Imamo doma puno knjiga, nekoliko hiljada bespotrebnih, ali dragocjenih dijelova života. Ima ih svugdje, na policama po zidovima, u kutijama po kantunima stana, dobar dio eno stoji u memljivoj drvarnici, uz uvezene knjižurde tekstova iz 15 godina postojanja Ferala, pa mi je palo na pamet da zamolimo gradsku vlast za neki podrum kako bismo tamo smjestili svoju zbirku, he, he, mogli bi se prodat kao neki zaslužni građani, novinari, a i neke smo knjige napisali. Eh, mrmljamo tako, dok sa zavišću gledamo kako stanoviti Frka, šef kabineta premijera, u Zagrebu dobiva veliki podrum u kojega će smjestiti svoje knjige i izreske iz novina koji se tiču domovinskog rata. Koje je sjeckao dok je ratne dane provodio po nekim inozemnim sinekurama i za koje eto nema mjesta u stanu od 96 kvadrata kojega mu je država dala da u njemu „prostrano“ živi samo sa suprugom. No kako taj podrum nije bio baš pogodan za smještaj dragocjene dokumentacije, prostor je uređen, naravno o trošku građana u iznosu od blizu 60.000 eura. A kada se našem Frki, dok zadubljen proučava neki dokument, božeprosti pripiša, što je posve prirodno, neće valjda odlaziti u obližnji stan, nego je zato tu ugrađeno i pristojno kupatilo, kakvo dolikuje jednom važnom hadezeovcu.
Premijer pak živi u troetažnom stanu i dobro razumije važnost prostora, pa je ovaj sitni detalj u nepreglednom moru hadezeove korupcije, otkriven dakako u vražjim medijima, toliko iživcirao premijera, kojemu se tipično diktatorska paranoja očitava već u svakom nastupu, da je braneći svoga Zvonka čitav skandal proglasio medijskom urotom, ratom protiv njegove vlade, terorizmom…
Sve tvrdeći da je njegova partija i vlada očišćena od korupcije i da se opozicija u svom zahtjevu za smjenom ministra graditeljstva koji u skoro dvije godine od potresa nije obnovio niti jednu kuću na Baniji, a Zagreb je i dalje nalik Beirutu, može postaviti na trepavice, ali da on nikada neće smijeniti svoga omiljenog ministra. A onda se kao loša karikatura za koji dan sam pokušao postaviti na trepavice, sikćući demagoške obmane o moralnoj čistoći korumpirane interesne koalicije kojoj je na čelu, dok mu je policija istog ministra odvodila u zatvor zbog niza nelegalnih radnji i pogodovanja prijateljima kojima se novac u obliku tobožnjih poticaja dijelio kako se tom moćniku napelo.
Uz uhapšenog ministra istraga obuhvaća još dva ministra i potpredsjednika vlade iz redova srpske manjine koje je imenovao upravo premijer. Svi su oni dakle njegov izbor, kao i onih 14, što ministara, što visokih dužnosnika koji su u pet godina njegove vladavine završili u zatvoru. Kao sastavne karike duboko ukorijenjene mafijaške hobotnice, ali za čiji izbor i grijehe političku odgovornost snosi isključivo premijer Plenković. I što onda radi premijer neke demokratske države kad mu aktualni ministar završi u zatvoru, a pola vlade je pod istragom? Zna se, daje ostavku i raspisuje izbore.
Da, ali ovo je Hrvatska, u kojoj se svaka glista na poziciji političke moći i važnosti dok trepneš pretvara u gospodara džungle, spremnog da do krvi brani svoj pohlepni zvjerinjak koji seže od vrha do dna piramide vlasti i poput otrovnog bršljana zarobljava čitavu zemlju. Utoliko se premijer, tek razbuđen nakon vijesti da mu je uhapšen ministar graditeljstva – direktno odgovoran što golemi evropski novac za obnovu od potresa nije u zadanom roku niti dijelom utrošen – pojavio pred novinarima i učinio nezapamćeno. Svom se silinom obrušio na Državno tužilaštvo koje da ga nije obavijestilo o hapšenju, da je namjerno i zlobno „izabralo tajming“ u tjednu njegovih „spektakularnih uspjeha“, pa još i naredio državnoj tužiteljici da se što prije pojavi pred novinarima i objasni taj svoj strašan čin. Takav otvoreni nasrtaj šefa izvršne vlasti na onu pravosudnu, ma kako bijednu, nezabilježen je čak i u Hrvatskoj, a onda još i premijerova poruka da je njegova vlada državnu tužiteljicu imenovala, a ona sad odbija posluh i radi mu iza leđa. Nije dakako izostala ni stara paranoja kako je pravosuđe sigurno radilo po nečijem nalogu, valjda ruskom ili možda predsjednika države s kojim je u stalnom ratu.
Razgolitila se svakako u svojoj punini ne samo stalna mafijaška sklonost hadezeove vlasti i partije nego i nepodnošljiva autarkičnost šefa vlade koji se ne libi naglasiti: „Ja sam te izabrao, mene ima da slušaš!“, a što je bila šokantna poruka šefici tužilaštva. Već samo to bilo bi dovoljno za njegov opoziv i prijevremene izbore.
