U decembru 2014. Kina je postala najveća svjetska ekonomija. Jako je teško uspoređivati brutto nacionalni proizvod posve različitih društava, objašnjava nobelovac Joseph E. Stiglitz u članku koji je tim povodom napisao i zato, kaže on, analitičke službe Svjetske Banke – International Comparison Program, takva globalna izvješća rijetko objavljuje. Prilaze materiji krajnje skrupulozno uvažavajući enormni broj parametara, pa su svoje zaključke objavili samo tri puta za posljednjih dvadeset godina! Prema posljednjem Kina je u prosincu 2014. pretekla Sjedinjene Američke Države!Gdje se u tom času nalazio kineski premijer?Li Keiquang bio je u tom času u Beogradu. Sa srpskim premijerom Vučićem ondje je okupio šesnaest predstavnika vlada svih istočnoeurpskih država i predstavio im strateški program kineskog razvoja u narednim desetljećima. Učinio je to upravo pred ovim auditorijem jer će to područje – Nova Europa nastala u postkomunizmu raspadom sovjetskog vojno-političkog bloka, imati ključnu ulogu u njegovoj viziji razvoja kineske privrede!Le Keiquang je lider ”pete generacija” Polibiroa kineske Komunističke Partije, koja se kao mandarinsko vijeće ili upravni odbor neke korporacije uredno redovito smjenjuje dovodeći uvijek na vrh aparata nove ljude stare od pedeset do šezdeset godina (Li Keiquing ima 59 godina). Nema tu više mudrih, prakično besmrtnih maršala koji su u opancima od lika polazili na Dugi Marš – Changzheng – te s Maom prevalili 9000 kilometara za 370 dana. Jedino je duh isti – od svakog naraštaja rukovodstva očekuje se da povede naciju u neki epohalni pothvat. Ovaj posljednji – da zemlja opet zauzme mjesto koje je držala kroz cijelu ljudsku povijest osim zadnja dva ili tri stoljeća – ostvaren je pokretanjem gigantskog zamašnjaka razvoja poslije prave industrijske i civilizacijske revolucije, koju je započeo drug Deng Xiaoping, pošto je umro drug Mao Zedong i skrahirala njegova Kulturna revolucija. To nije bilo davno – 1976. godine. Od tada je Kine ostvarila čudo – oko 500 milijuna ljudi izašlo je iz bijede pretvorivši se u novu, tranzicijsku profesionalnu srednju klasu. Kina je postala svjetska radionica i vodeća globalna izvoznica masovnih industrijskih proizvoda. Od deset najvećih kontejnerskih luka na svijetu, sedam je u Kini, a ostale tri ondje gdje se iskrcava kineska roba.Na summitu u Beogradu, kineski premijer objasnio je – Kina će u sljedećoj fazi svoje trgovačke ofenzive stvoriti novi koridor koji spaja Aziju i Europu i nazvao ga – ”Gospodarski pojas Novi put svile”. Put svile bio je karavanski put kojim su u antici i srednjevjekovlju na Zapad stizali egzotični proizvodi kineske superiorne manufakture, nadasve svila, prfenošena tisuće milja kopnom, od Xiana do Carigrada, kroz planinske masive srednje Azije. Suvremena interkontinentalna transverzala bit će morsko-kopnena ruta iz kineskih luka kroz novi, dvostruko širi Sueski kanal (koji se već kopa i bit će dovršen do sredine 2015. godine), preko Mediterana u luke Pirej i Solun, gdje su Kinezi već uložili nekoliko milijardi dolara i praktično preuzeli terminale… Iz Grčke, teret i putnici vozit će se željeznicom poreko Balkana. Zato je Li Keiquiang doletio u Beograd službenim jumbo-jetom i ostao ondje tri dana.Potpisano je osamnaest ugovora sa srpskom vladom (uz ostalo otvaranje code-share direktnih letova Peking – Beograd), različiti financijski i bankarski sporazumi koji omogućuju nesmetan protok investicija i – najvažnije – gradnja koridora ultrabrze pruge od Beograda do Budimpešte, gdje će priometovati kineski vlakovi (CRH) koji razvijaju brzinu od 300 km/h. Sporazum je potpisao i mađarski premijer. Tehnički, vlakovi toga tipa mogu dostići i 380 km/h, ali bitno je kako se gradi pruga, a na ovoj distanci, bit će dovoljne brzine od oko 200 km/h, tako da se put pređe za nešto više od dva sata (od Pekinga do Šangaja pedeset milijuna ljudi godišnje istim tipom šinkog vozila prevali razdaljinu od 1300 kilometara za nešto manje od pet sati). Od Budimpešte treba zatim sagraditi spojnicu do Beča, preko Bratislave, a već su obavljeni razgovori za izgradnju južnog kraka kroz Srbiju i Makedoniju, na koridoru do Soluna i Atene.
