To što niti sami organizatori državne mature ne znaju točne odgovore na neka od postavljenih pitanja a istovremeno inzistiraju na besmislenim pravilima koja diskvalificiraju i najbolje učenike potpuno je katastrofalno. Ali u sjeni priče o tim gafovima ‘šulja’ se laž da se Stepinac borio (i) protiv nacizma. Uostalom, podsjetimo se – kog vraga vjeronauk uopće radi u hrvatskim školama pa onda i na državnoj maturi?
Na ovogodišnjoj državnoj maturi učenici su dobili pitanje s mogućim odgovorima koji su svi bili – netočni.
Da je ostalo na tome čovjek bi još mogao pomisliti da su priređivači pitanja pripremili duhovitu i inteligentnu zamku.
Jer ako se traži da označiš onaj odgovor među ponuđenima koji je točan a ti ne označiš niti jedan zapravo si zadatak riješio ispravno.
Štoviše, pokazao si da zaista znaš točan odgovor a ne da ‘nabadaš’ pa ako pogodiš – pogodiš.
No, takav scenarij previše je lijep da bi bio istinit.
Organizatori državne mature pokazali su da niti slučajno nisu duhoviti.
A zaključite sami koliko su se pokazali inteligentnima.
Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
Naziv organizatora državne mature kao da je smišljen da izazove strahopoštovanje.
Ali ono što je NCVVO ‘proizveo’ ove godine uglavnom izaziva – podsmijeh.
Najpoznatiji su gafovi proglašavanje USKOK-a vladinom uredom te ‘točan’ odgovor da je Istanbul glavni grad Turske.
Pokušaj ‘genijalaca’ iz NCVVO da umanje štetu nakon primjedbe učenika koji je primijetio da to s USKOK-om nešto ne valja – samo ih je još više osramotio.
Pitanje glasi:”Kako se naziva ured Vlade Republike Hrvatske specijaliziran za borbu protiv korupcije?”
Na primjedbu da USKOK nije ured Vlade, što je vidljivo i na mrežnim stranicama Vlade i USKOK-a, odgovor je bio sljedeći…
“Radi se o Uredu koji je DORH osnovao u skladu sa Zakonom o USKOK-u koji je 2001. godine izglasao Hrvatski sabor (kao i sve ostale zakone), ali temeljem prijedloga Vlade Republike Hrvatske (kao i većinu drugih zakona).”
Šteta bi bilo ne ponoviti još jednom pun naziv organizatora državne mature.
Stoga evo…
Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
U nastavku odgovora ekipa iz NCVVO čak i izrijekom priznaje da USKOK nije ured pod ingerencijom Vlade Republike Hrvatske.
Ali ne odustaju od toga da su u pravu.
Da bi pitanje na kraju ipak poništili.
Bizarni gafovi zasjenili su mnogo veću sramotu
Šteta da ih nitko nije pitao odakle im to da je Istanbul glavni grad Turske.
Ako bi se vodili logikom kojom su USKOK proglasili uredom Vlade jer je Zakon o USKOK-u izglasao Hrvatski sabor na prijedlog Vlade – kako bi objasnili proglašavanje Istanbula glavnim gradom Turske?
Time što je Istanbul u Turskoj?
Ili bi bilo dovoljno to što je Istanbul – grad?
Teško je reći što je u ovoj priči luđe.
Neznanje autora pitanja.
Ili gotovo bizaran pokušaj dokazivanja da su upravu.
Jer jest da nije, ali ipak jest – zbog toga što nije?!
No, u sjeni ovakvih primjera, koji bi mogli biti čak i zabavni da se ne dešavaju na državnoj maturi, ostalo je ono što je daleko važnije.
Ono što pokazuje da je neznanje i neumjesno ‘izvlačenje’ kad ih se u neznanju uhvati zapravo ‘sitnica’.
U usporedbi sa svjesnim pokušajem povijesnog revizionizma.
Na ispitu iz Vjeronauka bilo je i ovo pitanje…
„Kako se zove hrvatski blaženik, rodom iz Krašića, koji je za vrijeme i poslije Drugoga svjetskog rata postao simbolom otpora ateističkim sustavima nacizmu i komunizmu?”
Po organizatorima državne mature točan odgovor je – Alojzije Stepinac.
