjere i jedne nacije, uz popovski vješto induciranu mržnju prema vjerski, nacionalno ili spolno „drukčijima“. Jer, obrazovni sustav ovdje je zapravo vulgarna replika onoga političkoga, pa tako predsjednica države koliko jučer za govornicom UN-a hvali sporazum iz Marakeša, a koji se tiče sustavnog i humanog odnosa prema migrantima, to jest drukčijima, e da bi ovih dana rezolutno kazala kako joj na pamet ne pada potpisati Marakešku deklaraciju. Onjušila je ona itekako dobro koliko taj dokument prezire njena izborna baza, te radikalne klerodesničarske grupacije, čija djeca danas nevino kleče u školama i mrmore molitvu kruhu našem svagdašnjem, kako bi sutra tek tvrdu koricu uskratila nekom gladnom izbjeglici, druge vjere i drukčije boje kože. Nego bi ga još, shodno odgoju, gađala kamenom. Utoliko, u ime svoje i ostale djece, dobro upozorava jedna mama u svom pismu školi: „Najposjećenija svečanost Trećeg Reicha nije bio Reichsparteitag u Nürnbergu, poznat kao Nürnberški skup, nego upravo proslava Erntedankfesta ili Dana zahvalnosti za plodove zemlje, u čijoj je središnjoj proslavi, 3. 10. 1937., sudjelovalo oko milijun i tristo tisuća ljudi“. Koji su, podsjetimo se, već strasno uživali sočne plodove fašizma, blagosiljajući jednog Vođu i jedan Narod.
tacno
„U našoj je školi sredinom listopada održana manifestacija pod nazivom ‘Dani kruha’, a tim je povodom u školu došao katolički svećenik, kako bi održao vjerski obred blagosiljanja kruha, škropljenja svetom vodicom, izgovaranja molitve… O obredu, međutim, roditelji nisu unaprijed obaviješteni, čime je djeci koja nisu katolici uskraćena mogućnost da tome obredu ne prisustvuju. Smatramo da je ovim grubo povrijeđeno načelo sekularnosti, ustanovljeno u hrvatskom Ustavu, baš kao i međunarodnim zakonima garantirana prava djece da ih se ne diskriminira i ne prisiljava na sudjelovanje u vjerskim obredima.“
Ovako ravnatelju osnovne škole u Zagrebu piše mama čija curica, zajedno s još šestoro svojih vršnjaka, od njih 15 u razredu, ne pohađa nastavu vjeronauka i upozorava dalje kako „ni tih 40 posto mališana, kao impozantna manjina, nije dovoljno da se roditelje obavijesti kakvim će se oblicima indoktrinacije podvrgavati njihova djeca“. Iza ovoga crkvenog nasilja nad mališanima stoji pak udruga „Lijepa naša“ kojom godinama šefuje jedan vraški promućurni lik, inače brat najpoznatijeg ovdašnjeg kriminalca koji je devedesetih, na valu privatizacije, do temelja uništio i pokrao čitav niz velikih poduzeća, a potom mu je, nakon presude, „pravna“ država omogućila bijeg u Bosnu u kojoj i danas slobodno živi. Drugi se brat, eto, prihvatio suptilnijeg posla, profitabilnog onečišćenja malodobne djece. On je, naime, ekolog koji smatra da je ekologija duboko vjersko pitanje, te da je „Bog stvorio zemlju i ljude i dao nam odgovornost za ono što je stvorio“. Zato je i priredba Dani kruha, u školama i vrtićima, zapravo vjerski obred čiji je smisao, kaže organizator, da se „uz molitvu, blagoslov i simbolično blagovanje kruha zahvalimo Bogu na svim plodovima“, a za tu mu edukaciju svaka od 324 odgojno-obrazovne ustanove u Hrvatskoj godišnje plaća pet tisuća kuna. Pokrovitelj ovog duhovnog silovanja mališana je, naravno, Katolička crkva koja tu udrugu obilno financira, a uz to, hvali se njen šef, „svi su biskupi u Hrvatskoj njeni članovi i plaćaju članarinu“.
