Ukrajina između Rusije i zapada: Bidenova odluka spriječila mogućnost pregovora
Kada je 6. studenog, Donald Trump postao 47. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, duboke podjele u američkom društvu, ali i širom svijeta postale su stvarnost. Dok su jedni slavili njegov uistinu trijumfalni povratak na svjetsku političku scenu, drugi su iskreno tugovali, smatrajući kako je njegov izbor prekinuo razdoblje neobuzdanog liberalizma i demokratskih vrijednosti kakve su promovirali Clintoni, Obame i Biden / Harris administracije. Iako nasljeđe tih demokratskih lidera uključuje najstrašnije globalne ratove, milijune stradalih, uništene države i društva te prisilne migracije, za generaciju „globalista“ ti aspekti globalnog unipolarnog vodstva SAD-a potpuno su zanemareni.
Za razliku, novi američki predsjednik, Donald Trump, ne voli ratove, njegov su izbor ubojite sankcije i, naravno, carine. Stoga su se pojavila velika očekivanja da će Trumpova administracija unijeti značajnu promjenu u međunarodni poredak. Ipak, realnost je drukčija! Trump, kao realist svakako jasno uviđa anarhičnu prirodu trenutnog globalnog sustava zbog čega je svjestan da svoj projekt Make America Great Again (MAGA) treba prilagoditi novim okolnostima u svijetu u kojem liberalni poredak temeljen na zapadnim pravilima postupno blijedi, dok se novi oblikuje na ravnoteži moći i interesa.
Tim Donalda Trumpa, u fazi oblikovanja buduće administracije, suočava se s kompleksnim izazovom prepoznavanja i prilagodbe globalnim promjenama. Naime, svijet ulazi u novu fazu transformacije, gdje će uloga SAD-a biti ključna – ne samo u očuvanju vlastitih interesa, već i u redefiniranju globalnih odnosa moći.
Zbog Ukrajine, multipolarnost ubrzano prelazi u bipolarnost?
Desetak dana nakon izbora, mediji širom svijeta pokušavali su nazrijeti konture nove američke vanjske politike. Iako je svijet već neko vrijeme multipolaran, rat u Ukrajini potencijalno ubrzava povratak na bipolarne strukture, no s drugačijim akterima i interesima. Sukob je dodatno pojačao podjele između Zapada, predvođenog SAD-om, i Istoka, gdje Kina i Rusija zauzimaju vodeće pozicije. Ova dinamika prisiljava mnoge države na odabir strana ili pozicioniranje s izuzetnim oprezom prema oba bloka. Formira se novi oblik bipolarizma, obilježen suparništvom ključnih centara moći. Zemlje poput Indije, Brazila i Turske pokušavaju zadržati neutralnost ili balansirati između dva tabora, što dodatno komplicira globalnu scenu.
U tom kontekstu, Donald Trump namjerava nastaviti s bilateralnim pristupom prema državama neprijateljski nastrojenima prema SAD-u. Kombinacijom prijetnji i pragmatičnog “prijateljstva” s autoritarnim liderima, njegov cilj mogao bi biti razbijanje neformalnog saveza između Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje. Takav pristup odražava specifičan stil vođenja – kombinaciju tvrdoglavih stavova i prilagodljivosti prema pojedinačnim akterima, koji je bio obilježje njegove prve administracije. U ovom novom globalnom pejzažu, jasno je da Trumpova administracija ne namjerava djelovati samo reaktivno, već će težiti strateškim promjenama kako bi zadržala prednost u vremenu rastuće neizvjesnosti i intenzivne konkurencije između narastajućih sila.
