HDZ-DP-ova je vlada povećala svojima i inima od blizu 300 državnih dužnosnika plaće za od 70 do 83 posto! Ni manje niti više.
„Mogu što hoću, itekako mogu!“ – svojedobno je CRO premijer Andrej Plenković, odlazeći s pressice, u prolazu odbrusio pokojnom novinaru Nove TV Mislavu Bagi, koji se nije dao stišati u propitivanju njegove arogantne samovolje u obavljanju državne dužnosti. Nešto više od dvije godine kasnije, netom što su prošli parlamentarni izbori, skockana tzv. neprincipijelna koalicija relativnog pobjednika HDZ-a i „imovinskog“, pardon Domovinskog pokreta (DP) te podijeljen izborni plijen u državnim jaslama, trećemandatni je premijer Plenković besramno pokazao tko je i što je, odnosno da uistinu – „može što hoće“. Gotovo udvostručiti ionako zavidno visoke dužnosničke plaće, sasvim neprimjereno u odnosu na visinu ostalih plaća i mirovina u zemlji te životni standard u slobodnom padu. Tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena – kojoj su „domoljubnom“ zaslugom od tih triju atributa ostali još samo zastava, grb i himna, čime se ne mogu platiti računi niti kupiti hrana obitelji – samonedostatan je u ključnomu zapadnobalkanski bantustan s razvojnog repa Unije udario tim besramnim potezom pohlepe pljusku tzv. običnima/malim sugrađanima.
Himalajske plaće državnih dužnosnika – koje slijedi više od 700 župana, gradonačelnika i općinskih načelnika s cca 2000 eura mjesečno većim plaćama, do dužnosničkog limita – nisu nikakva antikorupcijska mjeraNičim izazvana, kako je to popularno na proameričkom Zapadu kazati za rusku tzv. specijalnu vojnu operaciju za denacifikaciju Ukrajine, HDZ-DP-ova je vlada – uz, je li, Plenkovićevo puno razumijevanje – povećala već od kolovoza 2024. svojim („bog je najprije sebi napravio bradu“?) i inima od blizu 300 državnih dužnosnika plaće od 70 do 83 posto! Ni manje niti više. Jedan vrhunski neurokirurg, znanstvenik s „Ruđera Boškovića“, sveučilišni profesor, inovator u tvornici, umjetnik svjetskoga glasa ili pak napredni poljoprivrednik i sportski osvajač olimpijskog zlata – da se ne spominje milijunsku tzv. prosječnu radnu snagu koja svojim znojem puni državnu blagajnu i umirovljeničku 1,3-milijunsku sirotinju – ni u najluđem snu ne mogu sanjati gotovo dvostruko veću plaću. Pukim potpisom pera tih što besramno na jaslama s njihovim novcem glumataju boga, najprije sebi prave bradu!?
Umjesto sadašnjih 3263 eura, premijer Andrej Plenković će inkasirati 5535 eura, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković 5314 eura umjesto dosadašnjih 3113 eura, a plaća će predsjedniku države Zoranu Milanoviću porasti sa sadašnjih 3600 eura na 6074 eura. Potpredsjednik vlade će imati 4776 eura, a ministrima će se i saborskim zastupnicima povećati plaće za cca 1500 eura i iznositi oko 4000 eura, ovisno o nekim drugim obračunskim elementima, npr. poreznim olakšicama, prebivalištu, etc. Ni tih 1500 eura, što je najmanji iznos povećanja, nije „simbolika“, jer su i njihove „stare“ plaće bile najmanje triput veće od prosječne u zemlji. Pa je, je li, novih 4000 eura plaće saborskom zastupniku koji se u četiri godine mandata nijednom ne javi za riječ (ili tek tu i tamo, dvaput-triput u mandatu), ne dolazi na zasjedanja, osim dignuti tzv. žetončić-ruku onog petka kada je glasanje – bačen javni novac.
Naravno da pohlepna momčad uokolo Andreja Plenkovića – a tko nije osjetljiv na novac, reći će kronični hlebinci? – ima pripremljenu svu silu „uvjerljivih argumenata“ što ih s čvrstom figom u džepu nemilice baca u oči javnosti ne bi li nenormalno, neopravdano i ničim zasluženo prije no što se pokazao ikakav rezultat u novomu mandatu prikazala, je li, novim normalnim. Svi smo, je li, krvavi ispod kože, reći će isti kronični hlebinci, pa neće spomenuti neobičnu činjenicu da s Pantovčaka nije čuti ni abera protiv gotovo udvostručene plaće (6074 eura) šefu države i vrhovnom zapovjedniku Oružanih snaga RH, a Zoran je Milanović inače vrlo brz i ažuran poklopac svakom loncu u kojemu HDZ-Plenković nešto kuha… Sada šuti, jer se jamačno slaže sa službenim objašnjenjem dužnosničke pohlepe – „svaka ptica svomu jatu leti“, pa i Milanović onom koje mu više odgovara? – u vrijeme kada tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj loše ide i sve karte baca na prosjački šešir u Bruxellesu i turističku žetvu.
