Svaka revolucija šutke prelazi i preko leševa nevinih ako treba jer važno je ostvariti cilj. Baš svaka pa tako i katolibanska. A kad je tako zaista postaje nevažno da li su pristranom politikom određivanja epidemioloških mjera i sankcioniranja njihova kršenja nekim slučajem naročito drsko i nepristojno uvrijeđena dvojica “vježbača” te je li narušen njihov mir kao i da li su uvrijeđeni ili omalovaženi njihovi moralni osjećaji – pa ih je to potaknulo na minijaturni mirni prosvjed. Na mjestu gdje taj i takav prosvjed jedino ima smisla

Zbog minutu-dvije tjelovježbe u crkvi svete Mati Slobode na Jarunu te objavljivanja video snimke tog vježbanja na društvenoj mreži dvojica Zagrepčana prijavljeni su po člancima 6 i 14 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Kakav će biti pravni rezultat te prijave tek ćemo vidjeti, ali hajka na aktere ovog događaja – i to s obilježjima moralne panike – već se zahuktala.

Ima tu svakojakih gluposti a među istaknutijima je optužba ispisana na portalu udruge notorne Željke Markić kojoj je minijaturna predstava “vježbačkog” dvojca došla kao naručena. Glupost je toliko osebujna, kako to već Markićka i njezini znaju, da bi bila šteta ne citirati je. Dakle…dvojica muškaraca su navodno “u partizanskoj maniri ujahali na spravama u crkvu”.

I mnogi drugi su komentari fokusirani su na “partizane”, branjenje navodno napadnute Katoličke crkve ili tobožnje zalaganje za očuvanje “tekovina Domovinskog rata”. Velik dio napada na “vježbače” uključuje i vrijeđanja te prijetnje. Bit će zanimljivo promatrati hoće li autori prijetnji biti prijavljeni i procesuirani.

No, vratimo se na trenutak na prijavu.

Članak 6 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira spominje “naročito drsko i nepristojno vrijeđanje građana i narušavanje njihovog mira”. Tjelovježba u crkvi svakako nije dio uobičajenog rituala i zbog niza razloga, koje valjda nije potrebno po stoti put elaborirati, razumljivo je da se mnogim ljudima taj čin nije svidio. No, kako kratka tjelovježba u praznoj crkvi, otvorenoj i za prolaznike, može biti “naročito drsko i nepristojno vrijeđanje građana i narušavanje njihovog mira”?

Odnosi li se možda ta formulacija u ovom slučaju ne na sam čin tjelovježbe nego na činjenicu da je ona snimljena i objavljena? Možda, ali opet… čime je ta snimka naročito drsko i nepristojno uvrijedila građane i narušila njihov mir?

Policijski osjećaj za pravo vrijeme i mjesto postupanja


Mnogi građani taj video nisu niti vidjeli a među onima koji su ga vidjeli mnogi pak očito se nisu njegovom distribucijom smatrali naročito drsko i nepristojno uvrijeđenima niti misle da je njihov mir narušen. Tako se barem može zaključiti iz činjenice da mnoštvo građana niti je prijavilo “vježbače” niti ih javno napada. Naravno, uvijek postoje i oni koji se smatraju drsko i nepristojno uvrijeđenima nečijim činom te misle da je njihovo mir narušen. Bilo tko može prijaviti bilo koji čin i to je legitimno.

Međutim, kojim kriterijima se vodila policija koja je kratku tjelovježbu u praznoj crkvi i objavu video snimke tog vježbanja ocijenila kao naročito drsko i nepristojno vrijeđanje građana i narušavanje njihovog mira? Sigurno ne po onima kojima se rukovodila kad nije prijavila aktere mnogih događaja koji su se zbili u javnosti ili su distribucijom snimki postali javno dostupni a uključivali su čak i vrijeđanja i prijetnje pa i govor mržnje.

