Voljeli ih ili ne, ali u Srpskom narodnom vijeću znaju zatalasati ovdašnju javnost. Pritom se niti ne trebaju jako potruditi. Dovoljno je da u nekoliko hrvatskih gradova postave plakate na – ćirilici.
SNV je u četvrtak pokrenuo treću, posljednju fazu kampanje s ciljem skidanja stigme s ćirilice i srpskog jezika. Na jumbo-plakatima su napisana imena Kolinde Grabar-Kitarović uz njezin slogan “Predsjednica. Jer Hrvatska zna”, Zorana Milanovića “Normalno, predsjednik s karakterom” te “Sad il nikad” Miroslava Škore.
Na reakcije nije trebalo dugo čekati, anonimni ustašofili su plakate išarali šovinističkim prijetnjama, Škoro je zaprijetio da će se, kad pobijedi, obračunati sa SNV-om, a KGK je poručila u biti isto, ali u malo umivenijoj formi.
Spomenute reakcije su podsjetile na već pomalo zaboravljenu inicijativu iz 2013. kada je, baš u ovo vrijeme, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara uspio prikupiti više od 650 tisuća potpisa građana za raspisivanje referenduma za drugačije reguliranje prava nacionalnih manjina na dvojezičnost, ukratko za, manje-više, zabranu ćirilice u Hrvatskoj.
Međutim, antićirilični referendum izazvao je nešto pozitivno, a to je bio konsenzus oko opasnosti koju referendum protiv ćirilice predstavlja za Hrvatsku, što je, naposljetku, potvrdio čak i Tomislav Karamarko, tadašnji predsjednik HDZ-a.
Pet godina poslije na SNV-ovim plakatima ispisanim starim hrvatskim pismom, koje su Hrvati koristili od 11. do 18. stoljeća, a ponegdje i poslije, i to od Slavonije i Istre do Dubrovnika, kojim su napisana i neka od najvažnijih tadašnjih djela katoličke baštine, nepoznati počinitelji prebojali su ćirilična slova i napisali “Milorade, neka, neka, ustaški te logor čeka”, “Povampirene ustaše” i “Ubi Srbina”.
Ispada kako ćirilica predstavlja najveći problem u ovoj zemlji, iako smo se prošli tjedan mogli uvjeriti da je to – latinica. Jer, prema objavljenim rezultatima PISA testova, Hrvatska je u čitalačkoj pismenosti postigla ispodprosječne rezultate i s 470 bodova zauzela 29. mjesto u ukupnom poretku od 77 zemalja.
Ukratko, problem današnje Hrvatske nije ćirilica, nego nepoznavanje latinice, vlastitog pisma.
Napokon, ćirilica nije u nastavnim planovima već gotovo 30 godina, tako da većina idiota koji šaraju po plakatima ne znaju što ondje piše. Teoretski bi moglo pisati i “Živio poglavnik”, a oni bi sve išarali i prijetili da će autore strpati u Jasenovac.
Isto tako možemo zaključiti da, nažalost, kampanja s ćiriličnim natpisima nije postigla cilj. Jer, cilj je – tako tvrde organizatori – “promovirati ćirilicu kao ravnopravno pismo i Srbe kao ravnopravne građane Republike Hrvatske”, kako je rekao predsjednik SNV-a Boris Milošević.
Ali, uslijedio je fijasko. Umjesto iskaza tolerancije, došlo je do eksplozije mržnje. Dok anonimusi ispisuju prijetnje, većinska Hrvatska šuti. Šute predsjednica i premijer, kao i vladajuća koalicija, iako je unutra i Pupovčev SDSS, a najgore od svega, ne oglašavaju se ni društvene institucije, Sveučilište, Crkva ili, na primjer, HAZU gdje su prije nekoliko godina organizirali znanstveni skup o ćirilici kao dijelu hrvatske baštine. Političari, biskupi ili akademici ne mogu izmiriti narode, ali mogu utjecati na smirivanje tenzija.
Zbog toga, njihova recentna šutnja znači podršku ekstremistima.
Ispalo je kako je za najveći dio ovdašnje javnosti postavljanje plakata iritantna provokacija, a oni koji šaraju su glasnogovornici te većinske Hrvatske. Oni ne bi objesili Pupovca, ali nemaju ništa protiv ako to napravi netko drugi. Još će puno vode proteći Savom dok se nešto ne promijeni.
autograf
SNV je u četvrtak pokrenuo treću, posljednju fazu kampanje s ciljem skidanja stigme s ćirilice i srpskog jezika. Na jumbo-plakatima su napisana imena Kolinde Grabar-Kitarović uz njezin slogan “Predsjednica. Jer Hrvatska zna”, Zorana Milanovića “Normalno, predsjednik s karakterom” te “Sad il nikad” Miroslava Škore.