Investicije u željeznički i cestovnu infrastrukturu u Istočnoj Europi tek su početak pothvata. Li Keiquiang otvorio je novi, golemi most preko Dunava kod Zemuna koji su sagradila kineska poduzeća, a zatim je potpisan predugovor za gradnju drugog, još većeg, željezničko-cestovnog – riječ je o investiciji od gotovo 400 milijuna dolara. Dunav će se premostiti kod Vinče i oko Beograda formirati prometni prsten, a umjesto stare, prolazne željezničke stanice izgraditi terminal (ulazni kolodvor).
Sva ova silna kineska aktivnost u gradnji prometne infarstrukture kroz Istočnu i Srednju Europu, vodit će se iz Beograda, gdje će biti sjedište stalnog međuvladinog komiteta sedamnast zemalja za koordinaciju tih aktivnosti. Infrastrukturni poslovi samo su prvi korak – kineski premijer objavio je kako planom za sljedeće razvojno razdoblje najjača svjetska ekonomija predviđa stvaranje industrijskih poduzeća u ovom području, nekoć visokoindustrijaliziranom području od Egejskog do Baltičkog mora, koja će sad s kineskim high-tech proizvodima moći konkurirati na zajedničkom tržištu EU. Već se grade dva kineska atomska reaktora u Rumunjskoj i jedna kineska termocentrala od 300 MW u Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini. Osim toga, u Beograd je s premijerom došao i predsjednik najvećeg poduzeća za proizvodnju elektronike na svijetu, korporacije Huawei koja ima godišnji ukupni prihod od 40 milijardi dolara (polovicu BNP-a Srbije). Hoće li se natjecati za kupnju srpskog telekoma, koji početkom 2015. ide u prodaju?
Očito, sljedećih će godina Varšavu i Beograd biti postati poslovno središte Nove Europe odakle Kina planira širenja na najveće svjetsko, europsko tržište. Ali, neće se sklapati samo bilateralni poslovi, jer su predviđene milijarde za ulaganje u raznovrsne projekte javno-privatnog partnerstva. To znači da će nastati hub za razvoj raznovrsnih poduzetničkih inicijativa koje će spajati internacionalne i interkontinentalne interese.
