Zemlja koja bi mogla hraniti sebe i još ovoliko ljudi hranu i štošta drugo uvozi da bi to stanovništvo preskupo plaćalo. Nakupci se bogate s “blagoslovom” i uz “malu pomoć” vlasti koja nije u stanju čak niti propisno i na vrijeme popisati tko je još ovdje uopće ostao. Oporba se pokušava izvući mantrom “nismo svi isti” dok premijer “objašnjava” da su neki “procesi” previše komplicirani da bih ih običan puk razumio. A HRT se trudi da nas zaista do kraja zaglupi.

Prije četrdesetak godina kad sam kao novinarski početnik bio na svom prvom “radnom mjestu” u Virovitici išli smo redovito u mađarski Barc kupovati hranu jer je bila mnogo jeftinija nego u Jugoslaviji.

Ako i nisu imao auto uvijek bi te netko povezao a i busom poći nije bila baš najgora stvar.

Stizalo se “očas”.

Ljudi iz sela bližih granici obavljali su te kupovine praktično svakodnevno odlazeći “preko” biciklom a neki i “na noge”.

Uz hranu u “Mađi”su se tad kupovale mnogo toga – od kućnih potrepština do odijela koje ti je baš zatrebalo jer ti se prijatelj ženi a ti nemaš niti jedno.

Istovremeno, Mađari su dolazili “ovamo” da bi žene u niti po čemu luksuznoj virovitičkoj robnoj kući “tržile” ono čega kod njih nije bilo ili nije bilo dovoljno kvalitetno.

Čekajući da žene završe s nabavkom muškarci su nam u neuglednom kafiću oduševljeno prepričavali kako je “tu, kod vas” sve mnogo bolje i raskošnije.

Nama je u Mađarskoj sve bilo jeftinije nego kod nas a Mađarima je u Jugoslaviji sve bilo bolje nego kod njih.

Danas, da Mađarsku čak i preskočimo i da zaboravimo zemljopisno blisku joj Viroviticu, isplatilo bi se otići čak, štotijaznam…recimo iz Istre u recimo Austriju kupiti bilo što ako je u većim količinama.

Moguće je tako naprimjer u Austriji kupiti jednaku količinu istog sredstva za pranje rublja po 3-4 puta manjoj cijeni nego “kod kuće”.

Čak je i u Njemačkoj statistička “košara” hrane jeftinija nego u Hrvatskoj.

Eeeej, u Njemačkoj?!

Današnja Hrvatska je katastrofalno organizirana i vođena


A zemlja čija bi samo Slavonija mogla hraniti ne samo ovdašnje ljude nego i nekoliko milijuna drugih uvozi “sve živo”.

Od čega korist imaju samo prekupci.

Ali se oni sad ne nazivaju tako ružnim imenom kao nekad.

Danas su to ugledni poslovni ljudi.

I da odmah bude jasno…

Nije ovo žal nikakva “žal za mlados’” a još manje pokušaj da se “pokojna” Juga prikaže boljom nego što je bila.

Niti ideološki niti na bilo koji drugi način.

Riječ je samo o lako dokazivim – činjenicama.

O našim životima.

Uostalom današnja Hrvatska je dovoljno katastrofalno organizirana i vođena država da bi joj trebala bilo kakva “pomoć” uspredbe s prošlošću – kako bi ispala slaba, loša i pogrešna.

Ne radi se ovdje o uljepšavanju prošlosti.

Naprotiv.

Oni koji pokušavaju prikazati prošlost lošijom nego što je bila zapravo pokušavaju prikazati sebe boljima nego što su znali ili što su se usudili biti u toj prošlosti.

A oni koji su premladi da bi mogli doživjeli “predhrvatsku” prošlost na koju se aludira papagajski ponavljaju naučeno u “školi” sveopćeg relativiziranja činjenica, nacionalističkog revizionizma i naopake logike tipa “nismo imali ništa a onda su došli on pa su nam uzeli sve”.

Vode nas najgori đaci.

Oni koji u ozbiljnoj “školi života” ne bi imali niti 1% šanse ikada se pomaknuti iz zadnjih klupa.

HDZ je simbol političkog zla koje izjeda Hrvatsku a priče o samostalnosti i slobodi samo su providna dimna zavjesa koja ne može prekriti nesreću da se u jednoj stranci kondenziralo toliko toga lošega – od dvoličnjaštva preko korupcionaštva do otvorenog sprdanja s ljudima.

Jadna li je zemlja gdje je vrhunski argument da “nismo svi isti”


Ali SDP nije ništa manje kriv.

Bez obzira na to što je od osamostaljenja Hrvatske bio na vlasti dvostruko manje godina nego HDZ.