Demontaža „duboke države“
Na ideološkoj razini, Donald Trump kreće u odlučnu demontažu duboke države i politika identiteta, tzv. „woke liberalizma“. Njegova agenda usmjerena je na raskid s ideološkim obrascima koji su dominirali američkom politikom proteklih desetljeća. Neočekivano, susret Trumpa i Joea Bidena rezultirao je dogovorom o „glatkoj“ tranziciji vlasti, što je mnoge iznenadilo s obzirom na napetosti koje su obilježile prethodne izbore. Demokrati su tradicionalno percipirani kao uljuđeni i civilizirani političari, što ih često stavlja u kontrast s Trumpovim neobuzdanim, često i polarizirajućim stilom. Nekoliko dana nakon smjene vlasti svijet je djelovao obećavajuće, no ubrzo je postalo jasno da će Trumpov povratak na čelo države otvoriti vrata novim izazovima i prijeporima koji stižu od strane neuništive američke duboke države.
Naime, novi mandat neće nalikovati prethodnom. Ovaj put, Trump je odlučio pažljivo birati suradnike, oslanjajući se prije svega na odane kadrove. Na ključne pozicije u Bijeloj kući doći će osobe koje dijele predsjednikovu viziju i prioritete, što je logičan potez s obzirom na iskustva iz prvog mandata. No, unutarnje podjele u Sjedinjenim Američkim Državama mogle bi se pokazati kao još veći izazov u idućem razdoblju. Polarizacija društva se u međuvremenu produbila, a Trumpov povratak dodatno bi mogao rasplamsati ideološke sukobe. Takva situacija koja prijeti slabljenjem američkog društvenog tkiva, svakako bi mogla imati značajne implikacije po globalne međunarodne odnose. Stoga, uspjeh njegove administracije ovisi o sposobnosti da učinkovito upravlja unutarnjim sukobima i očuva stabilnost u sve složenijem globalnom okružju. Hoće li novi mandat donijeti više uspjeha od prethodnog ili će izazovi nadjačati ambicije, već se polako nazire.
Biden gurnuo SAD u rat s Rusijom
Naime, neočekivani obrat uslijedio je odlukom Joe Bidena da dopusti lansiranje dalekometnih projektila ATACMS daleko u dubinu ruskog teritorija, nakon čega su takvu odluku podržale Francuska i Velika Britanija. U noći 18. studenoga, samo nekoliko sati nakon objave kojom je odobrena uporaba tih projektila unutar ruskog teritorija, ukrajinske snage ispalile su pet ili šest raketa na područje Brjanska, koje se nalazi oko 120 kilometara unutar ruskog teritorija. Ovaj događaj neočekivano komplicira geopolitičku dinamiku, stavljajući Trumpovu potencijalnu administraciju pred izazove koji će zahtijevati balansiranje između unutarnjih reformi i globalnih tenzija.
Naime, Donald Trump je u svojoj predsjedničkoj kampanji obećao brzi završetak rata u Ukrajini, naglašavajući kako će natjerati Kijev na pregovore s Moskvom. ATACMS (ArmyTacticalMissile System) je moćno oružje, impresivan projektil koje putuje brzinom od oko 3700 km/h, što ga čini bržim od većine konvencionalnih mlaznih lovaca. Točan broj ATACMS projektila u posjedu Ukrajine nije poznat, ali procjenjuje se da ne prelazi nekoliko desetaka. S vojne perspektive, uporaba ovih projektila vjerojatno neće značajno utjecati na tijek rata. Nedavni napadi na ciljeve u regiji Brjansk zasad ne pokazuju jasnu stratešku svrhu. Činjenica da nisu korišteni na područjima intenzivnih borbi, poput regije Kursk (postoje izvješća o sudjelovanju sjevernokorejskih boraca uz ruske snage), sugerira da lansiranje ATACMS-a služi više političkim nego vojnim ciljevima.
Nepobitno je da (ne)očekivana odluka o korištenju ATACMS-a u Ukrajini predstavlja namjerno provokativan potez Bidenove administracije, koja ovim činom nastoji u procesu „glatke i mirne tranzicije“ spriječiti bilo kakve pregovore između Ukrajine i Rusije. Strategija demokrata, time i Bidenove administracije u odlasku usmjerena je na produžavanje sukoba i ima za cilj onemogućiti postizanje mirovnog sporazuma kojem teži Donald Trump.
