Dakako, europska treba i ostati. Odgovorna vlast će se, je li, odgovorno odnositi ponajprije prema vlastitim državnim interesima koji nisu najprije u Bruxellesu i pogotovo ne u Washingtonu, nego na dvama vladajućim brdima u Zagrebu. Predsjednik RH Zoran Milanović ima petlju i karakter – „predsjednik s karakterom“, a birači su itekako poznavali taj karakter kad su mu u oba izborna kruga dali prednost – diplomatski, ali i prostoseljački svima uokolo granica balkanskog kiflića dati na znanje: možemo biti ili jesmo braća, ali kese nam nisu sestre. Znaju li to dvoje raznosmjernih apologeta Inicijative triju mora od kojih jedna vuče pravac u Washington, a drugi ravnolinijski u Bruxelles? Ne znaju ili se prave grbavima
Marijan Vogrinec
Ono što predsjednik RH Zoran Milanović neće ni u najluđem snu, kao što se na sto načina očituje prvih maglovitih jesenjih dana, premijer Andrej Plenkoviće grabi objema rukama. Budući da se, je li, tvrdokohabitacijski upravljački dvojac više ne može usuglasiti ni o tomu o čemu su do neki dan glumatali suglasnost – a Milanović i Plenković su ustavni sukreatori „1 na 1“ vanjske politike tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene – ispalo je kako je Pantovčak prešutno progledao kroz prste Banskim dvorima to što je RH na virtualnom summitu Inicijative triju mora (Baltičko, Jadransko i Crno) u ponedjeljak 19. listopada 2020. predstavljao ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman. Umjesto predsjednik države Milanovića – kako je navodno red i običaj u toj skupini 12 eurounijskih zemalja (Austrija, Bugarska, Češka, Estonija, Hrvatska, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija) – koji do Inicijative triju mora, hrvatsko-poljskog projekta lansiranog ljeta 2016. godine na sastanku u Dubrovniku, drži kao do lanjskog snijega.
Dapače, Inicijativu drži običnom „paradom“ i čak „štetnom za RH“ zbog „nepotrebnog zamjeranja“ Moskvi i Berlinu radi beskorisnog podilaženja američkim ekonomskim i vojnim interesima. „Hrvatska je u Europi“, kaže predsjednik Milanović, „europska je zemlja i europski joj interesi moraju u svakom trenutku biti preči od američkih“. Njegova prethodnica Kolinda Grabar-Kitarović, suosnivačica tog projekta, sentimentalno i interesno opsjednuta SAD-om do karikature, bila je sasvim suprotnog stajališta. A, ruku na srce, Inicijativa triju mora nije u prošle četiri godine polučila baš nikakav ozbiljan rezultat, a baš nikakav koji bi u bilo čemu koristio ikomu u Bijednoj Našoj. Dapače, izuzme li se Bugarska, RH je razvojno zadnja u toj skupini Unijinih zemalja. Ni HDZ-ova vlada Andreja Plenkovića nije očitovala pozornosti vrijedno zanimanje – za napadnu razliku od HDZ-ove predsjednice države (sic transit) – niti je ijednog centa poreznih RH-obveznika uplatila u njegovu blagajnu.
E sad, kako bruka ne bi bila potpuna jer aktualni predsjednik RH ne želi sudjelovati u virtualnoj „paradi“, odnosno kao sukreator vanjske politike biti suodgovoran za izlaganje svoje zemlje prijekom oku Berlina i Moskve – jer koga je moliti nije ga srditi, kaže mudar pûk – a samo ministarska zastupljenost RH na summitu je „tanka“, premijer Plenković se i osobno uključio u inicijativni virtual. Izravno i verbalno, ali prethodno i odlučio na sjednici vlade „posramiti“ Milanovića odlukom o uplati do 20 milijuna eura u korist Inicijative triju mora, pa… I sada, poslije virtuala, Grlić-Radman nastupa u svoj blagoglagoljivoj „raskoši“ – tipa govorim, govorim, a ništa ne kažem niti sâm sebe razumijem – uz poneko šeretsko namigivanje ili doticanje sugovornika po nadlaktici. Sve fraza-sintagme i apstrakcije, a mesa oko golih kostiju ni za polizati. Zato prepotencije i „diplomatske“ samodopadnosti preko glave. Gdje su se netragom izgubila s HDZ-ovog Zrinjevca ona vremena Davora Ive Stiera i Marije Pejčinović-Burić?
