Prije ravno pola stoljeća, 12. ožujka 1969. godine, TV Zagreb emitirala je prvu od devet epizoda dramske serije „Sumorna jesen“. Priča je to o zagrebačkom pokretu otpora nakon uspostavljanja Nezavisne države Hrvatske, kojeg čine mladi Zagrepčani kojima je teror promijenio dotadašnje bezbrižne živote.
„Ovog ljeta na zagrebačkim ulicama i trgovima ponovo živi Zagreb iz 1941. godine. Pred televizijskim kamerama odjekuje prasak diverzantskih bombi i revolverskih hitaca“, počinje reportaža iz legendarnog tjednika Plavi vjesnik s početka snimanja serije u jesen 1968. godine.
Iako je „Sumorna jesen“ u javnosti ostala manje zapamćena nego li slične televizijske serije poput kultnih „Otpisanih“ ili popularne serije „Kuda idu divlje svinje“, bila je prva televizijska serija partizanskog žanra u Jugoslaviji, a inspirirana je stvarnim događajima. Naime, aktivnosti ilegalaca i mladih skojevaca nigdje u Jugoslaviji nije bila toliko živa kao u Zagrebu. Već tijekom ljeta i jeseni 1941. godine zagrebački ilegalci organizirali su niz velikih akcija. Zapaljen je stadion, potom izvršen napad na vojnike pred studentskim domom, nakon čega su u maniri diverzanata napadnuti i neprijateljski piloti, pucalo se u Vrbanićevoj ulici na ustaše, likvidiran je zloglasni ustaški doušnik Ivan Majerhold, u Glavnoj pošti odjekuju eksplozije ...
„Sumornu jesen“ režirao je Zvonimir Bajsić, a prema scenariju Ivana Šibla, partizanskog generala i kasnijeg “proljećara”, koji je ostavio brojne zapise upravo o „ilegali“ u Drugom svjetskom ratu. Serija je nakon prvotnog prikazivanja „bunkerirana“, navodno baš zbog Šiblovog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću te je televizijski eter ponovno ugledala tek 2013. godine kada su na hrvatskoj javnoj televiziji bila neka drugačija vremena od ovih današnjih.
Serija započinje ispisivanjem grafita protiv fašizma, a premrežena je pamtljivim porukama, poput one da je „borba u gradu opasnija od one u šumi“. Iako je, kako smo rekli, inspirirana stvarnim događajima iz zagrebačke ilegale, ona se ne trudi slijepo pratiti te događaje. Kako je sam autor istaknuo jednom prilikom, odustao je od faktografskog pristupa, želeći dati prostora osjećajima, i razmišljanju filmskih likova. Zanimljivo je i kako se radi o prvoj televizijskoj seriju u Jugoslaviji koja je snimana na filmskoj vrpci. Radio ju je Mozaik-film.
„Gotovo u svakoj epizodi serije ima događaja koji su istovjetni s određenim akcijama zagrebačkih ilegalaca iz 1941. godine. Međutim, životne drame naših televizijskih likova tretirane su, mogli bi se reći, na romansijerski način“, rekao je Bajsić Plavom vjesniku na snimanju serije, objasnivši i kako ilegalci iz „Sumorne jeseni“ neće biti klišeizirani heroji koje metak izbjegava, a neprijatelju su neuhvatljivi, već mladići i djevojke koji svojim životnim sudbinama trebaju podsjetiti gledatelje na sva stradanja, dileme i strahovanja jednog krvavog vremena.
„Centar je interesa u životnim sudbinama mladića i djevojaka koji su u dramatičnim danima 1941. godine zamijenili svoje knjige, radna mjesta i dječačke igre diverzantskim revolverima, bombama i strahovanjem ilegalaca. Tu nisu prisutni samo skojevci već postoji i čitava lepeza likova koje je životni vihor na neki način doveo u takvu situaciju da su postali ilegalci, jer nisu htjeli biti pokoreni. Mislim, to će biti priča o buntovnoj i nepokorenoj mladosti“, objasnio je Bajsić.
Glavnu ulogu ilegalca Drena tumači Zvonimir Črnko, a osim njega glume Edo Peročević, Dragan Mijatović, Magda Fedor, Sven Lasta, Zvonimir Zoričić, Helena Buljan, Zvonimir Torjanac, Božidarka Frajt i Mia Oremović, dok je muziku komponirao Miljenko Prohaska. Svaka od devet epizoda osmišljena je da funkcionira sama od sebe i da progovara o nekom određenom problemu, ali se ipak dramaturški uklapa u cijelinu. Epizode su, ukratko, zamišljene ovako.