Penava drži da je Vujnovčev DP Jupiter, a potrošači energenata su volovi!? Privatni interes/pohlepa su preči od općih potreba i životnostandardnih realnosti?Jer, službena je mantra kako „državni sužnosnici nisu bili obuhvaćeni zadnjim rekordnim rastom plaća u državnim i javnim službama, što je dovelo do toga da je, recimo, ministar imao manju plaću od glavnog tajnika, ravnatelja uprave i načelnika sektora“. I eto ti javne kuknjave ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića (HDZ) pred režimskim tv-okom da je 46. na rang-listi plaća u svomu ministarstvu, nad kojom se „tragičnom“ činjenicom zgraža naš dobri Štijef za, je li, kvartovskim šankom: „Jadan taj Oli, i još jadnija njegova krava Milova! Evo mu moje mirovine od 240 eura, pa neka od nje živi bolje, kako je i zaslužio, a ja ću se s njegovom starom plaćom već nekako snaći!“
Tu vrst razumijevanja za gotovo udvostručenje plaća dužnosničkoga tzv. mainstreama iskazuje i vojska, mahom umirovljenika, koji preživljavaju prekapajući kontejnere i prodajući povratnu ambalažu: „Kad Plenković tvrdi da povećanje njegove i drugih dužnosničkih plaća ‘nije tako puno’ i da su njihove veće plaće ‘ujedno i antikorupcijska mjera (sic transit! – op. a.), neka po istom kriteriju digne mirovine (u rujnu navodno slijedi isplata cca sedam posto većih mirovina za srpanj i kolovoza 2024. na ime tzv. usklađivanja s rastom plaća i troškova života, op. a.) kao mjeru protiv skupljanja plastičnih boca te pokuša živjeti s 200-300 eura mjesečno od kojih država još skida i porez“. Treba imati plenkovićevskog obraza, pa pogledati u oči armiji od 1,3 milijuna naših baka, djedova, majki i očeva, kojima HDZ-Plenković-DP-Penavina vlada – kojoj su vrlo neoprezno dali povjerenje ili su zapravo poslijeizborno izigrani njihovi glasovi – udjeljuje kikiriki od sedam posto viših mirovina u odnosu na svoja 70-83 postotna bildanja ionako natprosječnih plaća za rad koji ne donosi rezultate.
Međutim, rečene prenapuhane dužnosničke plaće na osnovi povećanja osnovice s dosadašnjih 516 na 947 eura dodatno će porasti povećanjem koeficijenata obračuna, pa… À propos, indikativno je kako je nedavni rast plaća u državnim i javnim službama – HDZ je time kupovao glasove na izborima, pa sada rebalansom državnog proračuna traži „uštede“ 1,56 milijardâ eura, krpanje proračunske rupe s 10 posto rezova projekata u svakom resoru – već srušio udjel mirovina u prosječnoj plaći. Istodobno, enormno dužnosničko povećanje plaća neće utjecati na postotak povećanja mirovina u rujanskoj isplati sa zaostacima za srpanj i kolovoz. E sad, u rujnu bi vlada – postupi li po zahtjevu MMF-a, Svjetske banke, EU-a… – morala pustiti sa subvencijskog lanca na slobodno tržište cijene energenata (struja, plin, benzin, nafta…) i košarice osnovnih živežnih namirnica. Poskupljenja života su neizbježna, jer, eto, „Rusi su ničim izazvani napali Ukrajinu“!? Sic transit. Plenkoviću, RH nije Ukrajina!
Vrhunski neurokirurg, znanstvenik s „Ruđera Boškovića“, sveučilišni profesor, inovator u tvornici, umjetnik svjetskoga glasa ili pak napredni poljoprivrednik i sportski osvajač olimpijskog zlata ni u najluđem snu ne mogu sanjati gotovo dvostruko veću plaćuTo će uništiti životni standard većine građana, osobito će se ljudi tzv. zlatnih godina, čiji je rad desetljećima zidao Hrvatsku, masovno naći pred socijalnim samoposlugama, pučkim kuhinjama, na milostinji što ju dijele Crveni križ, Caritas, ine humanitarne udruge, dobri pojedinci… Pa kom’ pita, kom’ tepsija!? Izborno prevareni građani tzv. neprincipijelnom koalicijom HDZ-a i DP-a, stisne li ih ta nevolja bijede i neimaštine za golo obiteljsko preživljavanje, neće imati milosti ni za Andreja Plenkovića niti za Ivana Penavu, koji ni do sada nisu znali što je kriza i kako na samoj granici siromaštva živi 750.000 „Hrvatica i Hrvata i svih drugih građanki i građana RH“ (sic transit). Gotovo udvostručenje svojih plaća („izbori su prošli i tko nam što može, politička oporba neka svira u onu stvar!“) je već potpaljena korda javnog nezadovoljstva, tempirana bomba čiji satni mehanizam počinje otkucavati!?