Milanović drumom, Plenković šumom
Hrvatski je šef diplomacije, izuzme li se bontonska, općezavaravajuća kurtoazija predstavnika drugih zemalja članica te morske skupine, ipak je vidovitije od ostalih uočio na summitu estonskog domaćinstva, je li, „očiti doprinos Inicijative triju mora Europskoj uniji i njezinim vrijednostima – koheziji, konsolidaciji i blagostanju“. Sic transit. Kohezija je takva da se i sâm opstanak Unije dovodi u pitanje ne samo zbog sustavnih anomalija zbog kojih se dogodio Brexit, mađarskog i soliranja zemalja Višegradske skupine zbog čega Bruxelles prijeti sankcijama, drastičnog razlaza na izbjegličkomu/migrantskom pitanju, nesuglasja u vezi s proširenjem EU-a, izrazite nesolidarnosti u reagiranju na pandemiju virusa SARS-CoV-2, nepoštene preraspodjele „zajedničkog“ novca, etc. Kohezija se, recimo, u Bijednoj Našoj pokazala i u tomu da je zemlja zadnja među (dosad) 28 članica Unije po isplati novca korisnicima EU fondova, pa je povjerenica za kohezijsku politiku EU-a Elisa Ferreira pozvala hrvatsku ministricu regionalnog razvoja Natašu Tramišak na razgovor u Bruxelles kako bi se riješio problem financiranja u razdoblju od 2014. do 2020. godine. Etc.
Konsolidacija i blagostanje u Uniji vrijednosti su koje vidi valjda samo Goran Grlić-Radman, jer ekonomske nejednakosti i razlike u Uniji – zbog kojih bogati zagovaraju razlikovanje zemalja članica tzv. prve te druge, treće… brzine – pa poremećaji zbog pandemijske i izbjegličke/migrantske krize, globalno preslagivanje gospodarske i vojne moći između SAD-a, Azije i Europe (tzv. novi svjetski poredak), klimatski, energetski, socijalni i ini problemi nisu ni privid konsolidiranosti i blagostanja ni u Uniji, kamoli na cijelomu Starom kontinentu. Izmišljati pak kako je papirnata Inicijativa triju mora polučila ikakav pozornosti vrijedan doprinos tomu, smiješno je, spada u halucinogena opažanja. Ništa neobično za dio hrvatske politike?
I ništa neobično da se u povodu online summita oglasila na Twitteru (na kojemu, sic transit, vodi politiku i redikulozni američki predsjednik Donald Trump) i bivša predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović koja i „bolje“ od Grlića-Radmana vidi „blještave vrijednosti“ projekta. Posebno joj je drago što je premijer Plenković podupro, ali „i obećao nastaviti sudjelovanje RH u Inicijativi triju mora, koju sam osnovala zajedno s poljskim predsjednikom Andrzejom Dudom. To dokazuje koliko je to snažna platforma za suradnju 12 država članica EU, a njezin uspjeh, te korist koju donosi Hrvatskoj najbolje pokazuje kako Hrvatska može biti aktivan sudionik na međunarodnoj sceni. Veseli me što će Vlada RH raditi na potpori i promidžbi hrvatskih projekata iz energetike, prometa i digitalizacije koji su na popisu strateških projekata Inicijative“. Sic transit, potpora premijera Andreja Plenkovića i odbijenica predsjednika Zorana Milanovića, je li, dokazuju da „platforma“ ne samo uopće nije „snažna“ nego ni Bijedna Naša država koja ju ozbiljno shvaća. Da je Grabar-Kitarović nabrojila bar nekoliko konkretnih „uspjeha“ Inicijative „koju sam osnovala“ i „koristi“ što ih donosi hrvatskim poreznim obveznicima – osim, je li, harača „do 20 milijardâ eura“ što ga je u tuđe ime obećao premijer, to bi nešto značilo. I možda nekoga u nešto i uvjerilo. Ovako, isprazan je to twitterski grlićizam-radmanizam u njezinom već zaboravljenom stilu.
„Hrvatska ostaje predana Inicijativi triju mora“, izvijestila je Hina kako je premijer Plenković kazao na njezinom virtualnom summitu, „i nadam se da će suradnja zemalja sudionica osloboditi ogroman potencijal za rast, povezanost i prosperitet. Moja vlada ostaje predana strateškim ciljevima Inicijative triju mora. Vlada je odredila Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (kad predsjednik države i njegova administracija ne žele, op. a.) za koordinirati aktivnosti unutar Inicijative triju mora te se RH pridružio njezinom investicijskom fondu u koji će putem Hrvatske banke za obnovu i razvitak uložiti do 20 milijuna eura. Nastavak angažmana SAD-a u Inicijativi triju mora bit će profitabilan za sve sudionike.“ Nije sporno da SAD druka za taj projekt iz energetskih prije svega, ali i političkih razloga, a pozicija Njemačke i EU-a je na vagi. Iako se Plenković i još neki nadaju i njihovoj potpori. Također iz energetskih razloga, ali i pritisaka SAD-a za smanjenjem ovisnosti zapadne Europe o kupnji ruskog prirodnog plina diversifikacijom dobavnih pravaca tog energenta.