Tako na kruhu, makar pljesnivom, zavidni profit ostvaruje jedna mutna pritoka Katoličke crkve, neka od brojnih njenih mračnih ponornica sa zadatkom da apriornu vrijednost Vjere i Nacije ucjepljuje djeci. Kao obavezno cjepivo. I bez znanja roditelja koji ne žele da im rigidna crkva odgaja djecu, i mimo institucija sistema koje pak dopuštaju klerodesničarima da djeci brutalno kastriraju osjećaj za ljude druge vjere, a što onda, prirodno, vremenom prelazi u općeprihvaćenu ksenofobiju. Jer naš kruh nije isti kao njihov, naš je ekološki i od boga, njihov je pljesniv i nenabožan.
Moćna udruga „Lijepa naša“, s ulogom crkvenog emisara, ušla je dakle u sve hrvatske škole, a ono što se u crkvi naziva misom, tu se cinično naziva Danima kruha, ili pak eko-kvizom s pitanjima: „U koliko je dana Bog stvorio svijet?“ Ili: „Koji od navedenih nisu izaslanici koji prenose Božje poruke?“ A Ministarstvo obrazovanja? Eh, tamo se peru da više ne sudjeluju u Danima kruha i eko-kvizu, nego su „ekološku“ edukaciju prepustili „Lijepoj našoj“, pa se, uz agresivni vjeronauk, u državne škole kao dio redovnog programa uveo još i taj vjerski obred koji se u svijetu inače nudi tek kao folklorno-turistički događaj.
Ovdje pak „u razrede je došao svećenik, djeca su klečala, molila se, neka su plakala i poticala one koji su stajali i koji nisu vjernici da kleknu i da se mole“, ispričala je jedna nemoćna majka koja nije ni znala da će joj dijete prisiljavati da sudjeluje u vjerskom obredu. Uglavnom, roditelji, prokleti ateisti, potpuno su nemoćni, država je odgoj i obrazovanje namjerno prepustila bezočnim katoličkim udrugama koje istovremeno imaju mogućnost bogaćenja i stvaranja novih zatucanih ovčica, odgajanih u duhu nezdravog obožavanja jedne vjere i jedne nacije, uz popovski vješto induciranu mržnju prema vjerski, nacionalno ili spolno „drukčijima“. Jer, obrazovni sustav ovdje je zapravo vulgarna replika onoga političkoga, pa tako predsjednica države koliko jučer za govornicom UN-a hvali sporazum iz Marakeša, a koji se tiče sustavnog i humanog odnosa prema migrantima, to jest drukčijima, e da bi ovih dana rezolutno kazala kako joj na pamet ne pada potpisati Marakešku deklaraciju. Onjušila je ona itekako dobro koliko taj dokument prezire njena izborna baza, te radikalne klerodesničarske grupacije, čija djeca danas nevino kleče u školama i mrmore molitvu kruhu našem svagdašnjem, kako bi sutra tek tvrdu koricu uskratila nekom gladnom izbjeglici, druge vjere i drukčije boje kože. Nego bi ga još, shodno odgoju, gađala kamenom. Utoliko, u ime svoje i ostale djece, dobro upozorava jedna mama u svom pismu školi: „Najposjećenija svečanost Trećeg Reicha nije bio Reichsparteitag u Nürnbergu, poznat kao Nürnberški skup, nego upravo proslava Erntedankfesta ili Dana zahvalnosti za plodove zemlje, u čijoj je središnjoj proslavi, 3. 10. 1937., sudjelovalo oko milijun i tristo tisuća ljudi“. Koji su, podsjetimo se, već strasno uživali sočne plodove fašizma, blagosiljajući jednog Vođu i jedan Narod.
tacno
