„Pobjednički“ račun bez krčmara

Zelenskijev plan pobjede nad Rusijom: Indikativno je da su čak i na Zapadu izostali afirmativni komentari, ili su bili vrlo oprezno intonirani.

Svjetski su se mediji – ali i svi tzv. mainstream hrvatski – razglagoljali ovih dana o tomu da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji se  već pola godine ne dâ izborno dekomodirati na mjestu na kojemu je iskoristio redovni mandat, izvijestio svoj parlament, a potom pojedinačno (vođe) i skupno ratne tzv. partnere/saveznike proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada o svom tzv. planu pobjede, čijih pet ključnih točaka i tri strogo pov. dodatka navodno jamče potpuni poraz „ruskog agresora najkasnije 2025. godine i istjerivanje ruske cokule s posljednjeg okupiranog pedlja naše domovine“. No, koliko su god mediji dali zapažena prostora provali „pobjedničke“ euforije Zelenskoga i podrobno opisivali tzv. plan pobjede u SAD/EU/NATO-ovu ratu protiv Ruske Federacije u Ukrajini – „do posljednjeg Ukrajinca“!? – indikativno je da su čak i na Zapadu izostali ili vrlo oprezno bili intonirani komentari koji sugeriraju da Zelenski ne pravi – račun bez krčmara.

Tzv. plan pobjede Zelenskog, drugo je ime za – još novca sa zapadnog bankomata i još (još smrtonosnijeg) oružja bez obzira koliko će novih stotina tisuća Ukrajinaca poginuti

Valjda zato što se i s egzoplaneta Keplera-452b vidi, što je pak s portala Telegrama.hr vidio kolumnist Goran Redžepović, da je tzv. plan pobjede „neozbiljan dokument po kojem sve trebaju napraviti drugi, a Zelenski ni za što nije kriv. Glavno sredstvo za ograničenje ruskih osvajačkih apetita je oružana borba“, a tzv. plan pobijede se „njome gotovo i ne bavi“. Među mahnitim zapadnim ratnim bubnjarima, kojima proturuska pjena udara na usta i ne štede životni standard svojih poreznih obveznika radi slanja sve većih količina sofisticiranog oružja i kešovine Zelenskom, zasad se jedini, a uzaludan glas razuma – apeli za prekid vatre, pregovore i mir – čuje iz Mađarske. Zbog toga tzv. bijele vrane među zemljma članicama i EU-a i NATO-a, ali koja ne štedi humanitarnu pomoć i empatiju prema, je li, nedužnom ukrajinskom stanovništvu, što ga je nakazna politika vođe kijevskog režima neodgovorno gurnula u strašnu pogibelj.

Prema onomu što o tzv. planu pobjede javlja Kyiv Independent, Zelenski na prvo mjesto stavlja članstvo Ukrajine u NATO-u (zahtjev je podnesen još rujna 2022.), što je pak na ovaj ili onaj način Rusiji i bila crvena krpa za tzv. specijalnu vojnu operaciju za denacifikaciju Ukrajine (NATO-ova nuklearna prijetnja s međudržavne  granice!?). Međutim, koliko je god Zelenski kuvertirao zapadno obećanje o proširenju Alijanse na njegovu zemlju, je li, „jednog dana, ako ne prije“, što vrijedi i za članstvo u EU, stvar je delikatna da ne može biti delikatnija jer je Ukrajina u ratu i ulazak u NATO bi izravno (članak 5. o kolektivnoj obrani) značio nuklearni rat s Rusijom. A to, je li, na proameričkomu tzv. kolektivnom Zapadu ipak nitko ne želi budući da u takvom ratu ne može biti pobjednika.