Mala od kužine u velikoj igri
Hrvatska u toj igri navodno ima asa u rukavu: uskoro bi trebao biti pušten u pogon LNG terminal na otoku Krku za ukapljeni plin, kapaciteta 2,7 milijardâ prostornih metara, koji bi se – zasad račun bez krčmara – imao spojiti plinovodnom mrežom s već izgrađenim terminalom u Poljskoj. I tu je SAD jedan od ključnih igrača budući da se Twitteraš iz Bijele kuće već ranije bio „dogovorio“ s bivšom predsjednicom RH o krčkom LNG dilanju američkog ukapljenog plina iz škriljevaca (barem dvostruko skupljeg od prirodnog iz obližnje Ruske Federacije što ga kupuju već desetljećima). I ti su američki ekonomski/politički/vojni interesi bitne sastavnice ne samo potpore Washingtona Inicijativi triju mora kao koridoru za izolaciju ruskih interesa već i pritisaka za sankcioniranje najveće zemlje na svijetu (zbog Ukrajine, nedemokratske Putinove vladavine, navodnog trovanja ruskih špijuna i oligarha, etc.), političke sabotaže europskog plinovoda Sjeverni tok 2 za ruski energent Njemačkoj i ostatku zapadne Europe, etc.
Mala, nejaka, politički, gospodarski i moralno disfunkcionalna Bijedna Naša u toj igri velikih interesa moćnih velesila – Kinu nismo ni spominjali, ali i od nje u Europi i širom svijeta Uncle Samu se tresu gaće, ne samo pred Ruskim medvjedom – može biti samo mala od kužine. O profitima što ih spominje premije Plenković jamačno će imati koristi kojekakvi novi dragani kovačevići. Bili među ministrima u Banskim dvorima ili među tzv. elitom što ju vladajući svaki put ciljano, s razlogom porazmjeste na sve one pozicije odlučivanja na kojima se, je li – med pretače. Vlasnici LNG-a su HEP i PPD, kapacitet postrojenja za „otkapljivanje ukapljenog“ plina je neusporedivo veći od hrvatske potrošnje u industriji (!?) i kućanstvima, pa ne treba biti Cédric Villani za izračunati tko će cijenom „kubika“ plina namirivati troškove i gubitke budući da jugoistočna Europa ima solidno i dugoročno riješenu opskrbu tim energentom iz Rusije (plinovodima preko Turske i Bugarske; novi se grade prema talijanskom jugu), a gospodarski savjesni Nijemci triput će okrenuti euro na dlanu prije no što će kupovati znatno skuplji američki ukapljeni energent i odustati od Sjevernog toka 2.
„Hrvatskoj je nepotrebna i potencijalno štetna Inicijativa triju mora zbog mogućeg zamjeranja Berlinu i Moskvi“, komentirao je za posjeta Centru znanja u bivšoj vojarni u Čakovcu predsjednik RH Zoran Milanović online summit u Estoniji na kojemu su se umjesto njega ukazali Goran Grlić-Radman i Andrej Plenković. „Protiv toga sam da Hrvatska dâ i lipe za tu inicijativu, ako ne vidimo jasno kako, što i kada. S EU fondovima je sve jasno. RH će samo jednom u svojoj povijesti imati de facto 30 milijardâ eura na raspolaganju od 2020. do 2030. godine, što jednu zemlju od čeriti milijuna ljudi može temeljito promijeniti. To nije slučaj s Inicijativom triju mora. Dvije godine nije uplaćeno ni eura i sad čujem informacije da će Hrvatska uplatiti 20 milijuna eura u nekakav zajednički fond. To je puno novca. Mislim da sve ovo skupa (Centar znanja koji razgleda, op. a.) nije koštalo toliko. Ako iz tih fondova Inicijative triju mora, koji ne postoje, dobijemo za stolariju za ovaj kompleks ovdje, bit ću iznenađen. Razumijete li o čemu govorim? Nećemo dobiti ništa jer ne postoji ništa.“
Inicijativa triju mora nije nikakva mudrost dvoje autsajdera svjetske tzv. mainstream politike/diplomacije – Kolinde Grabar-Kitarović i Andrzeja Dude – nego projekt administracije bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame radi toga, točno primjećuje Milanović, „da se natjera europske države da više sudjeluju u kupnji američkog ukapljenog plina i da se izolira Rusiju. Ja neću sudjelovati u izoliranju Rusije na ovakav način, to smatram glupim i štetnim za Hrvatsku. Vidimo kako se to prelama i na odnose SAD-a, sadašnje administracije, i Njemačke. Njemačku se praktički mobingira da odustane od projekta Sjeverni tok 2. To nije utakmica u kojoj Hrvatska treba sudjelovati i zamjerati se Berlinu i Moskvi. Što Hrvatska ima od toga? Stolariju za ovo (Centar znanja, op. a.)? Ili možda osnivanje nekakvog sekretarijata, još jednog? U hrvatskoj politici ima dosta ljudi koji su odrasli kao birokratske priraslice i sve gledaju kroz bujanje institucija. Već vidim kako se stvara nekakav sekretarijat Inicijative triju mora u Zagrebu ili Dubrovniku, kako jedno pet-šest štićenika i gojenaca dobiva posao i tako se karijere nastavljaju, dobiva se lovica. Ja sam protiv toga“.