Nije za igrati se. Premijer je, doduše, na uzastopne novinarske upite o „odmrzavanju“ u rujnu tzv. komunistički kontroliranih cijena energenata i dijela hrane, što je nedopustivo u kapitalističkoj tržišnoj ekonomiji, nešto nerazgovjetno muljao o tomu kako će „i dalje štititi standard građana od pretjeranih poskupljenja“, ali se nije izjasnio kako. Spominjao je neke tzv. priuštive cijene, što će reći da se neće nastaviti iste subvencionirane cijene, nego više, skuplje… Ali ne previsoke, preskupe, nego – priuštive. A to, što je već odavno priuštivo Plenkoviću, Jandrokoviću, Milanoviću, ministrima, saborskim zastupnicima i inima, kojima je politika profesija bez obzira na travničke diplome ili manufakturu znanstvenih doktorata na hrvatskom Istoku, a s povećanim će plaćama sutra biti još priuštivije, već jučer nije bilo priuštivo najvećem dijelu tzv. običnih/malih CRO ljudi.
Sutra neće biti priuštivo upravo da im HDZ-Plenkovićeva vlada nabilda plaće i mirovine i za 50 posto. A neće. Jer, što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu (lat. Quod licet Iovi, non licet bovi). Tim više, jer se „imovinski pokret“, pardon DP Ivana Penave i Marija Radića – iza kojih stoji energetski CRO mogul Pavao Vujnovac – upravo ustobočio na zadnjim nogama pred koalicijskim Plenkovićem zloslutnim ultimatumom: „Vlada od rujna ima bezuvjetno ukinuti državne subvencije na energente i prepustiti tržištu reguliranje cijena!“ Penava drži da je Vujnovčev DP Jupiter, a potrošači energenata su volovi!? Privatni interes/pohlepa su preči od općih potreba i životnostandardnih realnosti?
Kineziolog po struci, deficitaran širim povijesnim znanjem i političkom mudrošću, da se ne kaže – savješću, ne znâ što poučava tzv. historia est magistra vitae: volovi imaju rogove i znaju biti vrlo opasni; ni car životinja im nije ravan kad – pobjesne!? Tportal je, glede&unatoč, upravo proveo indikativnu anketu među svojim čitateljima o tomu „treba li državnim dužnosnicima povećati plaće“, a rezultat je – do petka 26. srpnja u podne – manje-više očekivan: da 13,7 posto; da, ali ne u ovolikom iznosu 29,3 posto, ne 56,4 posto i ne znam 0,6 posto. Kad je kešovina u pitanju, ni politička oporba nije imuna na šuškanje u džepu, pa će SDP-ov šef i saborski zastupnik Peđa Grbin pametovati u stilu pazi, tako da ostanem nevina: „Dužnosničke plaće treba povećati, ali je vladin iznos pretjeran s obzirom na stanje u zemlji i proračunu. Premijer Plenković je kukavički odgodio povećnje plaća za vrijeme nakon izbora, ali zato nije imao problema donijeti predizborni proračun koji sada dolazi na naplatu građanima RH. U svemu tomu šokira što čujemo da razmišlja i najesen povećati plaću sebi i ministrima“.
Saborska zastupnica platforme Možemo! Urša Raukar-Gamulin drži da je „ovo povećanje plaća ogromno i apsolutno je razumljivo da ljuti naše građane, jer procjenjuju da to političari nisu zaslužili. Dužnosničke plaće trebaju rasti paralelno s onima u javnoj upravi i ne smije se dogoditi da neki zaposleni u državnoj uprvi imju veće plaće od ministara“. Saborski zastupnik Marijan Pavliček iz Hrvatskih suverenista bi, kaže, „povećao plaće ministrima, ali ne i saborskim zastupnicima, jer je neusporediva odgovornost jednih i drugih. Većini zastupnika bih čak i smanjio plaće, jer ne dolaze na posao“. Naravno da bahati Plenković, bez obzira na vrlo negativna reagiranja u javnosti i medijima, uporno i dalje mamuza svoju već malaksalu Rosinantu: „Nakon što smo osigurali veliki gospodarski rast, povećali minimalne plaće, vrijeme je da povisimo plaće ministrima. Ja sam se prije par dana odrekao puno veće plaće u Europarlamentu. U usporebi s drugim državama i držvnicima, moja plaća nije visoka. Plaće državnih dužnosnika se godinama nisu mijenjale i krajnje je vrijeme da se njihov rad pošteno valorizira u skladu s plaćama ostalih službenika te u konačnici u skladu s EU-om. To je i antikorupcijska mjera“.