U ovom slučaju “vježbači” nisu nikome prijetili niti su ikoga vrijeđali mašući parolama s homofobnim, šovinističkim ili rasističkim sadržajem niti su takav sadržaj izvikivali. Vježbali su, to su snimili te snimku objavili. U crkvi nisu ništa oštetili niti ukrali.

A da…imamo i članak 14 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u kojem se spominje “vrijeđanje ili omalovažavanje moralnih osjećaja građana”. Uh, kad treba ocjenjivati “povredu osjećaja” uvijek je škakljivo. I to još moralnih. Ako je netko drugome slomio ruku ili smrskao glavu to je fakat ozljeda i to teška. Jedan kroz jedan. Čak bi se bez mnogo oklijevanja moglo tvrditi da su čovjeku na taj način slomljene ruke ili smrskane glave ujedno i povrjeđeni osjećaji. Štoviše mogli bismo se kladiti da je takav čovjek naročito drsko i nepristojno uvrijeđen te mu je narušen mir.

A opet…zbog čega se netko ne bi mogao osjećaoti uvrijeđenim i ne bi smio smatrati da je omalovažen njegov moralni osjećaj činom kratke tjelovježbe u crkvi ovjekovječene u videu? Čak i do te mjere da niti ne prijavljuje ništa jer zna da je policija nepogrešivo detektirala povredu njegovih osjećaja. Policiji dakle, na svu sreću, nije ozlijeđen osjet za pravo vrijeme i pravo mjesto postupanja.

Smisao bez motiva kao muškarac bez brkova


Sad ćete vi sigurno reći: Daj ne pravi se blesav. Pa jasno je kao dan da se “naročito drsko i nepristojno vrijeđanje građana i narušavanje njihovog mira” kao i “vrijeđanje ili omalovažavanje moralnih osjećaja građana” zapravo najvećim dijelom odnosi na popratni tekst uz snimljeni video. Kratak tekst koji objašnjava tjelovježbu u crkvi kao prosvjedni čin, pokazivanje otpora zbog činjenice da se Nacionalni stožer civilne zaštite, pa time i Vlada, ponaša neprofesionalno. Koristi različite kriterije za epidemiološke mjere kod vjerskih okupljanja za razliku od okupljanja druge vrste. Moglo bi se, atraktivno ali brzopleto, zaključiti da se u nadmetanju tijela i duha vlast stavila na stranu duha. No, je li baš tako? I gdje je tu uopće duh?

Ali za potrebu ove priče recimo da je temeljna dvojba ipak riješena (ako je ikada stvarno i postojala). Sve ostalo su nijanse. Svaka revolucija šutke prelazi i preko leševa nevinih ako treba jer važno je ostvariti cilj. Baš svaka pa tako i katolibanska. A kad je tako zaista postaje nevažno da li su pristranom politikom određivanja epidemioloških mjera i sankcioniranja njihova kršenja nekim slučajem naročito drsko i nepristojno uvrijeđena dvojica “vježbača”. Je li narušen njihov mir? Jesu li uvrijeđeni ili omalovaženi njihovi moralni osjećaji? Da li ih je sve to motiviralo za minijaturni mirni prosvjed? Na mjestu gdje taj i takav prosvjed jedino ima smisla.

Istina, imalo bi smisla i da svi oni koji su zapjenjeno skočili napadati, vrijeđati i prijetiti ovoj dvojici prosvjednika i sami upriliče kakav mirni prosvjed u onim crkvama s čijih oltara se napada, vrijeđa i prijeti. Ima tu smisla, ali nema motiva. Naime, najprije bi ti potencijalni mirni prosvjednici među onima koji hodočaste na mise s kojih se napada, vrijeđa i prijeti trebali smatrati da ti napadi, uvrede i prijetnje naročito drsko i nepristojno vrijeđaju neke građane (ako već ne njih) te narušavaju njihov mir. A usput vrijeđaju ili omalovažavaju moralne osjećaje nekih građana.

Međutim, oni to očito ne smatraju. A što je još luđe – ne smatra to niti policija.

nacional