Predsjednik Milanović je nedavno u Labinu, za proslave 30. obljetnice utemeljenja Istarskog demokratskog sabora (IDS), posprdno je govorio i o najavu Donalda Trumpa kako će SAD uplatiti milijardu dolara Inicijativi triju mora: „Sve što sam kazao o toj inicijativi, iza toga stojim i danas. Ako se radi o milijardi dolara za cijelu regiju, to nije dovoljno za kavu. Bez namjere da podcjenjujem, da omalovažavam, ta inicijativa ima vrlo jasnu motivaciju i okupljanja i podjele, nekima odgovara, neke duboko iritira. Mislim pritom na velike države. Ja ću promatrati što se događa. Hrvatska kao jedna od osnivačica i pokretačica dosad nije dala ni jedan dolar za to. Europska unija je nepresušan izvor financiranja. Milijarda dolara nije ni za Hrvatsku novac, tako da čekam nešto drugo. Opstruirati neću. Čini mi se da je vlada bila dosta pasivna u tom projektu, a ja sam izabrani predsjednik i vanjskoj politici ću davati svoj ton. Moj mali, uski tim savjetnika će mi u tomu pomagati. Odnosi sa SAD-om su važni, ali Hrvatska je europska država“.
„Sami sebi u prsi skačemo…“
Dakako, europska treba i ostati. Odgovorna vlast će se, je li, odgovorno odnositi ponajprije prema vlastitim državnim interesima koji nisu najprije u Bruxellesu i pogotovo ne u Washingtonu, nego na dvama vladajućim brdima u Zagrebu. Predsjednik RH Zoran Milanović ima petlju i karakter – „predsjednik s karakterom“, a birači su itekako poznavali taj karakter kad su mu u oba izborna kruga dali prednost – diplomatski, ali i prostoseljački svima uokolo granica balkanskog kiflića dati na znanje: možemo biti ili jesmo braća, ali kese nam nisu sestre. Znaju li to dvoje raznosmjernih apologeta Inicijative triju mora od kojih jedna vuče pravac u Washington, a drugi ravnolinijski u Bruxelles? Ne znaju ili se jednostavno prave grbavima. Ima onaj evergreen mudrog pûka još iz osmanlijskog vakta: poturica je uvijek gori od Turčina.
Vox populi s društvenih mreža ide tomu u prilog. „Vlada se ponaša kao pijani bogataš“, komentirat će izvjesni Andrija Kačić hrvatskih 20 milijuna eura iz džepa siromašnih poreznih obveznika Inicijativi triju mora. „Ima pametnijih stvari u RH. Sami sebi u prsi skačemo. A, bože jada.“ Gojko Grubor: „Amerikanci će dati milijardu dolara? Možeš si misliti, kao Ukrajini što su dali. Bolje da si doma poprave mostove i ceste koje su pred raspadom. Zar nemamo EU? Neko moramo unutar EU imati dodatne ‘inicijative’ koje zagovaraju neprijatelji i koje inicijative samo pomažu podjele unutar Evrope. Još moramo to i platiti. Katastrofa“. Ili Franjo Mihoci: „Inicijativa triju mora, svojim projektima, citat, ‘help to stimulate economic growth, develop north-south infrastructure corridor, level regional disparities within the EU and boost cohesion and unity in Europe’… Kako inicijativa izjednačava regionalne disparitete kad RH sveudilj zaostaje za ostalima?“
Ni Aurelije Venika ne ostaje dužan vladi premijera Andreja Plenkovića: „Za što to konkretno bacamo 20 milijuna eura? Uostalom, što je pišljivih 20 milijuna prema pokradenim milijardama. Koliko je ono milijardâ kuna nenaplaćenog poreza koji vjerojatno neće biti nikada naplaćen?“ Pa će biti da je Bijedna Naša podmornica na kiselo mlijeko u plićaku triju mora.