Ni laž do laži, ma koliko ih se puta ponavlja i režimsko-medijski lakira, ne mogu se doimati istinom. Prvo, himalajske plaće državnih dužnosnika – koje slijedi više od 700 župana, gradonačelnika i općinskih načelnika s cca 2000 eura mjesečno većim plaćama, do dužnosničkog limita, sic transit! – nisu nikakva antikorupcijska mjera. Sva ta enormno plaćena radna mjesta se popunjavaju politički u poslijeizbornoj križaljci, a ne demokratskim natječajem na kojemu pobjeđuju najbolji, najstručniji, najiskusniji, najuspješniji… bez obzira na polit-ideološku ili koju već pripadnost. Drugo, enormno visoka plaća ne znači imunitet na korupciju, jer svi već smijenjeni i kazneno gonjeni dugoprstići u vrhu vlasti spadaju u kategoriju (naj)bogatijih građana RH. Porijeklo imovine – tajna! Treće, krajnje je sumanuto uspoređivati plaće CRO premjera, ministara i inih s plaćama na istim pozicijama u Njemačkoj, Francuskoj, Švedskoj, Italiji, Mađarskoj… i dovoditi ih u vezu s nekakvim „standardima“ EU-a.
Nije isto biti lokomotiva, prvih par ili (pred)zadnji vagon u vlaku. Nije isto niti će ikad biti njemački kancelar i CRO premijer, pa bogme ni zastupnik u Bundestagu i Hrvatskom saboru, a Plenkovićeva pak pepeloposivačka larpurlartologija svjesno, namjerno ne želi vidjeti dalje od nosa, odnosno dalje od formalnih naziva radnih mjesta. A rasipnosti i pohlepi nema kraja tako da će i bivši saborski zastupnici – dvadesetak, uključivo prometnog ubojicu Marija Banožića – koji su aktivirali pravo na 6 + 6 plaća po isteku mandata dobiti po 1500 eura veće naknade. Država jest u gospodarski teškom stanju, u neredu kamo se god okreneš (npr. za uvoz povrća se plaća gotovo 300 milijuna eura, a poljodjelci oko Virovitice zaoravaju tone krastavaca, paprike, rajčica…, jer nema otkupa), zjapi proračunska rupa dublja od 1,5 milijardâ eura, a Plenković i sljeme vladajuće sekte udvostručuju si plaće već od kolovoza. Najesen Jovo nanovo, a narodu daljnja poskupljenja!?
Znatno veće plaće ministara i inih državnih dužnosnika bio je i jedan od DP-ovih uvjeta za tzv. neprincipijelnu koaliciju s HDZ-om, pa… Premijer Plenković – a komu šuškava kešovina nije mila!? – ne srameći se svojih osiromašujućih sugrađana, odrađuje taj zahtjev, grabi iz javnog džepa šakom i kapom… „Oko 870.000 radnika radi u rasponu od minimalne (677 eura) do medijalne plaće (1122 eura; prosječna je 1324 eura)“, tvrdi predsjednik Gospodarsko-socijalnog vijeća Krešimir Sever. „ Naravno da oni ne mogu biti zadovoljni kad pogledaju političare koji su sebi izdašno podigli plaće, a upravo od njih očekuju da učine okruženje takvim da i njihove radničke plaće mogu rasti.“
Ne moraju baš kao što su porasle, npr. gradonačelnicima Zagreba Tomislavu Tomaševiću (1800 eura), Splita Ivici Puljku (više od 2000), Rijeke Marku Filipoviću (2200) ili Osijeka Ivanu Radiću (1700), ali puna šaka brade da je i 1500 eura manje. Naravno, ništa od toga. Izbori su prošli kako su prošli i sada je kasno, što bi se reklo – jebenom se kajati. Za „utjehu“ (!?), ni lokalni/regionalni 2025. godine neće biti bolji. Da je tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena takva kakva je mogla i morala biti, a nije, da npr. njezin prosječan građanin iz fotelja u dnevnom boravku zarađuje onih 8000 eura po „receptu“ Kolinde Grabar-Kitarović, Himalaja plaće državnih dužnosnika sada nikoga ne bi zanimale. Ovako… Bez prosječne plaće u Bijednoj Našoj od 2500-2600 eura mjesečno, ne samo da se ne može u njoj pristojno živjeti nego ju njezini žitelji ne mogu zvati Lijepom Našom. Taman koliko su si pohlepni, nesavjesni i nemoralni „vlastodršci“ bezobrazno – iz džepa poreznih obveznika! – gurnuli u vlastite novčanike.