Samo po sebi krajnje je degutantno uporno pokojnog kardinala prikazivati onakvim kakav nije bio.
Ako ga Katolička crkva ikada zaista proglasi svecem to će biti njena unutarnja stvar.
I sramota.
Komunizam je utopija a nacizam je distopija
Ali tvrditi da se taj svećenik odupirao (i) nacizmu teška je laž.
A ta je laž dodatno opasna kad se, kao tobožnja istina, podmeće mladim ljudima.
Koji se se rodili nakon 1991.
‘Nulte godine’.
Godine od koje se u Hrvatskoj počelo pisati novu povijest.
I ‘prepravljati’ dotadašnju kad god činjenice ne odgovaraju novostvorenom narativu.
Ne samo da se Stepinac nikada i niti na koji način nije odupirao nacizmu.
Nego je izjednačavanje “ateističkih sustava” nacizma i komunizma dodatna zločesta podvala…kako ono…a da, Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
Jer u svom izvornom, teorijskom obliku komunizam je utopija.
San o društvu u kojem je sve dobro.
Društvu u kojem svatko doprinosi u skladu mogućnostima a dobiva po potrebama.
Kao i svaka utopija i ta komunistička pokazala se neostvarivom.
A u praksi, pa i jugoslavenskoj, bez obzira na to što je ta država bila ‘mekša’ od onih iza ‘željezne zavjese’, donijela je i mnogo lošeg.
Ali nacizam je potpuna suprotnost komunističkoj utopiji.
Nacizam je i u teoriji i u praksi bio i ostao – distopija.
Zlo.
Društvo u kojem povlašteni strahovladom ugnjetavaju ostale.
Sve do poništavanja traga bilo kakve osobnosti i slobodne volje.
Uključujući i mučenja te likvidacije.
U totalitarnim režimima.
Kakav je u praksi bio i onaj u NDH.
Kojem se Stepinac nije odupirao nego mu je služio.
Ali kako se, k vragu, to ‘kukavičje jaje’ uopće našlo među pitanjima na državnoj maturi?
Kako je vjeronauk postao Vjeronauk
Pa tako što je vjeronauk u Hrvatskoj Vjeronauk.
Školski predmet.
Formalno izborni.
Ali s posebnim statusom.
Pa tako – i jest izborni i nije.
U Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture (1996./97.) piše: „Republika Hrvatska (…) obvezuju se da će, u sklopu školskog plana i programa i u skladu s voljom roditelja ili skrbnika, jamčiti nastavu katoličkog vjeronauka u svim javnim osnovnim i srednjim školama (…), kao obvezatnog predmeta za one koji ga izaberu, pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta“ (čl. 1).
Tako je u sekularnoj državi vjeronauk postao školski predmet.
Koji se polaže čak i na na državnoj maturi.
Gdje se potencijalnim budućim studentima podmeću povijesne laži.
U sekularnoj državi u kojoj su dvije trećine državnih praznika – vjerski praznici.
Praznici Katoličke crkve.
U državi čija je vlast u devedesetima potpisala četiri ugovora sa Svetom Stolicom, poznata pod jedinstvenim nazivom ‘Vatikanski ugovori’.
Jedan od njih je onaj o “suradnji na području odgoja i kulture”.
A sva četiri ugovora zajedno stavili su Hrvatsku u poziciju da vječno ‘otplaćuje’ Katoličkoj crkvi, u novcu i na druge načine, ono što im uopće nije dužna.
Izuzev dijelom- povrata imovine.
Jer čak i priča o tome da je Vatikan prvi priznao Hrvatsku kao samostalnu državu – povijesna je laž.
U državi čiji Ustav jasno određuje odvojenost države i crkve možda ne bi bilo zgorega tome podučavati mlade ljude.
A ne naprimjer rušiti na državnoj maturi učenika koji je esej napisao VELIKIM TISKANIM SLOVIMA.
Uz obrazloženje da pravilima državne mature to nije dopušteno.
Ali je, gle čuda, na istoj toj državnoj maturi, dopušteno rugati se vlastitom Ustavu.
Koji određuje tu državu kao sekularnu i nastalu na temeljima antifašizma.
I u kojoj je, kako ono…a da… Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja – dopušteno promovirati povijesni revizionizam.