Što vrijedi vox populi kad je glasačko strojarstvo odradilo na izborima to što je imalo odraditi, pa ti što su „preuzeli odgovornost“ (sic transit) imaju praktično puni mandat pred sobom i drže da mogu raditi sve što im se prohtije. Mogu? Očito mogu kad jednim potezom pera jednog čovjeka – bez da ovaj ikog pîta smije li, je li pošteno i isplativo – bace s Markovog trga niz Savu, eto, „do 20 milijuna eura“. Jedan novi vrtić, manju školu… I onda Lijepa Naša nije Bijedna Naša? Za samo neke nije, za većinu jest.
tacno
Marijan Vogrinec
Ono što predsjednik RH Zoran Milanović neće ni u najluđem snu, kao što se na sto načina očituje prvih maglovitih jesenjih dana, premijer Andrej Plenkoviće grabi objema rukama. Budući da se, je li, tvrdokohabitacijski upravljački dvojac više ne može usuglasiti ni o tomu o čemu su do neki dan glumatali suglasnost – a Milanović i Plenković su ustavni sukreatori „1 na 1“ vanjske politike tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene – ispalo je kako je Pantovčak prešutno progledao kroz prste Banskim dvorima to što je RH na virtualnom summitu Inicijative triju mora (Baltičko, Jadransko i Crno) u ponedjeljak 19. listopada 2020. predstavljao ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman. Umjesto predsjednik države Milanovića – kako je navodno red i običaj u toj skupini 12 eurounijskih zemalja (Austrija, Bugarska, Češka, Estonija, Hrvatska, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija) – koji do Inicijative triju mora, hrvatsko-poljskog projekta lansiranog ljeta 2016. godine na sastanku u Dubrovniku, drži kao do lanjskog snijega.
Dapače, Inicijativu drži običnom „paradom“ i čak „štetnom za RH“ zbog „nepotrebnog zamjeranja“ Moskvi i Berlinu radi beskorisnog podilaženja američkim ekonomskim i vojnim interesima. „Hrvatska je u Europi“, kaže predsjednik Milanović, „europska je zemlja i europski joj interesi moraju u svakom trenutku biti preči od američkih“. Njegova prethodnica Kolinda Grabar-Kitarović, suosnivačica tog projekta, sentimentalno i interesno opsjednuta SAD-om do karikature, bila je sasvim suprotnog stajališta. A, ruku na srce, Inicijativa triju mora nije u prošle četiri godine polučila baš nikakav ozbiljan rezultat, a baš nikakav koji bi u bilo čemu koristio ikomu u Bijednoj Našoj. Dapače, izuzme li se Bugarska, RH je razvojno zadnja u toj skupini Unijinih zemalja. Ni HDZ-ova vlada Andreja Plenkovića nije očitovala pozornosti vrijedno zanimanje – za napadnu razliku od HDZ-ove predsjednice države (sic transit) – niti je ijednog centa poreznih RH-obveznika uplatila u njegovu blagajnu.
E sad, kako bruka ne bi bila potpuna jer aktualni predsjednik RH ne želi sudjelovati u virtualnoj „paradi“, odnosno kao sukreator vanjske politike biti suodgovoran za izlaganje svoje zemlje prijekom oku Berlina i Moskve – jer koga je moliti nije ga srditi, kaže mudar pûk – a samo ministarska zastupljenost RH na summitu je „tanka“, premijer Plenković se i osobno uključio u inicijativni virtual. Izravno i verbalno, ali prethodno i odlučio na sjednici vlade „posramiti“ Milanovića odlukom o uplati do 20 milijuna eura u korist Inicijative triju mora, pa… I sada, poslije virtuala, Grlić-Radman nastupa u svoj blagoglagoljivoj „raskoši“ – tipa govorim, govorim, a ništa ne kažem niti sâm sebe razumijem – uz poneko šeretsko namigivanje ili doticanje sugovornika po nadlaktici. Sve fraza-sintagme i apstrakcije, a mesa oko golih kostiju ni za polizati. Zato prepotencije i „diplomatske“ samodopadnosti preko glave. Gdje su se netragom izgubila s HDZ-ovog Zrinjevca ona vremena Davora Ive Stiera i Marije Pejčinović-Burić?
Milanović drumom, Plenković šumom
Hrvatski je šef diplomacije, izuzme li se bontonska, općezavaravajuća kurtoazija predstavnika drugih zemalja članica te morske skupine, ipak je vidovitije od ostalih uočio na summitu estonskog domaćinstva, je li, „očiti doprinos Inicijative triju mora Europskoj uniji i njezinim vrijednostima – koheziji, konsolidaciji i blagostanju“. Sic transit. Kohezija je takva da se i sâm opstanak Unije dovodi u pitanje ne samo zbog sustavnih anomalija zbog kojih se dogodio Brexit, mađarskog i soliranja zemalja Višegradske skupine zbog čega Bruxelles prijeti sankcijama, drastičnog razlaza na izbjegličkomu/migrantskom pitanju, nesuglasja u vezi s proširenjem EU-a, izrazite nesolidarnosti u reagiranju na pandemiju virusa SARS-CoV-2, nepoštene preraspodjele „zajedničkog“ novca, etc. Kohezija se, recimo, u Bijednoj Našoj pokazala i u tomu da je zemlja zadnja među (dosad) 28 članica Unije po isplati novca korisnicima EU fondova, pa je povjerenica za kohezijsku politiku EU-a Elisa Ferreira pozvala hrvatsku ministricu regionalnog razvoja Natašu Tramišak na razgovor u Bruxelles kako bi se riješio problem financiranja u razdoblju od 2014. do 2020. godine. Etc.
