Takozvano migrantsko pitanje u hrvatskom se političkom životu odvija na sasvim sporednom kolosijeku. U prvi plan izađe tek povremeno kad domaći ili strani mediji otkriju novi slučaj policijsko premlaćivanja, ranjavanja, maltretiranja i pljačkanja izbjeglica. Ministarstvo unutarnjih poslova na čelu s Davorom Božinovićem samo hladno negira svjedočenja i dokaze, a parlamentarna opozicija se s tim pitanjem uopće ne zamara. Svoj glas dižu samo manje lijeve stranke i udruge, a ekstremna desnica laprda o nacionalnoj ugrozi iako doslovno nitko od izbjeglica ne planira ostati na “svetom tlu”.
U tako posloženim političkim prioritetima ne čudi što Vladina načelna obrana hrvatske granične politike zvuči krajnje bizarno. Naime, Andrej Plenković i njegov HDZ se nalaze u priličnom političkom raskoraku. Istovremeno moraju uspostaviti distancu prema unutar i van stranačkoj ekstremnoj desnici, ali i podgrijavati “desne teme” kako ne bi ispali “ljevica”. Ponekad se obje te tendencije, kao u slučaju granične politike, spoje, pa rezultati ispadnu tragikomični. No, na njih se malo tko osvrće jer se, kao što smo naznačili, radi o sporednom kolosijeku.
Dakle, već su u nekoliko navrata premijer Plenković i tviter nalozi HDZ-a i Vlade iznijeli tragikomičnu argumentacijsko vratolomiju oko pitanja postavljanja žice na granicu s Bosnom i Hercegovinom. Naime, moraju se zadovoljiti dva ključna adresata: imaginarni Bruxelles i imaginarni hrvatski desničar. I onda su se dosjetili formule kojom će riješiti taj naizgled nepremostivi politički izazov. A ona kaže: ne, naravno, mi nećemo kao naši susjedi, misleći pritom na Slovence i Madžare, postavljati žicu na granicu, mi smo civilizirani, ali nećemo je postavljati zbog Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Ponovimo još jednom: mi smo nositelji civilizacijskih vrijednosti, a jamac za to nam je granična diskriminacija – ne puštamo nikoga osim Hrvata. S tim da nije jasno ni zašto bi ta eventualna žica uopće smetala Hrvatima iz Bosne i Hercegovine. Nije da prelaze granicu kroz šume i planine. Naprotiv, većinom imaju hrvatske putovnice koji im omogućuju da migriraju i normalno rade gotovo svugdje u Europskoj uniji. I tako se njihova uloga u hrvatskom političkom životu svodi uglavnom na to da služe kao indikator “hrvatstva”: što se retorički više “boriš” za njihove interese autentičniji si Hrvat.
Odnedavno su saznali i da su jamac “europske Hrvatske” koja ne postavlja žice na granicu i koja si opet umišlja da je predziđe kršćanstva. Treba netko dojaviti migrantima da im se zahvale što ne moraju još i žicu preskakati. Politički žicaroši iz Zagreba sigurno neće.