Grad ”na ušću dveju reka ispod Avale” prikladno je mjesto za biznis i biznismene – to je vibrantna metropola, u kojoj se različite epohe i stilovi miješaju s lakoćom svojstvenom velegradu. Luksuz se nehajno interpolira među dostojanstveno oronula historijska zdanja, ulični život opušten je, sve pomalo improvizirano i ofucano, život zgusnut i dramatičan – to je i Europa i Balkan ujedno, grad u kojem se ne stanuje, nego živi, provodi, sanja i pati, ponekad sve u isti čas… Beograd je naporan, ali uzbudljiv, možeš reći – Never a dull momet, pa to izgovoriti s nešto zanosa, ironije, ili sasvim rezignirano…
Beograd je grad sjajnih hotela i neopisivo bogate, raznolike ugostiteljske tradicije koja otkriva istočnjačke i zapadne utjecaje te najbolje uzore. Od turskog saraja do srednjeuropskih grand-hotela i divljih balkanskih krčmi, nastala su moderni, raznolika, originalna i čudesna svratišta… Upravo je otvoren 76. gradski hotel, ”Radisson Blue Old Mill” (četiri zvjezdice). Još jedan divovski hotel, profesionalno vođena ”Crown Plaza” (četiri zvjezdice) nedavno je renoviran i otvoren za poslovnjake. U Beogradu ima pet visokluksuznih hotela s pet zvjezdica – primjerice, novuređeni ”Metropol Palace” u veličanstvenoj palači s polovice prošlog stoljeća (građen kao sjedište CK SKOJ-a!), sad s bazenom gotovo olimpijskih razmjera koji gleda na park u samom centru grada, zatim “Hyatt Regency”, dvadeset i pet godina tvrđava balkanskog prestiža, te “Square Nine”, dizajnerski hotel na jednom od glavnih trgova, koji izgleda kao dragulj – ahat optočen plemenitim drvetom. Pored same Opere na Trgu Republike otvara se hotel ”Mariott”, također pet zvjezdica, jedan od dvanaest novih beogradskih hotela u gradnji… No osim ovih luksurioznih svratišta (gdje su, uostalom, cijene neusporedivo niže nego u zapadneoeuopskim metropolama), sofisticiran svjetski putnik s posebnim kriterijima naći će i takva fenomenalna pribježišta poput ”Excelsiora” koji gleda na Pionirski parku, nasuprot Narodne skupštine, Starog dvora i Predsjedničke palače… Noću raskošno iluminirane te reprezentativne klasicističke zgrade izgledaju kao gejziri svjetla na razlomljenom skajlajnu grada izgrađenog na brdu s kojeg se vidi susretni tok dviju velikih panonskih rijeka. U “Excelsioru” živio je između svojih diplomatskih misija čuveni srpski, hrvatski i bosanski pisac, nobelovac Ivo Andrić. Enterijer je dekoriran grafičkim stilizacijama njegovih manuskripata, a u moderno oblikovanom mansardnom apartmanu podovi su zastrti bosanskim kilimima, koji evociraju piščevu postojbinu iz koje se otisnu na jedno od znamenitih sudbinskih putovanja intelektualca prošloga stoljeća, čovjeka koji je išao u školu s Gavrilom Principom i potpisao Trojni pakt s Adolfom Hitlerom. To je prava točka s koje se može sagledati prošlost i budućnost ovoga grada – usprkos nemirnim vremenima, koja su uvijek dramatična, tu je prisutan kozmopolitski duh, aviste i vizije dopiru u velike daljine…
Investicije u željeznički i cestovnu infrastrukturu u Istočnoj Europi tek su početak pothvata. Li Keiquiang otvorio je novi, golemi most preko Dunava kod Zemuna koji su sagradila kineska poduzeća, a zatim je potpisan predugovor za gradnju drugog, još većeg, željezničko-cestovnog – riječ je o investiciji od gotovo 400 milijuna dolara. Dunav će se premostiti kod Vinče i oko Beograda formirati prometni prsten, a umjesto stare, prolazne željezničke stanice izgraditi terminal (ulazni kolodvor).
Sva ova silna kineska aktivnost u gradnji prometne infarstrukture kroz Istočnu i Srednju Europu, vodit će se iz Beograda, gdje će biti sjedište stalnog međuvladinog komiteta sedamnast zemalja za koordinaciju tih aktivnosti. Infrastrukturni poslovi samo su prvi korak – kineski premijer objavio je kako planom za sljedeće razvojno razdoblje najjača svjetska ekonomija predviđa stvaranje industrijskih poduzeća u ovom području, nekoć visokoindustrijaliziranom području od Egejskog do Baltičkog mora, koja će sad s kineskim high-tech proizvodima moći konkurirati na zajedničkom tržištu EU. Već se grade dva kineska atomska reaktora u Rumunjskoj i jedna kineska termocentrala od 300 MW u Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini. Osim toga, u Beograd je s premijerom došao i predsjednik najvećeg poduzeća za proizvodnju elektronike na svijetu, korporacije Huawei koja ima godišnji ukupni prihod od 40 milijardi dolara (polovicu BNP-a Srbije). Hoće li se natjecati za kupnju srpskog telekoma, koji početkom 2015. ide u prodaju?