Konsolidacija i blagostanje u Uniji vrijednosti su koje vidi valjda samo Goran Grlić-Radman, jer ekonomske nejednakosti i razlike u Uniji – zbog kojih bogati zagovaraju razlikovanje zemalja članica tzv. prve te druge, treće… brzine – pa poremećaji zbog pandemijske i izbjegličke/migrantske krize, globalno preslagivanje gospodarske i vojne moći između SAD-a, Azije i Europe (tzv. novi svjetski poredak), klimatski, energetski, socijalni i ini problemi nisu ni privid konsolidiranosti i blagostanja ni u Uniji, kamoli na cijelomu Starom kontinentu. Izmišljati pak kako je papirnata Inicijativa triju mora polučila ikakav pozornosti vrijedan doprinos tomu, smiješno je, spada u halucinogena opažanja. Ništa neobično za dio hrvatske politike?
I ništa neobično da se u povodu online summita oglasila na Twitteru (na kojemu, sic transit, vodi politiku i redikulozni američki predsjednik Donald Trump) i bivša predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović koja i „bolje“ od Grlića-Radmana vidi „blještave vrijednosti“ projekta. Posebno joj je drago što je premijer Plenković podupro, ali „i obećao nastaviti sudjelovanje RH u Inicijativi triju mora, koju sam osnovala zajedno s poljskim predsjednikom Andrzejom Dudom. To dokazuje koliko je to snažna platforma za suradnju 12 država članica EU, a njezin uspjeh, te korist koju donosi Hrvatskoj najbolje pokazuje kako Hrvatska može biti aktivan sudionik na međunarodnoj sceni. Veseli me što će Vlada RH raditi na potpori i promidžbi hrvatskih projekata iz energetike, prometa i digitalizacije koji su na popisu strateških projekata Inicijative“. Sic transit, potpora premijera Andreja Plenkovića i odbijenica predsjednika Zorana Milanovića, je li, dokazuju da „platforma“ ne samo uopće nije „snažna“ nego ni Bijedna Naša država koja ju ozbiljno shvaća. Da je Grabar-Kitarović nabrojila bar nekoliko konkretnih „uspjeha“ Inicijative „koju sam osnovala“ i „koristi“ što ih donosi hrvatskim poreznim obveznicima – osim, je li, harača „do 20 milijardâ eura“ što ga je u tuđe ime obećao premijer, to bi nešto značilo. I možda nekoga u nešto i uvjerilo. Ovako, isprazan je to twitterski grlićizam-radmanizam u njezinom već zaboravljenom stilu.
„Hrvatska ostaje predana Inicijativi triju mora“, izvijestila je Hina kako je premijer Plenković kazao na njezinom virtualnom summitu, „i nadam se da će suradnja zemalja sudionica osloboditi ogroman potencijal za rast, povezanost i prosperitet. Moja vlada ostaje predana strateškim ciljevima Inicijative triju mora. Vlada je odredila Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (kad predsjednik države i njegova administracija ne žele, op. a.) za koordinirati aktivnosti unutar Inicijative triju mora te se RH pridružio njezinom investicijskom fondu u koji će putem Hrvatske banke za obnovu i razvitak uložiti do 20 milijuna eura. Nastavak angažmana SAD-a u Inicijativi triju mora bit će profitabilan za sve sudionike.“ Nije sporno da SAD druka za taj projekt iz energetskih prije svega, ali i političkih razloga, a pozicija Njemačke i EU-a je na vagi. Iako se Plenković i još neki nadaju i njihovoj potpori. Također iz energetskih razloga, ali i pritisaka SAD-a za smanjenjem ovisnosti zapadne Europe o kupnji ruskog prirodnog plina diversifikacijom dobavnih pravaca tog energenta.