“Tomica“ - prva epizoda u kojoj će gledatelji susresti mladića koji je na izgled krhka ličnost, ali u najodsutnijim trenucima ostaje dosljedan svojim idealima.
“Noćna mora“ - tretira problem čovjeka koji je postao izdajica, a to ga muči kao noćna mora.
“Sama“ - priča o djevojci iz udarne trojke koja je nakon akcije jedina preživjela pokolj, ali je i shvatila da izdaje nema i da se mora poći naprijed.
“Izletnici“ - prikazuje udarnu grupu koja ima zadatak da izvrši diverziju na željezničkoj pruzi.
“Dobra vila“ - priča o prostitutki koja u odlučujućim trenucima, kad je već zavrbovana da postane potkazivač, otkazuje poslušnost svojim nalogodavcima.
“Svileni“ - psihološka drama intelektualca komunista koji na mukama postaje izdajnik.
“Labudova kućica“ - govori o mladiću koji nikada nije uspio doživjeti život u kojemu bi bilo ljubavi i topline.
“Stara gospođica“ - drama žene koja usprkos opasnosti da pogine skriva jednog ilegalca od ustaške potjere, jer ga iz ljudskih motiva, kao svog nekadašnjeg đaka, ne može odbiti.
“Deveti metak“ - završna priča glavnog junaka serije. Njemu je preostao deveti metak koji je namijenio sebi ako se nađe u bezizlaznom položaju.
Za kraj teksta o ovoj obljetnici, koji će u ovim revizionističkim vremenima, naživcirati mnoge, vrijedi spomenuti i kako je „Sumorna jesen“ prva televizijska serija u bivšoj državi koja je snimana u eksterijerima, što je njena dodatna vrijednost. O tome je prije nekoliko godina pisao i Jurica Pavičić, književnik, novinar i filmski kritičar: „Bajsić sjajno filmski razigrava Zagreb, interesantno koristi nevjerojatan varijetet njegovih prostora, od kafkijanskih i de chiricovski ispražnjenih eksterijera Gornjeg grada, preko prigradskih jezera i šljunčara, ruralnih predgrađa pa do interijera Prirodoslovnog muzeja koji je poprište doušničkih sastanaka. Ako je igdje u našoj audiovizualnoj kulturi oko Zagreba ispleten mit, onda je to u 'Sumornoj jeseni'.“
lupiga
„Ovog ljeta na zagrebačkim ulicama i trgovima ponovo živi Zagreb iz 1941. godine. Pred televizijskim kamerama odjekuje prasak diverzantskih bombi i revolverskih hitaca“, počinje reportaža iz legendarnog tjednika Plavi vjesnik s početka snimanja serije u jesen 1968. godine.
Iako je „Sumorna jesen“ u javnosti ostala manje zapamćena nego li slične televizijske serije poput kultnih „Otpisanih“ ili popularne serije „Kuda idu divlje svinje“, bila je prva televizijska serija partizanskog žanra u Jugoslaviji, a inspirirana je stvarnim događajima. Naime, aktivnosti ilegalaca i mladih skojevaca nigdje u Jugoslaviji nije bila toliko živa kao u Zagrebu. Već tijekom ljeta i jeseni 1941. godine zagrebački ilegalci organizirali su niz velikih akcija. Zapaljen je stadion, potom izvršen napad na vojnike pred studentskim domom, nakon čega su u maniri diverzanata napadnuti i neprijateljski piloti, pucalo se u Vrbanićevoj ulici na ustaše, likvidiran je zloglasni ustaški doušnik Ivan Majerhold, u Glavnoj pošti odjekuju eksplozije ...
„Sumornu jesen“ režirao je Zvonimir Bajsić, a prema scenariju Ivana Šibla, partizanskog generala i kasnijeg “proljećara”, koji je ostavio brojne zapise upravo o „ilegali“ u Drugom svjetskom ratu. Serija je nakon prvotnog prikazivanja „bunkerirana“, navodno baš zbog Šiblovog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću te je televizijski eter ponovno ugledala tek 2013. godine kada su na hrvatskoj javnoj televiziji bila neka drugačija vremena od ovih današnjih.