“Plan pobjede” suštinski cilja na sljedeće – nagaziti ruskom caru na kurije oko, poniziti ga pred ruskim narodom (koji ga većinski podržava), što bi značilo ratni poraz u Ukrajini i ključni razlog za pad njegova režima tzv. događanjem naroda

Na drugom je mjestu tzv. plana pobjede obrana zemlje, što se odnosi na prenošenje ratnih operacija na ruski teritorij (tipa upada u regiju Kurska) te dalekometne projektile za razaranje vojne i infrastrukturne utrobe Rusije. Kijev još nema odobrenje ni za jedno niti za drugo. Međutim, velika je enigma čemu će služiti netom u Washingtonu osnovano NATO-ovo zapovjedništvo u njemačkom Wiesbadenu za tzv. obučnu potporu ukrajinskoj vojsci, koje predsjednik RH i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović smatra NATO-ovim korakom bliže ratu s Rusijom u Ukrajini te, na CRO premijerov užas, zabranio hrvatskim generalima sudjelovati u tzv. NSATU-ovoj misiji, čime bi Plenković „crtao mete na glavama hrvatskih građana“. Treća se točka Zelenskijeva plana odnosi na odvraćanje ruske agresije „sveobuhvatnim nenuklearnim strateškim paketom odvraćanja na ukrajinskom teritoriju“ (uključuje i tajni dio, koji jamačno relaksira pojam nenuklearnog; Ukrajina je u doba SSSR-a imala takvo oružje na svom tlu).

Na četvrtom su mjestu gospodarski rast i suradnja, što znači da Zelenski nudi zapadnomu megakorporativnom kapitalu – kao dugoročni honorar, je li, za vojnu i inu pomoć u ratu – bagatelno korištenje svojih prirodnih resursa, osobito nalazišta urana, titana i litija, pa hranu sa svojih njiva i stočnih tovilišta… SAD-u i Uniji nudi sporazume o zajedničkom ulganju i korištenju tih deficitarnih u svijetu resursa. Poziva na jačanje sankcija Rusiji da se međunarodno potkopa njezinu ekonomiju i sposobnost za nastavak agresije. Peta točka tzv. plana pobjede uključuje poslijeratnu sigurnost Ukrajine na način da iskusna ukrajinska vojska ojača NATO, ali i  postane jedan od jamaca mira i sigurnosti cijeloga Starog kontinenta.

Volodimir Zelenski, koji je mogao i morao spriječiti/izbjeći rat s moćnom susjedom, pojedinačno i najvećom nuklearnom silom na svijetu, sačuvati svoju zemlju od razaranja i najveće tragedije u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, morao bi biti svjestan kako Ukrajina neće, jer ne može pobijediti Rusiju ni trostruko većim količinama zapadnog oružja (uključivo sustave za dalekometno gađanje ciljeva duboko na teritoriju najveće zemlje na Kugli), višestrko obilnijim svotama kešovine sa zapadnih bankomata, čak i dovođenjem vojske zemalja članica NATO-a (za što se zalaže ne samo francuski predsjednik Emmanuel Macron, sic transit)…

Koliko god Zelenski hodočasti po SAD-u i Europi te svaki put inkasira pozamašne milijarde dolara/eura – kojoj se kešovini gubi svaki trag u najkorumpiranijoj zemlji u Europi – SAD pazi da on ipak ne nagazi Putinu baš na kurije oko

Bude li stanje na bojišnici stani-pa’ni, a već neko vrijeme jest – Ukrajinci bježe pred Rusima koji napreduju kod Kupjanska i drugdje na istoku – jer je ukrajinska vojska iscrpljena, demoralizirana, novačenje je u krizi, a razočaranom je stanovnuštvu puna kapa Zelenskoga i njegove/zapadne strateški pogrešne politike, proamerički će tzv. kolektivni Zapad dobro razmisliti hoće li pustiti NATO „provjeriti“ u Ukrajini je li razumno staviti vlastitu glavu na nuklearni panj posljednjeg rata u povijesti čovječanstva. Eda bi, je li, bivši osrednji tv-komedijaš – na kijevskom tronu i nakon što mu je u svibnju 2024. istekao predsjednički mandat – imao zadovoljstvo objaviti svojim žiteljima, ali i urbi et orbi: „Pobijedio sam Ruse i istjerao rusku cokulu s posljednjeg okupiranog pedlja naše domovine“.