Dovode europske građane u vrlo rizičnu situaciju
Neodgovorni političari koji namjerno podcjenjuju mogućnost nuklearnog odgovora Rusije, građane Europe dovode u iznimno opasnu situaciju. Strah od svjetske apokalipse najviše se osjeća na Balitku i u Njemačkoj, ali i ostale europske države jačaju pripreme za potencijalni rat na kontinentu.
Prema dokumentu Operations plan Deutschland, u slučaju eskalacije sukoba Njemačka postaje glavni logistički centar NATO-a., odnosno baza za stotine tisuća NATO trupa, uz opskrbu opremom, hranom i lijekovima za front. Finci su već napravili web stranice koje nude informacije (ako bude interneta) u vezi ratnog stanja i postupanja. Šveđani dijele informativne letke, a javnosti će uskoro biti predstavljen i njemački plan za zbrinjavanje civilnog stanovništva u slučaju rata.
Rusija posjeduje arsenal dalekometnih raketa sposoban pogoditi ciljeve diljem Europe jednako lako kao i one u Ukrajini. Ovo predstavlja značajan rizik s kojim Bidenova administracija podlo kalkulira kao i činjenicom da bi eventualno širenje sukoba moglo dovesti do NATO-ove intervencije u Ukrajini. U tom kontekstu, brojni analitičari smatraju kako Bijela kuća potencijalno računa na eskalaciju kao dio šire strategije ograničavanja ruskog utjecaja na globalnoj razini.
Mike Waltz, očekivani savjetnik za nacionalnu sigurnost u administraciji Donalda Trumpa, kritizirao je Bidenovu administraciju zbog donošenja ključnih odluka bez konzultacija s republikancima. Osobito je naglasio pitanje korištenja američkih projektila ATACMS u Ukrajini. Prema njegovim riječima, Biden je prekršio protokol koji nalaže informiranje i savjetovanje s novim dužnosnicima o važnim pitanjima nacionalne sigurnosti.
Ovakvo postupanje stavilo je novog američkog predsjednika u poziciju u kojoj se rješavanje ukrajinskog pitanja dodatno komplicira, zapravo čini nemogućim. Uz podršku NATO-a i zapadnih obavještajnih službi, Ukrajina nastavlja koristiti sofisticirano zapadno naoružanje, što povećava tenzije i produljuje sukob, istovremeno otežava bilo kakvo diplomatsko rješenje.
NSATU nije nimalo benigan kako to neki u Hrvatskoj tumače
Primjerice, novo zapovjedno sjedište NATO-a u Wiesbadenu, moglo bi postati paralelni centar odlučivanja koji je dogovorno uspostavljen na posljednjem summitu NATO-a u Washingtonu upravo za slučaj da Trump postane novi američki predsjednik. Što se i dogodilo! Naime, NSATU je uoči predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama preuzeo sve dužnosti Washingtona koji je do sada koordinirao isporuke oružja i streljiva Ukrajini u okviru Ramstein formata.
Budući da je u Hrvatskoj otvorena rasprava o slanju naših časnika u Wiesbaden, treba naglasiti jednu činjenicu koja je izmakla i oporbenim političarima kao i medijima. Naime, kad novi zapovjedni centar postane operativan, sve isporuke oružja i druge logistike Kijevu prestat će biti dobrovoljne i postat će obvezne za sve zemlje članice NATO-a, s isključenjem Sjedinjenih Država.
Ovako osjetljiva situacija naglašava krhkost međunarodnih odnosa i složenost donošenja odluka koje uključuju visoke geopolitičke uloge.
