Bez obzira koliko je Brod lijep, naročito kad dođe proljeće i topli dani, nekako nam izgleda da danas više nema toliko mladosti u njemu. Kao da je sve stariji.
Sjetili smo se jednog intervjua s popularnim šefom plesne skupine Sinovi, Ćirom u kojem je izjavio da mu je najveći problem kada, nakon srednje škole, plesači odu na fakultet i rijetko se vraćaju.
Je li to bas tako i gdje odlaze plesači upitali smo jednu od članica Sinova Ivonu Orlović - Bibericu.
Reci nam nešto kratko o sebi.
Imam 19 godina. Završila sam slavonskobrodsku Opću gimnaziju, a od rujna 2018. u Engleskoj sam započela studij klavijatura na Akademiji suvremene umjetnosti (Academy of Contemporary Music= ACM). Teško je bilo odvojiti se od Slavonskog Broda, obitelji i prijatelja, a naročito Sinova, i otići u nepoznato, ali sada, već nakon malo manje od 6 mjeseci koje sam provela ovdje, mogu reći da mi nije nimalo žao. Naravno, tu i tamo me uhvati želja za vratit se kući, družiti se s ekipom i slično.
U jednom članku s ćirom na Sbperoskopu, rekao je da mu je najveći problem kad Sinovi završe srednju skolu, onda napustaju Slavosni Brod. I ti si se nakon srednje škole i odličnih nastupa odlučila za Englesku.
Kakva je razlika živjeti u Engleskoj i u Brodu?
Razlika između živjeti u Brodu i u Engleskoj je nebo i zemlja. Prvenstveno jezik haha, ali i mentalitet ljudi je potpuno drugačiji; pozitivniji su, otvoreniji, ali imaju i oni svoje mane. Život je u Engleskoj definitivno skuplji, ali su i plaće u skladu sa cijenama. Ja sam se prvenstveno odlučila za studiranje vani zbog onoga čime se želim baviti, a to je ples. Znam da s time ne mogu ništa u Hrvatskoj, pa sam zato otišla van.
Kakva je tvoja poruka mladima koji žele otići iz Hrvatske?
Mladima koji se trenutno odlučuju za studij, ili će se odlučivati za koju godinu, preporučujem da dobro razmisle o tome čime se žele baviti, što žele studirati i kakve su im prilike u Hrvatskoj što se toga tiče. Studiranje vani nije za svakoga. Biti odvojen mjesecima od obitelji i praktički cijelog svog dosadašnjeg života, svih uspomena, nije lako. Istina je da vani plaćaju radnike više, ali opet taj isti radnik plaća i za svoje životne potrebe više. Tako da tko god može sa svojim zvanjem uspjeti i imati solidan život unutar Hrvatske najbolje da ostane u Hrvatskoj. Treba podupirati ono dobro u našoj državi i ne iseljavati se samo zato što to možemo.
Sjetili smo se jednog intervjua s popularnim šefom plesne skupine Sinovi, Ćirom u kojem je izjavio da mu je najveći problem kada, nakon srednje škole, plesači odu na fakultet i rijetko se vraćaju.
Je li to bas tako i gdje odlaze plesači upitali smo jednu od članica Sinova Ivonu Orlović - Bibericu.
Reci nam nešto kratko o sebi.
Imam 19 godina. Završila sam slavonskobrodsku Opću gimnaziju, a od rujna 2018. u Engleskoj sam započela studij klavijatura na Akademiji suvremene umjetnosti (Academy of Contemporary Music= ACM). Teško je bilo odvojiti se od Slavonskog Broda, obitelji i prijatelja, a naročito Sinova, i otići u nepoznato, ali sada, već nakon malo manje od 6 mjeseci koje sam provela ovdje, mogu reći da mi nije nimalo žao. Naravno, tu i tamo me uhvati želja za vratit se kući, družiti se s ekipom i slično.
U jednom članku s ćirom na Sbperoskopu, rekao je da mu je najveći problem kad Sinovi završe srednju skolu, onda napustaju Slavosni Brod. I ti si se nakon srednje škole i odličnih nastupa odlučila za Englesku.
Kakva je razlika živjeti u Engleskoj i u Brodu?
Razlika između živjeti u Brodu i u Engleskoj je nebo i zemlja. Prvenstveno jezik haha, ali i mentalitet ljudi je potpuno drugačiji; pozitivniji su, otvoreniji, ali imaju i oni svoje mane. Život je u Engleskoj definitivno skuplji, ali su i plaće u skladu sa cijenama. Ja sam se prvenstveno odlučila za studiranje vani zbog onoga čime se želim baviti, a to je ples. Znam da s time ne mogu ništa u Hrvatskoj, pa sam zato otišla van.
Kakva je tvoja poruka mladima koji žele otići iz Hrvatske?
Mladima koji se trenutno odlučuju za studij, ili će se odlučivati za koju godinu, preporučujem da dobro razmisle o tome čime se žele baviti, što žele studirati i kakve su im prilike u Hrvatskoj što se toga tiče. Studiranje vani nije za svakoga. Biti odvojen mjesecima od obitelji i praktički cijelog svog dosadašnjeg života, svih uspomena, nije lako. Istina je da vani plaćaju radnike više, ali opet taj isti radnik plaća i za svoje životne potrebe više. Tako da tko god može sa svojim zvanjem uspjeti i imati solidan život unutar Hrvatske najbolje da ostane u Hrvatskoj. Treba podupirati ono dobro u našoj državi i ne iseljavati se samo zato što to možemo.