Mala od kužine u velikoj igri
Hrvatska u toj igri navodno ima asa u rukavu: uskoro bi trebao biti pušten u pogon LNG terminal na otoku Krku za ukapljeni plin, kapaciteta 2,7 milijardâ prostornih metara, koji bi se – zasad račun bez krčmara – imao spojiti plinovodnom mrežom s već izgrađenim terminalom u Poljskoj. I tu je SAD jedan od ključnih igrača budući da se Twitteraš iz Bijele kuće već ranije bio „dogovorio“ s bivšom predsjednicom RH o krčkom LNG dilanju američkog ukapljenog plina iz škriljevaca (barem dvostruko skupljeg od prirodnog iz obližnje Ruske Federacije što ga kupuju već desetljećima). I ti su američki ekonomski/politički/vojni interesi bitne sastavnice ne samo potpore Washingtona Inicijativi triju mora kao koridoru za izolaciju ruskih interesa već i pritisaka za sankcioniranje najveće zemlje na svijetu (zbog Ukrajine, nedemokratske Putinove vladavine, navodnog trovanja ruskih špijuna i oligarha, etc.), političke sabotaže europskog plinovoda Sjeverni tok 2 za ruski energent Njemačkoj i ostatku zapadne Europe, etc.
Mala, nejaka, politički, gospodarski i moralno disfunkcionalna Bijedna Naša u toj igri velikih interesa moćnih velesila – Kinu nismo ni spominjali, ali i od nje u Europi i širom svijeta Uncle Samu se tresu gaće, ne samo pred Ruskim medvjedom – može biti samo mala od kužine. O profitima što ih spominje premije Plenković jamačno će imati koristi kojekakvi novi dragani kovačevići. Bili među ministrima u Banskim dvorima ili među tzv. elitom što ju vladajući svaki put ciljano, s razlogom porazmjeste na sve one pozicije odlučivanja na kojima se, je li – med pretače. Vlasnici LNG-a su HEP i PPD, kapacitet postrojenja za „otkapljivanje ukapljenog“ plina je neusporedivo veći od hrvatske potrošnje u industriji (!?) i kućanstvima, pa ne treba biti Cédric Villani za izračunati tko će cijenom „kubika“ plina namirivati troškove i gubitke budući da jugoistočna Europa ima solidno i dugoročno riješenu opskrbu tim energentom iz Rusije (plinovodima preko Turske i Bugarske; novi se grade prema talijanskom jugu), a gospodarski savjesni Nijemci triput će okrenuti euro na dlanu prije no što će kupovati znatno skuplji američki ukapljeni energent i odustati od Sjevernog toka 2.
„Hrvatskoj je nepotrebna i potencijalno štetna Inicijativa triju mora zbog mogućeg zamjeranja Berlinu i Moskvi“, komentirao je za posjeta Centru znanja u bivšoj vojarni u Čakovcu predsjednik RH Zoran Milanović online summit u Estoniji na kojemu su se umjesto njega ukazali Goran Grlić-Radman i Andrej Plenković. „Protiv toga sam da Hrvatska dâ i lipe za tu inicijativu, ako ne vidimo jasno kako, što i kada. S EU fondovima je sve jasno. RH će samo jednom u svojoj povijesti imati de facto 30 milijardâ eura na raspolaganju od 2020. do 2030. godine, što jednu zemlju od čeriti milijuna ljudi može temeljito promijeniti. To nije slučaj s Inicijativom triju mora. Dvije godine nije uplaćeno ni eura i sad čujem informacije da će Hrvatska uplatiti 20 milijuna eura u nekakav zajednički fond. To je puno novca. Mislim da sve ovo skupa (Centar znanja koji razgleda, op. a.) nije koštalo toliko. Ako iz tih fondova Inicijative triju mora, koji ne postoje, dobijemo za stolariju za ovaj kompleks ovdje, bit ću iznenađen. Razumijete li o čemu govorim? Nećemo dobiti ništa jer ne postoji ništa.“
Inicijativa triju mora nije nikakva mudrost dvoje autsajdera svjetske tzv. mainstream politike/diplomacije – Kolinde Grabar-Kitarović i Andrzeja Dude – nego projekt administracije bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame radi toga, točno primjećuje Milanović, „da se natjera europske države da više sudjeluju u kupnji američkog ukapljenog plina i da se izolira Rusiju. Ja neću sudjelovati u izoliranju Rusije na ovakav način, to smatram glupim i štetnim za Hrvatsku. Vidimo kako se to prelama i na odnose SAD-a, sadašnje administracije, i Njemačke. Njemačku se praktički mobingira da odustane od projekta Sjeverni tok 2. To nije utakmica u kojoj Hrvatska treba sudjelovati i zamjerati se Berlinu i Moskvi. Što Hrvatska ima od toga? Stolariju za ovo (Centar znanja, op. a.)? Ili možda osnivanje nekakvog sekretarijata, još jednog? U hrvatskoj politici ima dosta ljudi koji su odrasli kao birokratske priraslice i sve gledaju kroz bujanje institucija. Već vidim kako se stvara nekakav sekretarijat Inicijative triju mora u Zagrebu ili Dubrovniku, kako jedno pet-šest štićenika i gojenaca dobiva posao i tako se karijere nastavljaju, dobiva se lovica. Ja sam protiv toga“.
