Pavelić je u ime NDH potpisom Rimskih ugovora Italiji poklonio teritorij. Vlast Republike Hrvatske potpisivanjem Vatikanskih ugovora Katoličkoj crkvi poklonila je ogromne iznose novca svojih građana i razne druge privilegije. I jedno i drugo je veleizdaja. No, vrijeđati vjernike i prijetiti im zbog “popusta” Crkvi u vrijeme “korona krize” jednako je idiotski kao kad bi zbog toga što 90% sportskog programa na javnoj TV čine nogometne utakmice košarkaški fanovi mlatili nogometne i preorali lokalno nogometno igralište
Objavljivanje informacije o najnovijim, dodatno postroženim mjerama zbog katastrofalne epidemiološke situacije u Hrvatskoj, čija će primjena početi za nekoliko dana, izazvala je bujicu komentara – na društvenim mreža i u medijima. Najčešći razlog kritike posljednjih odluka Nacionalnog stožera civilne zaštite i razlog zbog kojeg se najžešće reagira povlaštena je pozicija vjerskih skupova u odnosu na ostala javna okupljanja. Među tim reakcijama su nerijetke i one u kojima se koriste uvredljive riječi za vjernike pa čak i pozivi na nasilje – na napade na objekte pa i ljude povezane s Katoličkom crkvom.
“Novo normalno” a zapravo nenormalno Hrvatska, regija, Europa i svijet zbog opasnosti od koronavirusa žive gotovo čitavu godinu. Izmjenjuju se razdoblja blažih i strožih mjera – od gotovo potpune relaksacije pa do čvrstog “lockdowna”. Što duže traju takvi životni uvjeti ljudi su sve nervozniji i nasilniji. Bilo bi tako čak i kad ne bi bilo sve više umrlih, raspada zdravstvenog sustava i političke zloupotrebe epidemioloških mjera.
A u Hrvatskoj svega toga itekako ima – i to od prvog dana “korona krize”. Nije postajala niti još uvijek postoji bilo kakva ozbiljna strategija organizacije države u borbi s koronanavirusom. Štoviše, najčešće se čini kao da vlast nije u stanju planirati niti dva-tri sljedeća alternativna poteza niti predvidjeti kakav bi mogao biti rezultat povlačenja bilo kojeg od tih poteza.
Svakome tko je ozbiljno promislio o ovom problemu moralo je od početka biti jasno da drugačije i neće biti, ali u čovjekovoj je prirodi da uglavnom reagira tek kad se sam osjeća ugroženim. U trenucima kad su se u Hrvatskoj pojavili prvi slučajevi zaraze koronavirusom i kad je umirao mali broj ljudi (ako je za smrt makar i jednog čovjeka uopće prihvatljivo reći da je to mali broj umrlih) tvrtke su radile, kafići i restorani su bili otvoreni, moglo se putovati…
I kasnije, kad je svakome tko je želio misliti svojom glavom moralo biti bjelodano jasno da se o epidemiloškim mjerama odlučivalo na temelju političkih potreba vlasti a ne na temelju zdravstvenih pokazatelja (parlamentarni izbori, turistička sezona) većina je gledala svoj interes. Ako nitko njihov nije stradao, ako im posao nije bio otežan, ako nisu bili financijski ugroženi – ljudi su šutjeli. Ili su se šalili na temu koronavirusa.
Kako je zdravstvena slika bivala dramatičnija a ograničenja koja je postavljao Nacionalni stožer civilne zaštite postajala su sve veća i nervoza je rasla. Sve veći broj građana osjetio se osobno ugroženim a reakcije su postajale sve žešće.
Pogodovanje vlasti Katoličkoj crkvi je sramotno, ali logično
Jednom će valjda ovo “novo normalno” od nenormalnoga postati opet koliko- toliko zaista normalno. Kad god se to bude desilo znatno će se povećati broj onih kojima će se pogoršati PTSP (koji mnogi “vuku” još od ratnih devedesetih i prenijeli su ga na svoju okolinu) a mnogi novi će ga dobiti. Niti za to vlast nema riješenje kao što nije imala niti nakon rata. Nema čak naznaka da se o tom problemu uopće razmišlja.
Kako god bilo, od početka “korona krize”, uz nepostojanje strategije koje posljedično “rađa” nepostojanje taktike te “brljavu” operativu, jedna od rijetkih predvidljivih konstanti je gadljivo “uvlačenje” vlasti Katoličkoj crkvi u odlikama koje se tiču epidemiloških mjera. Tek svaki deseti građanin Hrvatske ne izjašnjava se kao vjernik a među deklariranim vjernicima svih drugih zanemarivo je malo prema broju onih koji se izjašnjavaju katolicima.
Stoga je odluka vlasti da u “korona krizi” pogoduje Katoličkoj crkvi na štetu svih građana – koliko sramotna toliko i logična. Zapravo nema ničeg logičnijeg od toga u državi u kojoj, iako je Ustavom određena kao sekularna, Katolička crkva i inače ima neviđene privilegije. U državi u kojoj postoje državni dužnosnici koji organiziraju javno “posvećenje” svojih ureda. U državi u kojoj se organizira nastava vjeronauka u javnim školama. U državi u kojoj se javni radio-televizijski servis vodi kao da je dio Hrvatske katoličke mreže.