Očito, sljedećih će godina Varšavu i Beograd biti postati poslovno središte Nove Europe odakle Kina planira širenja na najveće svjetsko, europsko tržište. Ali, neće se sklapati samo bilateralni poslovi, jer su predviđene milijarde za ulaganje u raznovrsne projekte javno-privatnog partnerstva. To znači da će nastati hub za razvoj raznovrsnih poduzetničkih inicijativa koje će spajati internacionalne i interkontinentalne interese.
Grad ”na ušću dveju reka ispod Avale” prikladno je mjesto za biznis i biznismene – to je vibrantna metropola, u kojoj se različite epohe i stilovi miješaju s lakoćom svojstvenom velegradu. Luksuz se nehajno interpolira među dostojanstveno oronula historijska zdanja, ulični život opušten je, sve pomalo improvizirano i ofucano, život zgusnut i dramatičan – to je i Europa i Balkan ujedno, grad u kojem se ne stanuje, nego živi, provodi, sanja i pati, ponekad sve u isti čas… Beograd je naporan, ali uzbudljiv, možeš reći – Never a dull momet, pa to izgovoriti s nešto zanosa, ironije, ili sasvim rezignirano…
Beograd je grad sjajnih hotela i neopisivo bogate, raznolike ugostiteljske tradicije koja otkriva istočnjačke i zapadne utjecaje te najbolje uzore. Od turskog saraja do srednjeuropskih grand-hotela i divljih balkanskih krčmi, nastala su moderni, raznolika, originalna i čudesna svratišta… Upravo je otvoren 76. gradski hotel, ”Radisson Blue Old Mill” (četiri zvjezdice). Još jedan divovski hotel, profesionalno vođena ”Crown Plaza” (četiri zvjezdice) nedavno je renoviran i otvoren za poslovnjake. U Beogradu ima pet visokluksuznih hotela s pet zvjezdica – primjerice, novuređeni ”Metropol Palace” u veličanstvenoj palači s polovice prošlog stoljeća (građen kao sjedište CK SKOJ-a!), sad s bazenom gotovo olimpijskih razmjera koji gleda na park u samom centru grada, zatim “Hyatt Regency”, dvadeset i pet godina tvrđava balkanskog prestiža, te “Square Nine”, dizajnerski hotel na jednom od glavnih trgova, koji izgleda kao dragulj – ahat optočen plemenitim drvetom. Pored same Opere na Trgu Republike otvara se hotel ”Mariott”, također pet zvjezdica, jedan od dvanaest novih beogradskih hotela u gradnji… No osim ovih luksurioznih svratišta (gdje su, uostalom, cijene neusporedivo niže nego u zapadneoeuopskim metropolama), sofisticiran svjetski putnik s posebnim kriterijima naći će i takva fenomenalna pribježišta poput ”Excelsiora” koji gleda na Pionirski parku, nasuprot Narodne skupštine, Starog dvora i Predsjedničke palače… Noću raskošno iluminirane te reprezentativne klasicističke zgrade izgledaju kao gejziri svjetla na razlomljenom skajlajnu grada izgrađenog na brdu s kojeg se vidi susretni tok dviju velikih panonskih rijeka. U “Excelsioru” živio je između svojih diplomatskih misija čuveni srpski, hrvatski i bosanski pisac, nobelovac Ivo Andrić. Enterijer je dekoriran grafičkim stilizacijama njegovih manuskripata, a u moderno oblikovanom mansardnom apartmanu podovi su zastrti bosanskim kilimima, koji evociraju piščevu postojbinu iz koje se otisnu na jedno od znamenitih sudbinskih putovanja intelektualca prošloga stoljeća, čovjeka koji je išao u školu s Gavrilom Principom i potpisao Trojni pakt s Adolfom Hitlerom. To je prava točka s koje se može sagledati prošlost i budućnost ovoga grada – usprkos nemirnim vremenima, koja su uvijek dramatična, tu je prisutan kozmopolitski duh, aviste i vizije dopiru u velike daljine…