Na reakcije nije trebalo dugo čekati, anonimni ustašofili su plakate išarali šovinističkim prijetnjama, Škoro je zaprijetio da će se, kad pobijedi, obračunati sa SNV-om, a KGK je poručila u biti isto, ali u malo umivenijoj formi.
Najgore od svega, ne oglašavaju se ni društvene institucije, Sveučilište, Crkva ili, na primjer, HAZU gdje su prije nekoliko godina organizirali znanstveni skup o ćirilici kao dijelu hrvatske baštine
Spomenute reakcije su podsjetile na već pomalo zaboravljenu inicijativu iz 2013. kada je, baš u ovo vrijeme, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara uspio prikupiti više od 650 tisuća potpisa građana za raspisivanje referenduma za drugačije reguliranje prava nacionalnih manjina na dvojezičnost, ukratko za, manje-više, zabranu ćirilice u Hrvatskoj.
Međutim, antićirilični referendum izazvao je nešto pozitivno, a to je bio konsenzus oko opasnosti koju referendum protiv ćirilice predstavlja za Hrvatsku, što je, naposljetku, potvrdio čak i Tomislav Karamarko, tadašnji predsjednik HDZ-a.
Pet godina poslije na SNV-ovim plakatima ispisanim starim hrvatskim pismom, koje su Hrvati koristili od 11. do 18. stoljeća, a ponegdje i poslije, i to od Slavonije i Istre do Dubrovnika, kojim su napisana i neka od najvažnijih tadašnjih djela katoličke baštine, nepoznati počinitelji prebojali su ćirilična slova i napisali “Milorade, neka, neka, ustaški te logor čeka”, “Povampirene ustaše” i “Ubi Srbina”.
Ispada kako ćirilica predstavlja najveći problem u ovoj zemlji, iako smo se prošli tjedan mogli uvjeriti da je to – latinica. Jer, prema objavljenim rezultatima PISA testova, Hrvatska je u čitalačkoj pismenosti postigla ispodprosječne rezultate i s 470 bodova zauzela 29. mjesto u ukupnom poretku od 77 zemalja.
Ukratko, problem današnje Hrvatske nije ćirilica, nego nepoznavanje latinice, vlastitog pisma.
Napokon, ćirilica nije u nastavnim planovima već gotovo 30 godina, tako da većina idiota koji šaraju po plakatima ne znaju što ondje piše. Teoretski bi moglo pisati i “Živio poglavnik”, a oni bi sve išarali i prijetili da će autore strpati u Jasenovac.
Voljeli ih ili ne, ali u Srpskom narodnom vijeću znaju zatalasati ovdašnju javnost. Pritom se niti ne trebaju jako potruditi. Dovoljno je da u nekoliko hrvatskih gradova postave plakate na – ćirilici
Isto tako možemo zaključiti da, nažalost, kampanja s ćiriličnim natpisima nije postigla cilj. Jer, cilj je – tako tvrde organizatori – “promovirati ćirilicu kao ravnopravno pismo i Srbe kao ravnopravne građane Republike Hrvatske”, kako je rekao predsjednik SNV-a Boris Milošević.
Ali, uslijedio je fijasko. Umjesto iskaza tolerancije, došlo je do eksplozije mržnje. Dok anonimusi ispisuju prijetnje, većinska Hrvatska šuti. Šute predsjednica i premijer, kao i vladajuća koalicija, iako je unutra i Pupovčev SDSS, a najgore od svega, ne oglašavaju se ni društvene institucije, Sveučilište, Crkva ili, na primjer, HAZU gdje su prije nekoliko godina organizirali znanstveni skup o ćirilici kao dijelu hrvatske baštine. Političari, biskupi ili akademici ne mogu izmiriti narode, ali mogu utjecati na smirivanje tenzija.
Zbog toga, njihova recentna šutnja znači podršku ekstremistima.
Ispalo je kako je za najveći dio ovdašnje javnosti postavljanje plakata iritantna provokacija, a oni koji šaraju su glasnogovornici te većinske Hrvatske. Oni ne bi objesili Pupovca, ali nemaju ništa protiv ako to napravi netko drugi. Još će puno vode proteći Savom dok se nešto ne promijeni.
autograf