Serija započinje ispisivanjem grafita protiv fašizma, a premrežena je pamtljivim porukama, poput one da je „borba u gradu opasnija od one u šumi“. Iako je, kako smo rekli, inspirirana stvarnim događajima iz zagrebačke ilegale, ona se ne trudi slijepo pratiti te događaje. Kako je sam autor istaknuo jednom prilikom, odustao je od faktografskog pristupa, želeći dati prostora osjećajima, i razmišljanju filmskih likova. Zanimljivo je i kako se radi o prvoj televizijskoj seriju u Jugoslaviji koja je snimana na filmskoj vrpci. Radio ju je Mozaik-film.
„Gotovo u svakoj epizodi serije ima događaja koji su istovjetni s određenim akcijama zagrebačkih ilegalaca iz 1941. godine. Međutim, životne drame naših televizijskih likova tretirane su, mogli bi se reći, na romansijerski način“, rekao je Bajsić Plavom vjesniku na snimanju serije, objasnivši i kako ilegalci iz „Sumorne jeseni“ neće biti klišeizirani heroji koje metak izbjegava, a neprijatelju su neuhvatljivi, već mladići i djevojke koji svojim životnim sudbinama trebaju podsjetiti gledatelje na sva stradanja, dileme i strahovanja jednog krvavog vremena.
„Centar je interesa u životnim sudbinama mladića i djevojaka koji su u dramatičnim danima 1941. godine zamijenili svoje knjige, radna mjesta i dječačke igre diverzantskim revolverima, bombama i strahovanjem ilegalaca. Tu nisu prisutni samo skojevci već postoji i čitava lepeza likova koje je životni vihor na neki način doveo u takvu situaciju da su postali ilegalci, jer nisu htjeli biti pokoreni. Mislim, to će biti priča o buntovnoj i nepokorenoj mladosti“, objasnio je Bajsić.
Glavnu ulogu ilegalca Drena tumači Zvonimir Črnko, a osim njega glume Edo Peročević, Dragan Mijatović, Magda Fedor, Sven Lasta, Zvonimir Zoričić, Helena Buljan, Zvonimir Torjanac, Božidarka Frajt i Mia Oremović, dok je muziku komponirao Miljenko Prohaska. Svaka od devet epizoda osmišljena je da funkcionira sama od sebe i da progovara o nekom određenom problemu, ali se ipak dramaturški uklapa u cijelinu. Epizode su, ukratko, zamišljene ovako.
“Tomica“ - prva epizoda u kojoj će gledatelji susresti mladića koji je na izgled krhka ličnost, ali u najodsutnijim trenucima ostaje dosljedan svojim idealima.
“Noćna mora“ - tretira problem čovjeka koji je postao izdajica, a to ga muči kao noćna mora.
“Sama“ - priča o djevojci iz udarne trojke koja je nakon akcije jedina preživjela pokolj, ali je i shvatila da izdaje nema i da se mora poći naprijed.
“Izletnici“ - prikazuje udarnu grupu koja ima zadatak da izvrši diverziju na željezničkoj pruzi.
“Dobra vila“ - priča o prostitutki koja u odlučujućim trenucima, kad je već zavrbovana da postane potkazivač, otkazuje poslušnost svojim nalogodavcima.
“Svileni“ - psihološka drama intelektualca komunista koji na mukama postaje izdajnik.
“Labudova kućica“ - govori o mladiću koji nikada nije uspio doživjeti život u kojemu bi bilo ljubavi i topline.
“Stara gospođica“ - drama žene koja usprkos opasnosti da pogine skriva jednog ilegalca od ustaške potjere, jer ga iz ljudskih motiva, kao svog nekadašnjeg đaka, ne može odbiti.
“Deveti metak“ - završna priča glavnog junaka serije. Njemu je preostao deveti metak koji je namijenio sebi ako se nađe u bezizlaznom položaju.
Za kraj teksta o ovoj obljetnici, koji će u ovim revizionističkim vremenima, naživcirati mnoge, vrijedi spomenuti i kako je „Sumorna jesen“ prva televizijska serija u bivšoj državi koja je snimana u eksterijerima, što je njena dodatna vrijednost. O tome je prije nekoliko godina pisao i Jurica Pavičić, književnik, novinar i filmski kritičar: „Bajsić sjajno filmski razigrava Zagreb, interesantno koristi nevjerojatan varijetet njegovih prostora, od kafkijanskih i de chiricovski ispražnjenih eksterijera Gornjeg grada, preko prigradskih jezera i šljunčara, ruralnih predgrađa pa do interijera Prirodoslovnog muzeja koji je poprište doušničkih sastanaka. Ako je igdje u našoj audiovizualnoj kulturi oko Zagreba ispleten mit, onda je to u 'Sumornoj jeseni'.“
lupiga