Od pedesetak kolumni objavljenih na ovom mjestu od početka “korona krize” približno u svakoj petoj kritizirao sam razne oblike podilaženja vlasti Katoličkoj crkvi, ali nikada nisam napadao vjernike, vrijeđao ih ili opravdavao nasilje nad imovinom i ljudima povezanima s Katoličkom crkvom. Da, mnogi koji se izjašnjavaju vjernicima licemjeri su koji se ne ponašaju u skladu s crkvenim naukom. Da, u skladu s crkvenim naukom ne ponašaju se niti mnogi svećenici.
Ali to bi trebao biti njihov problem. I problem njihove Crkve. Problem hrvatske države, pa time i svih građana, izjašnjavali se kao vjernici ili ne, jest činjenica da je ono što treba biti stvar osobnog opredjeljenja u stvarnosti nametnuto kao prisila svima. Počevši od Vatikanskih ugovora sa Svetom Stolicom čije potpisivanje je ravno veleizdaji. Ništa manjoj od Pavelićevog potpisivanja Rimskih ugovora kojim je između ostaloga NDH Italiji prepustio gotovo čitavu Dalmaciju, dio otoka te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.
Kad je važniji vlastiti mali prst nego stotinu likvidiranih u nepoznatom selu
Ovaj put, hrvatske vlasti nisu poklonile teritorij nego su poklonile povlašten položaj Katoličkoj crkvi. Položaj koji joj omogućava neplaćanje poreza i razne druge povlastice koje nitko drugi u Hrvatskoj nema a rezultiraju ogromnom financijskom i drugom korišću za Katoličku crkvu i štetom za državu.
Pritom je podilaženje aktulne vlasti Katoličkoj crkvi i njezinim prohtjevima kad je riječ o organizaciji vjerskih skupova u “korona krizi” zapravo gotovo zanemarivo u odnosu na sve druge situacije u kojima je država Crkvi “na izvol’te”. Ali je, zbog sada već dugotrajnih stresnih životnih okolnosti kojima “korona kriza” izravno pogađa ljude – uočljivije i iritantnije.
Uvijek ista stara priča. Ako slomiš svoj mali prst izgleda ti kao neusporedivo veća tragedija nego pokolj stotinu ljudi u nekom selu na drugom kraju svijeta o kojem si tek usput vidio desetak sekundi vijesti u TV Dnevniku. Ako tebi zatvore kafić to je tragedija epskih razmjera u odnosu na to da ti država otima svakodnevno da bi dala Katoličkoj crkvi.
A kad ti zatvore kafić u koji si redovito odlazio piti s društvom i gledati košarkaške utakmice pa još propadne tvrtka u kojoj si radio postaneš mnogo osjetljiviji i na to što mise imaju “popust” u odnosu na naprimjer kolektivno gledanje košarkaških tekmi u “tvojem” kafiću.
Naravno da nije u redu što se i “labavijim” mjerama prema vjerskim okupljanjima u odnosu na druge vrste okupljanja država dodvorava Crkvi. I naravno da imaš pravo zbog toga se buniti. I točno je da vlast to čini da bi se umilila Crkvi čiji će “pastiri” tada svoje “stado” još aktivnije nagovarati da glasaju za opstanak te vlasti.
I točno je da će “stado” tako i glasati bez obzira što su mnogi od njih “fake” vjernici kao… štotigajaznam…naprimjer kao što je Hrvatska “fake” sekularna država. Ali, uz to što su uvrede, prijetnje i pozivi na nasilje u svakom slučaju necivilizacijsko ponašanje (pa i prema onome tko tebi to čini), potpuno je beskorisno iskaljivati svoj bijes na “stadu”.
Retoričko kviz pitanje bez nagradnog fonda
Probat ću to objasniti ovako… Zamisli da u sportskom TV programu javnog medijskog servisa 90% vremena emitiraju nogomet i za druge sportove pa i za tebi omiljenu košarku gotovo i nema mjesta. Iako plaćaš mjesečnu nadoknadu za tu javnu TV te iako bi javna TV morala djelovati u skladu s načelima javnog medijskog servisa a ne poput komercijalne televizijske kompanije.
Međutim uprava javne TV sklopila je ugovore gotovo isključivo za prijenose nogometnih utakmica jer TV kući takvi ugovori nose najviše novca zbog toga što je nogomet najpopularniji sport. Uz to, potpisnici ugovora u ime javne TV su skloni korupciji pa su za taj potpis dobili “ispod stola” poveći iznos na svoje račune. Oni su zadovoljni tim poslom. Vlasnici nogometnih klubova su zadovoljni tim poslom. Nogometaši su zadovoljni tim poslom. I nogometni fanovi su zadovoljni tim poslom jer će “za male pare” od kuće moći gledati hrpu nogometnih utakmica. Zabole ih neka stvar za obavezu javne TV da brine o potrebama svih građana – potencijalnih gledatelja.
Ti i tvoji pajdaši, košarkaški fanovi, gnjevni ste zbog takvog razvoja događaja. Što ćete učiniti u takvoj situaciji?
1. Pokušat ćete utjecati na to da se takve stvari više ne događaju, pa makar se trebalo truditi dugo i naporno, makar se “na prvu” taj trud činio uzaludnim i makar za to trebali i pomoć onih koji ne vole košarku. Da biste to postigli usredotočit ćete se na zakonsku obavezu javne TV te dokazivanje korupcije.
ILI
2. Po ulicama ćete šamarali one koje čujete da razgovaraju o nogometu, a “cipelariti” ćete i čeličnim šipkama premlaćivati one koje zateknete s navijačkim nogometnim rekvizitom, zapalit ćete svlačionicu lokalnog nogometnog kluba i preorati najbliže nogometno igralište.
Za odgovore na retorička pitanja niti u kvizu se ne dijele nagrade.
nacional