Ako si bio na vlasti u državi makar i kratko zapitaj se što si učinio za dobrobit njezinih ljudi.

A da si čak i čitavo vrijeme “samo” statistički najveća oporbena stranka u državi zapitaj se također – što si to dobro učinio za dobrobit njezinih ljudi.

Prije nekoliko godina, u javnoj raspravi o stanju u medijima, jedan od najutjecajnijih SDP-ovaca mi je replicirao rečenicom koju nikada neću zaboraviti.

Rečenicom koja objašnjava koliko je SDP pogubljen.

I zapravo ga nije briga.

U toj raspravi podsjetio sam da je za očajno stanje na HRT-u kriv (i) SDP za čijeg je mandata ozakonjen izbor ravnatelja HRT-a običnom nadpolovičnom većinom glasova saborskih zastupnika što znači da “jači uvijek kvači”.

Da je medijski javni servis uvijek pod “željeznom” kontrolom vladajućih.

Jedna od SDP-ovih “zvijezda” na tu je kritiku imala samo lakonski, uz slavodobitni smiješak, izreći ovo: “Pa nemojte. Nismo mi svi isti”.

Jadna li je zemlja gdje je vrhunski argument da smo “mi” dobri zbog toga što navodno “nismo isti”.

Kao oni koji su “bljak, bljak”.

Koliko je bijedan pokušaj izgovora papagajskog ponavljanje “nismo si isti” za sada posljednji primjer je ono što se događa nakon što je portal Index objavio priču u kojoj se tvrdi da je u posljednjih dvadeset godina više od 40 zaposlenika Hrvatske narodne banke (HNB) trgovalo vrijednosnim papirima banaka za čiji je nadzor zadužen upravo HNB.

Što zakon ne dopušta.

SDP-ovci su na to imali samo reći da guverner HNB-a treba dati ostavku i bla,bla, bla…

Plenković: To je prekomplicirano da biste vi razumjeli


Pa, ako Indexova priča “drži vodu” nezakonitosti u HNB-u se se dešavale i za vrijeme kad je SDP bio na vlasti.

Ponekad mi se čini da bi za “zdravlje nacije” najkorisnije bilo pokrenuti medij čiji bi se sadržaj u cjelosti sastojao od priloga poput onih iz rubrike u nekadašnjem Feralu gdje su objavljivane činjenice iz prošlosti koje su raskrinkavale lažljive političare.

Naravno, premijer Plenković je na tekst koji je objavio Index reagirao na uobičajeno podcjenjivački, iritantno bezobrazan način.

Ustvrdio je da su neke stvari toliko komplicirane da ih običan puk nije u stanju shvatiti.

Ali kako na HRT-u ne obitava “običan puk” i novo programsko vodstvo pod “kapom” novog ravnatelja odmah je shvatilo što im je činiti.

Pa su autora teksta na Indexu Ilka Ćimića zvali da za emisiju snime njegovu uvodu izjavu.

Koju će kasnije moći napadati gosti emisije “Otvoreno” (bez kolege Ćimića) pomno odabrani da obave posao “kontrole štete” uz eventualno jednog gosta koji treba poslužiti kao “smokvin list” i koji nema šanse u srazu s ostalima.

Jer neće dobiti dovoljno vremena ili će mu “provjereni” voditelj postavljati pitanja koja će ga udaljavati od biti teme.

A i prekidat će ga baš kad treba.

Moguće je da je u pravu novinarski veteran Ratko Bošković koji je u postu na Facebooku temeljito objasnio zbog čega misli da je ovoj priči namjerno baš sada “pripušten” istraživački novinar Indexa.

Jer je, stjecajem raznih okolnosti, došlo vrijeme za političku “egzekuciju” nekih ljudi.

Događa se.

Pogotovo u Hrvatskoj.

Ali to ne znači da Ćimićeva priča nije istinita.

“Otvoreno” redovito “zatvara” a nikada ništa nije “otvorilo”


Uostalom, najveća novinarska otkrića ili “otkrića” bila bi nemoguća bez pomoći “dubokog grla”.

Ali to ne umanjuje, a pogotovo ne poništava, potrebu da se tema temeljito obradi.

A HRT će je obraditi na uobičajen način.

U mnogo godina postojanja emisija “Otvoreno” poznata je samo po “zatvaranju” važnih tema.

Na način da je prevarila gledatelje/glasače.

Ako se uoće važnih tema dotakla.

Ispada da trebamo biti sretni što će tema večerašnje emisije “Otvoreno” uopće biti priča o mogućim nezakonitostima u HNB-u.

A ne naprimjer pitanje da li navijate za Novaka Đokovića ili protiv njega.

nacional