Kažu, bog je najprije sebi napravio bradu, a gotovo je nevjerojatno kako će SAD u toj smrtonosnoj igri ruskog ruleta – da se ne spominju tzv. saveznici/partneri iz ljutite proturuske koalicije tzv. kolektivnog Zapada – praviti Zelenskomu/Ukrajini pobjedničku bradu dovodeći vlastite žitelje u više no realnu situaciju izgubiti glave u armagedonskom odgovoru životno ugroženoga Ruskog medvjeda. U okolnostima kada NATO uspostavom zapovjedništva NSATU-a u njemačkom Wiesbadenu za tzv. obučnu potporu ukrajinskoj vojsci – gdje zabranom CRO  predsjednika neće sudjelovati hrvatski generali – čini korak bliže ruskomu nuklearnom odgovoru, iz Moskve stiže vijest da „Rusija testira borbenu spremnost postrojbe opremljene interkontinentalnim balističkim projektilima Jars RS-24“ Lansiraju se iz podzemnih silosa ili s pokretnih lansera.

Domet im je do 12.000 kilometara, preciznost do 250 metara, a svaki može nositi više nuklearnih glava i, npr. pogoditi svaku metu u SAD-u; o ciljevima u Europi da se i ne govori. I SAD i tzv. saveznici/partneri imaju konje za takvu utrku, ali ima i Kina, koja u slučaju stani-pa’ni valjda neće skrštenih ruku gledati kako joj sjeverni strateški partner nestaje u vatri i dimu, jer je i ona na SAD/EU/NATO-ovoj i tzv. saveznika/partnera crnoj listi neprijatelja i dampinških ekonomskih konkurenata. Sjeverna Koreja pak, čija se vojska – ako je vjerovati obavještajnom cinkarenju Južne Koreje – navodno bori na ruskoj strani u Ukrajini, također ovih dana urbi et orbi demonstrira pokuse s interkontinentalnim balističkim projektilom „namijenjenom američkom neprijatelju“ (Kim Jong-un) za koji, navodno, nuklearne glave nisu u pitanju. Ako ih već nemaju iz svoje manufakture, u slučaju stani-pa’ni – dobit će ih iz Moskve. Očito, nije problem!?

Ali itekako jest problem za cijeli svijet koliko je, zapravo, kulminiralo ratno ludilo među dvjema sada već krajnje neprijateljski ustobočenima najjačim nuklearnim velesilama na svijetu – SAD/NATO-om i Rusijom. Jesu li, je li, Ukrajina i politički autsajder Volodimir Zelenski sa svojim diletantskim tzv. planom pobjede u totalno besmislenom ratu koji nikomu ništa neće dokazati vrijedni globalne pogibelji u nuklearnom armagedonu. Trenutno cca 11 zemalja u svijetu raspolaže ili će uskoro raspolagati tim oružjem sudnjeg dana, podijeljenih su naklonosti glavnim svjetskim velesilama te  nije isključeno da će – ako ništa drugo – biti prisiljene aktivirati arsenale na jednoj ili drugoj strani čim negdje prasne prva nuklearna gljiva, pa…

Jamačno je ta vrst svijesti o armagedonskom sumraku čovječanstva u slučaju da se ruskomu medvjedu stane na kurije oko tako da ga jako zaboli uskratila američke predizborne aplauze (Zelenski je o tzv. planu pobjede osobno izvijestio i aktualnog još mjesec-dva šefa Bijele kuće Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr.  i možda budućeg Donalda Johna Trumpa), ali i manje-više ratnohuškačke mecene u Uniji i NATO-u. Rusi su već prije godinu i pol bili podigli stupanj operativne pripravnosti svojih nuklearnih snaga na višu razinu, jer ne vjeruju SAD/NATO-u ni kad nose humanitarne darove Kijevu. U međuvremenu su izveli više nuklearnih vježbi radi odvraćanja SAD/NATO-a od dubljih intervencija u Ukrajini, ali i od dopuštenja Kijevu da dalekometno gađa ciljeve i prenosi rat na ruski teritorij. Pa, koliko god Zelenski hodočasti po SAD-u i Europi te svaki put inkasira pozamašne milijarde dolara/eura, je li, tuđih poreznih obveznika – kojoj se kešovini gubi svaki trag u najkorumpiranijoj zemlji u Europi, a na bojištu strateška negativa, mrtvi i ranjeni, ruševine i dim – SAD pazi da nesmotreni Zelenski dokazanom nesposobnošću ipak ne nagazi Putinu baš na kurije oko i natjera ga pritisnuti gumb sudnjeg dana.