Trump se još nije oglasio
Do 20. siječnja 2025., dakle, do formalnog preuzimanja dužnosti američkog predsjednika, politički i vojni krajolik može doživjeti značajne promjene. Ključno nastojanje Bidenove administracije jest mogućnost sprječavanja bilo kakvih pregovora uslijed eskalacije sukoba. Iako se Trump još uvijek nije oglasio, ovaj potez predsjednika Joea Bidena izazvao je oštre reakcije Trumpovih suradnika, uključujući Richarda Grenella koji je na platformi X napisao kako je „Bidenovo djelovanje tijekom tranzicijskog razdoblja šokiralo mnoge“ te je „eskaliralo rat u Ukrajini kao potpuno novi sukob”.
Promjene u pristupu Bidenove administracije nesumnjivo su politički motivirane, što je izazvalo dodatnu polarizaciju u američkoj politici. Grenell je situaciju sažeo riječima: “Sve dosadašnje kalkulacije sada su postale nevažne..”
Svakako, unutarnji politički sukobi u SAD-u dodatno otežavaju stabilizaciju međunarodnih odnosa i smanjenje napetosti. Rusija je mjesecima upozoravala zapadne saveznike da će Moskva smatrati članice NATO-a izravno upletenima u rat u Ukrajini ako Washington dopusti Kijevu da koristi američke, britanske ili francuske rakete za napade duboko na ruski teritorij.
Predsjednik Vladimir Putin odobrio je ažuriranu verziju ruske nuklearne doktrine, kojom se definiraju uvjeti za potencijalnu upotrebu ruskog nuklearnog arsenala, najvećeg na svijetu. Analitičari ističu kako ključna promjena leži u mogućnosti da Rusija razmotri nuklearni odgovor ne samo na nuklearne prijetnje, već i na konvencionalne napade koji ozbiljno ugrožavaju suverenitet i teritorijalni integritet Rusije ili njezine saveznice Bjelorusije. Prema ruskim tvrdnjama, ova doktrinarna promjena izazvana je “kvalitativno novom fazom rata Zapada protiv Rusije”. Rusija također naglašava uključenost američkog osoblja te dijeljenje obavještajnih podatakatijekom nedavnih napada raketnim sustavom ATACMS na ruske ciljeve, čime se implicira dublja zapadna upletenost u sukob.Ova eskalacija otvara pitanje o budućim koracima svih strana u sukobu, kao i o globalnim sigurnosnim posljedicama promjene nuklearne politike Rusije.
Prema ruskom ministru vanjskih poslova, Sergeju Lavrovu, Rusija će poduzeti sve moguće mjere kako bi izbjegla nuklearni sukob. Međutim, upravo na simbolični 1000. dan rata u Ukrajini upozorio je na povijesni presedan, podsjećajući da su Sjedinjene Američke Države jedine upotrijebile nuklearno oružje protiv japanskih gradova Hirošime i Nagasakija, 1945. godine. Zaključno, ruski diplomati ističu da trenutna kriza doseže razinu opasnosti usporedivu s Kubanskom raketnom krizom iz 1962. godine, kada su SAD i Sovjetski Savez bili najbliže izbijanju nuklearnog rata. Upozoravaju da Zapad griješi ako vjeruje da će Rusija popustiti u vezi s Ukrajinom ili da će biti pobijeđena. Kremlj jasno daje do znanja da nuklearno oružje smatra sredstvom odvraćanja, dok ažurirani vojni dokumenti signaliziraju neizbježnost snažne odmazde u slučaju napada na Rusiju. U ovom kontekstu, opasnost od izravnog sukoba između nuklearnih sila ne smije se zanemariti budući da trenutna situacija otvara novo poglavlje vrlo visokih vojnih i političkih rizika. Naime, rakete dugog dometa koje Ukrajina sada ispaljuje duboko u ruski teritorij neće promijeniti tijek rata. Ali ruski odgovor na te projektile dugog dometa mogao bi.
Nadajmo se da će Rusi pokazati suzdržanost. Mnogi zapadni dužnosnici koriste vrlo simplificiranu logiku – mi nikada ne bismo izveli prvi napad, to ne bi ni Rusi. To je tragična pogreška! Ako nastavimo prelaziti crvene linije koje su Rusi postavili, na kraju ćemo saznati da uopće nisu blefirali.