Predsjednik Milanović je nedavno u Labinu, za proslave 30. obljetnice utemeljenja Istarskog demokratskog sabora (IDS), posprdno je govorio i o najavu Donalda Trumpa kako će SAD uplatiti milijardu dolara Inicijativi triju mora: „Sve što sam kazao o toj inicijativi, iza toga stojim i danas. Ako se radi o milijardi dolara za cijelu regiju, to nije dovoljno za kavu. Bez namjere da podcjenjujem, da omalovažavam, ta inicijativa ima vrlo jasnu motivaciju i okupljanja i podjele, nekima odgovara, neke duboko iritira. Mislim pritom na velike države. Ja ću promatrati što se događa. Hrvatska kao jedna od osnivačica i pokretačica dosad nije dala ni jedan dolar za to. Europska unija je nepresušan izvor financiranja. Milijarda dolara nije ni za Hrvatsku novac, tako da čekam nešto drugo. Opstruirati neću. Čini mi se da je vlada bila dosta pasivna u tom projektu, a ja sam izabrani predsjednik i vanjskoj politici ću davati svoj ton. Moj mali, uski tim savjetnika će mi u tomu pomagati. Odnosi sa SAD-om su važni, ali Hrvatska je europska država“.
„Sami sebi u prsi skačemo…“
Dakako, europska treba i ostati. Odgovorna vlast će se, je li, odgovorno odnositi ponajprije prema vlastitim državnim interesima koji nisu najprije u Bruxellesu i pogotovo ne u Washingtonu, nego na dvama vladajućim brdima u Zagrebu. Predsjednik RH Zoran Milanović ima petlju i karakter – „predsjednik s karakterom“, a birači su itekako poznavali taj karakter kad su mu u oba izborna kruga dali prednost – diplomatski, ali i prostoseljački svima uokolo granica balkanskog kiflića dati na znanje: možemo biti ili jesmo braća, ali kese nam nisu sestre. Znaju li to dvoje raznosmjernih apologeta Inicijative triju mora od kojih jedna vuče pravac u Washington, a drugi ravnolinijski u Bruxelles? Ne znaju ili se jednostavno prave grbavima. Ima onaj evergreen mudrog pûka još iz osmanlijskog vakta: poturica je uvijek gori od Turčina.
Vox populi s društvenih mreža ide tomu u prilog. „Vlada se ponaša kao pijani bogataš“, komentirat će izvjesni Andrija Kačić hrvatskih 20 milijuna eura iz džepa siromašnih poreznih obveznika Inicijativi triju mora. „Ima pametnijih stvari u RH. Sami sebi u prsi skačemo. A, bože jada.“ Gojko Grubor: „Amerikanci će dati milijardu dolara? Možeš si misliti, kao Ukrajini što su dali. Bolje da si doma poprave mostove i ceste koje su pred raspadom. Zar nemamo EU? Neko moramo unutar EU imati dodatne ‘inicijative’ koje zagovaraju neprijatelji i koje inicijative samo pomažu podjele unutar Evrope. Još moramo to i platiti. Katastrofa“. Ili Franjo Mihoci: „Inicijativa triju mora, svojim projektima, citat, ‘help to stimulate economic growth, develop north-south infrastructure corridor, level regional disparities within the EU and boost cohesion and unity in Europe’… Kako inicijativa izjednačava regionalne disparitete kad RH sveudilj zaostaje za ostalima?“
Ni Aurelije Venika ne ostaje dužan vladi premijera Andreja Plenkovića: „Za što to konkretno bacamo 20 milijuna eura? Uostalom, što je pišljivih 20 milijuna prema pokradenim milijardama. Koliko je ono milijardâ kuna nenaplaćenog poreza koji vjerojatno neće biti nikada naplaćen?“ Pa će biti da je Bijedna Naša podmornica na kiselo mlijeko u plićaku triju mora.
Što vrijedi vox populi kad je glasačko strojarstvo odradilo na izborima to što je imalo odraditi, pa ti što su „preuzeli odgovornost“ (sic transit) imaju praktično puni mandat pred sobom i drže da mogu raditi sve što im se prohtije. Mogu? Očito mogu kad jednim potezom pera jednog čovjeka – bez da ovaj ikog pîta smije li, je li pošteno i isplativo – bace s Markovog trga niz Savu, eto, „do 20 milijuna eura“. Jedan novi vrtić, manju školu… I onda Lijepa Naša nije Bijedna Naša? Za samo neke nije, za većinu jest.
tacno