Jest da je tzv. plan pobjede neozbiljan uradak tipa što se babi snilo, to se babi zbilo, no suštinski cilja upravo na to – nagaziti ruskom caru na kurije oko, poniziti ga pred ruskim narodom (koji ga većinski podržava), što bi značilo ratni poraz u Ukrajini i ključni razlog za pad njegova režima tzv. događanjem naroda. Kolateralno, izručenje međunarodnoj pravdi, gdje je već po tzv. zapovjednoj odgovornosti fasovao optužnicu za ratni i zločin protiv čovječnosti te uhidbeni nalog. Tzv. plan pobjede – koji se jednog dana po obustavi vatre u Ukrajini  i novoj mirotvornoj arhitekturi na istoku Starog kontinenta jamačno više neće spominjati ni u tragovima – zapravo je shopping-lista Zelenskoga. Kaže, „pobjeda nad ruskim okupatorom bitno ovisi o hitnoj akciji i jedinstvu među ukrajinskim partnerima s ciljem da se dovoljno osnaži položaj zemlje za okončati rat. Zajedno s našim partnerima moramo promijeniti okolnosti kako bi rat završio“.

No, gazde kijevskog režima baš ne misle tako. Neki dan je Zelenskom u goste već četvrti put doputovao američki ministar obrane Lloyd James Austin III s nešto skromnijim paketom obećanja u kojemu se nije našlo gotovo ništa iz tzv. plana pobjede. Za dva tjedna počinju predsjednički izbori u SAD-u, pa… Dobije li Donald John Trump drugi mandat, jamačno će se iznova miješati i ukrajinske karte. Na toj valnoj dužini razmišlja i NATO-ov Mark Rutte – „naša potpora Ukrajini neće posustati, Kijev mora pobijediti, ali u Planu pobjede ima dosta toga što se mora razmotriti“ – pa je i ukrajinskog lidera izdalo strpljenje. Diže tenzije, ucjenjuje: „Ili će se Ukrajina priključiti nekom savezu, a NATO je ključan za naš opstanak, ili ćemo biti prisiljeni opskrbiti se nuklearnim oružjem“. Navodno je Zelenski to u rujnu kazao Trumpu, a ovaj, navodno, „nije imao ništa protiv“. Mo’š mislit. Taj je američki tzv. slon u staklariji – „neprijatelj“ EU-a, NATO-a, pa i UN-a – bio u kampanji obećao da će, osvoji li drugi mandat, okončati ratove u Ukrajini i na Bliskom istoku za 24 sata, pa…

Taj je tzv. plan pobjede Zelenskoga, zapravo, drugo ime za još novca sa zapadnog bankomata i još (još smrtonosnijeg) oružja bez obzira koliko će novih stotina tisuća Ukrajinaca poginuti, ostati doživotnim invalidima, biti bez domova, struje, hrane, komunalne infrastrukture, zatrovanih njiva, nemogućnosti povratka iz izbjeglištva u domovinu… Takva, je li, „pobjeda“ je apriorno poraz zdravog razuma vladajućih u Ukrajini, ali i na ratnohuškačkomu proameričkom tzv. kolektivnom Zapadu – uključivo ratno zajapurenog novopečenoga glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea – koji sljepački i dalje bildaju masovnu ukrajinsku nesreću ne bi li čim više naudili Rusima, kojima već gotovo tri godine nisu kadri staviti ni soli na rep, umjesto da ulažu u obustavu vatre/neprijateljstava i grade mir. Mir je neprocjenjiva vrijednost, rat je zlo i za napadnutoga i za agresora, jer ni u jednom ratu nema niti može biti – pobjednika.

h-alter