Samo tko je s druge strane te razbojničke družine? SDP? Ljevica? E nema toga ovdje, a ono čega ima ogrezlo je u vrlo slične obrasce ponašanja, i zato Zvonko ima podrum za knjige, a šef SDP-a, kao i drugovi mu, sramoti se, kao sitni šibicar, raznim amoralnim privilegijama, poput uzimanja naknade za odvojeni život iako u Zagrebu živi u državnom stanu s familijom, a u Istri ima prijavljeno boravište i roditelje. Pa je bidan odvojen od tate i mame. I zato uz anemične, političke kamatare iz opozicijskog SDP-a i anesteziranu naciju koja baš voli diktatore, premijer može spokojno dubiti na trepavicama. S pogledom na hrvatsku močvaru.
tacno
Premijer pak živi u troetažnom stanu i dobro razumije važnost prostora, pa je ovaj sitni detalj u nepreglednom moru hadezeove korupcije, otkriven dakako u vražjim medijima, toliko iživcirao premijera, kojemu se tipično diktatorska paranoja očitava već u svakom nastupu, da je braneći svoga Zvonka čitav skandal proglasio medijskom urotom, ratom protiv njegove vlade, terorizmom…
Sve tvrdeći da je njegova partija i vlada očišćena od korupcije i da se opozicija u svom zahtjevu za smjenom ministra graditeljstva koji u skoro dvije godine od potresa nije obnovio niti jednu kuću na Baniji, a Zagreb je i dalje nalik Beirutu, može postaviti na trepavice, ali da on nikada neće smijeniti svoga omiljenog ministra. A onda se kao loša karikatura za koji dan sam pokušao postaviti na trepavice, sikćući demagoške obmane o moralnoj čistoći korumpirane interesne koalicije kojoj je na čelu, dok mu je policija istog ministra odvodila u zatvor zbog niza nelegalnih radnji i pogodovanja prijateljima kojima se novac u obliku tobožnjih poticaja dijelio kako se tom moćniku napelo.
Uz uhapšenog ministra istraga obuhvaća još dva ministra i potpredsjednika vlade iz redova srpske manjine koje je imenovao upravo premijer. Svi su oni dakle njegov izbor, kao i onih 14, što ministara, što visokih dužnosnika koji su u pet godina njegove vladavine završili u zatvoru. Kao sastavne karike duboko ukorijenjene mafijaške hobotnice, ali za čiji izbor i grijehe političku odgovornost snosi isključivo premijer Plenković. I što onda radi premijer neke demokratske države kad mu aktualni ministar završi u zatvoru, a pola vlade je pod istragom? Zna se, daje ostavku i raspisuje izbore.
Da, ali ovo je Hrvatska, u kojoj se svaka glista na poziciji političke moći i važnosti dok trepneš pretvara u gospodara džungle, spremnog da do krvi brani svoj pohlepni zvjerinjak koji seže od vrha do dna piramide vlasti i poput otrovnog bršljana zarobljava čitavu zemlju. Utoliko se premijer, tek razbuđen nakon vijesti da mu je uhapšen ministar graditeljstva – direktno odgovoran što golemi evropski novac za obnovu od potresa nije u zadanom roku niti dijelom utrošen – pojavio pred novinarima i učinio nezapamćeno. Svom se silinom obrušio na Državno tužilaštvo koje da ga nije obavijestilo o hapšenju, da je namjerno i zlobno „izabralo tajming“ u tjednu njegovih „spektakularnih uspjeha“, pa još i naredio državnoj tužiteljici da se što prije pojavi pred novinarima i objasni taj svoj strašan čin. Takav otvoreni nasrtaj šefa izvršne vlasti na onu pravosudnu, ma kako bijednu, nezabilježen je čak i u Hrvatskoj, a onda još i premijerova poruka da je njegova vlada državnu tužiteljicu imenovala, a ona sad odbija posluh i radi mu iza leđa. Nije dakako izostala ni stara paranoja kako je pravosuđe sigurno radilo po nečijem nalogu, valjda ruskom ili možda predsjednika države s kojim je u stalnom ratu.
Razgolitila se svakako u svojoj punini ne samo stalna mafijaška sklonost hadezeove vlasti i partije nego i nepodnošljiva autarkičnost šefa vlade koji se ne libi naglasiti: „Ja sam te izabrao, mene ima da slušaš!“, a što je bila šokantna poruka šefici tužilaštva. Već samo to bilo bi dovoljno za njegov opoziv i prijevremene izbore.
Samo tko je s druge strane te razbojničke družine? SDP? Ljevica? E nema toga ovdje, a ono čega ima ogrezlo je u vrlo slične obrasce ponašanja, i zato Zvonko ima podrum za knjige, a šef SDP-a, kao i drugovi mu, sramoti se, kao sitni šibicar, raznim amoralnim privilegijama, poput uzimanja naknade za odvojeni život iako u Zagrebu živi u državnom stanu s familijom, a u Istri ima prijavljeno boravište i roditelje. Pa je bidan odvojen od tate i mame. I zato uz anemične, političke kamatare iz opozicijskog SDP-a i anesteziranu naciju koja baš voli diktatore, premijer može spokojno dubiti na trepavicama. S pogledom na hrvatsku močvaru.
tacno
